Program NextView razvija dvije nove svemirske letjelice. GeoEye, koji je osnovan u siječnju 2006. kad je tvrtka OrbImage kupila Space Imaging, priprema se za lansiranje svojega četvrtog satelita – GeoEye-1. Za jedan od postojeća tri satelita, OrbView-3, lansiran je pomoću Boeingove rakete-nosača Delta II. Satelit je izrađen u tvrtki General Dynamics Advanced Information Systems, koja je pak 2004. kupila neovisnu tvrtku Spectrum Astro što se bavila izradom malenih satelita

GeoEye-1 je srednje velik satelit težine oko 1955 kg koji će se postaviti u Zemljinu orbitu na visini od 685 km, te će slati slikovne materijale pri razlučivosti od 0,41 m, za koje tvrtka GeoEye tvrdi kako su najbolji od svih komercijalnih slikovnih satelita. Kameru je osigurala podružnica tvrtke ITT (sa sjedištem u Rochesteru, savezna država New York, jedinica koja je prije bila u vlasništvu Kodaka) te je dostavila u siječnju 2007. kako bi se integrirala u svemirsku letjelicu. Ima zrcalo promjera 1,1 m, koje je veće od ostalih komercijalnih satelita, ali manje od onih u velikim satelitima i satelitima iz tajnih svemirskih programa.

Tvrtka Ball Aerospace izrađuje WorldView-1 za tvrtku DigitalGlobe. Orbitirajući na manjoj visini nego GeoEye-1, taj 2500 kg teški satelit ponudit će istu klasu razlučivosti s manjim optičkim sustavom (manja visina orbite znači i manje zrcalo na kameri), te se za njega tvrdi da je to najpokretniji satelit ikada razvijen. Upotrebom kontrolnih momentnih giroskopa za kontrolu visine, satelit može promijeniti smjer za 300 km u odnosu na trenutačnu putanju, i to u samo devet sekundi.

Satelit WorldView II trebao bi biti lansiran krajem 2008. te će orbitirati na većoj visini, čime će pokrivati široko područje i postizati istu razlučivost. Novi će satelit dobiti i multispektralnu sposobnost, a također će ga izraditi tvrtka Ball Aerospace neovisno o financiranju američke vlade. Satelit težine 2800 kg imat će razlučivost 0,46 m, a kamera tvrtke ITT imat će visok odnos signal-šum (odnos između korisnog signala i šuma samih poluvodičkih elemenata u slikovnom senzoru kamere) i promjenljivo vremensko kašnjenje (kao brzina okidanja – ekspozicija, na fotoaparatu) što će omogućiti satelitu snimanje čistih, visokokontrastnih fotografija čak i pri slabim svjetlosnim uvjetima.

Tvrtke DigitalGlobe i GeoEye nude usluge i internacionalnim mušterijama. Satelit WorldWiew bit će osobito važan kao podrška DigitalGlobeovom “izravnom pristupnom planu” koji korisnicima omogućuje aktivaciju satelita, prikupljanje željenih slikovnih materijala i prijenosni link u samo jednom prolazu.

GeoEye također ostaje partner u Space Imaging Middle East (SIME) koji pak usko surađuje sa Središtem za svemirska izviđanja Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Središte je smješteno pri zrakoplovnoj bazi Al Dhafra u Abu Dabiu, a ista baza je usput i baza izviđačkih zrakoplova američkog ratnog zrakoplovstva Global Hawk i U-2. UAE je od 2000. koristio slikovne materijale sa satelita Ikonos (tvrtke Space Imaging) – prvog komercijalnog satelita visoke razlučivosti, te indijskog satelita Remote Sensing i korejskog Kompsat-1. Središte je obrađivao slike za UAE koje su dostavljane sa zrakoplova F-16 Block 60 i Mirage 2000, a koji su pak nosili specijalne izviđačke podvjednike na krilima i bili povezani sa Središtem preko podatkovnih linkova.

Europske zemlje – Francuska, Njemačka i Italija svoje potrebe za izviđanjem iz svemira rješavaju međunarodnom suradnjom. Unutar dogovora, potpisanog u siječnju 2001. i ratificiranog 2004., Francuska i Italija zajednički vode razvoj projekta Orfeo (Optical and Radar Federated Earth Opservation). Austrija, Belgija, Španjolska i Švedska manjinski su partneri.

Pleiades-HR
U sklopu programa Orfeo, Francuska razvija satelit Pleiades-HR, maleni satelit lakši od 1000 kg, kojim bi se zamijenio sadašnji Helios (Italija je odgovorna za Cosmo-SkyMed radarski satelit). Prvi se planira lansirati krajem 2008., a drugi u ožujku 2010. pomoću ruske rakete-nosača Sojuz iz Europskog lansirnog centra u Francuskoj Gvajani. Cilj je dobiti slike razlučivost od 0,7 metara iz orbite na visini od 694 km, a sve u roku od 24 sata od narudžbe.

Unutar ugovora iz listopada 2003., EADS-Astrium postaje primarni ugovornik za satelite Pleiades, a Alcatel osigurava korisni teret. Francuska svemirska agencija CNES glavni je voditelj u projektiranju. Pleiades će imati optički instrument žarišne duljine 12,9 m baziran na Korsch sklopljivom optičkom dizajnu i primarnom zrcalu od 650 mm.

Pleiades su, u neku ruku, rezerva za veći i teži (4200 kg) satelit Helios II. Prvi Helios II lansiran je prosinca 2004., a drugi (Helios IIB) bit će u orbiti 2009. godine. Uspoređujući ga s manjim Pleiades, Helios II bi trebao imati veću razlučivost slike. Trenutačni podaci su tajna, ali pretpostavlja se vrijednost ispod 0,5 m kako bi se nadmašio Pleiades. Visoko razlučiva kamera na Heliosu II također može raditi u infracrvenom modu i sadrži instrument za pokrivanje širokog vidnog polja.

Francuska i Njemačka imaju dogovor o razmjeni slikovnih materijala između satelita Helios I i II i Njemačkog radarskog satelita SAR-Lupe, a oba će satelita koristiti zajedničku zemaljsku postaju. Prva od pet SAR-Lupe letjelica bila je lansirana prosinca 2006. iz baze Plesetsk, a pomoću ruske rakete-nosača Kosmos-3M. Pet satelita operirat će u tri polupolarne orbitalne ravnine na 500 km visine.

SAR-Lupe proizvod je udruženog tima koji je predvodila tvrtka OHB-Systems, koja je odgovoran za projekt, lansiranje, konstrukciju zemaljskih sustava i upravljanjem tijekom 10-godišnjeg radnog vijeka. Sateliti su maleni, težine 770 kg, ali Alcatel Alenia Space SAR radar koji radi u X-pojasu omogućuje razlučivost 1 m, dok u usko snopnom načinu rada, zahvaća površinu od 5,5 km2 . Antena je nepomična te cijeli satelit mijenja visinu kako bi usmjerio antenu prema zemlji (u usko snopnom načinu rada). Inače, satelit zadržava stalnu visinu te radar skenira i sprema sliku dimenzija 8 km x 60 km.

Sustav omogućuje globalnu pokrivenost od 80° sjeverno do 80° južno i ima odziv od maksimalno 36 sati. Satelit-satelit linkovi (veze) se koriste radi preusmjeravanja, a slike se snimaju na samoj letjelici te skidaju (download) kada letjelica prolazi iznad zemaljske postaje.

Izraelski sustavi
Jedan od najsofisticiranijih optičkih izviđačkih satelita izvan Sjedinjenih Država proizveden je u Izraelu. Riječ je o satelitu EROS-B razlučivosti 0,9 metara, lansiranom 2006. godine.
Tvrtka ElOp, koja je proizvela kamere za vojne Ofeq i komercijalne EROS satelite, također prodaje kamere klijentima izvan Izraela.
Južnokorejski Kompsat-2, razvijen kao kombinacija satelita EADS-Astrium i ElOp-ove kamere, snima slike u klasi razlučivosti od 1 m te ih prodaje na tržištu širom svijeta, preko Francuske tvrtke SPOT Image. Kompsat-2 također posjeduje i multispektralnu sposobnost, sa tri vidljiva i jednim infracrvenim pojasem, kao dodatak svojem visokorazlučivnom pankromatskom senzoru.

Još se dva satelita, opremljena visoko razlučivnim ElOp senzorom, trebala biti lansirana. Tvrtka nije razotkrila njihov identitet. Smatra se da bi jedan od njih mogao biti Ofeq-7, zadnja inačica izraelskog vojnog satelita.

ElOp očekuje dodatna poboljšanja na budućim satelitima. Uočavaju se dva osnovna trenda u razvoju slikovnih satelita (po tvrdnjama tvrtke): poboljšanje razlučivosti i poboljšanje multispektralne sposobnosti. Bez podrobnijeg navođenja detalja ElOp tvrdi kako je cilj poboljšati razlučivost bitno iznad satelita EROS-B koja iznosi 0,7 m. Štoviše, to nužno ne utječe na povećanje troškova zbog upotrebe većih dimenzija optike. Umjesto toga koristi se veća brzina procesiranja signala te se eventualno veće dimenzije optike mogu zamijeniti pomoću bržih računalnih mogućnosti. Vojni i vladini korisnici “guraju” veću razlučivost jer veća oštrina i detalji na slici olakšavaju identifikaciju ciljeva.

Multispektralna sposobnost odgovara na dva korisnička zahtjeva. Poboljšanje detekcije IC spektra bez narušavanja performansi vizualnog spektra same optike povećava vrijeme izviđanja neovisno o količini danjeg svjetla i aktivnosti cilja. Istodobno vidljivi i UV pojas (spektar) pomaže vojnim korisnicima da prodru kroz eventualne kamuflažne slojeve. To također pomaže i komercijalnim korisnicima, pogotovo u svrhu nadziranja stupnja zagađenja, te za poljoprivredu i ribarstvo gdje posebne vizualne i UV pojave mogu osigurati podatke koje se ne vide na pankromatskim slikama. Budući sateliti, prema tumačenju ElOp-a, mogli bi imati više od 12 spektralnih pojasa kao dodatak IC i pankromatskim detektorima. Uz prethodno navedeno, ElOp već sada osigurava tehnologiju za Kompsat-2, a izgledno je kako će se to ponoviti na slijedećem južnokorejskom satelitu koji bi trebao biti u orbiti 2009. i za koji se predviđa razlučivost od 0,7 m (kao na EROS-B).

Razvoj se slikovnih satelita nastavlja širom svijeta. Britansko ministarstvo obrane planiralo je postaviti skupinu multispektralnih mini satelita kao nastavak lansiranja i uspješne demonstracije taktičkog optičkog satelita (TopSat), izađenog u tvrtki Surrey Satellite Technology Limited (SSTL). Premda se još nije izjasnio u svezi lansiranja cijele game satelita, SSTL je sklopio ugovor s Nigerijskom nacionalnom agencijom za svemirska istraživanja i razvoj (NASRDA) zabog razvoja Nigeriasat-2, prvog slikovnog satelita izgrađenog na temelju novog SSTL-ovog projekta. Satelit će biti težine 300 kg, imat će razlučivost od 2,5 m, ali će biti baza za sve ostale satelite u klasi razlučivosti 1 do 1,5 m koji će naslijediti TopSat. Računa se kako će satelit biti lansiran godine 2009.

Tajvan je 2004. lansirao svoj Formosat-2, razlučivosti 2 m, te je nastavio reklamirati svoje usluge širom svijeta. Satelit i njegov korisni teret razvila je tvrtka EADS-Astrium.
Ostali sateliti

Rusija radi na razvoju prvog iz nove klase izviđačkih satelita pod nazivom Persona. Zasad se malo zna o samom satelitu – težina oko 7 tona te da će biti lansiran pomoću Sojuza iz baze Plesetsk. Rusija nastavlja povlačenje lansiranja, zbog nacionalne sigurnosti, iz Bajkonura u Kazakhstanu prema domaćim lansirnim postrojenjima unutar granica Rusije. Satelit Persona rabi novu kameru i senzorni sklop koji su razvijeni u tvrtki Lomo iz St. Petersburga . U međuvremenu, Rusija je nastavljala sa lansiranjem satelita baziranih na hladnoratovskim arhitekturama – Don (ili Orlets-1, lansiran rujna 2006.) i Kobalt-M (baziran na dugovječnoj seriji Jantar, lansiran u svibnju 2006.).

Japan nastavlja lansiranje svojih skupina satelita za prikupljanje informacija (IGS). Projektirao ih je tim predvođen tvrtkom Mitsubishi. Satelit IGS je dobio visoki prioritet u motrenju programa razvoja naoružanja u Sjevernoj Koreji. Satelitski dvojac, jedan sadrži radarski senzor, a drugi EO senzor, lansirani su travnja 2003. vlastitiom H-2A raketom, a satelit razlučivosti klase 1 metar lansiran je rujna 2006. U veljači 2006. jednom H-2A raketom lansiran je pokusni radarski satelit razlučivosti 0,5 m. To je prethodnik za novi satelit Optical-3, koji se planira lansirati godine 2009.

Indija prakticira nešto drugačiji pristup satelitskom izviđanju, većinom zbog mnogih područja od strateških interesa za Indiju, a koji su prekriveni gustim oblacima tako da sprječavaju uporabu optičkih senzora. Indijska svemirska istraživačka organizacija (ISRO) lansirala je veljače 2001. tehnološki eksperimentalni satelit (TES), razlučivosti oko 1 metra, ali istraživačka su nastojanja usmjerena na radarski slikovni satelit (RISAT). To je satelit koji radi u C-pojasu, ima 12m2 aktivne radarske antene razlučivosti 2 m u visokorezolutnom uskosnopnom modu – varijanta trakastog moda sa sposobnošću pokrivanja trake širine 400 km. Indijski dužnosnici napominju kako je cilj vojske i ISRO-a kombiniranje SAR-a, hiperspektralne sposobnosti i manevrirajuće platforme radi dobivanja najbolje moguće pokrivenosti subkontinenta na kojem nisu uvijek dobre vremenske prilike.

Kao zadnji član kluba ozbiljnih korisnika visokorazlučivih satelita priključila se i Turska, koja pak planira satelit sa razlučivosti od 0,8 m, koji bi trebao biti u operativnoj službi 2011. Natječaj za program Gokturk otvoren je u 2007. Projekt uključuje satelite – početno optički ali u kasnijoj fazi uključujuće i SAR svemirsku letjelicu, te neophodne zemaljske postaje i potporu. Timovi iz SAD, Europe, Japana, Rusije i Izraela natjecati će se za sudjelovanje u programu, za koji Turska namjerava potrošiti oko 200 milijuna USD. Turska trenutačno koristi izraelske satelite (EROS-B) i Ikonos kojima motri područja od interesa.

Unatoč tome, kao što su primjerom prikazali u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, nije nužno da neka zemlja lansira svoj vlastiti satelit radi dobivanja slikovnog materijala visoke razlučivosti. U stvari, mnogo je važnije raditi na integriranju takvih slika unutar vojnih planiranja. Ove su nacije to uradile veoma uspješno uz angažiranje o kojemu nisu mogle sanjati samo desetljeće prije.

Marijo PETROVIĆ