Pjesma Ruža Hrvatska čiji je izvorni naziv (Mojoj majci) već desetljećima zauzima posebno mjesto u hrvatskom društvu. Jedna je od najemotivnijih, najvećih i najpopularnijih hrvatskih pjesama, a zbog stiha u kojem se spominje Ruža Hrvatska pjesma ima i obilježja domoljubnog karaktera. Iako je javnost doživljava kao domoljubnu pjesmu, njezin smisao i nastanak ne proizlazi iz ideologije, nego iz duboke osobne emocije – ljubavi prema majci. Upravo ta intimna razina, isprepletena s povijesnim trenutkom u kojem je pjesma nastala, čini Ružu Hrvatsku jedinstvenim glazbenim djelom i društvenim fenomenom. Ona je istodobno i, posveta i simbol, pjesma koja je privatnu bol i ljubav pretvorila u nešto puno veće –  opće prepoznatljivu emociju

Pjesma Ruža Hrvatska s godinama je postala simbol hrvatske glazbe. Neizbježna je, velika i snažna. U danima sreće, radosti, ali tuge i tišine davala je i daje dodatnu snagu. O pjesmi Ruža Hrvatska, njezinu nastanku, razgovarali smo s autorom Jasenkom Hourom. Prljavo kazalište, uz Parni valjak, jedan je od dva najveća hrvatska glazbena sastava. Ovi su bendovi ispisali povijest hrvatske glazbe, a Houra, jedan od dvojice najprepoznatljivijih Prljavaca zaslužan je za nastanak brojnih hitova. 

“Pisali smo album pod nazivom Zaustavite zemlju“, kaže. Bio je to peti album grupe Prljavo kazalište (op. a). Houra je pjesmu Ruža Hrvatska (Mojoj majci) napisao 1987. godine, ali pjesma je izvedena godinu dana poslije jer kako kaže, pjesme su se tada snimale drugačije nego danas. “Snimao si tada cijeli album. Nisi kao danas izbacivao pjesmu po pjesmu. Albumi su se snimali dugo, bila su to drugačija vremena. Nije bilo društvenih mreža, jedan sasvim  drugačiji život se tada živio. Pjesma je objavljena zajedno s kompletnim albumom Zaustavite zemlju”.  Houra kaže da nije očekivao takav uspjeh i veličinu pjesme koju ona nosi danas. “Nismo mogli očekivati da će pjesma postati ovo što je danas. Nismo znali ni da će pjesma Marina postati tako popularna. Nismo znali, snimali smo jer smo bili glazbenici i jer je to bio naš život”, kaže. 

Tekst nastao u jednom danu

Pjesmu Ruža Hrvatska odnosno Mojoj majci Houra je napisao jednog dana dok je prolazio kroz osobnu tragediju. Bio je emocionalno slomljen zbog gubitka majke. Bio je shrvan i  potresen, i tuga zbog gubitka i preranog odlaska bila je golema. “Tekst sam napisao u jednom danu. Doslovno je bio gotov za dvije do tri minute”, kaže Houra. “Trebalo mi je da izbacim sve iz sebe. Bila je to vlastita psihoanaliza. Kod kuće je vladala velika tuga i kroz stihove sam tu tugu želio prikazati. Nastala je kao što sam rekao vrlo brzo. Nikad prije ni nikad poslije nisam htio ništa mijenjati u pjesmi. Ona je od prvog dana takva kakva jest. Zamislio sam i napisao glazbu koju su kasnije aranžirali moji kolege”, kaže Houra. Tadašnji ton majstor bio je Nenad Zubak. On i gitarist Marijan Brkić, koji je tada svirao s nama, tonski su obradili pjesmu da to scenski  bude savršeno. Ja sam znao otprilike kako bi pjesma trebala zvučati, ali nisam čuo završni, finalni miks”, priča nam. “Bilo mi je jako stalo do te pjesme. Nisam imao velike pretenzije, niti očekivanja, ali rijetko kad osjetim da je to baš to. Kod ove pjesme sam to osjetio”, reći će. 

“Nema kod Ruže velikih mistifikacija. Ona je nastala vrlo jednostavno”, kaže Houra. “Za usporedbu pjesmu Tu noć kad si se udavala miksali smo 36 sati. Miksanje pjesme je iznimno važno. To je kao i montiranje filma. Ako pogriješiš u montaži i najbolji scenarij može propasti. Bilo je malo problema oko naziva pjesme i to je bilo između nas (benda) i diskografske kuće. Oni su imali svoju ideju, mi svoju. Na kraju pjesma nosi naziv koji i treba nositi”, dodaje. 

Houra kaže da pjesmu kao i druge pjesme nisu pisali zato da bi ona postala hit. Pisali su pjesme zato jer je to ono što rade – pišu pjesme i stvaraju glazbu. Rekao je kako ne znaju koja će pjesma postati hit i kako će je publika primiti. Publika i autori drugačije doživljavaju pjesme. 

“Svatko  pjesmu tumači na svoj način, ja sam je pisao u tom trenutku, a ljudi se drugačije vežu i identificiraju kroz pjesmu. Na svakom je čovjeku da je prihvati i doživi onako kako misli da je treba doživjeti”, kaže Houra te nastavlja. Svatko se na svoj način pronalazi u pjesmi jer svatko se mogao identificirati na svoj način. Houra se s tim slaže. 

“Publika i oni koji slušaju prevode to na svoj jezik. Ja nemam potrebu da nekom nešto puno objašnjavam o pjesmi jer svatko tko sluša pjesmu traži svoje značenje. Bilo bi pogrešno ulaziti u cijelu tu priču. Svatko je doživljava na svoj način  i proživljava kroz svoj život i svoje iskustvo, kaže, te nastavlja. “Jednom mi je prišao jedan prijatelj i u tužnom trenutku, kad je išao sa sprovoda rekao mi je da je na pjesmu gledao drugačije, da me prije nije razumio. Nije je najbolje shvaćao dok nije sam proživio osobnu tragediju. To je tako, to je ta tužna priča“, kaže Houra.

Koncert Voljenom gradu – zabranjeni koncert

Prljavo kazalište održalo je veliki koncert na Trgu bana Jelačića 17. listopada 1989. godine. Taj se koncert pod nazivom koncert Voljenom gradu često naziva zabranjenim koncertom, s obzirom na to da je tadašnja milicija u više navrata pokušavala prekinuti i zaustaviti njegovo održavanje. Bilo je to vrijeme u kojem su komunistički režimi diljem svijeta počeli padati i kad se nazirao njihov kraj, a upravo su uz pjesmu i okolnosti njezina nastanka nastale brojne pogrešne konotacije vezane uz Ružu Hrvatsku. Kako je sve izgledalo u to vrijeme, prisjeća se Jasenko Houra. “Mi smo bili na turneji po Hrvatskoj. Predstavljali smo album. Bili smo i u drugim velikim gradovima. Bili smo u Dalmaciji tada – Split, Šibenik, Zadar – pa smo nakon toga došli u Zagreb. Svirali smo i pjevali naše pjesme, kao što to glazbenici rade. Nismo mogli ni zamisliti koliko će se ljudi skupiti na Trgu bana Josipa Jelačića tog listopada. Bio je utorak“, kaže.

“Nekoliko sati prije koncerta vidio sam da su se ljudi počeli skupljati, ali ni u snu nisam mogao zamisliti da će ih biti toliko. Kako se koncert približavao, ljudi je bilo sve više i više, a onda su počeli i pokušaji da se koncert prekine.“ Situacija je, kako kaže, dva sata prije koncerta postala vrlo dramatična i napeta. “Počeli su pritisci da se koncert otkaže. Ljudi su stalno pristizali. Kako ih je bilo sve više, tako je bilo i sve više nastojanja da se koncert prekine. Tražili su od mene da kažem ljudima da koncerta neće biti, ali ja sam u tom trenutku rekao i pomislio: tko sam ja da otkazujem koncert? Poručite im to vi, vi imate autoritet i moć.“ Danas smatra da bi otkazivanje koncerta bila fatalna pogreška. “Mislim da bi to izazvalo konflikte i reakciju, revolt publike.“ Nitko u bendu nije očekivao toliki broj ljudi, niti se dotad susreo s takvim prizorom. “Nismo mi očekivali toliko ljudi. Nitko od nas se dotad nije susreo s time. Nama je u tom trenutku bilo najvažnije da koncert iznesemo tonski. Damir Lipošek Keks odradio je sjajan posao. Zvuk mora biti dobar, pjesma se mora čuti, to je ono glavno.“ Na pitanje što je publika tada željela čuti, odgovor je bio jasan. “Samo Ružu. Htjeli su Ružu Hrvatsku. Sviraj to i ništa drugo“, kaže kroz smijeh.

O broju okupljenih ljudi ne želi govoriti, jer smatra da su takve procjene nepouzdane. “To su stvari koje ne možeš sa sigurnošću tvrditi. Najgore je baviti se špekulacijama. Ne znam taj podatak i nikad nisam bio sklon govoriti da sam prodao jednu kartu ili ploču više nego što sam stvarno prodao“. Danas, objašnjava, situacija je drugačija. “Kad danas imamo koncerte u Areni, točno se zna koliko je karata prodano i koliko je ljudi došlo. To su egzaktni podaci. Ali kod ovakvih javnih okupljanja, to ne možeš znati. Znamo samo da je Trg bio pun, da je atmosfera bila odlična, vruća i da nismo očekivali toliko ljudi. Ako nemam egzaktan podatak, ne želim ga iznositi jer bi mi se to moglo obiti o glavu“.

Dodir s tamburicama

Houra nije napisao samo Ružu Hrvatsku. Prljavo kazalište ima još pjesama domoljubnog karaktera, a njihov je tekstopisac bio upravo on. O njima ćemo detaljnije pisati u nekim od idućih brojeva, no ovom se prigodom kratko dotaknuo teme domoljubnih pjesama, osobito onih s tamburaškim prizvukom. Pjesma Ne dirajte mi ravnicu, o kojoj smo pisali u prošlom broju našeg časopisa, za Houru je jedna od onih koje smatra predivnima i posebnima. Ističe kako su prije nje slavonske pjesme uglavnom bile bećarci, dok je Miroslav Škoro napisao jednu senzibilnu, romantičnu pjesmu koja je nosila sasvim novu emociju. “Mi smo kasnije snimili pjesmu Uzalud vam trud svirači. Mogli smo je snimiti s nekim poznatim tamburaškim sastavom, ali htjeli smo da to bude izvorni, domaći slavonski sastav, netko tko je naturščik. Kao i svaku drugu pjesmu, ljudi je doživljavaju na svoj način. Drago mi je da su te pjesme, naše pjesme, dotaknule ljude – posebno one koji su stvarali ovu državu, naše branitelje. Drago mi je da ih ljudi vole i da im se sviđaju“, kaže Houra. To su velike pjesme koje mene osobno jako diraju, a ako diraju mene, siguran sam da su imale snažan utjecaj na one koji su prolazili kroz patnju“.

O svojim najvećim  pjesmama i ostavštini

“Teško je reći, znam da su  Heroj ulice i Ruža Hrvatska, najveće pjesme, ali ostalo je na slušateljima. Stvarno mi je teško izdvojiti jer mi je svaka pjesma draga na neki svoj način“, reći će Houra. Zvuk Prljavog kazališta prepoznatljiv je svakom. Ovaj veliki hrvatski bend stvorio je mnoštvo hitova, a njegov glazbeni identitet postao je dio kolektivnog sjećanja publike. Houra često u razgovoru ističe povratak pjesme autoru. Pjesmu koju piše, ponajprije piše zbog sebe – iz vlastite emocije i osobnog doživljaja. Ipak, nemoguće je ne naglasiti kako je zvuk Prljavog kazališta jedinstven, a Mladen Bodalec kao vokal daje onaj završni dojam i posebnu emociju pjesmama. To daje prepoznatljivost i snagu.

“Pjesma je intimni dio mene. A onda kad je počnu svi svirati, kad se počne vrtjeti na reklamama, imam osjećaj kao da odlazi od mene – od nečeg što je osobno prema nečem komercijalnom. To je normalno, to je u redu. Ne možeš je stalno imati u ruci, ali posebno ti je drago kad malo zastane ili utihne i kad ti se ponovno vrati“, objašnjava Houra. “Onog trenutka kad pjesmu završim i predam na obradu, ponekad se osjećam čudno, kao da više nije moja. Tako je bilo i s Ružom. Odjednom je svi izvode, svi je puštaju. Drago mi je da je tako naravno, ali drago mi je i kad se vrati”, kaže kroz smijeh. Tijekom razgovora Houra se u više navrata vraća istoj misli – pjesma je njegova i nastaje prije svega iz osobne potrebe, bez kalkulacija i očekivanja, a tek potom započinje svoj vlastiti život među publikom.

Pjesma Ruža Hrvatska o kojoj smo pisali u ovom broju svakako nosi veliki nacionalni identitet, a u vrijeme rata mnogim je braniteljima nosila poseban naboj i emociju. Izvodi se gotovo na svim velikim događajima, od proslava i obljetnica, do navijačkih prigoda. U sljedećim  nastavcima također ćemo se posvetiti ostalim pjesmama koje su u onim najtežim trenucima činile upravo to, davale nadu.

---

Pjesme koje su obilježile Domovinski rat imale su važnu i višeslojnu ulogu u hrvatskom društvu. One nisu bile samo glazba nego snažno sredstvo otpora, identiteta i zajedništva. Neke su od njihovih glavnih uloga bile:

• Jačanje nacionalnog identiteta i zajedništva

U ratnim okolnostima pjesme su pomagale ljudima da se osjećaju povezano – bez obzira na to jesu li bili na bojištu, u izbjeglištvu ili kod kuće. One su učvršćivale osjećaj pripadnosti narodu i državi koja se stvarala.

• Psihološka potpora i moral

Za branitelje i civile glazba je bila oblik ohrabrenja i nade. Pjesme su dizale moral, davale snagu u teškim trenucima i pomagale ljudima da izdrže strah, gubitke i neizvjesnost.

• Izraz otpora i domoljublja

Mnoge pjesme jasno su izražavale otpor agresiji i odlučnost u obrani domovine. Glazba je bila nenasilan, ali vrlo snažan način slanja poruke – i unutar zemlje, i prema svijetu.

• Čuvanje kolektivnog sjećanja

Te su pjesme danas dio povijesne memorije. One prenose emocije i iskustva rata budućim generacijama, često snažnije nego suhoparni povijesni podaci.

• Medijska i simbolička uloga

Emitirane na radiju, televiziji i na koncertima, pjesme su postale simbol vremena i često su bile povezane s humanitarnim akcijama i javnim okupljanjima.

U godini u kojoj obilježavamo 35. obljetnicu Hrvatske vojske želja nam je prisjetiti se pjesama koje su nastajale istodobno s njezinim ustrojavanjem i koje su na svoj način pridonijele obrani i jačanju domovine.

 

Tekst: Ivan Šurbek; Foto: Igor Cecelja,  Privatna arhiva Jasenka Houre