Razarači Type 055 namijenjeni su u prvom redu eskortiranju kapitalnih brodova kineske mornarice kao što su nosači zrakoplova i veliki desantni brodovi. Po značajkama i borbenim sposobnostima mogli bi se uvelike približiti najsuvremenijim brodovima jednake namjene izgrađenim na zapadu…

Kineska mornarica bila je 1999. na tehničkoj i općoj razini koju zapadni analitičari nisu smatrali približnom ni onoj zemalja u susjedstvu. Iskorak u osuvremenjivanju napravljen je kupnjom dvaju sovjetskih razarača klase Sarič (Projekt 956). Prvi, nazvan “Hangzhou”, isporučen je Kini u prosincu 1999., a drugi, “Fuzhou”, u studenom 2000. godine. Razarači su projektirani početkom 1970-ih i po svojim su borbenim značajkama 1999. bili slabiji od zapadnih. Usprkos tomu, bili su golem tehnološki napredak za kinesku mornaricu. Zbog toga su naručena još dva, “Taizhou” i “Ningbo”, koja su isporučena 2006. godine.

Kina se s klasom Luhu (Type 052) prvi put ozbiljno okušala u izgradnji razarača koji će moći djelovati na otvorenom moru. Prvi brod iz te klase, “Harbin”, uveden je u operativnu uporabu 1994. godine. Kako su ti razarači bili još slabijih borbenih značajki od klase Sarič, izgrađen je samo još jedan – “Qingdao”. Tek manji pomak napravljen je s razaračem klase Luhai (Type 051B) i dvama razaračima klase Guangzhou (Type 052B).

Poput američkog

Velik tehnološki napredak, a samim tim i napredak borbenih značajki, napravljen je s klasom Lanzhou (Type 052C). Prvi razarač, porinut u travnju 2003., još je tijekom gradnje privukao pažnju zapadnih analitičara, posebno njegovo visoko nadgrađe koje je dosta podsjećalo na nadgrađa američkih razarača klase Arleigh Burke. Specifičan izgled nadgrađa američkih razarača uvjetovan je potrebom postavljanja četiriju velikih pločastih antena radarskog sustava AN/SPS-64 Aegis. Analitičari su stoga odmah zaključili da će i novi kineski razarači imati sličan radarski sustav.

Pretpostavka se pokazala točnom jer je klasa Lanzhou opremljena APAR (Active Phased Array Radar) radarskim sustavom H/LJQ-346 (Type 346), čije su četiri radarske antene postavljene na nadgrađe. Zanimljivo je da je razarač “Lanzhou” porinut i prije nego što je radar Type 346 bio dovršen u lipnju 2004. godine. “Lanzhou” je predan kineskoj mornarici u rujnu 2005., a već u prosincu preuzet je i drugi razarač iz klase, imena “Haikou”. Ukupno je izgrađeno šest razarača klase Lanzhou i s njima je kineska mornarica prvi put dobila ratne brodove koji su po borbenim značajkama bili jednaki onima američke, japanske i južnokorejske mornarice.

Radar Type 346 donio je mogućnost otkrivanja velikih ciljeva na udaljenostima većim od 400 km, dok su prijašnji najbolji radari na kineskim ratnim brodovima to mogli na udaljenostima manjim od 100 km. Razarači klase Lanzhou dobili su i znatno naprednije naoružanje, prije svega protuzračni raketni sustav HHQ-9 koji je po borbenim značajkama usporediv s ruskim sustavom S-300.

Samo šest

Još jedno veliko iznenađenje vezano uz klasu Lanzhou bilo je to da je izgrađeno samo šest razarača, iako su procjene bile znatno veće. Naknadno je otkriveno da je glavni razlog za prekid gradnje bio nedostatak na radaru Type 346, otkriven tek tijekom intenzivne operativne uporabe – primopredajnici na radarskim antenama tijekom rada stvaraju toliko topline da dolazi do njihova taljenja. Jedini način kojim se to može spriječiti naizmjenično je gašenje antena, što uvelike smanjuje borbene sposobnosti. Rješenje je pronađeno u hlađenju primopredajnika tekućinom. Takvo je prisilno hlađenje omogućilo povećanje broja primopredajnika po anteni, što je dovelo i do povećanja zone motrenja, ali i znatno povećalo masu te složenost ugradnje. Zbog toga se antene radara Type 346A nisu mogle ugurati u nadgrađe razarača klase Lanzhou.

Rješenje je bila nova klasa razarača – Kunming (Type 052D), tek neznatno veća od klase Lanzhou. Osim što koristi napredniji radar, Kunming je dobio i višenamjenske okomite lansere s ukupno 64 zdenca – lansera u koje se mogu postaviti projektili protuzračnog sustava te protubrodski i protupodmornički vođeni projektili. Intenzivna testiranja i rana operativna uporaba pokazali su da su razarači klase Kunming znatno pouzdaniji od onih klase Lanzhou te bi trebali postati osnova površinskih snaga kineske mornarice. Ne čudi stoga što je najavljena gradnja čak 26 plovila.

Problem koji može biti velik

Prvi razarači klase Kunming koji su ušli u operativnu uporabu pokazali su da su uspješno uklonjeni svi nedostaci na radaru Type 346, prije svega pregrijavanje antena. No, kako su nastali na osnovama klase Lanzhou, s punom istisninom od 7500 tona i duljinom preko svega 157 m, razarači klase Kunming imaju i neka ograničenja. Najveće je mali broj zdenaca u okomitim lanserima. Iako se na prvi pogled broj od 64 zdenca čini velik, kad se raspodijele na protuzračne projektile, protubrodske i protupodmorničke vođene projektile te na krstareće projektile, kapacitet je vrlo ograničen. Za usporedbu, američki razarači klase Arleigh Burke (Flight II) i japanski klase Atago imaju okomite lansere MK 41 s ukupno 96 zdenaca. Južnokorejski razarači klase Sejong Veliki (Sejong the Great) imaju čak 128 zdenaca razmještenih u trima okomitim lanserima.

Po paljbenoj snazi kineski razarači klase Kunming prilično zaostaju za američkim, japanskim i južnokorejskim. To i nije velik nedostatak ako se razarače namjerava koristiti u blizini vlastitih pomorskih baza, ali ako ih se namjerava poslati u borbene operacije daleko od njih ili koristiti kao eskortne brodove znatno većim brodovima koji djeluju daleko od matičnih baza, problem postaje prilično velik.

Porinuće drugog nosača zrakoplova i gradnja trećeg, koja je u odmakloj fazi, pokazuju da kineska mornarica treba razarače koji će imati brzinu, doplov i paljbenu moć sposobne za obranu kapitalnih brodova od uzastopnih napada iz zraka, s mora i iz podmorja. U svakom budućem sukobu nosači zrakoplova kao nositelji borbenih djelovanja prvi su na udaru. Američka ratna mornarica sigurnost svojih nosača osigurava kombinacijom djelovanja letećih radara E-2C/D Hawkeye, višenamjenskih borbenih aviona F/A-18C/D Hornet i F/A-18E/F Super Hornet (uskoro će im se pridružiti i F-35C Lightning II), te krstaricama klase Ticonderoga. Razarači klase Arleigh Burke samo su dopuna krstaricama.

Blisko Ticonderogi

Prva dva kineska nosača zrakoplova nemaju katapulte nego koriste skakaonicu na pramcu. Zbog toga ne mogu nositi leteće radare koji bi bili ekvivalent Hawkeyeju, nego koriste kombinaciju helikoptera Z-18J i relativno malog radara. Najveći je nedostatak takvog rješenja ograničenje zone otkrivanja višenamjenskih borbenih aviona na otprilike dvjesto kilometara. Za usporedbu, zona motrenja E-2D službeno je oko 800 km, a neslužbeno se procjenjuje na oko 1000 km. Kako kineski mornarički leteći radari imaju znatno manji domet mogućnosti otkrivanja ciljeva, prije svega onih koji lete na vrlo malim visinama, vrijeme reakcije na napad bitno je kraće u usporedbi s američkim snagama na nosačima i oko njih. Stoga je važnost eskortnih brodova, koji su zadnja crta obrane, utoliko veća jer se očekuje i da će se veći broj napada probiti do samog nosača.

Intenzivnije borbeno djelovanje donosi i intenzivnu uporabu borbenih sredstava na brodu, prije svega protuzračnih projektila. Tijekom intenzivnih borbenih djelovanja, s ukupnim kapacitetom od 64 zdenca, razarači klase Kunming brzo bi ispraznili svoje kapacitete. Jedino rješenje bilo je projektiranje razarača koji bi po značajkama bili bliži krstaricama Ticonderoga nego razaračima Arleigh Burke.

Veličina je bitna

Razvoj novog ratnog broda koji će moći eskortirati sadašnje i buduće kineske nosače zrakoplova očigledno je ozbiljno shvaćen. Prije svega, projektanti su dobili zadaću izgraditi dovoljno velik brod na koji će se moći postaviti dovoljna količina naoružanja. Pojava razarača serije Type 055 nije iznenađenje jer su još 2014. na zapad dospjele fotografije središta za testiranja elektroničkih sustava u Wuhanu (središte pripada tamošnjem sveučilištu za znanost i tehnologiju). No, tek su prve satelitske snimke navoza u brodogradilištu Jiangnan pokazale veličinu novog kineskog ratnog broda. Iako je tek bio u gradnji, odmah se vidjelo da će Type 055 biti ne samo veći od razarača klase Kunming (što nije bilo iznenađenje), nego i od krstarica klase Ticonderoga (što je bilo veliko iznenađenje).

Uspoređujući na satelitskim snimkama dimenzije trupa u gradnji i poznate dimenzije objekata oko njega, prve su procjene govorile o duljini od 174 metra. Kako se trup dovršavao procijenjena je duljina povećana na 180 metara. Dio izvora navodio je da je najveća istisnina deset tisuća tona, a dio ju je procijenio na 13 tisuća. Na kraju su sve dvojbe nestale nakon što je na forumu Pomorskog sveučilišta za inženjerstvo Narodno-oslobodilačke armije Kine objavljeno da duljina Type 055 iznosi 186 metara, najveća širina 21 metar te da je puna istisnina 12 300 tona.

Gledajući samo dimenzije i istisninu, Type 055 premašio je krstarice klase Ticonderoga. Po duljini trupa veći je i od američkih razarača klase Zumwalt, iako su oni s 14 798 tona istisnine ipak nešto veće mase. Dimenzijama i istisninom Type 055 potpuno se približio sovjetsko-ruskim krstaricama klase Slava. Ne čudi stoga da je američka mornarica klasificirala Type 055 kao krstaricu.

Pogonski sustav

Iako je u zadnja dva desetljeća kineska industrija doživjela rijetko viđen tehnološki napredak, na nekim područjima ipak kasni. Primjerice, još uvijek ima velike probleme s razvojem mlaznih motora za zrakoplove i plinskih turbina za brodove. Stoga se još uvijek mora dosta oslanjati na uvoz gotovih motora i tehnologija. Svi borbeni zrakoplovi kineske proizvodnje još uvijek koriste ruske motore, premda kineski izvori već dulje vrijeme tvrde da su tamošnji tehnički-razvojni instituti i tvrtke uspješno završili razvoj domaćih mlaznih motora.

Na području plinskih turbina Kina se dosta oslanja na uvoz iz Ukrajine. Početkom 1990-ih uvozila je plinske turbine, a potom je počela kupovati licencije i tehnologije za njihovu proizvodnju. Usvajanjem naprednih tehnologija izrade i oblikovanja metala, kineske su tvrtke postupno dobivale mogućnost samostalne proizvodnje plinskih turbina. Iako tamošnji tehničko-razvojni instituti ubrzano razvijaju elektromagnetske tehnologije, električni pogonski sustav kakav se koristi na razaračima klase Zumwalt ili nosačima zrakoplova klase Gerald R. Ford još uvijek nije dostupan.

Kombinacija turbina

U takvim su uvjetima projektanti morali za Type 055 odabrati danas već zastarjeli sustav COGAG (Combined Gas Turbine and Gas Turbine), dakle kombinaciju više plinskih turbina. Ovisno o veličini i namjeni broda mogu se ugraditi turbine jednake ili različite snage. Na manjim brodovima ugrađuju se dvije turbine, a na većim najčešće četiri.

Na Type 055 ugrađena je kombinacija četiriju jednakih plinskih turbina QC280. Riječ je zapravo o ukrajinskoj plinskoj turbini GT-25000 za koju je licencija za proizvodnju otkupljena još 1990-ih. Njezina najveća izlazna snaga iznosi 26,7 MW. U početku se proizvodnja oslanjala na uvoz glavnih komponenti iz Ukrajine, ali postupno se povećavao udjel domaćih. Potpuno usvajanje proizvodnje svih komponenti završeno je do 2014. godine. Domaća plinska turbina označena je kao QC280 te odabrana za ugradnju na Type 055.

S obzirom na to da će morati pratiti nosače zrakoplova koji tijekom polijetanja zrakoplova moraju ploviti brzinama od oko 30 čvorova, za Type 055 odabrana COGAG kombinacija četiriju turbina QC280. Pritom se jedna turbina koristi za male brzine, dvije za krstarenje, dok se vršne brzine ostvaruju uporabom svih četiriju turbina. Procijenjena vršna brzina Type 055 iznosi 32 čvora. Doplov je procijenjen na 7000 nautičkih milja, iako nisu poznati podaci pri kojoj se brzini može ostvariti. S jednakom pogonskom konfiguracijom i General Electricovim plinskim turbinama LM2500 pojedinačne snage 26,25 MW, razarači klase Arleigh Burke imaju doplov od 4400 nautičkih milja pri brzini krstarenja od 20 čvorova.

Elektronički sustavi

Već je maketa nadgrađa u izvornoj veličini koja je izgrađena u Wuhanu dala naslutiti da će razarači serije Type 055 dobiti znatno napredniji radarski sustav. I zaista, ubrzo se pokazalo da je nadgrađe razarača nakrcano različitim pločastim antenama. Za neke se zna kojem sustavu pripadaju, za neke se tek nagađa, dok je svrha većeg broja antena zasad nepoznata.

Osnovni radarski sustav Type 346B namijenjen je otkrivanju svih vrsta ciljeva na velikim udaljenostima. S obzirom na to da je Type 346B nastavak razvoja Type 346A te da ima naprednije i veće antene, procjene su da mu je zona motrenja oko 600 km. Zanimljivo je da se zapadni izvori ne mogu usuglasiti o tome u kojim frekvencijskim pojasevima radi. To će se otkriti tek kad počnu maritimna testiranja i kad se radar uključi pa će strani izvidnički avioni dobiti priliku snimiti njegove radne značajke.

Četiri pločaste antene radara Type 346B najveće su na brodu. No, uz njih se nalazi i veći broj drugih pločastih antena. Na svakom boku broda nalaze se po dvije velike antene nepoznatog sustava. Jedna je postavljena na nadgrađu odmah iza zapovjednog mosta i između antena radara Type 346B, a jedna na bok helikopterskog hangara. Neslužbeni kineski izvori tvrde da je riječ o antenama radara namijenjenog motrenju na vrlo velikim udaljenostima. Zapadni baš i ne vjeruju tim tvrdnjama te su skloniji reći da je posrijedi sustav za elektroničko djelovanje. Ta bi pretpostavka mogla biti točnija jer su antene nalik na one koje se koriste na avionu za elektroničko djelovanje Y-9G. U suvremenom pomorskom ratovanju glavna je zadaća zaustaviti protivničke protubrodske vođene projektile koji najčešće lete neposredno iznad površine mora. Zbog toga je položaj na boku, malo iznad glavne palube, puno primjereniji za sustave za elektroničko djelovanje nego za radar čija bi antena ipak trebala biti postavljena na višem mjestu.

Velike antene

Na jarbolu se nalaze četiri radarske antene sustava za navođenje paljbe. Izvori se slažu da je riječ o radaru koji radi u frekvencijskom pojasu X. S pomoću njega navodit će se paljba svih topničkih sustava i proturaketnih raketnih sustava. S obzirom na to da na prvom brodu tijekom porinuća nisu primijećeni navigacijski radari, neki izvori smatraju da će se primijećeni radar koristiti i za tu namjenu.

Međutim, drugi izvori upućuju na antene koje se nalaze na krovu zapovjednog mosta. Ondje se nalazi čak osam antena, od kojih su četiri veće, i vjeruje se da su dio IFF sustava. Četiri manje vjerojatno pripadaju navigacijskom radaru koji služi i za dodatni nadzor morske površine.

U veliki jarbol ukomponirane su i antene klasičnih i satelitskih sustava veze. Na vrhu glavnog jarbola nalazi se manji jarbol na koji su postavljene antene sustava za elektroničko izviđanje.

O ugrađenim elektroničkim sustavima više će se znati tek nakon što prvi razarač počne maritimna testiranja krajem ove godine. Drugo je pitanje kako su kineski projektanti uspjeli riješiti problem nadzora tako velikog broja elektroničkih sustava, tj. jesu li razvili zapovjedni sustav koji omogućuje objedinjen nadzor nad svima istodobno ili se svakim sustavom upravlja odvojeno kao zasebnom cjelinom.

Poznato naoružanje

Za razliku od elektroničkih sustava koji su priličan misterij, oružani sustavi na Type 055 puno su poznatiji. Svaki će razarač imati dva velika zdenca, jedan smješten na pramcu iza pramčanog topa, a drugi između dimnjaka plinskih turbina i helikopterskog hangara.

 

Na osnovi dostupnih satelitskih snimki napravljenih tijekom gradnje prvog razarača neke su procjene bile da će se na pramcu nalaziti čak 80 okomitih lansera. No, fotografije i snimke napravljene tijekom porinuća pokazuju da su u pramčanom zdencu samo 64. U zdencu na sredini broda nalazi se još 48 okomitih lansera.

Svaki je lanser višenamjenski i iz njega se može lansirati širok spektar projektila. Kako je osnovna namjena razarača serije Type 055 eskortiranje kapitalnih brodova, osnovno naoružanje bit će protuzračni raketni sustavi. Zasad se zna da će u arsenalu biti vođeni projektili sustava HHQ-9B i HHQ-16.

HHQ-9 brodska je inačica protuzračnog raketnog sustava HQ-9. Najnovija je inačica HHQ-9B, koja uz poluaktivno radarsko navođenje ima i infracrveno samonavođenje na cilj. Zahvaljujući tome ima povećanje mogućnosti otkrivanja i pogađanja malih ciljeva koji lete vrlo nisko, kao što su protupodmornički vođeni projektili. HQ-9 po osnovnim je značajkama nalik na ruski sustav S-300. Projektili se lansiraju iz okomitih lansera. Procijenjeni domet projektila iznosi 200 kilometara, a visina djelovanja 30 km. U završnoj je fazi razvoja i inačica HQ-9C, koja će imati aktivno radarsko samonavođenje.

Na osnovi Štila

Budući da je HHQ-9B raketni sustav velikog dometa s vrlo velikim projektilom koji nije idealan za djelovanje protiv ciljeva koji su na srednjoj udaljenosti te se brzo približavaju brodu, razarači serije Type 055 imat će u naoružanju i projektile sustava HHQ-16. Oni se već nalaze u naoružanju kineskih fregata Type 054A i Type 054B. Riječ je o sustavu koji je razvijen na osnovi ruskog brodskog protuzračnog raketnog sustava Štil-1. Zanimljivo je da je Štil-1 poslužio i kao osnova za razvoj kopnenog sustava HQ-16 čiji se projektili također lansiraju iz okomitog položaja. Od 2016. u operativnoj je uporabi poboljšani HHQ-16 čiji je najveći domet povećan na 70 kilometara. Projektil ima poluaktivno radarsko navođenje. Procjenjuje se da protubrodske projektile može pogađati na udaljenostima od najviše 18 km do najmanje 3,5 km.

Za protubrodske projektile koji se još više približe brodu namijenjeni su proturaketni raketni sustav HQ10, top H/PJ-30 kalibra 130 mm i višecijevni top H/PJ-11 kalibra 30 mm.

Iz ugrađenih višenamjenskih okomitih lansera moći će se lansirati protubrodski vođeni projektili YJ-18A i YJ-100 te krstareći projektili CJ-10 i YJ-18. Iako će osnovu protupodmorničke komponente činiti dva helikoptera Z-18F, u lanserima će biti i nekoliko protupodmorničkih projektila CY-5.

Mario GALIĆ