Talijanski, britanski i španjolski programi razvoja vojnika budućnosti pokazuju da je Europa u špici tehnološkog razvoja. S druge strane, izraelski program Dominator oslanja se na bogata operativna iskustva izraelske vojske i snažnu vojnoindustrijsku bazu

Talijanski program razvoja opreme za vojnika budućnosti zove se Soldato futuro, i vodi ga talijanska tvrtka Selex Communications. U program su uključene tvrtke Beretta, Aerosekur i Larimart. Godina 2009. trebala bi biti važna za program. Ove bi se godine trebala isporučiti prva 92 kompleta koje je naručila talijanska vojska. Dobit će ih ispitna postrojba USD (Unita di Sperimentazione della Digitalizzazione – eksperimentalna digitalizirana postrojba). USD je smješten na jugu Italije, u mjestu Altamura pokraj Barija.

Da bi se ubrzao razvoj, zamršeniji dio programa, računalni i optronički dio te oružje razvijani su u posebnom programu dok je jednostavniji dio (odjeća, obuća, balistička zaštita) razvijan zasebno.

Svaki će vojnik imati “elektronički prsluk” koji će “udomiti” sve elektroničke komponente i kabele za njihovo povezivanje. U osnovi, riječ je o uobičajenom taktičkom borbenom prsluku koji je u doba digitalizacije poslužio kao platforma za instaliranje nužnog hardvera i ožičenja. Srce sustava je nosivo računalo koje razvija tvrtka Larimart (inače je u sastavu Selex Communications), nosi se na leđnom dijelu, ima ugrađen Blutooth adapter za bežičnu komunikaciju, prilagođenu inačicu GIS-a, GPS te korisničko sučelje. Dodani su i komunikacijski uređaj te baterije za pokretanje svih strujom napajanih uređaja.

Programski dio navedene opreme razvio je Selex Communications u suradnji sa Selex Galileo. Radiouređaj je Selex Communication IPR koji radi na frekvenciji od 800 do 900 MHz, izlazne snage 500 mW i dosega do 1300 metara na otvorenom. Kako se na radiouređaju i dalje radi, vjerojatno je da će se doseg s vremenom još povećati. Konstruktori su predvidjeli da se radiouređaj nosi s prednje strane prsluka. Radio je opremljen sklopom mikrofon-slušalica koji je prilagođen uporabi ispod borbene kacige. U slušalicu je ugrađen fiziološki senzor, proizvod Selex Galilea, koji omogućava praćenje temeljnih zdravstvenih značajki vojnika. Radiouređaj zapovjednika modificiran je i omogućava spajanje na radiomrežu nadređenog zapovjedništva.

Kaciga sustava Soldato futuro opremljena je integralnim dnevno-noćnim ciljnikom NIMOS (NIght MObility System). I on je nastao u Selex Galileu. Zamjenjuje standardne naočale za noćno gledanje, a ukupna masa mu je 500 grama. Digitalni senzor visoke osjetljivosti za rad u uvjetima slabe ambijentalne osvijetljenosti postavljen je bočno na kacigu, slika s njega se prikazuje na monokularnom zaslonu koji se postavlja s druge strane kacige da bi se sačuvala ravnoteža i olakšala uporaba.

Sustav ima povećanje 1x i vidno polje 34 x 25 stupnjeva. Zaslon se može rabiti i za prikazivanje podataka s ciljnika na pušci. Tako je omogućeno pucanje “iza ugla” koje vojniku pruža mogućnost da iz zaklona gurne samo oružje s optroničkim ciljnikom i da na zaslonu gleda ono što snima kamera na ciljniku.

No, zaslon može prikazati i mnoštvo ostalih podataka, kao što su digitalni zemljovid s taktičkom situacijom, poruke i ostali podaci koje vojnik dobiva preko zapovjednog informacijsko-komunikacijskog sustava. Podaci se prenose preko kabela, a moguć je i bežični prijenos protokolom Blutooth 1.2.

Svaki je vojnik opremljen i zaslonom na zapešću dijagonale 10 cm. Svi se elektronički C2 sustavi razvijeni za uporabu na razini pojedinca mogu spojiti na C2 sustavima Siaccon i Siconna, koje rabi talijanska vojska.

Talijanski sustav, kao jedan od rijetkih predviđa razvoj potpuno novog temeljnog pješačkog oružja. Konkretno, riječ je o novoj jurišnoj pušci Beretta ARX-160 te bacaču granata GLX-160. Puška je klasične konstrukcije, radi na načelu odvođenja plinova i ima okretni zatvarač. Razvija se duža i kraća inačica, s cijevima dužine 40 i 30 cm.

Strijelac bira između pojedinačne ili rafalne paljbe, otvor za izbacivanje čahura se može prilagoditi za ljevoruke korisnike. Kundak je preklopni, ali je naprednije konstrukcije i može se dodatno prilagoditi u četiri razne dužine. Cijela je puška konstruirana i dizajnirana tako da nema nikakvih stršećih dijelova i omogućava brzo i precizno dovođenje u paljbeni položaj.

Na pušci je posebna šina za prihvat bacača granata koji ima poseban okidač dvostrukog djelovanja, a otvara se klizno prema naprijed. Bacač granata GLX-160 se može rabiti i kao samostalno oružje. Puška ima masu manju od tri kilograma, a masa bacača granata je manja od kilograma. Na desetinu od osam ljudi idu dva bacača granata

Selex Galileo je razvio i napredni ciljnik Aspis s dnevnim videokanalom, nehlađenim termalnim kanalom i markerom tipa red-dot. Aspis ima masu manju od kilograma s baterijama.

Razvija se i sustav za upravljanje paljbom Scorpio koji obuhvaća laserski daljinomjer dometa 400 m i kutni žiroskopski senzor za pokretne ciljeve. Scorpio ima masu od 380 grama, a podatke za korekciju prikazuje kao jednostavne korekcijske simbole na LED zaslonu. Osim za jurišnu pušku, može se rabiti i za ciljanje bacačem granata. Za Scorpio su zanimanje pokazale i strane vojske.
Zapovjednici desetina i vodova dobit će prijenosni zaslon dijagonale 20 cm s dodatnom tipkovnicom i ručni ciljničko-motrilački uređaj Lynx. Masa mu je 1,9 kg, ima nehlađeni termovizor, dnevnu kameru s dva vidna polja, laserski daljinomjer dometa 4000 m, digitalni kompas i GPS.

Oprema programa Soldato futuro bit će potpuno kompatibilna s vozilima koje rabi talijanska vojska. Prvo talijansko potpuno digitalizirano vozilo jest kotačno borbeno vozilo VBM Freccia (VBM – Veicolo Blindato Medio, srednje oklopno vozilo) koje od proljeća 2009. ulazi u sastav talijanske vojske.

U talijanskom se programu razvijaju i novi odjevni i zaštitni elementi, ali je procijenjeno da sadašnje stanje na tom području zadovoljava pa je naglasak dan na razvoj novog oružja i osobito elektronike i optronike koji trebaju pomoći u boljoj komunikaciji, navigaciji, razumijevanju taktičke situacije i preciznom ciljanju.

Izraelski program Dominator
Goodine 2004. izraelska je vojska počela razmatrati umreženi pristup za budućnost. Prvi je program digitalizacije vojske baziran oko softverski definiranog radiouređaja, intranet mreže, sustava digitalnog praćenja i označavanja vlastitih snaga i lakog taktičkog operativnog središta.

Da spuste digitallizaciju na najnižu razinu, pokrenut je program Anog za opremanje pješaka sustavima koji će mu omogućiti digitalizaciju i umrežavanje. Anog ne sadrži samo opremu za pješaka već i komponente za pomoć u izviđanju, protuoklopnoj borbi, kod djelovanja minobacačem i snajperom. To bi vojniku trebalo pružiti prednost na modernom bojnom polju, što bi rezultiralo svladavanjem protivnika.

Razvoj temeljnog programa za razvoj pješačke opreme (nazvan Integrated Infantry Combat Systems – IICS) preuzela je izraelska tvrtka Elbit.

Srce programa IICS je osobno računalo PDU (Personal Digital Unit) koji razvija Tadiran Communications. PDU je u ljeto 2008. uspješno integriran C4I sustav. PDU pokreće procesor sposoban obraditi 500 milijuna instrukcija u sekundi, ima 128 MB RAM-a (može se povećati do 512 MB), te flash memoriju za spremanje podataka i aplikacija na koju se može spremiti do 32 GB podataka. PDU radi na operativnom sustavu Windows Mobile 6 ili Linux (prema želji korisnika, ako hoće imati open source rješenje s većim stupnjem nadzora) Masa računala PDU je 700 grama bez baterija. Sigurnost podataka povjerena je ugrađenom kriptografskom procesoru. Ugrađen je i GPS navigacijski sustav. Može prihvatiti vanjske uređaje preko sučelja USB i RS-232 te dva LAN sučelja. Ima i mogućnost za prihvat PCMCIA kartice. Ovisno o tipu baterije i zahtjevnosti aplikacije, autonomija rada iznosi od 4 do 14 sati.

Grafički dio omogućava istodobni prikaz slike na dva zaslona, podržava rezoluciju do 1920×1200 točaka. Zapovjednici voda su opremljeni prijenosnim taktičkim zaslonom rezolucije 800×600 točaka, mase 650 grama.

Glavna zadaća tog zaslona je planiranje akcija kad postrojba nije u izravnom dodiru s protivnikom. Drugi je zaslon monokularni naglavni, nosi se izravno pred jednim okom. Zasloni su dvije inačice istog sustava, prijenosni taktički zaslon nosi se pričvršćen na tijelu i rabi se kad je nužan za neke specifične zadaće. Naglavni zaslon osigurava stalnost pristupa svim informacijama i prikazuje podatke s računala PDU.

Naglavni se zaslon može integrirati sa sustavom za upravljanje paljbom. Sustav je još u razvoju, a kad bude operativno dostupan, instalirat će se na jurišnu pušku Tavor. Trebao bi imati dnevnu i noćnu kameru te laserski daljinomjer. Računalo će obavljati balističke proračune i za bacač granata kalibra 40 mm koji se može pričvrstiti ispod cijevi Tavora.

Osobni radiouređaj je Tadiran Communications PRC-710MB koji radi na frekvenciji od 30 do 512 MHz. Izlazna je snaga od 0,25 do 5 vata. Rabi sinkrono-ortogonalno frekvencijsko skakanje pa je otporan na elektroničko ometanje, a ima i mogućnost enkripcije podataka. Dinamičko mrežno sinkroniziranje dokida potrebu za središnjom nadzornom postajom te se tako smanjuje ranjivost komunikacijske mreže.

Uređaj omogućava i podatkovni prijenos brzinom do 4800 bps, a masa mu je 800 grama. Za komunikaciju unutar desetine rabi se radiouređaj PNR-500 mase 270 grama, radi na frekvenciji od 400 do 450 MHz. Izlazna je snaga 0,25 vata, a podatkovni prijenos omogućava propusnost od 9,6 kbps. Baterija omogućava do 12 sati rada, a PNR-500 se može uvezati u VHF/UHF radiomreže.
Uz navedenu opremu dolaze i neki dodatni dijelovi. Tu je i termovizijska ručna kamera Coral CR koja radi na frekvenciji 3-5 mikrometara. Ima i laserski daljinomjer, digitalni kompas i GPS uređaj. U paket izraelskog vojnika budućnosti mogu se inkorporirati i mala bespilotna letjelica Skylark te robot Viper. Viper je skraćenica od Versatile, Intelligent and Portable Robot, a riječ je o malom robotu sposobnom za izviđanje. Konstrukcija gusjenica i izvedba voznog dijela omogućava dobru pokretljivost po teškim terenima, pa čak i po stubištu.

Tadiran je tehnologije razvijene u sklopu programa Dominator ponudio i na međunarodnom tržištu i nekoliko je raznih konfiguracija na ispitivanjima kod mogućih stranih kupaca. S obzirom na iskustvo i tradiciju izraelske obrambene industrije vjerojatno se može očekivati usmjeren marketinški napor. Ne treba smetnuti s uma ni to da je za opremom za vojnika budućnosti velika potražnja na globalnoj razini a broj proizvođača kjoi je mogu isporučiti je ipak vrlo ograničen.

Program FIST
Britansko ministarstvo obrane pokrenulo je program FIST (Future Infantry Soldier Technology). Godine 2003. Thales UK je izabran za provedbu faze procjene tehnologija. Slijedili su terenski pokusi u ljeto 2005., a zaštitna oprema i odjeća odvojeni su u poseban program PECOC (Personal Equipment and Common Operational Clothing). Program FIST se tako može potpuno koncentrirati na C4i komponentu te razvoj sustava za borbeno djelovanje.
U proljeće 2007. odabran je Raytheonov radiouređaj Microlight kao osnovni komunikacijski sustav za fazu procjene FIST V2. Tijekom druge polovine 2007. program je podijeljen u dvije faze koje bi trebale dovesti do prvih operativnih sposobnosti do konca 2010.
Trenutačno konzorcij FIST čine tvrtke Thales-GD UK, Selex Galileo- BAE Systems i Cobham Defence-Atkins.

Suradnja BAE Systems-Selex Galileo pokrenuta je sredinom 2008., a treba rezultirati uvođenjem novog naprednog termalnog ciljnika u tri izvedbe: lakoj, srednjoj i teškoj. Pri tom će se rabiti iskustva koja je Selex Galileo stekao radeći na sličnom talijanskom programu Soldato futuro.

Angažman britanske vojske u brojnim misijama nametnuo je žurnu nabavu neke opreme i raspoređivanje na teren. Tako su nabavljeni kompleti Thales Miltrak, riječ je o računalu s ugrađenom GPS navigacijom za zapovjednike. Nabavljena je i određena količina naprednih ciljnika, uređaja za noćno gledanje i termalnih kamera da se podignu sposobnosti pješaka na terenu.
Kad prva faza bude spreman za terensku primjenu svaki će vojnik imati GPS, poboljšane naočale za noćno gledanje, osobni radiouređaj za prijenos glasa i podataka, naprednu taktičku svjetiljku, baterije i ožičenje za povezivanje uređaja koje će biti ukomponirano u novi borbeni prsluk.

Zapovjednici će na puškama imati dnevno noćni ciljnik i laserski daljinomjer. Vojnici će imati jednostavniji optički ciljnik uz mogućnost dodavanja noćnog ciljnika. Predviđena je mogućnost umrežavanja na razini voda te mogućnost ograničenog spajanja s borbenim platformama. To će omogućiti veće razumijevanje lokalne taktičke situacije te bolju usklađenost djelovanja na razini satnije.
Faza dva, trebala bi biti operativno dostupna početkom 2013. Ta bi faza trebala omogućiti potpuno spajanje s radiouređajem Bowman, borbenim sustavima te punu usklađenost s djelovanjem viših postrojbi.

Idući razvojni korak, uvjetno ga možemo nazvati faza 3, trebao bi biti okončan 2018., i omogućiti punu umreženost svakog vojnika. Očekuje se kako bi moglo biti naručeno oko 29 000 kompleta sustava FIST za opremanje vojnika britanske kopnene vojske, marinaca i zrakoplovstva. U drugoj bi se fazi opremio i dio postrojbi topništva, oklopništva i inženjerije.

Španjolski program Comfut
Nakon pripremne faze kjoe je trajala od sredine devedeseti godina XX. stoljeća, koncem 2006. odobrena je trogodišnja razvojna faza španjolskog programa vojnika budućnosti Comfut (Combatiente Futuro). Plan razvoja je predvidio da bi tijekom 2009. prvi vod bio opremljen Comfutom. Prvh je dvanaest primjeraka dovršeno i poslano na terenska testiranja već 2007.
Tijekom 2010. prikupit će se svi podaci prikupljeni testirajnima, a prva serjia od 3000 kompleta trebala bi biti isporučena španjolskoj vojsci 2011. Planirana je i druga serija od 6000 kompleta.

Industrijski tim odgovoran za razvoj vodi EADS Defence and Security Espana, a ukjlučuje još tvrtke Amopack (baterije), Indra (elektronika), GMV (elektronika), Iturri (zaštitna oprema) i Fedur (tjelesni oklop).

Oružje je zasad standardna jurišna puška španjolske vojske tipa G-36 i na njoj se zasad ne planiraju nikakve veće dorade. Sam je program Comfut zamišljen da načini samo minimalne modifikacije na puški.

Amopack je odgovoran za baterije koje će napajati nove elektroničke uređaje. Riječ je o litij-ionskim baterijama koje će isporučiti francuska tvrtka Saft, dok će Amopack obaviti integraciju u sustav, načiniti punjač te odgovarajuća sučelja. Napajanje se sastoji od šest baterija, od toga su četiri za C4I sustav i nosi ih vojnik na sebi, dok su dvije za optronički ciljnik na puški.
Razmatra se i uporaba gorivih ćelija, a rabile bi se dvonamjenski, za izravnu opskrbu uređaja energijom te za punjenje baterija. Testiraju se gorive ćelije proizvođača Hynergreen Technologies (španjolska tvrtka sa sjedištem u Sevilli), inače dio koncerna Abengoa koji se bavi informatikom i energijom iz obnovljivih izvora.

Zahtjevi programa Comfut su da baterije moraju izdržati načelno 24 sata rata, odnosno 7 sati u borbenim uvjetima kad je potrošnja znatno veća.

Senzori dolaze iz tvrtke Indra Sistemas. Oružje (G-36) je opremljeno osnovnim modulom koji uključuje i naglavni zaslon Liteye LE750A, LCD zaslon na samom osnovnom modulu, laserski daljinomjer. magnetni kompas i indikator nagiba. Upravljački panel je na donjem desnom dijelu modula, omogućava lagano upravljanje iz paljbenog položaja.

Na pušku se može postaviti holografski ciljnik i termalni ciljnik a slika s elektroptičkih uređaja se može prikazati na naglavnom zaslonu. Tako vojnik može vidjeti što je “iza ugla” a da ostane u sigurnosti zaklona.

Prvi su prototipovi pokazali značajke koje odgovaraju traženim, jedini je problem što su uređaji još uvijek preveliki i preteški. No, to je uobičajeni problem kod svih kjoi razvijaju takav tip opreme. Nije problem postići zahtijevane značajke, problem je napraviti malen i lagan uređaj, ali to je pitanje na kojem se diljem svijeta intenzivno radi.

Središte Comfuta je komunikacijski i informacijski podsustav kojeg razvija tvrtka GMV. Temeljni je hardverski dio računalo koje vojnik nosi u naprtnjači. Za vezu služi radiouređaj ITT SpearNet, a povezan je i s navigacijskim uređajem i taktičkim terminalom. Komunikacijski i informacijski podsustav osigurava vojniku sve potrebne podatke za precizno izvođenje zadaća. Omogućava prikaz vojnika položaja u stvarnom vremenu. Hibridni navigacijski sustav rabi GPS modul i inercijalni navigacijski modul te podatke s visinomjera/barometra i pedometra.

Zahvaljujući tome može prikazati točnu vojnikovu poziciju u prostoru čak kad je GPS zbog nekog razloga onemogućen. To osobito dolazi do izražaja u gradskim uvjetima gdje GPS ne radi uvijek najbolje.

Taktički terminal za prikaz podataka može se na računalo spojiti bežično ili uobičajenom žičanom vezom. Prikazuje sliku rezolucije 640×480 točaka, dijagonala mu je 9,3 cm. Upravlja se putem zaslona osjetljivog na dodir a samo je računalo smješteno u pojačano kućište kako bi moglo izdržati grublje uvjete terenskog rada. Terminal je osnovno sučelje čovjek-stroj sustava Comfut.

Prvi testovi s radiouređajem SpearNet pokazali su da osim glasa bez problema ostvaruje i podatkovnu komunikaciju s propusnošću od 1,5 Mbps. Konstruktori programa Comfut zatražili su neke manje izmjene kod programske aplikacije i konektora. Moraju prilagoditi frekvencije jer su primijećene interferencije s drugim uređajima. Naime, sadašnje radne frekvencije uređaja kolidiraju s frekvencijama na kojima rade neki španjolski radari.

Koncem 2008. EEADS je isporučio prvih dvanaest probnih kompleta sustava Comfut. Sustavi su u tzv. beta inačici, tj. još nisu spremi za prava operativna testiranja. Prva će testna faza biti obavljena uz pomoć voda od 36 vojnika koji će dobiti potpuno opremljene sustave koji će omogućiti pune C3I mogućnosti kao što su komunikacija unutar voda te povezivanje s višom postrojbom.
Tijekom testiranja odlučit će se o budućoj konfiguraciji sustava. tek treba odlučiti koji će sustavi i podsustavi biti dodijeljeni vojnicima, zapovjednicima na razini odjeljenja, voda i satnije te o mogućnostima koje trebaju pružati u radu.

Igor SKENDEROVIĆ