Zahvaljujući svojim karakteristikama samohodna haubica Donar uistinu bi trebala predstavljati revoluciju u topništvu. No, s takvom tvrdnjom ipak ne treba žuriti, nego pričekati da sustav uđe u operativnu uporabu Bundeswehra, a potom i drugih vojski…

Njemačka vojska u svom sastavu ima jednu od najboljih svjetskih samohodnih haubica na gusjenicama PzH 2000 s odličnim taktičko-tehničkim značajkama. No, njemački su stručnjaci odlučili učiniti dodatni korak naprijed i napraviti samohodnu haubicu iste borbene moći, ali još jednostavnije uporabe kao i manje mase. Naravno, za njemačku vojnu industriju to nije nemoguće jer ima tradicionalno kvalitetnu proizvodnju samohodnih topničkih oružja.Pokretanje projekta modularne automatizirane samohodne haubice Donar nije bilo iznenađujuće. Prema zvučnim informacijama na web-stranici proizvođača, njime počinje revolucija prethodnog koncepta topništva.
Korijen projekta tvrtke KMW (Kraus-Maffei Wegmann) jest ideja da umjesto izrade kompletno novog sustava razvije topnički modul (Artillery Gun Module, AGM) koji bi se mogao postaviti na različite platforme odnosno podvozja i opremiti različitim topničkim sustavima. Konstruiran je topnički modul, posebno razvijen da bi zadovoljio buduće potencijalne operativne zahtjeve njemačke vojske. Sastoji se od velike kupole s haubicom u kojoj je sva potrebna oprema za rukovanje i streljivo stoga se može ugraditi na platformu koja je već u uporabi. Takav koncept smanjuje cijenu i vrijeme razvoja, kao i moguće rizike. Za topnički modul korištene su već dokazane komponente, uključujući i podvozje američkog samohodnog višecijevnog lansera raketa MLRS M270 i komponente s već kvalitetom dokazane samohodne haubice PzH 2000, koja je sada u uporabi u četiri zemlje, a uskoro i u petoj, Republici Hrvatskoj. Topničko oružje u modulu, u ovisnosti od zahtjeva kupca, može biti haubica 155 mm dužine 52 ili 39 kalibara ili top 105 mm.

Donar- karakteristike i sposobnosti
 -besposadna i potpuno autonomna haubica 155 mm / L52
 -potpuno automatsko punjenje projektilima i modularnim barutnim punjenjima
 -velika daljina pogađanja i područje pokrivanja
 -sposobnost MRSI
 -induktivno tempiranje upaljača
 -samotestiranje sustava
 -fleksibilna integracija na podvozja gusjeničara i podvozja vozila na kotače
 -samostalnost navigacije i upravljanja paljbom
 -borbeni komplet od 30 projektila
 -potpuno automatsko zauzimanje elemenata i ciljanje
 -visoka mobilnost na odgovarajućem podvozju

Široki izbor
Topnički se modul može ugraditi na podvozje gusjeničara i vozila na kotačima, može biti i samostalan ili se ugraditi na brodove, s tim da se u inačicama na kotačima ugrađuju i hidrauličke stope zbog stabilizacije oružja prilikom paljbe. To su podvozja od vozila konfiguracije 6×6 ili 8×8, ili podvozje gusjeničara za sustav višecijevnog bacača raketa MLRS, a i podvozja glavnih borbenih tenkova. Zapravo je najnovija inačica Donara daljnji razvoj topničkog modula AGM. Nastao je u zajedničkoj suradnji KMW-a i GDELS-a (General Dynamics  European Land Systems). Koristi već ispitano i dokazano, modificirano podvozje borbenog vozila pješaštva ASCOD 2 IFV (Austrian Spanish Cooperation Development Infantry Fighting Vehicle) koje su razvile španjolska tvrtka Santa Barbara i austrijska tvrtka Steyl-Daimler-Puch, sada obje u vlasništvu kompanije GDELS. Donar je već prošao niz testiranja i spreman je za isporuku njemačkoj vojsci, koja je izrazila potrebu za 41 Donarom. Isporuka će uvelike ovisiti o osiguranim financijskim sredstvima, a cijena će po pojedinom primjerku vjerojatno biti prilično visoka.

Demonstrator 1
Program je započeo početkom 2003. godine kada i započinje val modifikacije i platformizacije već postojećih topničkih sustava. Nijemci su se odlučili za model na podvozju gusjeničara MLRS s haubicom 155 mm, dužine 52 kalibra.
Tijekom sredine 2004. završen je Demonstrator 1. Poslan je na Meppen, poligon njemačke vojske na sjeverozapadu zemlje u kolovozu i rujnu zbog topničkog ispitivanja. Željela se provjeriti prije svega mehanička čvrstoća modula, snaga oružja i njezin utjecaj na pojačano podvozje. Tijekom pokusnih gađanja iz sustava je ispaljeno 79 projektila pomoću daljinskog opaljivača. Provjeravan je rad u vrlo ekstremnim uvjetima: većina paljbi bila je s maksimalnim šestim punjenjem na maksimalnom dometu, pri svim kutovima (0-360) s elevacijom od +45 do nevjerojatnih +90 stupnjeva na temperaturi od 52C. Sve je to učinjeno da bi se ispitala učinkovitost i izdržljivost modula pod maksimalnim opterećenjem, iako, u načelu, tijekom operativne uporabe gotovo nikada ne bi trebao biti izložen takvim uvjetima.
Važno je spomenuti da Demonstrator 1 nije imao automatski punjač pa je punjenje oružja tijekom ispitivanja provedeno ručno.

Posudba od PzH 2000
Početkom 2005. godine izrađuje se Demonstrator 2 s modificiranim automatskim punjačem iz PzH 2000, novim automatskim punjačem punjenja (charge loader), te sustavom za upravljanje paljbom baziranom na PzH 2000. Novi motor i transmisija ipak su predviđeni za ugradnju u sljedećem razvojnom koraku, ali Nijemci su se definitivno odlučili za gusjenično podvozje.
Demonstrator 2 započeo je paljbenim ispitivanjima u prvoj polovici 2006. godine. Kulminirala su ispaljenjem rafala od deset projektila u dvije minute i 19 sekundi s posadom od dva člana koja sjedi u potpuno zaštićenoj oklopljenoj kabini.
U 2007. Krauss-Maffei Wegmann završio je fazu provjere topničkog modula i sljedeće je godine javno predstavljen pod nazivom Donar. Ime je dobio po germanskom poganskom bogu grmljavine, poznatijem po skandinavskom imenu Thor.

 

Uključivanje GDELS-a
Daljnjim razvojem dolazi do suradnje s GDELS-om. Tada se AGM postavlja na modificirano podvozje borbenog vozila pješaštva ASCOD 2 IFV, kao i na podvozje na kotačima vozila Boxer, prikazano na izložbi vojne opreme Eurosatory 2014. Boxer ipak mora dokazati da se može nositi s trzanjem bez stabilizacije. Koncept stabilizacije se može dodati ako je potrebno zadržati sposobnost ”pucati i jurnuti“ i sposobnost paljbe u 360. AGM se može nadograditi na postojeća vozila Boxer za vojske zemalja koje ta vozila već imaju u svom  sastavu. Na demonstratorima nedostaje sekundarno oružje za vlastitu obranu, no ono će sigurno biti postavljeno u serijskoj proizvodnji oružja. Do sada je ispaljeno više od 1000 projektila iz topničkog modula od čega većina sa šestim modularnim punjenjem MTLS (ModularenTreibLandungsSystem), Rheinmetall DM72 iz cijevi 52 kalibra.

Potpuna automatizacija
Topnički modul AGM izrađen je od lakog aluminijskog oklopa radi smanjenja mase. Ukupna masa zajedno s haubicom i 30 granata unutar kupole je svega 12,5 tona, dok je cijeli topnički sustav Donar težak manje od 31,5 tone. Sustav je potpuno automatiziran i poslužuju ga samo dva člana posade, zapovjednik i vozač. Oni rukuju sustavom iz kabine koja je odvojena od automatskog topničkog modula koji se nalazi iza nje. Preživljavanje posade i sustava povećano je visokim stupnjem automatizacije i zaštićenom i oklopljenom kabinom. Ona zadovoljava visoke NATO-ove standarde zaštite i štiti posadu od pješačkog oružja i krhotina topničkih granata i minobacačkih mina. Zaštita se može povećati dodanim kitom oklopne zaštite. Komplet za zaštitu od mina je opcija. Vozilo je opremljeno NBK zaštitom i automatskim sustavom za gašenje požara. Na prednjoj su strani kabine tri velika neprobojna prozora.

Lako punjenje
Glavne komponente topničkog modula su iz PZH 2000, cijev i sustav elevacije. Automatski punjač je modificiran, a novost je automatski punjač barutnih punjenja. Sustav odabira punjenja je kompjuteriziran i automatski se određuje tip i vrsta punjenja, kao i projektil u ovisnosti od odabranog i zadanog cilja. Automatski punjač se napaja s 24V.
Vozilo je opremljeno suvremenim sustavom za upravljanje paljbom.Interakcija između posade i topničkog modula je optimizirana i omogućuje iznimno brzo gađanje i manevriranje. Naime, autonomni je sustav integriran u umreženi i centralizirani sustav zapovijedanja i nadzora (centralni mrežni sustav ratovanja). Unatoč značajnom smanjenju težine i veličine, topnički modul na Donaru je bez dodatne stabilizacije i može se rotirati 360°.
Još jedna dobra strana je što se putem automatiziranog punjača kupola lako puni projektilima izvana sa zadnje strane dok se punjenja moraju staviti ručno u ležišta. Punjač je sposoban puniti oruđe dok je cijev u elevaciji, to jest nije potrebno dovesti je u vodoravni položaj radi punjenja kao kod većine drugih modela.

Oružje – bitnica
Najveća je prednost ovog sustava sposobnost Multiple Rounds Simultaneous Impact (MRSI), kada više projektila ispaljenih iz jednog oružja istodobno padaju na cilj. To je moguće jer se sustav zasniva na unaprijed izračunatim elementima za gađanje, odabirom punjenja, elevacije i drugih podataka koji omogućavaju da jedno topničko oružje, primjenom različitih putanja i punjenja, ispali rafalno, jedan za drugim, nekoliko projektila po tim putanjama, koje potom gotovo istodobno (<1s) padaju na isti cilj.
Na taj je način vatrena moć samo jednog oružja povećana na razinu bitnice. Ta mogućnost postavlja ovaj sustav u sam vrh učinkovitosti postojećih samohodnih topničkih oružja. Primjerice, MRSI za Archer iznosi šest granata, za južnokorejski K9 Thunder je tri granate, za PzH 2000 pet granata, dok je za  Donar MRSI četiri granate, a u serijskoj se proizvodnji očekuje  šest granata. To je vjerojatno jedan od razloga zašto je borbeni komplet streljiva kod Donara smanjen na 30 zrna i 145 punjenja.

Afričko streljivo
Maksimalni domet ovisi o kombinaciji projektila i punjenja. Domet Donara sa standardnim punjenjem je 30 km, potpomognut s plinogeneratorom ili raketnim motorom 40 km. S projektilom južnoafričko-njemačke tvrtke Denel Munitions V-LAP (Velocity-enhanced Long-range Artillery Projectile) domet je čak 56 kilometara pri elevaciji 7-37 tisućitih dok pri maksimalnoj elevaciji 9-80 ide više od 60 km. V-LAP je već testiran iz PZH 2000 u Južnoj Africi kada se dobilo povećanje dometa za 40% i više. Dakle, s tim streljivom mogu se dosegnuti daljine koje su za zapadne standarde gotovo nevjerojatne. Do sada su se podrazumijevale za samohodne višecijevne lansere raketa. Iz istog je oružja 2013. testirano i GPS precizno streljivo produženog dometa Excalibur (zajednički proizvod tvrtki Raytheon i BAE Systems Bofors AB) na daljinama od 9 do 48 km, gdje su odstupanja pogodaka od centra cilja bila u granicama 1 m. GPS navođenje projektila prema riječima proizvođača osigurava pogodak prvim projektilom u bilo kojim vremenskim uvjetima. Upotreba jednog projektila Excalibur, u logističkom smislu, zamjenjuje 10 do 50 klasičnih projektila istog kalibra. Treba imati u vidu da se u stvarnosti vrlo mali broj takvih projektila nalazi u borbenom kompletu oružja jer su mnogo skuplji od standardnih i koriste se samo za ciljeve od velike vrijednosti, kao što su zapovjedna mjesta, središta veze, područja prikupljanja i po dubini logističke baze.

Standardna brzina gađanja je solidna i iznosi šest granata u minuti, a predviđa se povećanje na osam u serijskoj proizvodnji Donara. U slučaju otkaza automatike sustav se može puniti i opaljivati i ručno. Vrijeme potrebno za spremnost za provedbu gađanja kao i napuštanje paljbenog položaja slično je kao za PzH 2000 i u prosjeku je oko 30 sekundi.

GPS i cijev
Standardna oprema uključuje inercijski referentni uređaj s GPS-om koji služi za navigaciju po azimutu kao i određivanje koordinata vozila, i sustav mjerenja brzine projektila (radar) koji šalje informacije u sustav upravljanja paljbom. Sustav prima podatke o ciljevima putem radioveze dok je u pokretu ili dok se nalazi prikriven prirodnim zaklonom. Određivanje balističkih elemenata u kombinaciji s pouzdanim balističkim računalom povećava pouzdanost sustava tijekom djelovanja. KMW tvrdi da topnički modul može uspješno djelovati po pokretnim kao i po nepokretnim ciljevima. Topnički modul ima neovisni pomoćni agregat ugrađen kao standard, a to omogućuje potpunu autonomnost provedbe gađanja kada je motor vozila ugašen.
Cijev je Rheinmetallova, dužine 52 kalibra (8060 mm), volumen barutne komore je 23 litre, završava na ustima s višekanalnom plinskom kočnicom, a stakloplastični ekstraktor barutnih plinova ugrađen je u daljnjem dijelu bliže barutnoj komori. Protutrzajući sustav je zaštićen oklopnom zaštitom, a izgled zaštite je prilagođen cjelokupnom dizajnu oružja. Kada je cijev u prednjem položaju spuštena preko kabine prelaženje cijevi ispred prednjeg dijela vozila je samo 2,5 m. Takav položaj cijevi omogućava lakšu prohodnost oružja u terenskim uvjetima kao i njegovu transportabilnost željezničkim, avionskim i cestovnim transportom. Oružje u tom pogledu zadovoljava NATO STANAG 2832.

Mogućnosti transporta
Vozilo je opremljeno MTU 8V-2000-TE20 dizelskim motorom koji razvija 720 KS. Ovjes je od torzijskih poluga koje omogućuju dobro ponašanje vozila na neravnom terenu, s obje strane ima sedam gumiranih dvostrukih potpornih kotača s valjcima za nošenje gusjenica, ljenjivci su na stražnjem dijelu, a u prednjem su dijelu tijela pogonski kotači gusjenica. Gornji gazeći sloj gusjenica presvučen je gumenom oblogom. Maksimalna brzina vozila je 60 km/h, uz maksimalni domet od 500 km.
Donar je lako transportirati u budućem europskom transportnom zrakoplovu Airbus A400M ili u sličnom zrakoplovu iste nosivosti, što je bila jedna od glavnih namjera konstruktora. Suvremeno ratovanje zahtijeva odbacivanje klasičnog koncepta topništva koji je NATO gajio desetljećima, u  obliku standardnih, vučenih topničkih oružja, i sada se prelazi na koncept modularnih samohodnih oružja koja se mogu transportirati zrakoplovima. To je posebno značajno u suvremenim uvjetima ratovanja gdje je potrebno hitno prevesti snage brzog odgovara, ali i topništvo i logistiku u udaljene krajeve svijeta.

Zaključak
Namjena ovog oružja više nije samo potpora oklopno-mehanizirane postrojbe u napadu, već vrlo precizno uništavanje točkastih, dobro utvrđenih ciljeva snažnom vatrom s velike udaljenosti. Uporaba veoma skupih tzv. pametnih projektila pretvara ih u snajpere pogodne za uništavanje visokovrijednih ciljeva. Za takve je zadaće ipak potrebna vrhunska tehnologija i stručna posada.
Ideja modularnog sustava, pak, trebala je stvoriti jednostavno samohodno topničko oružje koje će zadržati TT značajke PzH 2000, uz isplativu cijenu nabave i održavanja, manje mase, ali i jednostavnije uporabe, što bi ga učinilo privlačnim i za zemlje koje imaju u svom sastavu M109, AS90, K9, da ih ubrzo zamijene.
Zaključak se nameće sam po sebi. Zahvaljujući svojim karakteristikama samohodna haubica Donar uistinu bi trebala predstavljati revoluciju u topništvu. No, s tom tvrdnjom ipak ne treba žuriti, nego pričekati da sustav uđe u operativnu uporabu Bundeswehra, a potom i drugih vojski.

 Ivan GALOVIĆ