Ekipa Hrvatskog vojnika nazočila je topničkom nadzorno-tehničkom gađanju na poligonu ”Zečevo“. Aktivnost u organizaciji Zapovjedništva za potporu uz potporu HRM-a, HRZ-a i HKoV-a, služi za utvrđivanje funkcionalne ispravnosti streljiva, mjerenjem unutarnjih, vanjskih balističkih značajki topničkog i minobacačkog streljiva

Zečevo Rogozničko mjesto je na obali malog poluotoka između Primoštena i Rogoznice. Nedaleko je od Jadranske magistrale po kojoj vozimo. Kako se približavamo, u zraku vidimo vojni helikopter Mi-8 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji nadlijeće akvatorij ispred poluotoka. Uskoro vidimo i more, koje krajem listopada ionako nije puno plovila, a sad se nazire tek nekoliko sivih brodova Hrvatske ratne mornarice. Akvatorij je strogo nadziran iz zraka i s površine jer situacija može biti rizična za bilo koga tko ”zaluta“ u taj idiličan komadić Jadrana: u tijeku je topničko nadzorno-tehničko gađanje (NTG), a letovi projektila završavaju upravo u moru. Kako kasnije saznajemo, osigurano je područje morske površine na udaljenosti 40 km od topničkog položaja te zračni prostor visine osam kilometara.  

Kao i uvijek, položaji su na vojnom poligonu ”Zečevo“. Kako je u trenutku našeg dolaska gađanje već počelo, osiguranje nas zaustavlja. Moramo pričekati da prođe aktualna serija – mjere sigurnosti rigorozne su i na kopnu, u blizini vidimo i vatrogasno te vozilo hitne pomoći.

Optimizam za budućnost

Baš dok smo na sigurnoj udaljenosti navlačili kacige, iznenadio nas je iznimno jak zvuk ispaljivanja i dobro smo se stresli. Serija završava i približavamo se položaju. Očekivano, karakteristično snažan zvuk dolazio je od topa M46 kalibra 130 mm čvrsto ”ukopanog“ u zemlju s cijevi okrenutoj prema moru. Uokolo je sve puno vojnika raznih činova i oznaka, a nama prilazi zapovjednik nadzorno-tehničkog gađanja bojnik Mile Tomić. Iskusni časnik načelnik je Odjela za nadzor ispravnosti i upravljanje sredstvima klase V (ubojnim sredstvima-UbS) Logističkog operativnog središta Zapovjedništva za potporu. Osnovna zadaća Odjela dobro nam je poznata – osigurati Oružanim snagama streljivo koje će udovoljavati potrebnim kriterijima ispravnosti, tj. biti sigurno za korištenje u svim mogućim situacijama. Nadzorno-tehničko gađanje jedna je od najvažnijih aktivnosti Odjela – služi za utvrđivanje funkcionalne ispravnosti, mjerenjem unutarnjih i vanjskih balističkih značajki streljiva. ”Počeli smo prekjučer s minobacačima M75 i aktivno-reaktivnim minobacačkim minama kalibra 120 mm dometa 9,25 km. Jučer smo gađali haubicom LH33 CITER kalibra 155 mm i testirali streljivo M107 dometa 15,4 km. Danas gađamo iz topa M46 streljivom dometa 27 km,” nabraja bojnik Tomić. Koristimo pauzu između serija i vidimo da su vojnikinje i vojnici oko položaja podijeljeni u tri skupine i svaka ima svoj zaklon. U prvoj su djelatnici ZzP-ova Odjela, kao i predstavnici  Povjerenstva GS OSRH, MORH-a i ZzP-a, koji prate i u posebne tablice pažljivo zapisuju sve parametre vezane uz pojedino gađanje. Odluku o ispravnosti streljiva na temelju rezultata NTG donosi Povjerenstvo zajednički, nema mjesta improvizaciji. U drugoj su skupini ljudi koji brinu za  pripremu streljiva po serijama pohranjeno u detaljno označene sanduke. U trećoj su sami topnici, tj. posada topa koja dolazi iz Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade smještene u Benkovcu te njihovi zapovjednici i instruktori koji promatraju sve njihove radnje. ”To je jedna mlada ekipa puna elana koja budi optimizam kad je riječ o budućnosti topništva, to vrijedi za sve posade na ovom gađanju,” kaže nam bojnik Tomić, dodajući da su današnje vremenske prilike ”praktički idealne za gađanje“. No, vrlo brzo moramo ga ostaviti na miru, jer je vrijeme za novu seriju.

”Gejzir“ na morskoj površini

”Spremnost ooodmah! Puni!,” odjekuje gromka zapovijed. Vojnici pažljivo prenose zrna i čahure, pune top i povlače se u zaklon: oružje se aktivira ”daljinski“, konopom. Nakon opaljenja sve su oči uprte prema moru. Let projektila traje oko trideset sekundi, već tad preko radioveze čujemo podatke o njegovoj brzini pri izlasku iz cijevi. Nakon što vidimo da se na savršeno ravnoj morskoj površini pojavio ”gejzir“, saznajemo i udaljenost. Odstupanja nema i gađanje ide svojim tijekom seriju po seriju. Prekinuto je tek nakratko, kad je jedna brodica došla preblizu osiguranom prostoru, unatoč svim upozorenjima i najavama koje je danima odašiljao MORH, ali i MUP te druge civilne institucije zadužene za zračni i pomorski promet. Kad je ispaljen zadnji projektil, bojnik Tomić sa zadovoljstvom je zaključio da je aktivnost uspjela. Cilj gađanja nije nekakvo rušenje rekorda i / ili ocjenjivanje rada posada na paljbenom položaju, bitno je prikupiti balističke parametre ispitivanog streljiva te da oni budu unutar zadanih okvira, što je i bio slučaj. Zadovoljni su bili i topnici. Skupnik Stipe Šare rekao nam je da je gađanje bilo zanimljivo jer top M46 sredstvo je u pričuvi, pa je posada dobila rijetku priliku. ”Rad na njemu ne razlikuje se puno od onog na našem osnovnom sredstvu, haubici D-30 kalibra 122 mm, pa smo brzo svladali prethodnu obuku. U svakom slučaju, uvijek je dobro biti na terenu, a na Zečevu je najbolje što i sami vidimo gdje je pao projektil,” kaže skupnik koji je u posadi bio ciljač te vršio samo okidanje. ”Točno, na bojnom gađanju postoji određena količina treme, ali ona nestaje nakon što ispalite prvi projektil,” dodaje dočasnik. U posadi je bio i vojnik Šime Jukić, kojem je u tri godine koliko je u Topničko-raketnoj bojni GMBR-a to bilo prvo gađanje iz M-46. ”Vrijeme nas je poslužilo i sve je dobro prošlo, uvijek je najvažnije da se nitko ne ozlijedi. Da, gađanje je slično kao s D-30, no ipak je bilo nekih noviteta pa nam je samim tim bilo i zanimljivije. I opaljenje jače odjekuje, no na to smo se brzo navikli. Ovakva gađanja uvijek dobro dođu posadi, no mi smo ionako dobro uvježbani i uigrani,” zaključuje topnik.    

Tekst Domagoj Vlahović 

Foto Mladen Čobanović