(nastavak teksta iz prvog dijela)

Neki detektori su konstruirani za pronalaženje predmeta na manjim ili na većim dubinama. Oni koji su napravljeni za detekciju na velikim dubinama tzv. magnetometri, npr. 3 – 4 m, pa čak i do 6 m mogu uspješno detektirati relativno velike predmete. Detektori metala koji su razvijeni za detekciju manjih predmeta, mogu detektirati predmet do dubine od 300 mm. Induktivni detektori pri pronalaženju objekata mogu se namjestiti da rade u širokom spektru frekvencija (od nekoliko Hz do 1 MHz), ovisno o potrebi pronalaženja, strukturi terena i drugo, a za specijalne potrebe mogu se postići i frekvencije do 10 MHz. Aktivni senzor (zavojnica odašiljača) u glavi za detekciju se uključuje strujom što generira magnetsko polje. To magnetsko polje u blizini mine inducira vrtložne struje (strujni vrtlog) zbog pojave metala. To uzrokuje sekundarno magnetsko polje kojeg detektira prijamna zavojnica i na taj način otkriva metalni predmet. Signal se obrađuje u elektronskoj jedinici i pretvara u prepoznatljiv signal na LCD zaslonu, kao zvuk u slušalicama ili nekom drugom vizualnom ili audiouređaju. Može se od povratne informacije odrediti veličina i oblik metalnog predmeta, a uz prikaz na zaslonu može se čak odrediti i položaj ukopane mine. Metoda primjenjuje jednu ili dvije frekvencije za elektromagnetsko polje. Na takav način moguće je detektirati skrivene metalne objekte, čak i objekte koji sadrže vrlo mali udio metala u sebi. Moguće je detektiranje svih vrsta metala. Detektori novije generacije mogu razlikovati vrstu metala. Traženje mina izvodi se pomicanjem glave detektora, polukružnim pokretima iznad tla. Preporučena brzina je oko 1 m/s. Kod strojne detekcije postoji preklapanje polja detektora koji su složeni u dva reda u horizontalnoj ravnini pa se na taj način dobiva dodatna sigurnost detekcije.

GPR detekcija, načelo rada
GPR radari (GPR Ground Penetrating Radar) otkrivaju nevodljiva, dielektrična svojstva ukopanog objekta kroz slojeve tla pa tako mogu otkrivati i metalne i nemetalne mine najmanjih dimenzija. Osim otkrivenih objekata radarska snimka prikazuje i strukturu tla oko ukopanog predmeta. S obzirom na to da je narušena struktura slojeva homogenosti tla, a koja se veoma razlikuje kod različitih vrsta tla npr. pijesak i zemlja, moguće je odrediti granicu tog prostora i granicu iskopa mine. Količina GPR informacija na temelju kojih se otkriva ukopana mina je puno veća od informacija koja se dobiva od detektora metala. Slika koja se dobiva može biti dvodimenzionalna ili trodimenzionalna, kalibrirana je pa se mogu očitati koordinate ukopane mine, i može se kombinirati sa slikama drugih senzora, npr. detektorom metala ili IC senzora. U takvom sustavu potrebno je mikroračunalo i digitalna obrada svakog pojedinog signala te njihovo združivanje i međusobno prepoznavanje u realnom vremenu.

Radarsko otkrivanje ukopanih mina ostvaruje se primjenom više metoda. Jedna od metoda je impulsni radar koji radi s impulsima širine 0.3 ns u području frekvencija od 0.3-3 GHz. Time je osigurano visoko prostorno razlučivanje i precizno određivanje položaja mine u tlu. Radari mogu raditi i na principu generiranja stepenastog niza signala u opsegu od 300-3000 MHz.
Dubina na kojoj je moguća detekcija ponajprije ovisi o svojstvu tla (iznosi 10 – 100 cm). Kako su dubine ukopanosti pješačkih mina do 20 cm, radarska detekcija je preporučljiva, ali s obzirom na to da pouzdanost detekcije ovisi o karakteristikama tla preporučljiva je upotreba u kombinaciji s detektorom koji se koristi nekom drugom metodom detekcije. Radarski detektor prikazuje presjek detekcije od površine do namještene potrebne dubine detekcije.
Općenito, niti jedna metoda samostalno primijenjena nema potrebnu pouzdanost detekcije. Zato je za otkrivanje mina potrebno kombinirati više metoda (MD, GPR, IC, TNA). Razvijaju su multisenzorski detektori koji se u pravilu montiraju na vozilo, ali mogu biti montirani i na lakoj ili bespilotnoj letjelici. Multisenzorski sustavi u načelu zahtijevaju tri metode, a uvodi se i četvrta kao potvrda detekcije, čime se razvija sustav međusobnog prepoznavanja podataka u realnom vremenu s automatskim i preciznim otkrivanjem i geokodiranjem. Zrakoplovni i bespilotni multisenzorski sustavi služe ponajprije za otkrivanje velikih miniranih površina – minskih polja, a rjeđe za otkrivanje pojedinačnih mina. Na taj način utvrđuju se granice i lokacija minskih polja što je vrlo bitno, kako bi se reducirale minski sumnjive površine. Time se ubrzava razminiranje i smanjuju ukupni troškovi razminiranja.

Što bi moglo pomoći razvoju perspektivne tehnologije? Sadašnju opremu koja uključuje cjelokupnu opremu ručnog detektora ALIS treba vrednovati sa strane težine i prihvatljivosti za pirotehničara. Može se procijeniti da je potrebna prilagodba koja uključuje i komercijalizaciju. Gryphon četverocikl sustav je složen ali također perspektivan, nije poznata tehnološka učinkovitost detekcije kada istodobno kreće vozilo i kada radi detektor. Cijena primjene će u odnosu na ručni detektor ALIS biti vjerojatno odlučujuća. Cjelokupan koncept sustava MHV je vrlo perspektivan. Trenutačno nije primjenjiv na minski sumnjivom području. Nužna je jedinstvena nezavisna terenska platforma koja uključuje sustav detekcije. Sve navedeno treba shvatiti kao pomoć u nastojanju da se laboratorijska tehnologija prenese u terenske uvjete minski sumnjivog područja. Evaluacija projekta i daljnje smjernice u primjeni tehnologije će biti doprinos japanske i hrvatske strane. Rezultati se očekuju na proljetnom simpoziju “Humanitarno razminiranje 2006” u Šibeniku, potkraj travnja ove godine.
U razvojnom japanskom projektu, uređaji rabe usavršeni GPR senzor s postojećom MD senzorom CEIA u jedinstvenom sustavu. Koncept, u kojem je operatoru dana stalna doza detaljnih podataka (slika ispod površine tla), je slično konceptu uporabe CT skenera u medicini za detekciju raka. Pravilo koje vrijedi u ocjeni minskih detektora je, ako se želi odabrati dobar detektor, on se mora testirati i dokazati na području gdje se namjerava rabiti.

Dinko MIKULIĆ