Glavne odlike Archera su njegova potpuna automatiziranost djelovanja, visoki stupanj umreženosti i izvrsna pokretljivost. Uporaba najsuvremenijeg streljiva omogućit će mu maksimalni domet djelovanja od 60 kilometara

Velike vojske bogatih država mogu si dopustiti uporabu različitih sustava namijenjenih uništavanju ciljeva na zemlji. Tako američki zapovjednici u svakom trenutku mogu birati hoće li neki cilj uništiti topničkom paljbom (haubicama ili VBR-ima) ili će pozvati borbene helikoptere i/ili avione. U najnovije vrijeme na raspolaganju su im i borbene bespilotne letjelice. Manje vojske ne mogu si dopustiti takav “luksuz” te je kod njih presudan pametan izbor topničkih sustava kojima će moći pokriti široki spektar zadaća. Jedan od takvih je samovozni topnički sustav Archer FH-77BW tvrtke BAE Systems Bofors AB. Iako je Švedska jedna od najbogatijih država na svijetu, a njezina vojska među deset tehnološki najnaprednijih, činjenica je da u svom sastavu ni danas nema borbene helikoptere i višecijevne bacače raketa. Zbog toga je usmjerena na kupnju najsuvremenijih topničkih sustava, koji, između ostalog, moraju biti automatizirani i potpuno uklopljeni u tamošnji mrežni prijenos podataka (ugrađena mu je C2 oprema). Kako bi zadovoljila te potrebe (uz ostvarenje velike pokretljivosti, autonomnosti i radijusa djelovanja) tvrtka Bofors razvija samovozni topnički sustav Archer kalibra 155 mm. Uz samo borbeno vozilo istodobno se razvija i logističko vozilo namijenjeno automatiziranoj popuni streljivom. Prema sadašnjem stupnju razvoja Archera švedska vojska očekuje da će 2011. moći opremiti prvu bitnicu unutar Nordic borbene skupine.

Francusko-švedska studija
Tvrtka Bofors počela je testiranja prohodnosti i stabilizacije tijekom paljbe samovozne haubice na kotačima još sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Testiranja su se obavljala unutar AOS 2000 koncepta demonstriranja tehnologija koji je bio zajednički francusko-švedski projekt. Prvi rezultat bio je BH-77AD (ili Haub 77AD) demonstrator tehnologija dobiven ugradnjom vučene haubice FH-77A na šumski traktor Volvo VME A25C 6×6. Tako je dobiven sustav hidrauličkim stabilizatorima i ručnim punjenjem haubice. Iako je već tada uporabljeno oružje kalibra 155 mm, dužina cijevi je bila samo 38 kalibara. Zbog toga je učinkovitost FH-77AD bila istovjetna kao i haubice FH-77A (potreba za posadom haubice) osim što je imala nešto veću pokretljivost. Naknadno je dodan automatski sustav za punjenje s 24 granate, dok su se plastična barutna punjenja i dalje morala ručno ubacivati u barutnu komoru. Na taj je način ipak povećana brzina paljbe te je ostvarena mogućnost brze kratkotrajne paljbe od tri granate u osam sekundi. Idući korak bio je FH-77BD koji je dobio sustav za pokretanje cijevi s haubice FH-77B te cijev s barutnom komorom dužine 39 kalibara koja je bila u okviru Joint Ballistics Memorandum of Understanding (JBMOU) sporazuma. Dodan je i sustav za automatsko punjenje barutnih punjenja. Tijekom 1999. odlučeno je da će se pozicija zapovjednika i ciljatelja premjestiti u oklopljenu kabinu vozila. To je bilo samo polovično rješenje jer je punitelj i dalje ostao na otvorenom. Daljnje poboljšanje ostvareno je ugradnjom cijevi dužine 45 kalibara (barutnom komorom zapremine 25 litara). Ta je inačica dobila oznake Haub 77 BDI ili FH-77BD L45. Ova je inačica razvijena radi potrebe natječaja indijske vojske za novim samovoznim topničkim sustavom. Bofors se nadao da će dobiti i taj posao jer je od 1986. do 1990. indijskoj vojsci isporučio 410 vučnih haubica FH-77B.

Odlučni napredak

Kad je 2002. švedsko ministarstvo obrane odlučilo da nastavi s fazom demonstriranja mogućnosti potpunog automatiziranog samovoznog topničkog sustava napravljen je odlučujući korak ka razvoju Archera. Novi je zahtjev obuhvatio i potpunu zaštitu za cijelu posadu, potpuno automatiziranu kontrolu paljbe koja će imati visoku preciznost pogađanja ciljeva na udaljenosti većoj od 60 kilometara. Zbog toga se tražila i ugradnja visokopreciznog automatiziranog navigacijskog sustava. Švedska agencija za nabavu (Forsvarets Materielverk – FMV) već je u siječnju 2004. tvrtki Bofors dodijelila ugovor za izradu studije izvedivosti nove samovozne haubice kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 kalibra. Ugovor je obuhvatio i izradu dva funkcionalna demonstratora tehnologija. Rezultat je bio FH-77BW L52, neposredni prethodnik Archera. Prvi je FH-77BW (Gun 1) dovršen u kolovozu 2005. a drugi (Gun 2) u ožujku 2006.
Nakon početnih testiranja švedski je parlament (Riksdag) 17. svibnja 2006. odobrio plan švedske vojske za kupnju 24 sustava Archer. Nakon toga FMV je 31. kolovoza iste godine s tvrtkom BAE Systems Bofors potpisala ugovor vrijedan 5,8 milijuna američkih dolara namijenjenih početku razvoja sustava koji će ući u operativnu uporabu. Ugovor je obuhvaćao i odredbu o početku konstrukcije dva Archer prototipa, ali uz potrebu naknadnih pregovora oko njihove cijene.

Potpisivanje ugovora o finalnom razvoju i početku serijske proizvodnje 24 sustava švedska vojska očekuje početkom 2008. Taj bi ugovor obuhvatio isporuku tri predserijske samovozne haubice (s rokom isporuke 2008. – 2009.) koji bi služili za obuku budućih instruktora. Ove bi haubice naknadno podigli na standard opremljenosti serijskih haubica. Prvi serijski Archer trebao bi izaći s proizvodne trake u siječnju 2010. Nakon toga bi tempo isporuke trebao biti dvije haubice mjesečno. Uz to švedska vojska namjerava naručiti i 24 logistička vozila za prijevoz i automatsku dopunu streljivom.

Prilagodba platforme

Platforma sustava Archer je komercijalni šumski traktor Volvo A30D 6×6 kod kojeg je dodana oklopljena kabina za smještaj četiri člana posade. Kabina je smještena na prednji dio vozila dok je središnji i stražnji ostavljen za smještaj topničkog sustava, sustava za automatsko punjenje i sustava za stabilizaciju. Podvozje vozila, širine tri metra, dodatno je produženo za 2,2 metra (na 14,1 metar) kako bi se dobio prostor za smještaj cijevi u putnom položaju. Povećan je i razmak između stražnjih kotača za 50 mm kako bi se dobio prostor za uporabu lanaca za snijeg. Za pogon je uporabljen Volvov dizelski motor D9AACE2 snage 242 kW. Zahvaljujući maloj potrošnji s 400 litara goriva ovo vozilo mase 30 tona može preći 500 kilometara. Maksimalna brzina za Gun 1/2 trenutačno je ograničena na 70 km/h, dok će serijski Archeri imati nešto veću brzinu. Taktička pokretljivost Archera bit će 1000 kilometara za jedan dan, a prilagođen je i prijevozu u budućem transportnom avionu A400M (pritom treba odstraniti kupolu teške strojnice s krova kabine).

Brzina paljbe
Osnovno oružje Archera je haubica FH-77B05 L52 kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 mm. Uz haubicu je postavljen i sustav za automatsko punjenje s 40 granata. Sam proces punjenja kontrolira se pomoću računala. Maksimalna kratkotrajna brzina paljbe je tri granate u 13 sekundi, dok je dugotrajna osam do devet granata u minuti. Uz sustav za automatsku dopunu streljivom Archer može održavati konstantnu brzinu paljbe od 75 granata u jednom satu. To je dokazano na indijskim testiranjima gdje je haubica FH-77 B05 L52, pri temperaturi zraka od čak 500 C demonstrirala mogućnost ispaljivanja 75 granata u samo 24 minute. Iako se to trenutačno ne razmatra postoji mogućnost ugradnje dva različita sustava za hlađenje cijevi.

Sekundarno naoružanje čini daljinski upravljiva kupola BAE Systems Bofors Lemur W naoružana s teškom strojnicom Browing M2 kalibra 12,7 mm. Uz strojnicu je i spremnik za 200 metara te četiri bacača dimnih granata. Maksimalna elevacija strojnice je čak 50 stupnjeva. Postoji i opcija da se umjesto teške strojnice ugradi automatski bacač granata kalibra 40 mm s 64 granate, koji bi mogao djelovati pri elevaciji od čak 70 stupnjeva. Ciljnički sustav sastoji se od dnevne CCD kamere, termovizije, Thales Land i Joint CELT2 laserskog daljinomjera (siguran za vid) i označivača ciljeva.

Računalna veza
Važnost Lemur W daljinski upravljane kupole znatno je veća nego tek navođenje paljbe teške strojnice. Njezini elektrooptički motrilački sustavi povezani su konzolama u oklopljenoj kabini te s balističkim računalom haubice. Tako se slika s Lemura izvravno prenosi do zapovjednika i ciljatelja, te se zajedno s podacima s laserskog daljinomjera može rabiti za izravnu paljbu. Za otkrivanje ciljeva rabi se i kamera postavljena iznad cijevi haubice. I svi su ostali sustavi unutar vozila međusobno povezani preko MilCAN Bus databusa. Svoju posebnu vezu imaju Sagemov ili Honeywellov inercijalni navigacijski i GPS sustav. Dodatno povećanje preciznosti paljbe ostvaruje se doplerovim radarom za mjerenje početne brzine granate BAE Systems Australia MVS-470 postavljenim iznad cijevi.

Posada Archera sastoji se od zapovjednika, vozača i ciljatelja. Vozač sjedi u prednjem dijelu kabine, dok su mjesta zapovjednika i ciljatelja odmah iza njega. Osigurano je mjesto i za četvrtog člana posade (zapovjednika bitnice ili slično). Vozačko mjesto ima i Login terminal namijenjen određivanju pozicije vozila, navigaciju ili pokazivanju podataka o stanju vozila. Uz to na Loginu se može projicirati slika s Lemurovih kamera. Samo pozicioniranje oružja za paljbu mogu obaviti i druga dva člana posade preko svojih konzola. Archeri proizvedeni za švedsku vojsku dobit će Saabov zapovjedni sustav Stridsledningssystem Bataljon (SLB) koji bi trebao postati operativan od 2009. Balističko računalo je povezano s glavnim računalom, ali može djelovati i potpuno zasebno. U skoroj budućnosti dobit će NATO Artillery Ballistic Kernel (NABK) koji uključuje i Multiple-Round Simultaneous Impact (MRSI) mogućnost djelovanja. MRSI će omogućiti Archeru da ispali šest granata koji će na cilj doći u razmaku od osam sekundi. MRSI opcija će se moći ostvariti na 75 posto maksimalnog dometa.

Sustav za pokretanje cijevi omogućava elevaciju od 0 do 70 stupnjeva i pomicanje po pravcu 75 posto lijevo ili desno od uzdužnice vozila. Pri maksimalnom odmaku cijevi u lijevo ili desno elevacija je ograničena na 30 stupnjeva. Naravno, zbog visine kabine postoji i ograničenje u minimalnoj elevaciji kad se djeluje po uzdužnici vozila. Minimalno vrijeme za pripremu vozila za otvaranje paljbe je oko 30 sekundi.

Buduća radio oprema

Švedska vojska namjerava u sve svoje Archere ugraditi GTRS softverske radiouređaje koji bi trebali zamijeniti sadašnje širokopojasne RA180 VHF radiouređaje s promjenjivom frekvencijom. U međuvremenu tijekom demonstracija mogućnosti umrežavanja Bofors je za uvezivanje demonstratora tehnologija i zapovjedništava rabio obične GSM mobilne telefone. Oni su uspješno rabljeni za prijenos podataka o ciljevima, te logističke podatke (uključujući i podatke o vozilima). Svi su prijenosi obavljeni u realnom vremenu.
Nepobitno je da se učinkovitost haubica mjeri učinkovitošću njihovih projektila na ciljevima. Iako će Archer biti u skladu s JBMOU standardom mogućnost uporabe različitog streljiva bit će znatno šira nego na bilo kojem topničkom oružju koje je dosad proizvedeno u Švedskoj. S obzirom na to da će Archer djelovati potpuno automatizirano sve njegove granate će se u automatski punjač morat ubaciti naoštrene (s postavljenim upaljačima). To će biti nešto potpuno novo za švedsku vojsku. Jedino rješenje je da se ugradi sustav za aktiviranje upaljača neposredno prije ispaljivanja. Tako će Archer dobiti američki Enhanced Portable Inducitve Artillery Fuze Setter (EPIAFS) projektiran za upravljanje upaljačima rađenim po NATO STANAG 4369 standardu. Švedska vojska još uvijek rabi m75 Zelar višenamjenski upaljač koji ne odgovara STANAG 4369 standardu. Zbog toga moraju odabrati novi upaljač. Trenutačno razmatraju mogućnost uporabe upaljača Fuchs (M9801), Junghans/TDA (Fuchsia) i L-3.

Švedska je vojska u međuvremenu odabrala novi topnički projektil kalibra 155 mm maksimalnog dometa 40 kilometara. To je unaprijeđena inačica HEER (High Explosive, Extended Range) projektila koji je Bofors razvio zajedno s tvrtkom Nammo. Taj je projektil namijenjen uporabi iz haubica s cijevima od 52 kalibra. Označen kao HEER Mk2 ili HEER-FB/BB (Full-Bore, Base-Bleed) Improved ima dužinu 909 mm (s upaljačem) i masu od 45 kilograma. Ima bolji aerodinamični oblik i pojačano dno kako bi izdržao veći pritisak tijekom ispaljivanja. Maksimalni pritisak tijekom ispaljenja mu je 390 MPa pri 630 C.

Povećanje dometa
S novim će projektilom disperzija pogodaka na udaljenosti od 35 kilometara jednaka kao sa starim HEER projektilom na udaljenosti od 20 km. Eksplozivno je punjenje povećano za 650 grama na 9,15 kg. To će, zajedno s uporabom čelikom povećane fragmentiranosti (AISI 1437) koji se rabi za izradu košuljice granate, povećati ubojitost za otprilike 50 posto. IM inačica trenutačno je u razvoju.
Ključni element za dostizanje maksimalnog dometa od 60 kilometara je vođeni projektil XM982 Excalibur s GPS/inercijalnim sustavom vođenja. Excalibur zajednički razvijaju BAE Systems Bofors i američka tvrtka Raytheon. Bofors je odgovoran za razvoj sustava za kontrolu leta za inačicu Block 1 te kompaktne visokoeksplozivne bojne glave. Excalibur je prvi put uspješno ispaljen iz Archera 4. svibnja 2006. Pritom je dosegnut domet od 26 kilometara i preciznost od sedam metara.

Osim Excalibura Archer će rabiti i BONUS Mk2 granatu namijenjenu uništenju oklopnih ciljeva. BONUS je zajednički proizvod Boforsa i francuske tvrtke Giat Industries. Proizvodnja inačice Bonus Mk1 započela je 2005., a švedska je vojska zadnji primjerak dobila 2006. (proizvodnja za francusku vojsku trajat će do kraja 2007.). Balistički gotovo identičan američkom M864 (jedna od referenci za JBMOU standard) BONUS Mk2 će imati domet 35 kilometara kad će se ispaljivati iz JBMOU haubica s cijevi dužine 52 kalibra (27 km kad se ispaljuje iz haubica s cijevi od 39 kalibara). Kasetno streljivo sa senzornim upaljačima može probiti između 100 i 140 mm homogenog čeličnog oklopa, što je dovoljno da se probije gornja ploča kupole suvremenog tenka.

Borbena učinkovitost
Archerov spremnik za streljivo s automatskim punjačem i haubica mogu rabiti i konvencionalna vrećasta barutna punjenja i najsuvremenija JBMOU modularna barutna punjenja. Kako bi se do maksimuma iskoristile sve pogodnosti novog sustava Bofors je za Archer (ali i za svoju vučenu haubicu FH-77BW L52) razvio novu porodicu barutnih punjenja Uniflex 2 MCS (Modular Charge Systems). Uniflex omogućava čak 12 različitih konfiguracija punjenja (svaka je dostatna za 50 m/s izlazne brzine na ustima cijevi) kojima se ostvaruje početna brzina projektila na ustima cijevi u rasponu od 318 do 950 m/s. Do danas je proizvedeno oko 500 Uniflex 2 punjenja namijenjeni uporabi na Archer sustavu, i dosad, po tvrdnjama Boforsa, uočili su tek neznatne potrebe za promjenama. Posebnost tog modularnog barutnog punjenja je u mogućnosti jednostavnog mehaničkog spajanja u automatskim punjačima, iako su testiranja pokazala da njegova konstrukcija bitno pojednostavnjuje i ručno punjenje vučenih haubica. Serijska proizvodnja Uniflex 2 barutnog punjenja trebala bi početi u veljači 2010.
Oklopljena upravljačka kabina haubice FH-77BW L52 osigurava četveročlanoj posadi balističku zaštitu od topničkih gelera i probojnog streljiva 7,62×51 mm (STANAG 4569 Level 2). Osim toga posada je zaštićena i od buke i ispušnih barutnih plinova tijekom paljbe. Kompozitni pokrov pruža istovjetnu razinu balističke zaštite i svim vitalnim dijelovima haubice. Archer je kao vozilo zaštićeno od eksplozije protutenkovske mine mase šest kilograma. Uz to Archerov optički, radarski, infracrveni i ultravioletni potpis može se bitno smanjiti uporabom multispektralnog kamuflažnog pokrova Barracuda. U borbi se mogu iskoristiti i dimne kutije za stvaranje dimne zavjese koje su postavljene na daljinski upravljivu kupolu Lemur RWS.

Kabina je opremljena i sustavom za natpritisak za NBK-a zaštitu posade. Sastavni dio ovog sustava je i uređaj za klimatizaciju koji se rabi za hlađenje i zagrijavanje kabine neovisno o stanju dizelskog motora. Unutar kabine je i spremnik za dvadeset litara pitke vode te grijalo za pripremu hrane. U kabinu se može postaviti i bojler za vodu zapremine deset litara.
Do kraja siječnja 2007. Bofors je uspješno obavio sva predviđena testiranja s Guns 1 i Guns 2 prototipovima, uključujući i MRSI djelovanja rabeći Uniflex 2 modularna barutna punjenja. Obavljena su i testiranja mogućnosti uporabe projektila Excalibur i HEER Mk2. Prvo testno ispaljivanje na Gun 1 obavljeno je u svibnju 2005. Do početka studenog 2006. na testiranjima je iz oba Archera ispaljeno 820 granata. Trenutačno su u tijeku ispitivanja taktičkih mogućnosti (pokretljivost, brzina zauzimanja položaja, preciznost navigacije i slično).

Australske mogućnosti
Dosad je poznato da je jedini siguran korisnik Archera švedska vojska, a Guns 1 i Guns 2 su jedini primjerci koji su dosad sastavljeni i testirani. Takvo stanje bi se moglo bitno promijeniti tijekom 2007. Po svemu sudeći prvi strani kupac mogla bi biti australska vojska koja, unutar Project Land 17, traži 18 najsuvremenijih samovoznih haubica. Jedno je australsko izaslanstvo 2005. posjetilo Švedsku kako bi se osobno uvjerili u uspješnost testiranja Guns 1 prototipa. Uz ostalo prezentiran im je i izvidnički elektrooptički sustav švedske vojske namijenjen navođenju topničke paljbe, a koji proizvodi tvrtka Simrad Electronics. I Saab Microwave Systems je prikazao svoj radarski sustav za otkrivanje topničke paljbe Arthur. Bofors je odabrao Arthura kao glavni senzor za brzo otkrivanje neprijateljske topničke paljbe i lokalizacije topništva koji bi Archeru omogućio kontrabatiranje u vrlo kratkom vremenu. Bofors australskoj vojsci nudi i svoj C2 zapovjedni sustav Odin II s mogućnošću prijenosa podataka u realnom vremenu. Iako je australska vojska izrazila želju da svoj novi samovozni topnički sustav dobije u isto vrijeme kad i švedska vojska Bofors je službeno izjavio da neće biti nikakvih problema oko termina isporuke.

Drugi mogući kupac je Danska koja već duže vrijeme razmatra kupnju 28 samovoznih haubica. Iako su Danci zadovoljni Archerom zasad nije donesena nikakva odluka. Još jedan mogući kupac je Norveška koja do kraja 2007. mora definirati svoje dugoročne potrebe glede topništva. U međuvremenu su norveški stručnjaci nazočni na topničkim vježbama u Švedskoj kako bi što preciznije mogli definirati svoje zahtjeve za buduće samovozno topničko oružje koje će zamijeniti njihove M109 samovozne haubice na gusjenicama.
Kao mogući kupci spominju se Kanada (koja upravo u naoružanje uvodi vučene haubice M777) i Malezija.

Dražen MILIĆ