Rat s narkokartelima

Eksplozija nasilja povezanog s narkokartelima u kojoj godišnje gine nekoliko tisuća ljudi opasno je zaprijetila destabilizirati Meksiko. Radi suzbijanja njihova utjecaja raspoređena je i meksička vojska, a za razvoj događaja je zainteresiran i SAD koji je glavno izvozno tržište narko trgovcima, zbog čega Washington ima ulogu najvažnijeg vanjskog poticatelja kampanje borbe protiv kartela

Prošle godine je u Meksiku u međusobnim sukobima narko kartela te sukobima s vladinim snagama ubijeno oko šest tisuća ljudi dok je od početka eskalacije nasilja 2006. godine ubijeno više od deset tisuća ljudi. Sve to sukob meksičke vlade sa narko kartelima svrstava među najteže unutarnje sukobe u svijetu. Premda je i početkom desetljeća u obračunima narko bandi redovito ginulo više od tisuću ljudi, šest tisuća žrtava u 2008. godini predstavlja znatno povećanje u odnosu na godinu prije. Nasilje je u nešto manjem opsegu nastavljeno i u 2009. godini sa dosad više od tisuću mrtvih, većinom u pograničnim gradovima Ciudad Juarezu i Tijuani. Ubojstva su često izvršena na krajnje brutalan način, te su u više navrata na mjestima zločina nađeni deseci odrubljenih glava.

Porast nasilja vezanog uz trgovinu narkoticima dogodio se zbog desetljeća ignoriranja problema ili čak suradnje vlasti s narko kartelima. Suočena s vanjskim pritiskom, meksička vlada se unatrag nekoliko godina konačno odlučila obračunati s kartelima te je od prosinca 2006. godine vojska raspoređena na ulice gradova u 9 od 32 meksičke savezne države u kojima je registrirana najjača aktivnost kartela, te od tada vojnici aktivno sudjeluju u borbi protiv trgovaca narkoticima. Meksička vojska je u najugroženija je područja razmjestila 45 000 vojnika koji patroliraju ulicama, postavljaju cestovne blokade te pretražuju kuće i vrše uhićenja. Zanimljivo je da su karteli u desetak gradova organizirali i plaćali prosvjednike koji su izišli na ulice tražeći povlačenje vojske. No, predsjednik Calderon je branio odluku o angažmanu vojske, obećavši da će nastaviti ophodnje gradovima dok slabe i često korumpirane policijske snage ne budu reorganizirane i ojačane. Posljednjih mjeseci su zabilježeni određeni uspjesi i uhićenja nekih od istaknutijih šefova kartela kao Carrillo Levya iz kartela Juarez, no većina vođa je još aktivna. Isto tako uhapšeni su i neki dužnosnici koje se sumnjiči za veze s narko trgovcima, uključujući i glavnog državnog odvjetnika te direktora meksičkog Interpola.

Moćni karteli
Najznačajniji meksički narko karteli jesu Zaljevski kartel iz grada Matamorosa na istočnoj obali zemlje, zatim kartel Sinaloa Joaqina Guzmana koji djeluje u središnjim i zapadnim dijelovima zemlje, kartel Tijuana iz istoimenog grada koji je aktivan na sjeverozapadnom dijelu zemlje te kartel Juarez iz središnjeg dijela zemlje. Iako meksički karteli postoje desetljećima, značajno su ojačali nakon slabljenja kolumbijskih kartela Kali i Medelin sredinom devedesetih godina, koji su dotad držali najveći dio kontrole uvoza narkotika u SAD. Meksički dužnosnici procjenjuju da su godišnji prihodi od trgovine drogom najmanje 10 milijardi dolara, dok je primjerice proračun za snage reda, ne računajući vojsku, oko 1,2 milijarde dolara, te stoga razmjerno male plaće policajaca od oko 450 dolara pogoduju širenju korupcije među njima.

Veliki karteli imaju prave privatne vojske sa više od tisuća pripadnika, koje često uključuju i bivše pripadnike snaga sigurnosti te vojne specijalce. Tako snažni Zaljevski kartel drži paravojnu formaciju Zeta dok kartel Sinaloa ima paravojnu formaciju Los Negros. Karteli uglavnom novače članove mladenačkih bandi te ih naoružavaju suvremenim oružjem koje je često legalno kupljeno u trgovinama u Teksasu, Arizoni i Novom Meksiku, primjerice samo je od kraja 2006. od narkokartela zaplijenjeno više od 35 tisuća komada oružja.

Američki interes za rješavanje problema
Glavno izvozno tržište meksičkih narko kartela jesu bogate Sjedinjene Države koje leže preko sjeverne meksičke granice. Meksiko je tako najveći izvoznik marihuane i metamfetamina Sjedinjenim Državama. Također oko 90 posto kokaina koji uđe u SAD tranzitira Meksiko, a premda je proizvodnja heroina u Meksiku razmjerno mala, veliki dio američke potrošnje tog narkotika ulazi u zemlju preko meksičke granice.

Za razliku od meksičke vlade, američke vlasti procjenjuju da svake godine između 19 i 39 milijarda dolara od prodaje droge odlazi u Meksiko, a 90 posto oružja narkokartela dolazi iz SAD-a. Američki predsjednik Obama je najavio ulaganje 1,4 milijarde dolara u suzbijanje krijumčarenja droge, oružja i ljudi preko američko-meksičke granice, jačanje pograničnih snaga sa 450 agenata i novom opremom uključujući i helikoptere Black Hawk, a nedavno je od Kongresa zatražio još 350 milijuna dolara za jači nadzor granice. SAD su još za vrijeme Georga Busha ml. po obrascu sličnom u slučaju Kolumbije počele poticati i pomagati Meksiko u borbi protiv trgovine narkoticima. Meksiko je dobilo značajnu tehničku pomoć te kontinuirano dobiva američke obavještajne podatke o kretanju krijumčara, te vrlo vjerojatno bez impulsa iz Washingtona niti rat protiv narko kartela u ovom opsegu ne bi nikada bio pokrenut.

U Washingtonu se boje da je Meksiko u opasnosti za pet godina postati “narko država”, ukoliko se stvari značajno ne poprave. Mogući kolaps ili ozbiljno destabiliziranje te 100 milijunske države, s kojom dijeli dugu južnu granicu i koja joj je drugi najveći vanjskotrgovinski partner, izaziva ozbiljnu zabrinutost u Washingtonu. Naime, u sve više dijelova zemlje narko karteli iznuđuju kompanije te uspostavljaju usporedni sustav ubiranja poreza koji ozbiljno prijeti vladinom autoritetu. Procjenjuje da sada u oko 200 okruga ili na osam posto teritorija zemlje, narko karteli imaju više utjecaja nego država.

Hrvoje BARBERIĆ