Osim nadogradnje i obnove ionako vrhunskih PzH 2000, Bundeswehr bi se mogao okrenuti i topničkim sustavima na kotačima koje će obilježavati visoka razina autonomije. Konzorcij dviju poznatih njemačkih tvrtki želi mu ponuditi proizvod koji će imati i povećan domet. Zasad je poznat njegov radni naziv, koji sugerira da je za podvozje odabrana najsuvremenija serija vojnih kamiona

Era samohodnih haubica na gusjenicama izgleda da polako prolazi: svjetske vojske sve se više okreću haubicama na kotačima. Modeli na gusjenicama moderniziraju se i modificiraju, ali često  su i dalje stari 30 i više godina, a njihova arhitektura ne može zadovoljiti potrebe današnjeg bojišta. Od zapadnih je modela najzastupljenija američka samohodna haubica M109 Paladin te njemačka PzH 2000. U zadnje vrijeme na europsko tržište sve se više probija južnokorejska K9 Thunder. Pokušaj Turske da samostalno proizvede svoju haubicu nije uspio. Na kraju je za haubicu T-155 Fırtına većinu dijelova preuzela upravo s Thundera. Ni Poljska nije uspjela samostalno proizvesti svoju haubicu, nego je licencijski preuzela podvozje od K9, a kupolu od britanske haubice AS90 Braveheart. Haubica je dobila naziv Krab. Jedina zapadna samohodna haubica na gusjenicama koja ulazi u kategoriju suvremenih sustava, a usto je i potpuno zapadne proizvodnje, njemačka je Panzerhaubitze 2000.

Nakon što je 1980-ih propao program razvoja zajedničke europske haubice PzH 155 (SP-70), Njemačka će bez Italije i Velike Britanije na temelju PzH 155 proizvesti PzH 2000. Nacionalni program proizvodnje samohodne haubice bio je usmjeren na razvoj nove platforme maksimalne vatrene moći i što većih mogućnosti preživljavanja. Prvotno je planirana nabava 594 sustava, ali zbog kontinuiranog smanjenja vojnog proračuna po završetku hladnog rata, Njemačka je od kraja 1990-ih nabavila 185 primjeraka PzH 2000.

 Najveća prednost – MRSI

Kroz dvadesetak godina uporabe PzH 2000 pokazala se najboljom samohodnom haubicom na svijetu. Njezina oprema pridonosi da tako i ostane, barem kad je riječ o sustavima na gusjenicama. Unatoč masi većoj od 57 tona (s dodatnom balističkom zaštitom), PzH 2000 iznimno je mobilna zahvaljujući motoru MTU MT881 Ka-500 od 1000 KS u kombinaciji s transmisijskim sustavom Renk HSWL 284C.

U kupoli je top kalibra 155/52 mm. Ugradnjom novog topa i novih barutnih (pogonskih) punjenja u skladu sa Zajedničkim balističkim Memorandumom o razumijevanju (Joint Ballistics Memorandum of Understanding – JBMoU), postignut je domet od 30, pa i do 40 kilometara ako se koriste projektili potpomognuti plinskim generatorom. Topnički projektili velikog dometa (Very Long Range Artillery Projectile – VLAP) imaju domet od 56 kilometara. Haubica ima autopunjač za projektile i kapsule (kapisle). Barutna punjenja pune se ručno.

Realna brzina paljbe u rasponu je od osam do deset metaka u minuti. Glavna je prednost sustava sposobnost MRSI (Multiple Round Simultaneous Impact), kad više projektila ispaljenih iz jednog oružja pod različitim elevacijama istodobno pada na isti cilj. PzH 2000 ima MRSI od pet projektila. Platforma nosi 60 metaka, a ponovno nadopunjavanje traje samo 12 minuta. Automatizacija sustava za upravljanje paljbom i proces razvoja rješenja za paljbu impresivni su od samog početka. ADLER-ova topnička računalna mreža, zajedno s digitalnim sustavom za upravljanje paljbom MICMOS 32/MICMOS 2000, omogućava pripremu cijele bitnice za djelovanje u 40 sekundi, gotovo odmah po zaustavljanju. Osnovna je projektna pretpostavka bila: dobiti samohodnu haubicu koja će djelovati za manje od 180 sekundi od prijma elemenata za gađanje do trenutka napuštanja paljbenog položaja.

Brza provedba zadaća i velika mobilnost nisu jedine zaštitne značajke kojima raspolaže PzH 2000. Zahtjevi koji datiraju iz 1980-ih bili su da razina zaštite cijelog sustava mora biti sposobna izdržati kumulativno (oblikovano) punjenje, odnosno fragmente podstreljiva koji mogu biti s pomoću tadašnjeg sovjetskog protutopničko-raketnog topništva raspršeni po velikim područjima. Osnovni oklop haubice PzH 2000 prekriven je sa 20 mm kombiniranog, pasivno-keramičkog sloja – sustavom jež zaštite od bombica, zajedno s masivnim keramičkim modulima.

Aktivna proizvodna linija

Bundeswehr je nakon financijskih rezova u njemačkom obrambenom sustavu odlučio zadržati u uporabi 153 haubice. Naknadno je provedena i nadogradnja na standard A1. Međutim, između 2010. i 2012. financijski su rezovi izraženiji, čime je broj aktivno korištenih sustava PzH 2000 u Bundeswehru smanjen na 81. Preostale su stavljene u skladište ili prodane. Litva je kupila 21 rabljenu PzH 2000, a Hrvatska 16. Nove haubice kupila je Italija (70 primjeraka sklopljenih po licenciji), Grčka (24), Nizozemska (57 primjeraka, 24 preostala u operativnoj uporabi), Katar (24) i nedavno Mađarska (24 primjerka, isporuke još traju). Ti su izvozni poslovi omogućili proizvođaču, tvrtki Krauss-Maffei Wegmann (KMW), održavanje proizvodne linije aktivnom.

Osim kvantitativnih rezova koji su utjecali na sustave PzH 2000, određeno smanjenje u Bundeswehru dogodilo se i u slučaju samohodnih višecijevnih lansera raketa MARS, koji su izvedenica američkih sustava M270. Njemačka je 1993. imala 158 MARS-ova u operativnoj uporabi. Nakon rezova uvedenih 2013., ostala su aktivna samo 22 modernizirana sustava MARS II. To je pridonijelo povećanju važnosti sredstava cijevnog topništva.

Situacija u Ukrajini od 2014., a posebno od ove godine i otvorene ruske agresije, dovodi njemačku vladu do zaključka da su rezovi u Bundeswehru preduboki. Dugoročni plan razvoja oružanih snaga do 2031., objavljen krajem 2018., obuhvaćao je i topnička sredstva. Osim još 18 lansera MARS II (ukupno 40 primjeraka), njemačka topnička komponenta prema tom planu treba dobiti i modernizirane PzH 2000. Do 2031. godine u uporabi treba biti 108 samohodnih haubica PzH 2000. Planirana je i nabava 108 samohodnih haubica na kotačima. Međutim, zbog eskalacije sukoba u Ukrajini i činjenice da Njemačka šalje haubice PzH 2000 njezinoj vojsci, ti planovi svakako trebaju, ako već nisu, biti revidirani. 

U svakom slučaju, sustavi na PzH 2000 njemačke vojske bit će podvrgnuti nizu nadogradnji. Kako je vetronika (vehicle and electronics), uključujući najnoviju inačicu sustava ADLER, još uvijek među vodećim rješenjima u svijetu, većina će nadogradnji biti usmjerena na novo streljivo ili oružje. Cilj je povećati domet na 75 km za konvencionalne projektile i do 100 km za precizno vođeno streljivo (Precision-Guided Munition – PGM). Zašto Bundeswehr želi udvostručiti domet, a brzinu paljbe ostaviti nepromijenjenom? To je prouzročeno evolucijom bojišnice, prema tzv. prostornoj / statičnoj obrani.

Najbitnije u jednadžbi

U slučaju haubica ili zapovjedno-komunikacijskih sustava (r)evolucija je malo vjerojatna. Želja za povećanjem dometa paljbe i razine automatizacije razumljiva je zbog prostornog profila budućeg bojišta. Nadalje, rastući tempo i intenzitet operacija nameću vojnicima veliko opterećenje, tako da će misije moći učinkovito izvršavati isključivo potpuno automatizirani, autonomni i mrežno usmjereni sustavi. A sustavi tog tipa bili bi jedini koji bi mogli preživjeti na bojištu, posebno kad se suprotstavljaju brojčano nadmoćnijem protivniku. Uzimajući u obzir te čimbenike, konvencionalno, precizno vođeno i probojno streljivo postalo je puno važnije u toj jednadžbi.

Dovoljno je samo pogledati rat u Ukrajini: mnoge analize govore da za vrlo malo napredovanje topnici ispale po nekoliko desetaka tisuća projektila. Može se pretpostaviti da će uloga topništva u budućnosti biti još važnija. Njemačke tvrtke trenutačno se fokusiraju na tri prijedloga za nadogradnju PzH 2000. Najjednostavnija je opcija razviti nova barutna punjenja za postojeći top  kako bi se iskoristio do krajnjih granica. Najjače moguće barutno punjenje povećalo bi domet za oko 17 posto – do 35 km za konvencionalne metke, 47 km za plinom potpomognute i do 66,9 km za VLAP raketno potpomognuto streljivo. Nažalost, točnost potonjeg nije tako velika, a bojna glava nosi samo četiri kilograma eksploziva. Kako bi se udovoljilo zahtjevima za domet koje je Bundeswehr definirao, potrebna je potpuno nova kombinacija top-streljivo.

Kako bi grupe pogodaka bile bliske i prihvatljive na tako velikom dometu, potrebni su takozvani korekcijski upaljači. Oni kombiniraju GPS/INS module koji na temelju motrenja Zemljine površine mijenjaju putanju projektila ili je fiksiraju. Švedski/britanski upaljač ECF (European Correcting Fuse) slijedi navedeni koncept. Drugi je koncept američki PGK (Precision Guidance Kit). Kad se koristi s projektilima 155 mm M549A1 HE-RAP, mogućnost kružne pogreške (Circular Error Probable – CEP) na 30 kilometara smanjena je sa 265 na 50 metara. Konačni je cilj smanjiti CEP na 30 metara. Doduše, tu se onda javlja smanjenje maksimalnog dometa od deset posto.

Prvi koraci prema autonomiji

Prema navodima tvrtke Rheinmetall, koja je svjetski autoritet u razvoju i proizvodnji topničkog naoružanja, povećanje dometa koje zahtijeva Bundeswehr na udaljenostima većim od 75 pa i 100 kilometara moguće je jedino uz novi top L60. U odnosu na top koji ima PzH 2000, imao bi cijev dulju za 1,3 m i komoru od 29 litara umjesto one od 23. To bi konvencionalnom streljivu omogućilo domet od 48 kilometara. Plinski potpomognutom projektilu domet bi se povećao na 64 kilometra, dok bi VLAP projektili mogli doseći ciljeve na udaljenosti većoj od 83 kilometra. Za nova rješenja – poput projektila opremljenih ramjet motorom, domet bi bio čak 155 kilometara (sic!).

Prema poznatim planovima, Bundes-wehr budućnost topništva velikim dijelom vidi i u sustavima na kotačima koje će obilježavati visoka razina autonomije. Vizija ide u smjeru da će, osim nadogradnje i obnove ionako vrhunskih haubica PzH 2000, uvesti u uporabu još modernije samohodne haubice koje koriste platformu na kotačima. Dođe li vrijeme odluke o nabavi, njemačka vlada i vojska ne bi trebale imati problema: domaća obrambena industrija ima spremno rješenje koje nominalno savršeno odgovara zahtjevima Bundeswehra.

Petnaestak godina ranije KMW je predstavio sustav AGM (Artillerie- -Gesch-ütz-Modul / Artillery Gun Module). Riječ je o autonomnom modulu kupole razvijenom 2004. na temelju tehnologije PzH 2000. Sam modul (dakle, topnički sustav bez vozila) imao je masu 12,5 tona i Rheinmetallov top identičan onom na PzH 2000. Mogao se bazirati na gusjeničnom ili vozilu na kotačima. U kupoli je bilo pohranjeno 30 projektila (pola od broja koji ima PzH), zajedno sa 144 modularna barutna punjenja. S dva člana posade sustav je mogao postići maksimalnu brzinu paljbe od šest do osam metaka u minuti.

Vrijeme djelovanja topničkog sustava bilo je u skladu s performansama sustava PzH 2000. Nedostatak je AGM-a to što je nosio samo pola količine streljiva PzH 2000, imao manju brzinu paljbe i slabu balističku zaštitu od DPICM/EFP-a. Avangardno rješenje AGM s vremenom se razvilo u daljinski upravljanu haubicu 155 mm RCH155 (Remote Controlled Howitzer 155 mm), u početku temeljenu na oklopnom transporteru Boxer. Performanse su bile slične prethodniku. Međutim, brzina paljbe službeno je povećana na devet metaka u minuti. Automatizirani sustav za skladištenje streljiva još uvijek je imao 30 projektila i 144 modularna barutna punjenja. Iako je kupola RCH155 prema objavljenim performansama sama po sebi izvrsna, javile su se sumnje vezano uz stabilnost Boxera kao nosača bez potpornica. Stoga ne iznenađuje da se Rheinmetall  okrenuo boljem rješenju, koje će moći samostalnije razviti.

Više vrsta goriva

Dakle, Rheinmetall i poznati proizvođač kamiona MAN još su 2010. godine osnovali konzorcij Rheinmetall MAN Military Vehicles specijaliziran za vojne kamione. Trenutačno im je najsuvremeniji proizvod u ponudi kamion HX3 konfiguracije 10 x 10, koji dolazi iz provjerene serije kamiona MAN HX. Ona u portfelju ima konfiguracije od 4 x 4 do 10 x 10. Novi kamion za haubicu ima četiri pokretna stabilizirajuća potporna nosača koji preuzimaju većinu mase i sile pri paljbi, prenoseći opterećenje na tlo. Dakle, platforma je puno stabilnija. Oklopljena vozačka kabina većeg je volumena i poboljšane ergonomije. U kombinaciji s kamionom HX3, redizajniran je vanjski izgled kupole haubice. Unutarnji su dijelovi, međutim, nepromijenjeni. Topnička kupola besposadna je, potpuno automatizirana, daljinski upravljana. Po potrebi u nju može ući i posada. Novi Euro 5 motor može koristiti dva tipa goriva: dizelsko ili F34 mlazno. Moguća je i ugradnja motora Euro 6, ali u tom slučaju mora se zamijeniti ispušni sustav kako bi se omogućilo korištenje F34.

Rheinmetall MAN navodi da kamion HX3 pruža bolju zaštitu, mobilnost i udobniju vožnju, ali i arhitekturu digitalnog sučelja za veću operativnu fleksibilnost te eventualne buduće nadogradnje performansi. Vozilo nudi i više mogućnosti opskrbe električnom energijom. Serija HX2 bila je opremljena standardnim alternatorom od 120 A, a onaj od 180 A bio je dostupan kao opcija. Kod serije HX3 potonji je dio standardne opreme, a ako naručitelj predviđa dodatne sustave kojima je potrebna električna energija, može se koristiti i alternator od 360 A.

Njemački konzorcij tvrdi i da HX3 omogućuje jednostavnije upravljanje i zaštitu posade. Tu su i sustavi poznati iz civilnih vozila: pomoć pri kočenju u nuždi (Emergency Brake Assist – EBA), prilagodljivi tempomat (Adaptive Cruise Control – ACC) i upozorenje o napuštanju trake (Lane Departure Warning – LDW). Zahvaljujući standardiziranim sučeljima bit će moguće integrirati tehnologije koje će postati dostupne u budućnosti, kao što su daljinsko upravljanje kamionima i druge automatizirane aplikacije.

Postoji i opcija opremanja kamiona HX3 blindiranom kabinom (Integrated Armor Cabin – IAC), čija se razina zaštite može modularno povećati. Nadalje, uz konvencionalnu kamuflažnu boju, imaju digitalni skriveni način rada: ako je potrebno, sve funkcije prijenosa i primanja podataka mogu se isključiti kako bi se smanjio digitalni potpis vozila. Kao mjeru aktivne samoobrane, ojačani krov nudi prostor za oružnu stanicu s teškom strojnicom. Kao daljnja opcija dostupni su dodatni aktivni i pasivni sustavi zaštite, uključujući Rheinmetallov ROSY (Rapid Obscuring System) i ADS (Active Defence System) vrlo kratkog dometa.

Ključna ambicija

Za razvoj automatizirane topničke kupole zadužen je Rheinmetallov odjel Weapons and Ammunition. Glavna je namjera povećanje dometa, stoga je u tijeku razvoj cijevi L60 (60 kalibara, što znači duljine 9,3 m). Dosad je najdulja proizvedena cijev za PzH 2000 malo prelazila osam metara. Međutim, veća duljina zahtijevala je proizvodnju novih alata, pa je Rheinmetall nedavno instalirao nove strojeve. Među njima je i stroj koji se koristi za urezivanje žljebova. On radi na suprotnom principu: alati za obradu ostaju fiksirani, a cijev se rotira. Plan tvrtke je krajem 2022. početi testiranja cijelog sustava s cijevi L60. Dok ne bude dovršen prvi L60, kao demonstrator tehnologije nove samohodne haubice odabran je provjereni Rheinmetallov top L52. Ipak, kad se radi o topu na vozilu na kotačima, sile trzaja i dalje se spominju kao mogući problem.
HX3 10 x 10 opremljen je hidropneumatskim ovjesima koji se mogu blokirati, a konzorcij je proveo opsežnu simulaciju. Rezultati su pokazali da u većini slučajeva neće biti potrebni potporni nosači. Međutim, dosad su se gađanja provodila s cijevi L52, pa još nema onog pravog uzorka.

Vjerojatno misleći na moguće teškoće u razvoju L60, Rheinmetall je pokrenuo studiju za poboljšani stari top L52A1, koji će imati veću zapremninu barutne komore i novi zatvarač. To će omogućiti dodatnih pet kilometara do maksimalnog dometa od 68 kilometara, dok bi se topu L60 takvom intervencijom domet s klasičnim projektilima dodatno povećao do 80 kilometara. Odluka o potpornim nosačima bit će donesena nakon opsežnih testova maksimalne elevacije i maksimalnog broja barutnih punjenja. Zanimljivo je da je, prema njemačkim inženjerima, ovjes vozila tijekom kretanja izvan ceste izložen većem naprezanju u usporedbi s onim koje nastaje prilikom gađanja. Čekaju se testovi paljbe kako bi potvrdili svoje pretpostavke.

Kupola se može okretati i djelovati unutar svih 360 stupnjeva. Borbeni komplet streljiva podrazumijeva 40 metaka i 192 modularna punjenja. Paket dodatnog streljiva može se nositi u kamionu (podvozje osigurava pet tona dodatne nosivosti), a dva člana posade mogu hraniti automatski sustav punjenja kroz otvor na stražnjoj strani kupole. Svaka će topnička bitnica uključivati određeni broj kamiona za prijevoz streljiva. Moguće je da to bude HX3 konfiguracije 8 x 8 kako bi se održala jednaka razina pokretljivosti i zaštite. Kamioni bi mogli biti opremljeni potpuno automatiziranim sustavom za rukovanje teretom (Automated Load Handling System –  ALHS), koji bi pridonio smanjenju potrebe za radnom snagom.

S obzirom na to da će kupola biti potpuno automatizirana, broj posade smanjen je na samo dva člana, koji djeluju iz kabine zaštićene u skladu s NATO-ovim STANAG-om 4569 razine 3/3b. Računalo sustava za upravljanje paljbom povezano s višim razinama zapovijedanja nalazi se u kabini, a podaci o paljbi prenose se zatim u kupolu. Vrijeme raspoređivanja kraće je od 20 sekundi. Ukupna borbena masa sustava iznosi 47 tona. Vozilo je dugo 13,4, široko 2,9 i visoko 3,6 metara. Može se transportirati zrakoplovom C-17 Globemaster III. Na cesti može postići maksimalnu brzinu do 100 km/h, a operativni doseg s jednim spremnikom goriva iznosi 700 km.

Misli se i na dalju budućnost

Logično je da Rheinmetall, vezano uz novi sustav, ima i izvozne ambicije. Aktivno predlaže svoje topničko rješenje ne samo Njemačkoj već i Velikoj Britaniji. Britanska vojska planira nabaviti 116 novih topničkih sustava. Oni bi zamijenili stare AS90 unutar programa Mobile Fires Platform, koji bi trebao imati početnu operativnu sposobnost 2029. godine. Potencijalni je kupac i Mađarska, koja uvelike nabavlja njemačke sustave: od haubica PzH 2000, tenka Leopard 2 A7+, pa do borbenog vozila pješaštva KF41 Lynx.

Nova samohodna haubica HX3 na kotačima trebala bi biti vrlo napredna, pa i dizajnirana kako bi zadovoljila međunarodne (NATO-ove) specifikacije za sustave neizravne paljbe za buduće operacije. Modificirana kupola RCH155 na nosaču MAN HX3 čini se usklađena s Bundeswehrovim najavama o nabavi 108 haubica na kotačima. Snažan je adut logistička ujednačenost, jer Bundeswehr i Britanska vojska te druge oružane snage već rabe inačice kamiona HX. Sustav ima brojne sličnosti s PzH 2000, a u oči upada tek manji broj raspoloživih granata. U usporedbi s drugim platformama na kotačima, koje su već dostigle svoje granice mase i nosivosti, HX 10 x 10 trebao bi pružiti otprilike pet tona buduće dodatne nosivosti. Naime, pretpostavljeni je vijek uporabe 30 do 40 godina, pa bi se prostor za dodatni korisni teret mogao koristiti za ugradnju brojnih dodatnih sustava, kao i za nošenje dodatnog streljiva. Budući da je haubica otpočetka dizajnirana za daljinsko upravljanje i poluautomatski ili potpuno automatski rad, može funkcionirati i bez posade. Međutim, u skladu s načelom čovjeka u petlji, borbeno djelovanje nikad nije autonomna odluka. Dosad se na sustave haubica na kotačima općenito gledalo kao na one lošijeg učinka u usporedbi s gusjeničnim kolegama. Čini se da njemačka ponuda želi potpuno poništiti takva stanovišta. Ionako se očekuje da će haubice na kamionskim podvozjima u budućnosti imati sve veću ulogu.

---

Smjer modernizacije

Suvremene samohodne haubice obično prevoze 30 do 60 granata. Najbolji projektili kalibra 155 mm, u skladu sa Zajedničkim balističkim Memorandumom o razumijevanju (Joint Ballistics Memorandum of Understanding – JBMoU), imaju domet oko 30 kilometara, ili čak oko 40 ako su potpomognuti plinom (Base Bleed – BB). Projektili potpomognuti raketnim motorom (Rocket-Assisted – RA) mogu postići domet od 56 kilometara. Dulje cijevi i komore većeg volumena omogućile bi povećanje dometa: za projektile koji nisu potpomognuti plinom na oko 48 kilometara, a za projektile potpomognute plinom – do 64 kilometra. VLAP (Very Long Range Artillery Projectile) streljivo u međuvremenu bi bilo sposobno doseći ciljeve na udaljenosti većoj od 83 kilometra. Zanimljivo je da se na području automatiziranih sustava za upravljanje paljbom ne očekuju veliki pomaci: u proteklom su desetljeću takva rješenja znatno usavršena.

---

Niz mogućih konfiguracija

Osim topničkog rješenja, Rheinmetall MAN Military Vehicles razmatra i druge namjene za svoju novu seriju kamiona HX3. U skladu s navodima tvrtke, od gusjenica se prema kotačima ne kreće samo topništvo nego i taktičko premošćivanje. Dakle, jedna od mogućih inačica kamiona 10 x 10 bit će opremljena lansirnim mostom. Inačica kamiona s pet osovina također se razmatra za nošenje golemih radara, kao što su protutopnički. U igri su i vozila za vuču/popravke, sustavi za postavljanje mina (minopolagači), kao i raketno topništvo, dok je četveroosovinska konfiguracija prikladnija za rješenja protuzrakoplovne obrane.

---

Gdje je posada?

Čini se da bi besposadni topnički sustavi, ili oni samo s vozačem, u budućnosti mogli postati dominantni. U skladu s najčešćim konceptom, paljbeni modul bio bi potpuno autonoman, primajući elemente za gađanje tijekom premještanja na položaj preko sustava za upravljanje bojištem. Automatizirani bi bili i sustavi za pretovar. Usvajanjem takvog pristupa smanjile bi se potrebe za topničkim osobljem, a u većini vojski NATO-a to je velika prednost.

---

TEKST Ivan Galović