Poljska vojska dobila je novi sustav. Domaćeg je dizajna i proizvodnje, a njegove su sposobnosti puno bolje od onih koje imaju konkurentski serijski proizvedeni (i oni razvojni) sustavi u drugim zemljama

Lako je pretpostaviti da će suvremeno integrirano bojište u skoroj budućnosti biti zasićeno velikim brojem nadzornih elemenata, bespilotnih letjelica, protupaljbenih radara i zračnih sredstava, a protivnik će usto raspolagati snažnim topništvom i samohodnim višecijevnim lanserima raketa. U takvom će okruženju klasičnim minobacačkim bitnicama biti teško preživjeti ako ne budu pokretljive i neprestano se prebacivale na novi paljbeni položaj. Vrijeme između ispaljivanja prvog projektila do trenutka napuštanja paljbenog položaja i odmicanja 500 metara trebalo bi biti kraće od pet minuta, a u savršenom scenariju kraće od 180 sekundi. Vučeni minobacači 120 mm te uvjete ne mogu ispuniti.

Samohodni minobacači (ili minobacačke platforme / nosači) mogu se podijeliti u dvije skupine. Prvu skupinu čine minobacači u kupolama vozila i većina novijih modela može pružati izravnu paljbu. Primjeri su sovjetski / ruski sustavi 120 mm 2S9 Nona, 2S23 Nona-SVK, 2S31 Vena, 2S34 Hosta i 2S42 Lotos, poljski RAK, britansko-američki AMS te nordijski trio AMOS, NEMO i Mjölner. Druga skupina uključuje minobacače izravno instalirane na platformama oklopnih vozila na gusjenicama i na kotačima. To su američki M1064 i M1129, francuski 2R2M, turski Alkar, njemački Wiesel 2, švicarski Ruag Cobra (prije Bighorn), izraelski Cardom i Spear, kineski SM4 ili južnokorejski Hanwha Defense K200. U skupini dominiraju standardni minobacači postavljeni na rotirajućim bazama u odjeljcima vozila inače namijenjenim iskrcajnom dijelu, a u nju se još ubrajaju i minobacači koji u vozilu imaju ugrađene automatizirane ciljničke sustave. No, kod rješenja bez kupole borbeni odjeljci uglavnom nisu potpuno zatvoreni pa je posada izložena fragmentima topničkog streljiva i, prije svega, vremenskim neprilikama. Nadalje, cijena im je puno veća od one vučenih minobacača, ne mogu nikako izravno djelovati na ciljeve, mogu se javiti problemi kod sustava za punjenje cijevi (poluautomatskog ili automatskog), brzina paljbe obično je manja od deklarirane, kao i domet u usporedbi s klasičnim dizajnom. Američka vojska planira uskoro zamijeniti “otvorene” samohodne minobacačke sustave M1064 i M1129 minobacačem na bazi kupole i potpuno automatiziranim sustavom za punjenje i spremnikom streljiva. Taj plan pokazuje kojem dizajnu minobacačkog sustava pripada budućnost! Zanimljivo je da im uzor može biti poljski sustav RAK, jedan od najboljih u toj klasi.

Neizbježne promjene i odgode

Poljska vojska predvidjela je u planu iz 2003. godine da se u strukturu motoriziranih pješačkih bojni uvedu samohodni minobacači na kotačima. Te su postrojbe tad već primale nove borbene prijevožnjake na kotačima Rosomak, tj. licencijsku inačicu dobro nam poznate Patrije. Poljska tvrtka Huta Stalowa Wola (HSW), većinom u državnom vlasništvu, pokrenula je 2004. projekt kojim je tražila rješenje za novo oružje u potpori i uključila je oružane snage te ministarstvo znanosti. Osnova je bio autonomni sustav kupole s automatskim minobacačem koji bi se mogao postaviti na brojne platforme na kotačima i gusjenicama. Minobacač je trebao biti integriran na način koji će omogućiti gađanje minama unutar cijelog raspona elevacije i azimutnih kutova – omogućavajući tako i izravnu paljbu. Idući je zahtjev bio da kupola ima automatizirani sustav za skladištenje streljiva i automatski punjač koji će moći puniti minobacač bez obzira na azimut i elevacijski kut. Projekt je bio izvanredno ambiciozan. Tehnički dizajni razvijani su do 2007., a u srpnju 2008. izvršeno je prvo probno ispaljivanje minobacača kao samostalne topničke jedinice. Krajem te godine završen je demonstrator tehnologija postavljen na prilagođenu platformu LPD (Lekkie Podwozie Gąsienicowe), čiji je očiti uzor MT-LBu, na kojem se temelji i samohodna haubica 2S1 Gvozdika. Ministarstvo obrane Poljske i HSW potpisali su 30. rujna 2009. sporazum kojim će se razviti paljbeni modul razine satnije, samohodni minobacač 120 mm, kodnog naziva RAK. Plan je obuhvaćao dvije inačice, M120K s Rosomakom kao osnovnom platformom i inačicu M120G s gusjeničnim podvozjem LPD, kao i zapovjedno kotačno vozilo za razinu satnije. Od 2010. do 2013. dizajni su se mijenjali i usavršavali. To je rezultiralo nizom promjena, počevši od konstrukcije kupole do opreme vozila, a pod okriljem HSW-a uključene su i druge poljske tvrtke. Mijenjala se i narudžba broja i inačica vozila, a rokovi su probijani. Ministarstvo obrane naručilo je u travnju 2016. osam paljbenih modula razine satnije sa 64 minobacača i 32 zapovjedna vozila. Prvi su minobacači isporučeni u lipnju 2017., isporuke su u tijeku, a otvorene su i mogućnosti za dodatke i promjene ugovora.

Sustav kupole minobacača univerzalan je i može se integrirati na bilo koju platformu na kotačima ili gusjenicama odgovarajućih gabarita. Zbog visoke razine autonomije, integracija zahtijeva samo opskrbu električnom energijom i pravilno ležište. Sustav kupole sastoji se od tijela, kolijevke minobacača, košare sa sustavom napajanja, spremnika streljiva i autopunjača.Tijelo kupole izrađeno je od pancirnog čelika. Unutarnji dio prekriven je zaštitnom spall oblogom, koja uključuje i dodatni sloj toplinske izolacije. Ukupna zaštita udovoljava zahtjevima STANAG 4569A razine 1. Ako bilo koji projektil prodre kroz oklop, spall obloga smanjuje količinu fragmenata i kut pod kojim se šire. Drugi sustav zaštite dolazi u obliku Deugra sustava za gašenje požara / eksplozije s nizom optičkih senzora i trima spremnicima sredstva za gašenje. Posada je zaštićena i učinkovitim sustavom za zaštitu očiju UOW Pandora. Vozilo ima sustav aktivne zaštite PCO Obra, sastavljen od četiri senzorska bloka postavljena na kupoli, koji pokrivaju 360 stupnjeva i visinu od –6 do +30 stupnjeva. Obra ima zadaću otkriti impulse laserskih daljinomjera ili obilježivače cilja. U sklopu su i dva seta s po četiri bacača dimnih kutija 81 mm. Sustav može raditi u potpuno automatskom, poluautomatskom ili ručnom načinu rada.

Bilo koja duljina

Sklop kolijevke sastoji se od minobacača s monolitnom glatkom cijevi duljine 3000 mm (25 kalibara). Cijev ima ugrađenu toplinsku oblogu i ekstraktor za izvlačenje otrovnih barutnih plinova iz kupole tijekom paljbe. Protutrzajni sustav sadrži dvije kočnice i pneumatski povratnik. Minobacač radi na principu dugog trzaja, s barutnom komorom zatvorenom blok-zatvaračem. Barutno punjenje aktivira se električnim okidačem ili ručno u slučaju bilo kakvog kvara. Sustav trzaja sadrži hidraulički sustav povrata. Cijev se pokreće električnom energijom, a ako dođe do kvara i ručno. Jedna je od glavnih prednosti minobacača to što može izdržati puno više od zahtijevanih 2000 ispaljenja mina zahvaljujući preciznoj obradi cijevi (autofretiranje) i inovativnom uljnom aerosolnom sustavu ubrizgavanja u komoru i cijev. Budući da oružje koristi sustav klinastog zatvarača, mina od 120 mm mora imati mesinganu (metalnu) čahuru koja zapečaćuje krilca kako bi se osiguralo ispravno paljenje barutnog punjenja. Metalnom čahurom mogu se opremiti i starije minobacačke mine. Rješenje je patentirao HSW. RAK može ispaliti i mine bilo koje duljine koje se ubacuju ručno. Međutim, brzina paljbe smanjuje se na šest mina u minuti. Uobičajen je tijek punjenja korištenjem automatskog punjača koji omogućuje stalnu brzinu paljbe od osam mina u minuti. Sustav automatskog punjača omogućuje punjenje minobacača bez obzira na položaj kupole i tijela te elevaciju. Najveća duljina mine koju automatski punjač može napuniti iznosi 830 mm. Najveći domet ovisi o korištenom streljivu, no za novorazvijene visokoeksplozivne mine RAK-HE iznosi 10 800 metara. Vjerojatnost kružne pogreške CEP (Circular Error Probable) za tu je udaljenost manja od 50 metara, što je sjajan rezultat.

Način punjenja preko zatvarača dosta je zanimljiv jer se tako praktički gubi razlika između minobacača i haubica (topova), što dovodi u pitanje naziv “minobacač”. Jedino je obilježje klasičnog minobacača kod RAK-a korištenje minobacačkog streljiva. No razvoj pametnog (kasetnog) streljiva za minobacače polako briše i tu razliku pa se s vremenom može očekivati novi naziv paljbeni modul umjesto minobacač. Sustav se može taktički koristiti u funkciji shoot and scoot, što znači da je nakon ispaljenja planiranog broja granata sustav sposoban brzo promijeniti paljbeni položaj, prije no što protivnik uzvrati protupaljbom. U spremnik streljiva ugrađeni su segmenti za više vrsta mina. U kupoli se nalazi 20 kaseta za mine raspoređenih u petlji, a dodatnih je 26 u tijelu vozila. “Dostava” streljiva u spremnik kupole može se obaviti iz unutrašnjosti kupole ili kroz otvor u stražnjem dijelu vozila.

Kamere u punom krugu

Zapovjednikovo je sjedalo iza ciljačeva, a oba su lijevo od sklopa kolijevke minobacača. Zapovjednik ima pokretnu kupolicu s dva optička periskopa i dva periskopa dan/noć POD-72 Liswarta. Ispod je postavljeno balističko računalo WB Electronics. Zapovjednikove stanice, jedna ispod druge, jesu zapovjedna ploča, upravljačka ploča, ploča sustava Obra i ploča minobacača. Na lijevoj je strani sustav unutarnje komunikacije (interkom) WB Electronics Fonet. Ispod te ploče instaliran je radio. Sustav motrenja PCO SOD jedno je od glavnih sredstava koje posada može koristiti za situacijsku svijest. Sadrži četiri modula TV / termalne slike postavljena oko kupole. Svaki od modula ima dvije kamere i dva termalna sustava. Cijelo rješenje od 16 senzora pokriva vidno polje od 360 stupnjeva u rasponu azimuta. SOD prikuplja signale koje daje osam kamera odjednom, a može otkriti i kretanje. Slika se prikazuje na zapovjednikovu zaslonu osjetljivu na dodir, u obliku panorame od 360 stupnjeva ili bilo kojeg kadra s pojedine kamere. Sustav zamjenjuje uobičajene periskope, a razvijen je i uveden na temelju iskustava koja su posade vozila Rosomak stekle u Afganistanu. Ciljačeva stanica ima upravljačku ploču i upravljačku palicu. U slučaju izravne paljbe glavni je uređaj za ciljanje ZIG-2-T-2 s integriranom optoelektroničkom jedinicom. Kako se izravna paljba obično koristi na malim udaljenostima (manjim od 1500 metara), taj je sustav dovoljan jer laserski daljinomjer može mjeriti domet na udaljenosti između 50 metara i 10 kilometara (tu se koristi i balistička računalna jedinica). Primarni elementi smješteni kraj ciljača jesu mehanizam za rotaciju kupole i podizanje cijevi.

Srce oružja

Automatski sustav za upravljanje paljbom ZZKO Topaz srce je minobacača. Sastoji se od zapovjednikova terminala, ciljačeva terminala, računalnog modula, radiouređaja s pojedinačnim kriptografskim modulom, digitalnog interkoma Fonet, navigacijskog sustava te sustava napajanja. Topaz je sustav klase C3ITAR. Koristi razmjenu podataka između računalnih terminala instaliranih na zapovjednim vozilima, topničkim sustavima i drugim specijaliziranim platformama putem programibilnih, softverski definiranih radija. Njegove najnovije inačice udovoljavaju zahtjevima koji se odnose na uporabu u ASCA (Artillery Systems Cooperation Activities) okruženjima, što znači da vozila koja koriste Topaz mogu postati dio mreža uspostavljenih unutar automatiziranih topničkih C2 paketa kao što su američki AFADTS (Advanced Field Artillery Tactical Data System), njemački ADLER (Artillerie Daten Lage und Einsatz-Rechnerverbund), francuski ATLAS (Advanced Target Location And Strike) i britanski BATES (Battlefield Artillery Target Engagement System). Cijeli Topaz omogućava prelazak iz pokreta u spremnost za manje od 30 sekundi. Vozila mogu ponovno biti u pokretu u roku od 15 sekundi i te su vrijednosti impresivne. Sustav je automatiziran do te mjere da teoretski omogućuje daljinsko upravljanje kupolom. Unatoč navedenom, proizvođač korisniku i dalje pruža mogućnost potpuno ručnog upravljanja minobacačem.

Spregnuta strojnica 7,62 mm UKM-2000 opremljena dnevno / noćnim ciljnikom PCO CKW Bazalt pomoćno je naoružanje. Postavljena je iznad zapovjednikove kupolice, a može se koristiti za ciljeve na zemlji i za protuzračnu obranu. Prema dostupnim podacima, RAK-ova kupola jedinstvena je na svjetskom tržištu. To je jedini serijski proizveden takav sustav s automatskim punjačem koji skladišti i streljivo, a sposoban je za ispaljivanje do osam mina u minuti unutar cijelog raspona azimuta i elevacije. I Topaz je prilično napredan – vrijeme reakcije svrstava ga među najbolje u klasi. Točnost koju RAK postiže na udaljenosti većoj od 10 km može se usporediti s onom koju postižu minobacači s užlijebljenom cijevi na udaljenosti od 7 km. RAK također može učinkovito izravno djelovati protiv pokretnih ciljeva. To je omogućeno i naoružanjem, kao i činjenicom da platforma ima termalni slikovni prizor i balističko računalo. Nadalje, posada je dobro zaštićena i fizički: RAK ima potpuno zapečaćen odjeljak s posadom s klima-uređajem te sustavima za filtriranje i ventilaciju zraka. Obloga protiv fragmentacije i učinkovite mjere ublažavanja eksplozije još su jedno zaštitno sredstvo, kao i aktivni soft-kill sustav zaštite učinkovit protiv protuoklopnih oružja koja imaju vođenje laserom ili radarom.

Sigurni kotači

Osim na poljski LPG, sustav kupole može se lako integrirati na bilo koju gusjeničnu platformu. Spominje se da bi se mogao postaviti na južnokorejsku K9, koja se već koristi za poljsku samohodnu haubicu Krab 155 mm, ili na njemački Marder 1. Međutim, favorit je nedavno predstavljeno borbeno vozilo pješaštva Borsuk IFV, kojim bi trebala biti opremljena poljska vojska. Domaće bi rješenje bilo operativno, logistički i financijski prihvatljivo. Što se tiče kotača, sigurno je podvozje Rosomaka, tj. Patrije. Rosomak-RAK odlikuje se uobičajenim rasporedom, s upravljačkim odjeljkom u prednjem lijevom dijelu i odjeljkom pogonskog paketa u prednjem desnom dijelu tijela. Borbeni odjeljak s košarom kupole u središnjem je i stražnjem dijelu. Spremnik s 26 mina također je u stražnjem dijelu. Tijelo osigurava visoku razinu zaštite od mina jer može izdržati eksploziju od šest kilograma eksploziva detoniranog ispod cijelog tijela (STANAG 4569/B, razina 2). Jezgru pogonskog sklopa čini dizelski motor Scania DI1249A03P. Njegova je najveća snaga u mirnodopsko vrijeme ograničena na 294 kW (394 KS). Motor, uz sustav za hlađenje, ima transmisijski sklop s automatskim mjenjačem ZF 7HP902, koji ima sedam stupnjeva prijenosa naprijed i jedan za vožnju nazad. Snaga se prenosi na sve kotače, dok diferencijal omogućuje promjenjivi pogon između dviju prednjih i dviju stražnjih osovina. Ovjes je neovisan za svaki od kotača. Gume su opremljene run–flat umetkom s pomoću kojeg vozilo može nastaviti vožnju iako je guma pogođena. Najveća brzina vozila je 80 km/h, a s jednim punjenjem spremnika goriva prelazi najmanje 500 km. Može svladati prednji uspon od 60 % i bočni nagib od 35 %.

Dobra odluka

Poljska kopnena vojska imat će četiri brigade opremljene platformom Rosomak APC. Ako pretpostavimo da svaka brigada uključuje tri motorizirane bojne, tad bi 12 bojni koristilo APC. Svaka od tih bojni također će imati na raspolaganju paljbeni modul RAK. To će rezultirati nabavom najmanje 96 samohodnih minobacača RAK, zajedno s cjelovitim sustavom potpore. Ipak treba imati na umu da je količina opreme unutar modula smanjena za 30 % (s 12 na osam). Dakle, realno gledajući, 12 modula trebalo bi imati 144 minobacača RAK. Treba napomenuti da trenutačna količina od 24 minobacača po brigadi (osam po bojni) nije dovoljna. Samo optimisti mogu pretpostaviti da bi zračne snage u ratnim vremenima mogle pružiti dovoljnu potporu. Većina je potpore ipak u topničkim komponentama. Iznad svega, treba priznati činjenicu da će uloga minobacačkih platformi kao sredstva potpore pješaštvu postajati sve važnija, posebno u uvjetima u kojima operacije bliske zračne potpore (Close Air Support – CAS) neće biti moguće. Međutim, nagle promjene na bojištu rezultirale su poboljšanjem senzora i oružja te dovele do drastičnog skraćivanja vremena reakcije protupaljbe bitnica. Ta djelovanja često uključuju pametno streljivo ili projektile DPICM (Dual-Purpose Improved Conventional Munition). U takvim je uvjetima vučeno oružje rizično, a učinkovito izvršavanje zadaća bit će na automatiziranim, autonomnim i mrežno-usmjerenim sustavima.

Odluka Poljske o napuštanju koncepta vučenih minobacača 120 mm je opravdana. RAK se savršeno uklapa u moderno bojište. Potpuno je autonomna platforma s naprednim sustavom za upravljanje paljbom Topaz koji zadovoljava C3ITAR zahtjeve. Zahvaljujući sustavu kupole, RAK je također zaštićen od oružja za masovno uništenje (Weapon of Mass Destruction – WMD), krhotina granata i vremenskih uvjeta. Nudi i mogućnost izravne paljbe, koja je podcijenjena. RAK je jedini minobacač koji se odlikuje potpuno automatskim punjačem koji može puniti minobacač bez obzira na položaj, odnosno elevaciju cijevi i kupole. Također nudi konstantnu realnu brzinu paljbe od osam mina u minuti. Ukratko, samohodni minobacači na bazi kupole koji nude zauzimanje cijelog raspona elevacije i vodoravnih kutova, opremljeni su automatskim punjačima i imaju mogućnost skladištenja streljiva bit će dominantan dizajn usvojen u idućim godinama. U isto vrijeme, RAK je dio šireg sustava, s brojnim zapovjednim vozilima, vozilima za streljivo, izvidničkim platformama i vozilima za popravak, a sve u svrhu potpore koja povećava performanse samih minobacača. Poljska vojska dobila je sustav koji je osmišljen i proizvodi se u domovini, a njegove su sposobnosti znatno bolje od onih koje imaju konkurentski serijski proizvedeni (i oni razvojni) sustavi u drugim zemljama.

---

RAK kao dio sustava

Ni jedan oružni sustav ne može raditi sam, bez vozila u potpori i opreme koji uvećavaju potencijal platforme i olakšavaju djelovanje na bojnom polju. Sustav oko minobacača RAK, tj. paljbeni modul, sastoji se od sljedećih elemenata:

• zapovjedno vozilo zapovjednika satnije AWD (Artyleryjski Wóz Dowodzenia)
• zapovjedno vozilo zamjenika zapovjednika satnije AWD
• izvidnički vod koristi dva topnička izvidnička vozila AWR (Artyleryjski Wóz Rozpoznania)
• dva paljbena voda koriste četiri samohodna minobacača SMK RAK (M120K), s po jednom AWD platformom u svakom vodu
• tri vozila za streljivo AWA (Artyleryjski Wóz Amunicyjny)
• vozilo za popravak topničkog naoružanja AWRU (Artyleryjski Wóz Remontu Uzbrojenia)
• vozilo u potpori (tek treba biti konstruirano).

Zapovjedna vozila AWD temelje se na oklopnom prijevožnjaku Rosomak. Njihova je zadaća priprema i nadzor topničkog djelovanja, uspostava zapovjednog mjesta, prikupljanje podataka za borbeno djelovanje, kao i obavještajnih podataka potrebnih za učinkovito djelovanje po topničkim ciljevima. Od naoružanja imaju samo strojnicu UKM-2000 postavljenu na oklopno rotirajuću bazu. Specijalna oprema uključuje terminale zapovjednog sustava DD9620, računalnog modula MK16, radijske terminale RH5800H i RRC9311AP, interkom Fonet, navigacijski sustav TALIN 5000 i navigacijski prijamnik.

Osnovna je platforma vozila za topničko izviđanje AWR laki oklopnjak Żubr 4 x 4. Zadaća im je osiguranje optoelektroničkih zemaljskih podataka, a mogu ujedno biti i platforma za upravljanje paljbom. Prema potrebama mogu se koristiti u zaštitne svrhe. Četveročlana posada (vozač, radarist, operater i zapovjednik) ima širok spektar senzora. Ističe se izvidnički set PZOR ugrađen u vozilo, koji se sastoji od taktičkog nadzornog zemaljskog radara i optičkih senzora (CCD, LLTV i infracrvene kamere plus laserski daljinomjer), instaliran na daljinsko upravljani jarbol od 4 m. Drugi je set prijenosni izvidnički sustav WZOR, koji sadrži topnički uređaj (CCD / infracrvene kamere i laserski daljinomjer) zajedno s podacima i audiovezama koje žično i bežično povezuju spomenuti senzorski paket s AWR platformom. AWR ima masu 12 tona, dug je 7390 mm, širine 2475 mm i visine 2720 mm. Ima klirens od 450 mm i može postići brzinu na cesti od 100 km/h. Operativni doseg je 800 kilometara.

Vozila za dostavu topničkog streljiva AWA temelje se na kamionu Jelcz P882D.53 8 x 8 s oklopljenom kabinom (STANAG 4569/A, razina 1). Mogu nositi šest paleta streljiva. Klirens je 400 mm, na cesti mogu postići brzinu od 85 km/h, a operativni doseg je 650 km.

Vozila za popravak topničkog naoružanja AWRU temelje se na kamionu Jelcz P662D.35 6 x 6 i imaju kabinu za četiri osobe koja pruža zaštitu STANAG 4569/A razina 1. Zadaća je AWRU-a remont i popravak naoružanja i elektronike u terenskim uvjetima te održavanje i skladištenje pričuvnih dijelova. Ima modularnu kontejner-radionicu, koja sadrži tehničke i korisničke odjeljke opremljene radioničkim specijalnim i osnovnim alatima te kompletom pričuvnih dijelova, sustavima za opskrbu električnom energijom itd. Vozilo također uključuje vitlo, sustav za vuču, satelitski navigacijski sustav, strojnicu 7,62 mm, komunikacijski paket Fonet, radio i sustav za filtriranje unutar kabine. Klirens je 400 mm. Na cesti može postići brzinu od 85 km/h, a doseg je 650 km.

Sve komponente paljbenog modula osiguravaju korisniku sposobnost djelovanja po protivniku uz uporabu osam minobacača, ali omogućuju i učinkovit proces zapovijedanja i upravljanja zahvaljujući četirima AWD platformama koje nude zamjenjivost uloga, što cjelokupan modul čini izazovnim za neutralizaciju. Vlastiti izvidnički vod može se činiti zastarjelim u doba mrežno usmjerenog bojnog polja i mogućnosti koje nudi ZZKO Topaz. Međutim, on postrojbama pruža potpunu autonomiju – ne samo u okviru izviđanja nego i kad je u pitanju osiguravanje postrojbe u pokretu i pri zauzimanju i napuštanju paljbenog položaja. Svi elementi zajedno tvore sustav zahvaljujući kojem se preživljavanje, paljbena snaga i operativne sposobnosti poljskih minobacača znatno uvećavaju. Dakle, modul razine satnije trebao bi imati osam minobacača, četiri zapovjedna vozila AWD, dva izvidnička vozila AWR, tri vozila za dostavu streljiva AWA i vozilo za popravak AWRU.

---

RAKove mine

Zahvaljujući modernim protuoklopnim minama APR120 (duljine 800 mm, mase 16,8 kg i dometa do 8 km), poljski minobacači moći će učinkovito djelovati protiv oklopnih vozila. Sustav navođenja LPC-1 (13,7 kg) čini tu minu otpornom na pasivne i aktivne zaštitne sustave, uključujući one koje imaju vozila. Protivnik u načelu neće imati vremena za učinkovito korištenje protumjera jer je LPC-1 aktivan samo kratko vrijeme. Neka rješenja primijenjena na samom streljivu omogućavaju pogađanje cilja čak i kad je projekcija laserskog snopa prekinuta. APR 120 može se koristiti i kao konvencionalna mina, u izravnom režimu paljbe na način sličan uobičajenom kumulativnom streljivu (High-Explosive Anti-Tank – HEAT).

Nove minobacačke mine RAK-HE pružit će platformi, u kombinaciji s automatskim punjačem i sustavom Topaz, domet od 10 km, što RAK svrstava u sam svjetski vrh samohodnih minobacača. Pješačka satnija može se onesposobiti za daljnje djelovanje s pomoću 40 do 100 minobacačkih mina. To ovisi o formaciji u kojoj se satnija kreće – je li u pokretu ili u obrani. Bitnica RAK koja djeluje s osam minobacača može isporučiti navedenu količinu streljiva za 45 do 90 sekundi.

---

Ivan GALOVIĆ

Taktičko-tehničke značajke samohodnog minobacača RAK 120 mm

Vrsta	samohodni minobacač
Platforma	kotačna, 8 x 8
Glavno naoružanje	glatkocijevni minobacač 120 mm
Duljina cijevi	3000 mm (25 kalibara)
Zemlja podrijetla	Poljska
Projektant i proizvođač	HSW
Prototip	2008.
Početak proizvodnje	2016.
Broj članova posluge	3 (zapovjednik, ciljač, vozač)
Borbena masa	24,5 t
Duljina	7,7 m
Širina	2,8 m
Visina	2,15 m
Najmanji domet gađanja	0,75 km
Najveći domet gađanja	12 km
Najveća brzina paljbe	od 6 do 8 mina u minuti
Elevacija	–3 do +80 stupnjeva
Mogućnost djelovanja po smjeru	360 stupnjeva
Borbeni komplet	46 mina
Spremnost za paljbu	30 sekundi
Pomoćno naoružanje	strojnica 7,62 mm bacači dimnih kutija 81 mm (2 x 4)
Motor	dizelski, Scania DI1249A03P (394 KS)
Najveća brzina	80 km/h
Transmisija	ZF 7HP902
Doseg	najmanje 500 km
Ovjes	hidropneumatski
Balistička zaštita	razina 1, STANAG 4569
Najveći uspon	60 %
Bočni nagib	35 %
Okomite zapreke	0,5 m
Svladavanje rovova	2,1 m
Vodeni gaz	1,5 m