U 93. zrakoplovnoj bazi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku već se uobičajeno u ovo doba godine provodi selekcijsko letenje. Nakon vremena u kojem je interes za njega bio smanjen, zadnjih godina broj polaznika raste. Ove mu je godine pristupilo 16 polaznika

Put ulaska u taj oblik obuke i način rada u osnovnim nam crtama objašnjava voditelj selekcijskog letenja i instruktor letenja na avionima Pilatus PC-9M i ZLIN 242 L bojnik Ivan Krizman. “Najčešći je put ulaska u ovaj sustav da kandidati po završetku srednje škole apliciraju u ured za obranu, prolaze bazične testove i ako na tome prođu budu pozvani na liječnički pregled u Zavod za zrakoplovnu medicinu u Zagrebu. Ondje obavljaju detaljne fizičke i psihološke testove i ondje ih najviše i otpada jer se traži besprijekorno zdravstveno stanje. Ako na tim testovima zadovolje, onda dolaze k nama. Njihovo je znanje o samoj avijaciji, o letenju, mehanici leta, avionima, u tom trenutku najčešće nikakvo. Zbog toga prvo provodimo nekoliko dana tehničke pripreme u učionicama, teorijska predavanja koja se tiču općih stvari, tipa aviona i slično. Zatim prelazimo na drugu razinu pripreme, odnosno primijenjenu teoriju koja obuhvaća elemente koji će se tijekom letenja raditi, akrobacije koje će izvoditi i sl. To je intenzivan tempo, ali mi putem njega možemo dobro evaluirati koliko su polaznici motivirani – i nakon toga slijede prvi letovi.”

U ovogodišnjem naraštaju mladih ljudi koji su se prijavili priželjkujući razvoj vojne, pilotske karijere, bilo je 16 polaznika. No, ulazak u krug polaznika selekcijskog letenja nije jamstvo uspješnog završetka selekcije kao ni ostanka u vojnom sustavu. Bojnik Krizman kaže: “U početku je bilo 16 polaznika selekcijskog letenja. Jedan je odustao odmah, a ostali su nastavili s fazama selekcijskog letenja. Ne znamo koliko će ih uspješno završiti niti očekujemo da svi završe. Mi nemamo unaprijed postavljen broj koliko ih mora završiti, nego radimo isključivo na način da moraju zadovoljiti propisane standarde. Tko je unutar standarda prolazi dalje, a tko nije ne može proći.”

Bojnik Krizman, koji je trenutačno najiskusnija osoba u HRZ-u na avionu tipa ZLIN 242, koji je već godinama probni pilot i demopilot sa završenim svim obukama za taj tip aviona, ističe kako je zadnjih godina povećan broj zainteresiranih kandidata za poziv vojnog pilota. “Ovaj je naraštaj solidan i ima među njima kvalitetnih kandidata. Njihova je motivacija visoka, a oni bez motivacije ubrzo shvate da to nije za njih. Tempo rada iznimno je brz, od njih se iz dana u dan traže velika odricanja i pripreme i ako ne mogu pratiti tempo vrijeme ih pregazi – još nisu svladali prethodnu lekciju, a već stiže nova i tad to postaje velik stres pa najčešće sami odustaju.”

Selekcijsko letenje dobro je uhodan, koordiniran timski rad najvećih profesionalaca iz područja poučavanja i letenja na avionima ZLIN. “U procesu rada sudjelujem ja kao voditelj, moj zamjenik i nastavnici letenja. Svi podjednako intenzivno letimo s polaznicima. Nakon svakog leta sastajemo se i razmjenjujemo informacije o svakom polazniku i letu. Na taj način svi imamo sliku o svakome i time se stječe objektivno mišljenje o svakom polazniku. Mi nismo tu da polaznike mučimo ili drilamo bez razloga – naš je posao da iz njih izvučemo maksimum koji mogu dati. Poslije toga procjenjujemo je li taj maksimum unutar naših standarda ili je izvan njih. Na taj način, a uz pomoć prethodnih podataka sa zdravstvenih pregleda i psihološke procjene, nakon desetak sati naleta vrlo se jasno vidi tko je za taj sustav, a tko nije. Zbog toga se cijeli postupak provodi prije prve godine studija kako bi oni koji otpadnu imali vremena prijaviti se na neki drugi fakultet u drugom roku, da ne gube godinu,” detaljno obrazlaže bojnik Ivan Krizman pa ističe ono što je za uspješnost kandidata najvažnije: “Nama je važno da su kandidati talentirani, ambiciozni i motivirani. Talent je uvijek dobrodošao, ali nije dovoljan. Talent bez motivacije i ambicije nije dovoljan za uspjeh.”

Ovogodišnji su polaznici ušli u zadnju trećinu selekcijskog letenja, a onda će na kontrolnom letu samostalno, uz instruktora, pokazati što su naučili. Ovogodišnje selekcijsko letenje završava do sredine kolovoza.

 

---

Matej Ravlić, Čazma, rođen 1999., završio Zrakoplovnu tehničku školu Rudolfa Perešina u Velikoj Gorici

“Selekcijsko letenje u Zemuniku počelo je 3. srpnja. Za mene je ovo bio san od malih nogu. Još od osnovne škole sanjao sam da ću biti vojni pilot i sad se približavam njegovu ostvarenju. Gledao sam filmove, s ocem sam išao na aeromitinge, gledao sam avione i valjda se tako rodila ljubav. Tad sam rekao kako želim biti onaj tko upravlja tom letjelicom. Bila je to ljubav na prvi pogled. A kad sam prvi put primio letačku palicu u ruke, kad sam pokušao upravljati avionom, bilo je bolje nego što sam očekivao. Sve što sam ovdje doživio otkako sam došao pozitivno je.

Savjetovao bih mladima da se usude prihvatiti taj izazov i sve što nosi. Treba uložiti puno rada, ali na kraju se sve isplati.”  

Manuela Pužar, Pula, rođena 2000., završila Tehničku školu u Puli, smjer geodetski tehničar

“Kad sam bila mala imala sam puno ideja o tome što bih mogla raditi kad odrastem, ali u prvom srednje prvi sam put pomislila kako bih mogla otići u vojsku. Prije sam već išla u izviđače i možda je već tu bila neka poveznica. Došla sam doma, spomenula svojima kako bih otišla u vojsku, a oni su mi rekli neka odem ako me zanima i neka probam. A onda je došlo vrijeme za biranje fakulteta i odlučila sam odabrati nešto što ima veze s vojskom, i tako sam se odlučila za pilote. Nešto novo, neka nova avantura, neki izazov. To me privuklo i, evo, uspjela sam ući, a sad se nadam da ću uspjeti stići do kraja. Veselila sam se letenju, zamišljala ga – ali kad sam prvi put poletjela to je preraslo sva moja očekivanja. Oduševila sam se, a nakon prvog leta osmijeh mi je bio od uha do uha, kao i mojem instruktoru.

Boljeg instruktora nisam mogla poželjeti. Sve nam objašnjava, kad nam nešto nije jasno ponovi i deset puta ako treba, dodatno nas motivira kad smo umorni, potiče nas da damo sve od sebe. Nema straha kad smo s njim.”

Antonio Sučić, rođen 2000. u Australiji, živi u Otavicama

“Rođen sam u Australiji, a prije sedam godina s obitelji sam se vratio u Hrvatsku. Otkad znam za sebe želim letjeti, a sad se ukazala prilika. Sve što sam ovdje doživio otkako sam krenuo u letačku školu ispunilo je moja očekivanja i točno je ono što sam htio da bude. Ne može se opisati onaj osjećaj kad držiš palicu i znaš da upravljaš avionom. Obitelj me uvijek podržavala u mojim izborima, pa tako i sad. Drago im je što radim ono što me veseli. I u budućnosti se, bude li sve išlo po planu, vidim ovdje, među vojnim pilotima.”

 

Lada Puljizević

Foto: Mladen Čobanović