SHOCK 17

Broj 534, Reportaža
08.09.2017

Na vojnom poligonu ”Eugen Kvaternik“ od 16. do 28. kolovoza održana je hrvatsko-američka vojna vježba čiji je glavni cilj bio povećanje interoperabilnosti dviju satnija, jedne iz bojne Gromovi Gardijske mehanizirane brigade HKoV-a, a druge iz 1. zračno-desantne bojne 503. pješačke pukovnije 173. zračno-desantne brigade Američke kopnene vojske

Nakon listpada prošle godine i vježbe Puma 2016 na poligonu ”Eugen Kvaternik“, zajedničko sudjelovanje hrvatskih i američkih oružanih snaga na vojnim vježbama preselilo se izvan granica Hrvatske. Ipak, najveći vježbovno-obučni kompleks OSRH nije dugo čekao na dolazak saveznika iz NATO-a. Sredinom kolovoza iz svoje baze u Vicenzi na sjeveroistoku Italije stigli su pripadnici 1. satnije 1. zračno-desantne (Airborne) bojne 503. pješačke pukovnije 173. zračno-desantne brigade Američke kopnene vojske (US Army). Na Slunju su ih dočekali predstavnici Gardijske mehanizirane brigade HKoV-a, koju su kao obučna skupina predstavljali vojnici 1. satnije 2. mehanizirane bojne Gromovi. Zajednički motiv dviju postrojbi bio je da od 16. do 28. kolovoza što uspješnije ostvare obučne ciljeve vojne vježbe Shock 17. ”Prije svega, traži se povećanje interoperabilnosti u provedbi operacija,” kaže čelnik glavnog planskog tima vježbe, satnik Robert Budimir Bekan iz GMBR-a u brifingu za Hrvatski vojnik. U vježbu je, kao nadređeno zapovjedništvo, bilo uključeno i Zapovjedništvo bojne Gromovi.
Već postaje uobičajeno da obilazak bilo koje vježbe na Slunju traži priličan broj prijeđenih kilometara. Radnih je točaka više, razvučene su po raznim dijelovima poligona, a razni oblici teorijske i praktične obuke na njima se odvijaju paralelno. Šatori, učionice u čvrstim objektima, ali i teško pristupačni gustiši ili brežuljci… na svim tim vrstama terena moglo se naići na hrvatske i američke vojnike. Naravno, razlike su u odorama i oznakama te u naoružanju vidljive, ali opći je dojam da su tu dvije satnije moderno opremljenih NATO-ovih profesionalaca. Konačno, 173. brigada postoji još od I. svjetskog rata, a u povjesnici su joj upisani i sljedeći svjetski sukob, kao i ratovi u Vijetnamu, Iraku i Afganistanu. O Gromovima znamo sve, ali vrijedi dodati i da je 1. satnija ove godine u sastavu NATO-ovih Snaga brzog odgovora, što znači da im je razina obučenosti i spremnosti još i povećana. Kod Amerikanaca, uz razvoj interoperabilnosti na razini satnija, fokus je bio i na njihovoj internoj obuci razine desetine, jer imaju dosta novih vojnika u postrojbi.
”Ovaj je teren odličan za uvježbavanje, nemamo ništa slično na raspolaganju u Italiji blizu naše baze. Uz ljubazne hrvatske domaćine i njihovu potporu, uspješno održavamo obuku lakog pješaštva. Znati što više jedni o drugima bitno je za saveznike, posebno ako bismo morali zajedno djelovati,” ističe zapovjednik američke satnije satnik Scott Oplinger netom prije no što će u sklopu priprema za završnicu vježbe sa svojim vojnicima krenuti na Taktičko polje Centar.
Što se tiče naoružanja, vježba Shock 2017 bila je dobra prilika da hrvatski i američki vojnici gađaju noću i danju, bojnim i manevarskim streljivom te se upoznaju sa sustavima koje im koriste saveznici. Na terenu su se mogle vidjeti jurišne puške VHS2 i M4, strojnica M240L, laka strojnica M249, puškostrojnica H&K G21, minobacač M224, bacači granata VHS-BG i M320, protuoklopni sustavi Javelin i 9K111 Fagot, besposadne letjelice Skylark (koje su predstavili pripadnici Središnjice za obavještajno djelovanje) i RQ-11 Raven … Amerikanci nisu bili opremljeni ”teškim oklopom“, no tu su bili Gromovi sa svojim borbenim oklopnim vozilima Patria s daljinski upravljanim strojnicama M2 Browning. Inače, Amerikanci Patrije zovu Strykerima prema sličnim BOV-ovima na kotačima koji su u uporabi u njihovoj vojsci, također u konfiguraciji 8 x 8. Ljubitelji naoružanja tu su došli na svoje, lako ste mogli čuti nekog Groma koji oduševljeno govori o ”lock-on-target“ mogućnostima Javelina, ili Amerikanca s oznakom ”Airborne“ koji kaže da je fasciniran puškama u bull-pup konstrukciji i ne može se nagledati hrvatske vehaesice.
Ono što je zanimljivo jest da su Amerikanci za pomoć u obuci i vježbi angažirali civilne kontraktore. Uglavnom je riječ o bivšim vojnicima koji su bili eksperti za određena područja kojima su ostali vjerni i u drugoj karijeri. Primjerice, Russel Stokes, veteran iz Iraka i Afganistana, u jednoj od učionica Gromovima je održao predavanje o prepoznavanju i borbi protiv improviziranih eksplozivnih naprava. Bila je to jedna od skupina iz obje vojske koje su se rotirale, a uz teorijski bilo je i praktičnog rada, tj. prepoznavanja vježbovnih eksplozivnih naprava koje bi predavač sakrio u prirodnom okružju. Kontraktori su brinuli i o američkim pokretnim strelištima kojima omogućuju obuku i vježbe gađanja praktički bilo gdje. Riječ je o kombiniranim sustavima meta i popratne bežične opreme koja očitava pogotke. Mete su bile postavljene na više lokacija na poligonu, a na njih su gađali iz pješačkog, ali i težeg naoružanja. Jedno takvo strelište vidjeli smo na lokaciji na kojoj je američka desetina vježbala instinktivno gađanje puškama M4. Kompleks je postavljen u svega nekoliko sati, a može se prenamijeniti u nekoliko desetaka minuta, što se odnosi i na mete i na upravljačku konzolu koja je na obližnjem brdu i ima operatera koji upravlja metama i broji pogotke. Nažalost, nismo uspjeli biti na natjecanju u streljaštvu koje je bilo organizirano u sklopu vježbe. Nije bila riječ o ”klasičnom“ ciljaj – i -pucaj, nego gađanju mješovitog hrvatsko-američkog binoma u pokretu, nakon određenih fizičkih opterećenja, tj. skokova, sklekova i nošenja ”ranjenog“ kolege. Svaki je promašaj donosio kazneno vrijeme na ukupno vrijeme gađanja. I bez gledanja da se pretpostaviti da je bila riječ o korisnoj obuci koja je istodobno prava poslastica za vojnike.
Najatraktivniji trenuci tijekom našeg posjeta ipak su bili na već spomenutom Taktičkom polju Centar. Na dijelu poligona na kojem često gledamo velike intergranske vježbe OSRH poput Udara, ali i tenkovska gađanja, sad je bio priličan broj američkih i hrvatskih vojnika. Smješteni u improviziranim skloništima, potpuno opremljeni vojnici u društvu Patrija uvježbavali su pojedinačne segmente završne vježbe. Ipak, stižemo čuti i pokoju riječ. Vojnik Dominic Phillips daleko je od svoje Kalifornije, pa i od Vicenze gdje mu je sada dom, ali kaže da mu nije teško. ”Iako je vruće, ovdje je manja vlaga nego što smo naviknuli na vježbama u Italiji. I inače, uvijek je uzbudljivo raditi s drugim postrojbama iz NATO-a. Održavamo interoperabilnost, poboljšavamo je, kombiniramo postrojbe i radimo zajedno…Vaše Patrije izgledaju stvarno dobro, velike su i čine se udobnim. Zanimljivo je slušati dojmove hrvatskih kolega, posebno onih koji su nešto stariji od nas i imaju više vojničkog iskustva,” objašnjava nam Amerikanac. U blizini je njegov kolega vojnik Matija Zorić, koji hvali rad s Amerikancima i činjenicu da je vježba vrlo intenzivna: ”Izmjenjujemo taktička i druga iskustva, razgovaramo o tehnici, o dosadašnjim obukama…mislim da ih ponekad iznenađuje kad vide koliko smo spremni, takvu razinu pokazujemo od prvog dana ovdje.”
Kao i uvijek, ovakve su vježbe prilika i da se vojnici druže, da ne razgovaraju samo o zadaćama, oružju, napornim putovanjima, terenima i vježbama, nego i o drugim aspektima vojničkog pa i privatnog života. Postrojbe nisu bile odvojene, i Hrvati i Amerikanci smještajne su objekte imali u šatorskom naselju u šatorima Alaska.
Završnica vježbe, dva dana nakon našeg posjeta, bila je posvećena vježbi na zemljištu. Američka pješačka ”laka“ satnija ojačana jednim mehaniziranim vodom Gromova s Patrijama provela je napad. No, i prije toga satnik Budimir Bekan već je zaključio da su vojnici obiju vojski pokazali visoku motiviranost. ”Međunarodne su vježbe ipak drukčije od onih na koje su navikli, svi uče i upoznaju nešto novo, a interoperabilnost se vidljivo poboljšava,” zaključio je hrvatski časnik.