Nakon što su protuhrvatske skupine pobunjenih Srba nasilno ovladali Nacionalnim parkom Plitvička jezera, hrvatska je policija pokrenula novu akciju 31. ožujka 1991. Još su jedanput potvrdili snagu i odlučnost u obrani Hrvatske. Akcija se u memoriji hrvatskog naroda pamti i kao Krvavi Uskrs zbog odvijanja na blagdan Uskrsa i prvog poginulog hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu Josipa Jovića

1. Pobunjeničke srpske snage sve agresivnije nastupaju protiv Hrvatske

Nakon Pakraca srpske pobunjeničke skupine nastavljaju s novim protuustavnim aktivnostima protiv Hrvatske. Ovaj put nasilno su ovladali jednom od najprepoznatljivijih turističkih hrvatskih atrakcija Plitvičkim jezerima, a prekinuli su i prometnu komunikaciju sjevera i juga Hrvatske. Uvod u događanja na Plitvicama bilo je donošenje nezakonite odluke Skupštine općine Titova Korenica (danas Korenica) o smjeni vodstva Nacionalnog parka Plitvička jezera nakon čega su uslijedile prijetnje i napadi na radnike nesrpske nacionalnosti. Pobunjeničke snage istaknule su srpske i jugoslavenske zastave, a vrhunac je uslijedio upadom  naoružanih milicajaca tzv. SAO Krajine u upravnu zgradu NP-a Plitvička jezera. Nakon tog čina pobunjeničke snage odbijaju zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova RH za mirnim povlačenjem iz tog područja te deblokiranje državne ceste D-1, tad glavne prometnice prema jugu Hrvatske.

2. Sastanak kod Tuđmana uoči akcije (30. ožujka 1991.)

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman sazvao je uoči akcije, na Veliku subotu, sastanak u Banskim dvorima s nositeljima vlasti i  ključnim osobljem koje će pripremiti i voditi akciju povratka Plitvičkih jezera pod hrvatski nadzor. ”Sutra ujutro do 8 sati Plitvice moraju biti pod našom kontrolom,” ključna je poruka Tuđmana s tog sastanka, a već u poslijepodnevnim satima policijske snage za provedbu zadaće stavljene su u najviši stupanj pripravnosti.

 

3. Brz i odlučan udar hrvatske policije (31. ožujka 1991.)

Odlučnom i energičnom akcijom snaga hrvatske policije srpske pobunjeničke snage poražene su te je uspostavljen javni red i mir. NP Plitvička jezera vraćen je u ustavno-pravni poredak RH, a deblokirana je i državna cesta preko Plitvica. O snazi udara hrvatske policije govori i podatak kako su akciju okončali u samo četiri sata djelovanja.

Pokret hrvatskih snaga prema Plitvicama počeo je iza ponoći, a prvi korak izvele su snage Antiterorističke jedinice (ATJ) Lučko koje su odmah nakon pristizanja uspostavile nadzor na Koranskom mostu kako bi osigurale ulazak ostalih snaga policije u područje NP Plitvička jezera. Nakon njih, snage Jedinice za posebne zadatke Rakitje u zoru na Uskrs spajaju se sa snagama ATJ-a Lučko i dalje zajedno djeluju u smjeru hotela Jezero i pošte. Akcija se provodila u otežanim vremenskim uvjetima zbog snijega, hladnoće i guste magle. Vidljivost je bila manja od 20 metara. Na čelu smjera napada nalazilo se policijsko borbeno oklopno vozilo (BOV) s pripadnicima ATJ-a Lučko kojim je upravljao Anto Jurendić. Kolona vozila kretala se u razmaku od 100 metara i s ugašenim svjetlima. Uspješno su odbili prvi napad pobunjenika te uklonili barikade za nastavak djelovanja.

U nastavku akcije ranjeno je devet hrvatskih policajaca, a puno veća tragedija mogla se dogoditi kad je pogođen prvi autobus pripadnika iz Rakitja koji je vozio Ljubo Ćesić Rojs, no tromblonska mina koja je uletjela u autobus nije eksplodirala. Poslije su otkrivene još dvije takve mine koje su pogodile vanjski dio autobusa, no ni one nisu aktivirane vjerojatno zbog nestručnog rukovanja srpskih pobunjenika. Ovaj događaj svjedoči kako su protuhrvatske pobunjeničke snage bile opremljene naoružanjem kako bi pobile što veći broj hrvatskih policajaca.

Policajci koji su bili u autobusima puzeći su se izvlačili te su odmah uzvratili na napad, a istodobno su krenuli i u razvijanje borbenog rasporeda te nastavili djelovati u smjeru restorana Poljana i pošte na Plitvicama. Iz smjera pošte pobunjeničke snage napadaju hrvatske policajce. Tad je ranjen Josip Jović koji je zbog težine ozljeda preminuo.  U memoriji hrvatskog naroda ostaje trajno zapamćen kao prvi poginuli hrvatski branitelj u Domovinskom ratu.

Hrvatske su snage snažnim i odlučnim djelovanjem prisilile srpske pobunjeničke snage na povlačenje prema Korenici čime je okončana i druga uspješna akcija hrvatske policije u ožujku 1991.

Uz snage ATJ-a Lučko i snage Rakitje bile su angažirane i snage Posebne jedinice policije Kumrovec čija je zadaća bila osiguranje bokova glavnih snaga od dovođenja pojačanja i mogućih protunapada.

4. Josip Jović, prvi poginuli hrvatski branitelj u Domovinskom ratu

Josip Jović rođen je 1969. u  Aržanu kod Imotskog. Ljubav i čežnja za slobodom Hrvatske bili su presudni u njegovu dolasku 1990. na Policijsku akademiju u Zagrebu gdje postaje hrvatski redarstvenik. Kao pripadnik Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje sudjelovao je u akcijama hrvatske policije u Petrinji i Pakracu. Smrtno je stradao u akciji na Plitvicama koja je i prozvana Krvavi Uskrs zbog njegove pogibije i ranjavanja devetorice policajaca. Pokopan je u rodnom mjestu.

Pucanj u Josipa, u nedjelju Kristova uskrsnuća, bio je pucanj u uskrsnuće hrvatske države koju smo stoljećima željeli i o njoj sanjali. Uskrs se ne može ubiti!  (vojni ordinarij u RH Jure Bogdan)

 

5. Poticaj jačanju obrane Hrvatske

Uspješna akcija hrvatskih snaga na Plitvicama pokazala je kako Hrvatska ima početne snage spremne suprotstaviti se naoružanim srpskim pobunjenicima, a punu samostalnost i slobodu može ostvariti izgrađujući svoje obrambene oružane snage.

Akcija je bila i snažan poticaj u stvaranju još snažnijih i osposobljenijih postrojbi koje će braniti Hrvatsku. Domoljubni naboj koji je proizvela u široj javnosti dovela je do toga da su u bazu Rakitje počeli dolaziti mladići tražeći pristupanje postrojbama hrvatskih snaga kako bi i oni po uzoru na sudionike akcija u Pakracu i na Plitvicama dali svoj doprinos u obrani domovine.

6. Hrvatski zapovjednici odbijaju ultimatume agresorske vojske JNA

Po obrascu iz Pakraca, agresorska JNA primijenila je taktiku uspostave tampon-zone i na Plitvicama s tim što su ovdje angažirali znatno brojnije snage, a uočljivo je kako su sve cijevi njihova naoružanja iz oklopnih transportera i tenkova bile usmjerene prema hrvatskoj policiji. I takvoj su snazi hrvatski zapovjednici prkosili i hrabro zastupali hrvatske interese. Tako su na sastanku s predstavnicima agresorske JNA, održanom u Mukinjama, sudjelovali Marko Lukić, Josip Lucić i Slavko Butorac, a sastanak ostaje zapamćen po odbijanju dva ultimatuma koje su postavili predstavnici vojske JNA. Prvi je bio odlaganje osobnog naoružanja hrvatskih pregovarača što su oni izrijekom odbili te su s hecklerima ispod odore bili spremni na okršaj ako do njega dođe. Drugi zahtjev JNA o trenutačnom povlačenju hrvatskih snaga s Plitvičkih jezera također je odbijen uz jasno obrazloženje kako zapovijedi primaju isključivo od ministra unutarnjih poslova i Predsjednika RH. Uspostavljena je i Policijska postaja Plitvice pod nadležnošću Policijske uprave Gospić, a  njezin je zapovjednik bio Tomislav Iljić

7. Taktikom iscrpljivanja srpski pobunjenici i agresorska JNA potiskuju hrvatsku policiju s Plitvica

Nakon uspostave PP Plitvice uslijedilo je razdoblje u kojem su agresorska JNA, naoružani srpski pobunjenici te pripadnici srpskih dobrovoljačkih postrojbi ovu postaju držali u potpunom okruženju iscrpljujući snage koje su se u njoj nalazile bez redovite opskrbe hranom, vodom i streljivom. Njihov krajnji cilj bio je prisiljavanje hrvatskih snaga na povlačenje s Plitvica. Situacija se stalno pogoršavala, pobunjeničke snage prekinule su dovod vode do PP Plitvice te svakodnevno napadale hrvatske snage u postaji. Posebno je teško bilo zbog nedostatka vode, a ponestajalo je i streljiva te više nije bilo moguće braniti područje Plitvičkih jezera koje  je nakon 153 dana uporne hrvatske obrane neprijatelj stavio pod nadzor 1. rujna 1991. Okupacija je trajala sve do VRO Oluja.

---

Čelni zapovjednici i postrojbe u akciji Krvavi Uskrs

• Ministarstvo unutarnjih poslova, ministar Josip Boljkovac
• Zapovjedništvo akcije u Policijskoj upravi Karlovačkoj, čelnik Marko Lukić, pomoćnik ministra MUP-a za specijalne policijske jedinice, načelnik Policijske uprave karlovačke Ivan Štajduhar.
• Jedinica za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje: zapovjednik Josip Lucić, ujedno zapovjednik akcije na terenu, zamjenik zapovjednika akcije Darko Rukavina

            – 1. satnija, zapovjednik Zdravko Andabak

            – 2. satnija, zapovjednik voda Božo Kožul

            – 3. satnija, zapovjednik Damir Šimunić

            – 4. satnija, zapovjednik voda Ivo Viljevac

• Aniteroristička jedinica Lučko, zapovjednik Marko Lukić, zamjenik zapovjednika Slavko Butorac
• Posebna jedinica policije Kumrovec s dvije satnije, zapovjednik Neven Martić
• Sanitetski mobilni tim, čelnik dr. Josip Husar

---

Sjećanja sudionika akcije Krvavi Uskrs

Božo Krajina, umirovljeni pripadnik ATJ-a Lučko

Hrvatske su snage u akciji koristile osobno kratko naoružanje, kalašnjikove te protuoklopna sredstva i bombe. Nosili su i kacige te tad vrlo tražene pancirke koje su simbolično zvali kornjače, a težile su oko 10 kg

Božo Krajina je kao i većina pripadnika ATJ-a Lučko bio polaznik tečaja Prvi hrvatski redarstvenik, a u Lučkom je od prvog dana. S 34 godine bio je među najstarijim pripadnicima, no aktivno bavljenje sportom pomoglo mu je u postizanju pune spremnosti. ”Kad sam obukao odoru hrvatskog policajca malo je reći kako sam bio ushićen. Jednostavno, sve nas je nosio domoljubni zanos i spoznaja kako sudjelujemo u nečem važnom, a što ima važnije od stvaranja i obrane hrvatske države,” ističe Krajina te ponavlja kako je bio ponos biti dio povijesti i snova koje su generacije dugo sanjale među kojima i njegov otac. ”Svi smo imali isti cilj, krasilo nas je zajedništvo i mladići koji su dolazili iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine jednostavno su davali sve od sebe te su polako počeli stjecati i prva borbena iskustva, najprije u Petrinji te poslije i u Pakracu.“  Tako su Plitvice za njih bila 3P (Petrinja, Pakrac, Plitvice) kad je bio i puno žešći fajt, a posebna je zanimljivost vezana za njegovo sudjelovanje u ovoj akciji. Naime, prije akcije bio je angažiran na osiguranju predsjednika Tuđmana te je saznavši za akciju Plitvice uspio osigurati izbivanje na dan i pol te je zajedno s dečkima iz Lučkog krenuo u akciju.

”Krenuli smo u pet-šest civilnih vozila prema Plitvicama, a sve kako bismo bili neprimjetni te smo se praktički pomiješali s turistima na ulasku u Plitvice. Brzo smo ovladali Koranskim mostom za koji su postojale naznake kako je miniran te smo odmah nakon osiguranja šireg područje obavili i pregled mosta no nije bilo postavljenog eksploziva. Obukli smo bijele navlake zbog snijega te oprezno čekali ostatak naših snaga koji su došli s dva BOV-a te u drugim policijskim vozilima i terencima. Uslijedio je pokret prema hotelu Jezero i pošti kad naš prvi BOV nailazi na barikade, a sjećam se kako je Jurendić kroz kupolu stalno izvirivao iz BOV-a budno prateći što ih čeka,” sjeća se Krajina naglašavajući kako iznosi isključivo svjedočenje o djelovanju ATJ Lučkog u ovoj akciji.

Tad su pobunjenici otvorili vatru na hrvatske policajce. ”Bila je to klasična sačekuša, otvorili su vatru na nas iz šume, a u tom trenutku nismo mogli više ni naprijed ni nazad. Brzo uzvraćamo vatru, a moram kazati kako smo bili dobro opremljeni naoružanjem te je taj prvi napad uspješno odbijen i krenuli smo dalje do prve barikade. Neću nikad zaboraviti scenu kad naši kolege izlaze iz oklopnih vozila i pale motorne pile te u najkraćem roku raščišćavaju cestu. Većina njih prvi je put u rukama držala motorne pile te su prije akcije jednostavno probali kako rukovati s njom.”

U nastavku akcije pobunjenici su počeli bježati pod naletom hrvatskih snaga, a zajedno s ATJ-om Lučko u akciji djeluju i pripadnici iz Rakitja.

”Tad je uslijedio prijelomni trenutak akcije, počeli smo dominirati i iz obrane krenuli u napad. Zarobljavali smo i prve pobunjenike te smo jednostavno od drveta do drveta kao glavnog zaklona napredovali prema Jezeru. Bili smo potpuno koncentrirani na zadaću i nakon nekoliko sati  djelovanja potpuno smo slomili otpor pobunjenika koji su uglavnom bili lokalni naoružani mještani,” ističe Krajina.

Nakon akcije ponovno su se okupili na Koranskom mostu gdje su im mještani donijeli uskrsne darove. Na početku ih je dočekala izvješena srpska i jugoslavenska zastava, a sad su ponosno stajali ispod hrvatske zastave. ”Bili su pomiješani osjećaji, tuga zbog smrti našeg kolege Josipa, ali i jedno olakšanje jer smo uspješno izveli još jednu akciju,” kaže Krajina koji se  odmah uputio u Banske dvore na nastavak dužnosti. ”Ma nisam uspio niti otići doma, zapravo naš je dom bio Lučko,” a kad bi mu bilo najteže u novim akcijama prisjetio bi se gesla postrojbe koje kazuje sve o pripadnicima prve organizirane postrojbe u Hrvatskoj: Patria, honor, fortitudo! (Domovina, čast, snaga!).

Tekst: Marinko Karačić

Izvori za foto:

1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Edicija monografija vojno-redarstvenih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske iz Domovinskog rata  1991-1996., MORH, GS OS RH, Zagreb, 2012.; Hrvatska policija u Domovinskom ratu, Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Zagreb, 2011.; Jedinica za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje, Edicija monografija vojno-redarstvenih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske iz Domovinskog rata  1991-1996.,MORH, GS OS RH, Zagreb, 2011.; privatna arhiva Božo Krajina