Posao pripadnika Voda protuminskih ronitelja HRM-a zahtjevan je i opasan, može biti i stresan, ali naši sugovornici kažu da je temelj uspješnog izvršavanja zadaća rigorozan odabir kandidata, rigorozni tečajevi, konstantan nadzor rada u postrojbi te provjera psihofizičke spremnosti

Sredinom travnja ove godine na internetskim stranicama Ministarstva obrane RH objavljena je vijest koja i nije privukla veliku pažnju, no zapravo je iznimno značajna. U vojarni ”Admiral flote Sveto Letica-Barba“ u Splitu svečano je obilježen početak radova na rekonstrukciji i izgradnji kapaciteta za obuku protuminskih ronilaca Hrvatske ratne mornarice koji se realiziraju donacijom Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Ukratko, pripadnici Voda protuminskih ronitelja (VPMR) dobit će obnovljen, proširen, moderno opremljen dom u kojem će imati izvrsne uvjete za rad, obuku, učenje i uvježbavanje. Naravno, onaj dio koji obavljaju ”na suhom“, jer njihovo su prirodno radno okružje ipak dubine Jadrana, a ponekad i drugih dijelova Mediterana.

Kako im se ”kuća“ obnavlja, pripadnici Voda primili su našu ekipu u objektu u kojem borave privremeno. Razgovaramo s ”proširenim sastavom“ postrojbe, jer s nama je i zapovjednik Divizijuna za minska i protuminska djelovanja (DMPD) u sastavu Flote HRM-a kapetan fregate Ivo Musulin. Nakon preustroja provedenog 2019. godine, Vod protuminskih ronitelja podređen je Divizijunu kao sastavnica Odreda za protuminsko djelovanje (OPMD). ”Temeljna je zadaća Voda pronalaženje, klasifikacija, identifikacija i uništenje minsko-eksplozivnih sredstava (engl: Explosive Ordnance Disposal, EOD) pod morem. Stoga je Vod dio naše postrojbe koji je najviše na terenu. Oni moraju biti vrhunski ronioci, često i pirotehničari, ali prije svega kompletni profesionalci, u čemu im pomažu obuka, vježbe, školovanje i tehnologija,” objašnjava kapetan fregate Musulin. Rekli bismo da, u Jadranu i drugim morima i dandanas ima zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava iz ratova koji su se odvijali na ovom prostoru tijekom XX. stoljeća, takav profil mornara (i njihovih kolega iz MUP-a) mora zadržavati ”ratnu“ razinu djelovanja i u mirnodopskom razdoblju. Ne treba zaboraviti niti da djeluju u akcijama traganja i spašavanja na moru. 

Razina stresa

Prema opisu zapovjednika OPMD-a kapetana korvete Mirka Bralića, Vod je operativno osposobljen za zadaće ronjenja do 50 m dubine s autonomnim ronilačkim aparatima na zrak te aparatima poluzatvorenog kruga disanja DC 55. Naši sugovornici kažu da provode rigoroznu selekciju kandidata, rigorozne tečajeve, konstantan nadzor rada u postrojbi te provjeravaju psihofizičku spremnost. Zamjenik zapovjednika Voda poručnik fregate Alen Suša kaže da mu je kao mlađem časniku od iznimnog značaja činjenica da u postrojbi ima ronioce s golemim iskustvom i njihovi savjeti dragocjeni su prije svake odluke. ”Naš posao može biti dosta stresan, tragaš za nestalim osobama ili radiš s eksplozivima, no bitno je da ste organizirani, da slijedite procedure, da samom sebi ne dopuštate doći u teške situacije. Tako smanjujete razinu stresa,” navodi poručnik fregate Suša. Kad govori o najiskusnijim, časnik misli i na nadnarednika Žana Marsela Bušića, zapovjednika desetine koji je protuminski ronilac već 16 godina. ”Posao mi je jednako zanimljiv kao i u počecima, no najbitnije je da u izvršavanju zadaća uvijek zadržite visoku razinu sigurnosti. Koncentracija vam nikad ne smije pasti, a s EOD-ima nema improvizacije,” kategoričan je nadnarednik Bušić.   

Što se tiče tehnologije, ona velikim dijelom dolazi iz američkih donacija:  najistaknutije su dvije autonomne podvodne ronilice REMUS 100, za koje u postrojbi kažu da su se u raznim akcijama traganja pokazale ključnim sredstvom za pretraživanje i klasifikaciju. Tu su i tegljeni side-scan sonar, magnetometar, detektori metala, prijenosni rendgen i različita oprema za neutralizaciju eksplozivnih sredstava. ”Moderna oprema pomaže nam da svoj posao obavimo lakše, brže i učinkovitije. Recimo, REMUS 100 izvanredan je za pretraživanje, radi to umjesto čovjeka. Rendgen vam pomaže da dubinski snimite stanje nekog EOD-a,” opisuje narednik Jure Skokandić.

Velike ambicije

Pomoć iz SAD-a značajna je i za obuku. Primjerice, svake godine jedan pripadnik Voda školuje se na Međunarodnoj EOD školi Američke ratne mornarice. Isto tako, američki timovi obučavaju hrvatske protuminske ronioce za EOD, a u sklopu američke civilne organizacije Golden West ocjenjuje ih sukladno međunarodnom standardu IMAS (International Mine Action Standards). Narednik Skokandić kaže da se prvi dio školovanja provodi u Teksasu gdje se dva mjeseca uči stručni engleski jezik, a drugi je na Floridi i on je detaljno koncentriran na EOD-e. Ipak, ne treba smetnuti s uma da se velika većina obuke ipak provodi u Hrvatskoj, tj. u Središtu za obuku Hrvatske ratne mornarice, odnosno u Inženjerijskoj pukovniji Hrvatske kopnene vojske, a ostvarena je i suradnja s MUP-om. ”Imamo školovane ljude, znaju mnogo i svakako mogu podučavati mlađe,” kaže poručnik fregate Suša.  Štoviše, obučne ambicije pripadnika HRM-a velike su, plan je da u Splitu bude regionalni obučni centar za EOD čiji će glavni nositelji, predavači i instruktori biti upravo pripadnici naše mornarice. Taj centar uvelike će pridonijeti razvoju vojnih i civilnih protuminskih specijalnosti u Hrvatskoj, ali i susjednim savezničkim te partnerskim zemljama. Inače, u zadnjih desetak godina, protuminski ronioci HRM-a surađivali su i s kolegama iz Njemačke, Danske, Francuske, Italije, Švedske, Albanije, Ujedinjenog Kraljevstva…

Zapovjednik OMPD-a  kapetan korvete Bralić ističe da je Vod dosad sudjelovao u raznim potporama civilnim institucijama među kojim se ističu sudjelovanja u traganjima za nestalim osobama na području Nacionalnog parka Krka (jezero Visovac), u Koločepskom kanalu, oko otoka Hvara, kod Kostrene u Kvarneru, u jezeru Peruća… Sudjelovali su i u akciji lociranja palog helikoptera Kiowa Warrior u siječnju 2020. u Šibenskom kanalu kad su poginula dvojica pilota HRZ-a. O tim zadaćama pripadnici Voda govore s vidljivom tugom na licu. To je sigurno najteži dio njihova posla, no oni ga i u tim okolnostima uspješno izvršavaju. Zahvaljujući svojim sposobnostima, stručnim i tehnološkim, uvelike su pridonijeli dostizanju nekoliko Ciljeva sposobnosti za NATO. A svoj doprinos Savezu daju i sudjelovanjem u Stalnoj NATO-ovoj skupini protuminskih snaga 2 (Standing NATO Mine Countermeasures Group 2- SNMCMG2). Zahvaljujući dugogodišnjoj bilateralnoj suradnji s talijanskom Ratnom mornaricom četvorica pripadnika Voda dva puta godišnje ukrcavaju se na njihove lovce mina i s kolegama s druge strane Jadrana u tromjesečnim rotacijama sudjeluju na svim aktivnostima i vježbama Skupine. ”Kad se uzme u obzir pomorska orijentacija Republike Hrvatske te udio turizma u našem BDP-u, mislim da značaj struke protuminskih ronilaca raste iz dana u dan, u neutralizaciji EOD-a, i u pomoći civilnim institucijama, posebno u traganju i spašavanju unesrećenih,” zaključuje kapetan fregate Musulin.

”Svjesni smo svih potencijalnih opasnosti“

Desetnik Vlaho Vlatković operater je sustava REMUS od 2016. godine, dakle, praktički otkad je ronilica operativna u HRM-u: ”Mislim da je moj posao pogodan za svakog tko u životu želi iskusiti pravi izazov. Radi se svakodnevno, ali svakodnevan je i proces učenja te usavršavanja. Osnovne operacije s REMUS-om nisu teške, ali u zahtjevnijim uvjetima i situacijama potrebno je veće iskustvo. Bitno je reći da u našem poslu pojedinac ne dolazi do izražaja, sve je timski rad.“Skupnik Ante Matić u Vodu je četvrtu godinu i kaže da svaka situacija donosi neka nova iskustva: ”Stalno radimo drukčije zadaće na različitim destinacijama, što znači da stalno dolaze i novi izazovi. Ronjenje i EOD kombinacija su koja traži vrlo pažljivu pripremu, razradu svih procesa. Ništa nije na brzinu, na horuk, pa smo uvijek spremni i svjesni svih potencijalnih opasnosti. Moram reći da sam ranije kao pirotehničar radio u Inženjerijskoj pukovniji i tad sam stekao neka vrlo važna iskustva. U HRM-u sam se našao: povezao sam struku i ljubav prema moru i ronjenju.”

Domagoj VLAHOVIĆ

Foto Mladen ČOBANOVIĆ, Arhiva VPMR-a