Nakon što je izvršena zadnja ratna izmjena, u sklopu službenih odora uvrštena su i posebna obilježja, odnosno dijelovi s ciljem isticanja pojedinca ili postrojbe u odnosu na svakodnevno korištenje službenih odora, a po uzoru na svjetsku praksu i običaje

Osoba koja nije stručnjak teško će zamijetiti razliku između vojnika u službenoj odori i u službenoj odori s dodatnim dijelovima za postroj. Pravilnikom koji stupa na snagu po završetku borbenih djelovanja na hrvatskom tlu, s obzirom na to da je mir konačno omogućio promišljanje i o identitetu oružanih snaga, utvrđeni su i posebni dijelovi odora korišteni u postroju, poput opasača s naramenim remenom, čizama za postroj i tropletih vrpca.

Pripadnici u postroju u načelu nisu koristili dodatna obilježja poput oznaka odlikovanja i završene škole, a od znakovlja su korištene samo oznake čina. U zadnjoj ratnoj izmjeni odora izrađeni su opasači s dodatnim remenom koji je bio učvršćen vodilicama za opasač i prebačen preko desnog ramena ispod naramene trake. Tako su kopče opasača HKoV-a pozlaćene, a kopče opasača HRZ-a i PZO-a posrebrene. Opasači su izrađeni od crne kože, a opasač HRM-a od kože bijele boje i korišten je na svečanoj odori. Uvedene su kopče HRM-a izrađene od posrebrenog metala na čijem je središtu učvršćen motiv koji odgovara vezenoj oznaci HRM-a za kapu.

Izmjenom odora, kopča remena za hlače HKoV-a poput ostalih je dijelova pozlaćena, a kopča remena zrakoplovstva patinirana. Osim opasača s dodatnim remenom, pripadnici u postroju nosili su vojničke čizme namijenjene za postroj. Dosezale su iznad gležnja, a u njih su bile uvučene službene hlače prilagođene korištenju s čizmama. Taj je dodatak naišao na određene kritike jer hlače “na crtu” uvučene u čizme nisu dobro prihvaćene, ali takav je princip nošenja ostao do danas. Praktičnije, ali sigurno i skuplje rješenje bila bi izvedba hlača koje su prilagođene za uvlačenje u sare čizama, koje bi u tom slučaju zamijenile one “na crtu”. 

U dodatne dijelove odora spadao je i tok za nošenje zastave u obliku naramenog remena izrađen u crnoj boji, odnosno bijeloj za HRM, a dodatni i posebni dijelovi bili su tropleta vrpca i sablja. Boja tropleta kod troplete vrpce ovisila je o grani OSRH, nosila se oko ramena učvršćena u gornjem dijelu za naramenu traku, a na krajevima je učvršćena s pomoću gumba ispod suvratka odore, odnosno kragne košulje, ako je nošena tijekom ljetnog razdoblja. Vrpca HKoV-a bila je zlatnožuta, HRZ-a i PZO-a srebrnosiva, a HRM-a plava. Pripadnici Domobranstva pri Drugoj gardijskoj posadnoj bojni 1. HGZ-a nosili su traku smeđe, a pripadnici Simfonijskog orkestra tropletu vrpcu s kombinacijom zlatnih i crvenih traka, iako su ponekad koristili i vrpce zlatnožute boje. Pripadnici eskortne pratnje na motociklima koristili su troplete vrpce žute boje. Uloga troplete vrpce ponešto je drugačija u odnosu na korištenje u OSRH. Naime, tropleta je vrpca imala ulogu odlikovanja (najčešće postrojbe), obilježavanja pobočnika i vojnog izaslanika, pripadnika vojnog orkestra, rjeđe generala, ali u Hrvatskoj vojsci vrpcu je nosio pobočnik predsjednika i Prvi hrvatski gardijski zbor kao elitna postrojba te Specijalna policija na svečanoj odori, međutim, samoinicijativno.

Sablja je namijenjena za tihi prijavak prigodom protokolarnih radnji pri tradicionalnom postupku u ceremonijalima. Sastoji se od toka crne boje s četiri odvojena pozlaćena elementa. Zadnji je element standardnog oblika s čašicom toka okruženom plosnatom zaštitom. Sječivo sablje blago je svinuto i poniklano. Rukohvat sablje sastoji se od ručice i štitnika. Ručica je obložena kožom crne boje, a štitnik za ruku izveden od pozlaćenog metala koji počinje križnicom s vrhovima okrenutima prema gore, odnosno prema dolje, na što se nastavljaju grane koje u luku prate oblik ruke. Sablja se nosi učvršćena za vrpcu koja je prebačena preko desnog ramena. Vrpca se sastoji od dva međusobno spojena konopa s visećim elementima na mjestu učvršćivanja za tok sablje.

Marin Sabolović