Dvije godine nakon porinuća prvog razarača klase Lanzhou polako se otkrivaju njihove tajne

Hrvatski je vojnik o razaračima klase Lanzhou prvi put pisao prije dvije godine (HV broj 99/2003.), neposredno nakon porinuća prvog broda iz te klase i prije nego što je razarač Haikou dodirnuo more. Kako je u to vrijeme bilo dostupno vrlo malo podataka, te se cijeli tekst oslanjao na nepotvrđene podatke i procjene autora (koje su se pokazale točnim) potrebno je da se o tim vrlo naprednim razaračima ponovno piše, nakon što je Lanzhou postao operativan.
Priča o razaračima klase Lanzhou započela je početkom 2003. kad je postalo jasno da razarač na navozu šangajskog brodogradilišta Jiangnan Shipyard nije još jedan u seriji razarača klase Guangzhou već prvi razarač potpuno nove klase. Prve fotografije su pokazale visoko nadgrađe koje je oblikom vrlo podsjećalo na nadgrađe američkih razarača klase Arleigh Burke. Zapadni su analitičari tada mahom odbijali svaku pomisao da bi na to nadgrađe trebale doći pločaste antene kineskog Aegis radarskog sustava tvrdeći da kineska vojna industrija ne može proizvesti tako kompliciran sustav. Ni nakon porinuća Lanzhou (170) 29. travnja 2003., kad se jasno vidjelo da kineski razarač na bokovima nadgrađa ima četiri velike pločaste radarske antene, zapadni stručnjaci nisu vjerovali da će taj sustav i raditi, navodeći primjer da je sličan sovjetski sustav iz osamdesetih godina prošlog stoljeća neslavno propao.

Nakon godine dana opremanja Lanzhou je postao operativan 18. srpnja 2004. i sudjelovao u nekoliko vježbi. Tek nakon što su američki, tajvnaski i japanski izvidnički avioni snimili radarsko zračenje s novog kineskog razarača zapadni su stručnjaci priznali da kineski Aegis radarski sustav ipak radi. Morali su priznati da je kineska ratna mornarica, u usporedbi s tehničkim značajkama razarača Shenzhen (Luhai) s razaračima klase Lanzhou napravila razvojni korak od trideset godina. Kako je drugi razarač klase Lanzhou – Haikou (171) porinut 29. listopada 2003. Amerikanci i dio kineskih susjeda ozbiljno su se zabrinuli da će tim tempom kineska ratna mornarica do 2010. imati više suvremenih razarača od Japana. To se nije dogodilo (barem zasad) jer nakon porinuća Haikoua nije zamijećena gradnja idućeg razarača te klase. Očito je da ni vrh kineske ratne mornarice nije u potpunosti vjerovao hoće li tako napredna tehnologija uspješno djelovati pa je odlučio za početak izgraditi samo dva razarača.

Uz bok američkim razaračima

Nekoliko činjenica u vezi s razaračima klase Lanzhou posebno brine američku ratnu mornaricu. Prva je činjenica da je to potpuno kineski projekt koji je vjerojatno ostvaren bez strane pomoći iako ima i drukčijih tvrdnji. Koncepcijski, kineski su razarači čak nešto napredniji od američkih razarača klase Areligh Burek. Činjenica koja najviše čudi američke analitičare je da su Kinezi svoj Aegis radarski sustav i osam šesterostrukih okomitih lansera uspjeli smjestiti na brod istisnine 6600 tona. Za usporedbu američki razarači klase Areligh Burke istiskuju 8400 tona. Sovjeti su svoj neuspješni Aegis sustav NATO oznake Sky Watch namjeravali postavljati samo na nosače zrakoplova istisnine 30 000 tona. Brine ih i to da su oni svoj Aegis radarski sustav testirali devet godina, dok su Kinezi svoj sustav instalirali na razarače nakon vrlo kratkog ispitivanja na jednom pomoćnom brodu. Doduše, takva se brzina može pokazati kontraproduktivna ako se kineski sustav pokaže nefunkcionalnim. Treća stvar koja brine američke analitičare je pojava novih oružja o kojima se zna vrlo malo. Prvo takvo oružje je suvremeni PZO raketnog sustava označen kao HHQ-9 a koji nema rusko podrijetlo i o kojem se još uvijek zna vrlo malo. Drugo oružje je novi protubrodski vođeni projektil koji se lansira iz valjkastih kontejnera-lansera. Iako najnoviji Jane’s Fighting Ships tvrdi da je riječ o projektilu C-803 istina je da je riječ o potpuno novom projektilu o kojem se izvan Kine još uvijek ništa ne zna. Razarači klase Lanzhou imaju 280 članova posade, od čega je 40 časnika.

Opis broda

Kako još uvijek nisu objavljeni službeni podaci procjenjuje se da su razarači klase Lanzhou dugački oko 155 metara, široki 17 m i imaju gaz 6 m. Ovisno o izvoru navodi se da im je puna istisnina 6600 ili 7000 tona. Razarači klase Lanzhou projektirani su na osnovi trupa razarača klase Guangzhou, s tom razlikom što im je, zbog ugradnje Aegis radarskog sustava, uvelike povišena nadgradnja zapovjednog mosta. Neslužbeni kineski izvori tvrde da su obje klase napravljene na istom trupu, koji je u osnovi prilagođen klasi Lanzhou. Pri projektiranju trupa kineski su stručnjaci poštivali pravila stealth tehnologije gradnje (tehnologija male zamjetljivosti), te stoga razarači klase Lanzhou podsjećaju na francuske fregate klase La Fayette. Činjenica je da ratni brodovi namijenjeni protuzračnoj obrani flote, a razarači klase Lanzhou ulaze u tu skupinu, tijekom obavljanja zadaća intezivno zrače svojim radarima, te je njihovu prisutnost lako otkriti na velikim udaljenostima. Stoga bi uporaba potpuno stealth tehnologije bila neisplativa. Umjesto toga na razaračima klase Lanzhou i Guanzhou uporabljena je razina stealth tehnologije koja je dovoljna da se radarski odraz razarača smanji na razinu koja osigurava povećanu sigurnost od napada protubrodskih projektila s radarskim samonavođenjem. Kombinacija smanjenog radarskog odraza, aktivnih mjera ometanja i izbacivanje mamaca trebala bi povećati vjerojatnost da će se sustav navođenja u protubrodskom projektilu zbuniti i promašiti cilj.

Iako još uvijek nije poznato jesu li razarači klasa Lanzhou i Guangzhou premazani bojama koje upijaju radarske zrake postoji fotografija drugog razarača (169) klase Guangzhou na kojem se jasno vidi kako je s lijevog pramčanog boka otpao veliki dio boje. Kako standardna brodska boja ne otpada tako lako to je još jedan dokaz da su ti razarači premazani nestandardnom bojom.
Kako su oba razarača klase Guangzhou i razarač Lanzhou već operativni te se često nalaze na moru vjerojatno su se našli na dometu radara nekog američkog izvidničkog aviona. Na žalost niti jedan podatak o veličini radarskog odraza tih razarača još se uvijek nije probio do javnosti.

Pogonski sustav

Pogonski sustav razarača klase Lanzhou je CODOG (COmbined Diese Or Gas turbine – kombinacije dizelskih motora ili plinskih turbina). Sastoji se od dvije ukrajinske plinske turbine DA-80 ukupne snage 35,7 MW (48 600 KS). To je dovoljno snage za postizanje vršne brzine od 29 čvorova. Za optimalnu brzinu krstarenja od 15 čvorova ugrađena su dva dizelska motora kineske proizvodnje koji su najvjerojatnije kopija njemačkih brodskih motora MTU 20V956TB92 ukupne snage 6,5 MW (8840 KS). Pri toj brzini razarači mogu preploviti oko 4500 nautičkih milja.

Radarski i elektronički sustavi

Iako razarači klase Lanzhou imaju veliki broj različitih radarskih sustava najzanimljiviji je Aegis sustav o kojem se zna vrlo malo. Zasad je sigurno da Kinezi nisu iskopirali američki sustav SPY-1 koji radi u frekvencijskom rasponu od 3100 do 3500 megaherca (F frekventi raspon). Uz to antene američkog radarskog sustava mjere 13,5 metara u visinu i 3,7 metara u širinu. Kinezi nisu iskopirali ni ruski sustav Sky Watch čije su antene bile još veće od američkih (5 metara u širinu) i koji je radio u L frekventnom rasponu. Antene kineskog sustava, koji se navodno zove “Magis Shield of China” Type 346, visoke su 4,6 metara i široke 3,9 m. Najveća razlika na američki i ruski sustav ogleda se što kineski radi u C frekventnom rasponu. Dio izvjeća tvrdi da kineski Aegis radar nije razvijen u Kini već je kupljen u Ukrajini od tamošnje tvrtke Kvant Bureau koja je početkom 2004. pokazala gotovo identičan radarski sustav. Ako je to točno onda se otvaraju pitanja kako se projektili protuzračnog sustava HHQ-9 navode na ciljeve, o čemu opsežnije kasnije. Kvant Bureau tvrdi da njegov radar radi u C frekventnom rasponu te da ciljeve veličine lovačkog aviona može kontinuirano pratiti na udaljenosti od 150 do 160 km. Tvrde da njihov radar istodobno može pratiti do 150 ciljeva. Kako bi se osjetljivi dijelovi antene zaštitili od utjecaja morske vode dobile su polukružne zaštitne kape.

Kao potpora radaru Type 346 i kao pričuva u slučaju njegovog otkazivanja na vrh središnjeg jarbola postavljena je antena višenamjenskog radarskog sustava Type 364 Seagull C. Taj radar radi u H frekventnom rasponu i namijenjen je otkrivanju ciljeva u zraku i na površini mora, te navođenje protubrodskih projektila. Glavna namjena ovog radara je otkrivanje protubrodskih projektila koji lete na vrlo malim visinama i osiguranje podataka za djelovanje proturaketnih topničkih sustava. Maksimalni domet motrenja mu je oko 100 km, te može pratiti ciljeve u rasponu visina od 0 do 8000 m. Radar je osposobljen za automatsko praćenje ciljeva koji lete do brzine od 3 Macha.
Na krmenom dijelu razarača klase Lanzhou, na niskom jarbolu smještena je antena još jednog zanimljivog radara ? Type 517 Knife Rest. Riječ je o radaru namijenjenom motrenju na velikim udaljenostima koji je razvijen na osnovi sovjetskog radara Knife Rest koji je u operativnu uporabu ušao početkom pedesetih godina prošlog stoljeća. Tada je bio namijenjen za rano otkrivanje ciljeva na udaljenostima većim od 250 km. Iako su u međuvremenu sovjetski stručnjaci odustali od razvoja tog tipa radara kineski su nastavili s njegovim razvojem. I dok je sovjetski original imao četiri antene nalik antenama za hvatanje televizijskog programa (Yagi antene), kineska kopija instalirana na razarače klase Lanzhou ima ih čak osam smještene u dva reda po četiri antene. Kako radar Type 517 radi u A frekventnom rasponu pretpostavlja se da mu je osnovna namjena rano otkrivanje “radarski nevidljivih” letjelica. Toj pretpostavci u prilog ide činjenica da su ti radari ugrađeni na najsuvremenije kineske razarače čiji najnapredniji radarski sustavi sigurno imaju znatno bolje mogućnosti otkrivanja standardnih ciljeva od radara Type 517.

Fotografije razarača Lanzhou pokazuju da se na krovu zapovjednog mosta i na središnjem jarbolu nalazi više antena sustava za elektroničko ratovanje koji su vrlo nalik američkim sustavima iste namjene. Iako se još uvijek ne znaju ni oznake tih sustava sigurno je da je riječ o pasivnim i aktivnim uređajima namijenjenim otkrivanju i klasifikaciji radarskog i drugog elektroničkog zračenja, te ometanju radarskog zračenja protubrodskih vođenih projektila. Kao dodatna zaštita na bokove, između lansera protubrodskih projektila i helikopterskog hangara, postavljena su četiri (na svaki bok dva) osamnaest cijevna lansera mamaca.
Sigurno najveći napredak koji je ostvaren na razaračima klase Lanzhou je visokoautomatizirani zapovjedni sustav koji je na razini najsuvremenijih zapadnih sustava. Takav zapovjedni sustav omogućava da se na nekoliko konzola istodobno kontrolira situacija u zraku, na površini mora i ispod nje. Ono što još nije poznato je jesu li se Kinezi odlučili da razviju višenamjenske konzole s kojih se može upravljati svim brodskim elektroničkim i oružanim sustavima (kao na većini zapadnih ratnih brodova), ili su odabrali da se za svaki oružani sustav razvije njegova posebna konzola (kao na sovjetsko/ruskim ratnim brodovima). Rijetke fotografije unutrašnjosti razarača Shenzhen (167) pokazuju da su se, barem na njemu, Kinezi odlučili na drugu mogućnost.
Razarači klase Lanzhou imaju na sredini trupa dvije velike antene namijenjene satelitskoj komunikaciji koja im omogućava neprekinutu komunikaciju i s udaljenim zapovjedništvima. Opremljeni su i većim brojem drugih komunikacijskih sustava (data linkovi) koji im omogućavaju vezu s drugim brodovima i borbenim zrakoplovima.

Protuzračni raketni sustav

Osnovna namjena razarača klase Lanzhou je protuzračna obrana flote, što je bilo od samog početka očito. Nakon što su fotografije prvog razarača potvrdile da će dobiti okomite lansere započele su u stručnim krugovima žestoke rasprave koji će se PZO sustav ugraditi. Zapadni stručnjaci nisu htjeli ni čuti da bi na kineske razarače mogao ići sustav razvijen u Kini tvrdeći da tamošnja industrija nije dovoljno razvijena da proizvede tako napredan sustav. Svoje su tvrdnje podupirali podatkom da je kineska ratna mornarica kupila ruski protuzračni raketni sustav S-300M Fort-M (SA-N-6). Iako su fotografije pokazivale da su na Lanzhou ugrađeni okomiti lanseri koncepcijski slični ruskim, što je potvrdilo da se radi o nekom novom sustavu tek je porinuće razarača 115 (Type 051C), na koji će doista doći sustav S-300 Fort-M, dokrajčilo sve rasprave.

Na kraju se potvrdilo ono što je Hrvatski vojnik tvrdio još u rujnu 2003. ? razarači klase Lanzhou opremljeni su kineskim protuzračnim raketnim sustavom HHQ-9. Iako je ušao u operativnu uporabu o tom se sustavu još uvijek zna vrlo malo. Vjeruje se da je projektil sustava HHQ-9 ako ne identičan projektilu sustava FT-2000 onda vrlo sličan. Po tome bi značilo da je projektil sustava HHQ-9 dugačak između 6,5 i 7 metara, te ima promjer tijela 47 cm. Masa projektila u trenutku lansiranja je oko 1300 kg, od čega na bojnu glavu otpada 90 kg. Maksimalni domet mu je oko 100 km i može gađati ciljeve koji lete do visine od 20 000 m. Brzina u letu je 3 Macha.
Iako zapadni izvori navode da se projektil navodi poluaktivnim radarskim principom to baš i nije sigurno, iako je istina da razarači klase Lanzhou nemaju iluminacijske radare kakvi postoje na razaračima klase Arelig Burke. Naime, ako je istina da razarači klase Lanzhou rabe ukrajinski radarski sustav onda je pitanje je li taj osposobljen za navođenje protuzračnih projektila na ciljeve, to jest može li generirati dovoljno snažnu radarsku zraku uskog snopa potrebnu za “osvjetljavanje” cilja. Iako je to teoretski moguće takvo rješenje znatno usložuje konstrukciju radara, posebno antene. Uz to veliko je pitanje može li ukrajinski radar istodobno generirati snažnu radarsku zraku uskog snopa i nastaviti s osnovnom zadaćom motrenja zračnog prostora.
Logičnije bi objašnjenje bilo da su projektili HHQ-9 sustava opremljeni aktivnim radarskim tragačem. Iako se ta mogućnost u zapadnim izvorima uopće ne spominje jer oni još uvijek zastupaju vjerovanje da kineska vojna industrija nije sposobna razviti tako složeni sustav. Njihovo vjerovanje pobijaju informacije da je ta ista industrija razvila projektil zrak-zrak PL-11B koji ima aktivnim radarski sustav samonavođenja na ciljeve. U završnoj fazi razvoja je i projektil zrak-zrak PL-12 (SD-10) koji također rabi aktivni radarski sustav samonavođenja. Zbog toga mora ostati otvorena mogućnost da projektili sustava HHQ-9 imaju aktivno radarsko tražilo.
Kako su projektili sustava HHQ-9 vrlo slični projektilima sustava FT-2000 razarači klase Lanzhou mogu iz svojih šest pramčanih i dva krmena šesterostruka lansera lansirati i te vođene projektile. Osnovna namjena sustava FT-2000 je obaranje AWACS-a i zato ima pasivnu glavu za vođenje koja se usmjerava prema izvoru radarskog zračenja.

Protubrodsko naoružanje

I dok su se zapadni analitičari složili da su razarači klase Lanzhou naoružani sustavom HHQ-9 nitko još uvijek ne zna koji se projektil nalazi u novim cjevastim kontejnerima-lanserima koji su smješteni na stražnjem dijelu broda. Po jedan četverostruki lanser okrenut je prema lijevom i desnom boku. Iako se najčešće navodi da se radi o projektilu YJ-85 (C-805) to je ipak malo vjerojatno, tim prije jer su svi dosadašnji projektili iz serije YJ imali velike kvadratne kontejnere-lansere. Novi se projektil nalazi u cjevastom kontejneru-lanseru. Druge mogućnosti su da se radi o mornaričkoj inačici projektila zrak-zemlja YJ-12 ili o ruskom projektilu Jakhont. Činjenica je da su ti lanseri zasad viđeni samo na razaračima klase Lanzhou.

Topničko naoružanje

Topničko naoružanje razarača klase Lanzhou sastoji se od jednog topa kalibra 100 mm i dva CIWS topnička sustava Type 730. Top kalibra 100 mm postavili su na pramac, dok su jedan CIWS top smjestili odmah ispred zapovjednog mosta, a drugi na krov helikopterskog hangara.
Top od 100 mm vjerna je kopija francuskog topa DCN/Creusort-Loire Mod 68 CADAM istog kalibra, osim što kineski top ima kupolu oblikovanu po stealth standardu. Maksimalna brzina paljbe mu je 60 do 80 granata u minuti. Maksimalni domet mu je 17 km protiv ciljeva na vodi i kopnu, te 8 km protiv ciljeva u zraku.
Iako manjeg kalibra znatno su važniji topovi Type 730 namijenjeni bliskoj proturakentoj obrani broda. Ti su topovi vjerna kopija nizozemsko-američkog sustava Goalkeeper. Oznaka Type 730 odaje da je riječ o Gatlin topu sa sedam cijevi kalibra 30 mm koji je kineska kopija američkog topa General Electric Sea Vulcan 30 (GAU-8/A) kalibra 30 m. Ako su kineski stručnjaci uspjeli napraviti dovoljno vjernu kopiju onda i njihov top ima maksimalnu brzinu paljbe od 4200 granata u minuti i maksimalni učinkovit domet 1,5 km. Type 730 opremljen je jednim radarom za otkrivanje i praćenje ciljeva, koji radi u I/K frekvencijskom rasponu, i smješten je na lijevoj strani kupole. Na desnoj se nalazi elektrooptički sustav namijenjen praćenju cilja i usmjeravanju paljbe. Osnovne podatke o položaju cilja sustav Type 730 dobiva od već opisanog radara Type 364 Seagull C.

Protupodmorničko naoružanje

Razarači klase Lanzhou opremljeni su s dva trostruka torpedna aparata smještena iza vrata na sredini broda, ispod lansera protubrodskih projektila. Kako su skriveni u unutrašnjosti trupa teško je reći o kojim se aparatima radi iako su to najvjerojatnije uređaji Whitehed B515 promjera 324 mm. Iz njih se ispaljuju torpeda Yu-7 koja su razvijena na osnovi američkog torpeda Mk-46 Mod-1. Dugačko je 2,6 m i promjera 324 mm. Torpeda ima aktivno-pasivni sustav vođenja i bojnu glavu mase 45 kg. Maksimalna brzina mu je 43 čvora i najveći domet 15 km.
Za otkrivanje podmornica razarači klase Lanzhou dobili su aktivni sonar nepoznatog tipa koji je ugrađen u pramac.
Na krmi je osigurana velika helikopterska platforma i hangar u koji se mogu smjestiti dva helikoptera. Hangar je prilagođen smještaju ruskih mornaričkih helikoptera Ka-28 a u njega se mogu ugurati i kineski helikopteri Z-9C. Osnovna namjena helikoptera Ka-28 je protupodmornička borba te je stoga opremljen aktivnim zaranjajućim sonarom VGS-3, aktivnim sonarnim plutačama i MAD (Magnetic-Anomaly Detection) uređajem. Može ponijeti do tri APR-2 vođena torpeda. Opremljen je i radarom za otkrivanje ciljeva na površini mora.
Za borbu protiv podmornica mogu se uporabiti i helikopteri Z-9C koji mogu ponijeti kineska laka vođena torpeda ali koji nisu opremljeni uranjajućim sonarom. Osnovna namjena helikoptera Zhi-9C je otkrivanje površinskih ciljeva na velikim udaljenostima i navođenje protubrodskih vođenih projektila na njih. Zbog toga su opremljeni radarima KLC-1 i “datalinkom” za prijenos podataka u realnom vremenu.

Zaključak

I dok još uvijek traju rasprave o razaračima klase Lanzhou kineska je ratna mornarica 28. prosinca 2004. porinula prvi razarač (115) iz serije Type 051C naoružan ruskim sustavom S-300. Istodobno nema naznaka o nastavku gradnje razarača klase Lanzhou. To s jedne strane znači da se razvoj kineske ratne mornarice ubrzano nastavlja, a s druge da će uskoro u floti imati previše različitih ratnih brodova naoružanih različitim sustavima, što će sigurno dovesti do znatnih logističkih problema.

Tomislav JANJIĆ