Snajperska obuka s iskusnim instruktorima ZSS-a

Snajpersku obuku za sve postrojbe Hrvatske vojske provodi Zapovjedništvo specijalnih snaga. Pred sam završetak obuke, koja inače traje šest tjedana, na jednom od vojnih vježbališta boravili smo s instruktorskim timom ZSS-a i polaznicima koji su brusili snajperske vještine i pripremali se za završno testiranje osposobljenosti. Polaznici dolaze iz različitih postrojbi HV-a, no samo će najbolji doći do kraja…

Dugotrajno čekanje na jednom mjestu i promatranje, uspješno prikrivanje i maskiranje, preciznost, specifičnost i važnost zadaća koje izvršavaju, djelovanje u protivničkoj pozadini i sl. zahtijevaju od svakog snajperista visoke psihofizičke, moralne i druge kvalitete, zbog čega se njihovu izboru i obuci posvećuje velika pozornost.

Takvu obuku za sve postrojbe Hrvatske vojske provodi Zapovjedništvo specijalnih snaga. Pred sam završetak obuke, koja inače traje šest tjedana, na jednom od vojnih vježbališta boravili smo s instruktorskim timom ZSS-a i polaznicima koji su brusili snajperske vještine i pripremali se za završno testiranje osposobljenosti. Polaznici dolaze iz različitih postrojbi HV-a, no samo će najbolji do kraja.

Izbor odgovarajućih kandidata za snajperiste prvi je korak, koji je nužan prije početka takve specifične vojne obuke. Ulazna testiranja i selekcija vrlo su strogi i tijekom dva dana koliko traje odabiru se najbolji kandidati. Instruktorski tim ističe da je prvo i osnovno tjelesna spremnost kandidata, a potom se provodi psihotestiranje po posebnim standardima za snajperiste. Naprezanja snajperista tijekom borbenih zadaća zahtijevaju ne samo vrhunski spremnog vojnika i preciznog strijelca, nego i psihički izdržljivu, zrelu i stabilnu osobu. Potom slijedi provjera sposobnosti preciznog gađanja, pri čemu kandidati već moraju imati određena predznanja, te provjera sposobnosti dobrog, brzog i detaljnog zapažanja i memoriranja.

Iz kandidata se izvlači ono najbolje

Obuka je osmišljena tako da kandidati koji prođu ulazno testiranje u prva dva tjedna vrijeme provedu na teorijskoj nastavi u učionici tijekom koje prolaze niz važnih programskih područja poput vojne topografije, prikrivanja, kretanja i maskiranja, snajperske taktike i opreme, izračunavanja i gađanja na simulatoru te se potom u iduća četiri tjedna sve to brusi i uvježbava na terenu i u praksi. Prije no što dobiju priliku doći na streljanu i uzeti snajpersku pušku u ruke uz stručno vodstvo instruktora, oplemenit će i nadograditi postojeća znanja i naučiti što je sve bitno za precizno gađanje. Pokušava se izvući ono najbolje od svakog kandidata. Na posebnom simulatoru provode u učioničkim uvjetima sve ono što će kasnije provoditi u streljani, upoznaju se s oružjem, optikom, detaljima o kojima moraju voditi računa, poput procjene i izračunavanja udaljenosti, te drugim parametrima koji mogu utjecati na gađanje.

Potom izlaze na teren, streljanu, i stavlja ih se u stvarne prirodne uvjete. Tijekom tog dijela obuke, koji traje četiri tjedna, kandidati se upoznaju s nizom elemenata i snajperskom taktikom… Od toga kako doći i odabrati paljbeni položaj, kako uočiti i prepoznati cilj, kako se maskirati i biti neprimjetan na položaju, kako čitati karte, koristiti kompas i GPS, kako preživjeti u uvjetima duljeg boravka na zadaći do, naposljetku, gađanja snajperskom puškom, isprva na manjim udaljenostima, a potom i na udaljenostima krajnjeg dometa oružja koje koriste, pokretnih i nepokretnih ciljeva, u dnevnim i noćnim uvjetima. Sva ta znanja moraju biti dovedena do savršenstva jer sva su ona preduvjet uspješno provedene zadaće i na koncu o tome ovisi opstanak snajperista na bojištu. Instruktori ističu da je sve spomenuto dio jedne priče i čini cjelinu.

I dok kandidati savršeno maskirani da ih u jesenskoj travi jedva uočavamo, kao da su se stopili s okolišem, provode planirano gađanje za taj dan, do nas odjekuju zvonki pogodci u metalnu metu. Gađali su na krajnjoj učinkovitoj udaljenosti. S vremena na vrijeme do ležećih binoma dolazi instruktor i daje upute. “Spreman, pucam!” čuje se prvi binom, pa drugi, pa treći… Metalni odjek pogođene mete govori ostalo. Obuku provode u paru: dok jedan gađa, drugi daje korekcije, te potom mijenjaju uloge. Nakon što provedu dnevno, čeka ih nekoliko sati kasnije i noćno gađanje.

Nas se, osim što smo bili impresionirani preciznošću gađanja, dojmila i njihova kreativnost u maskiranju. Iako se svaki vojnik mora znati dobro maskirati i biti što manje uočljiv na bojištu, za snajperista je to posebno važno tijekom svih radnji koje obavlja, od kretanja i dolaska do paljbenog položaja do boravka i djelovanja na njemu te napuštanja položaja nakon obavljene zadaće. Snajperist uvijek mora biti zaštićen od pogleda protivnika i potpuno se bojom i oblikom prilagoditi okolišu, vodeći posebno računa o važnosti prikrivanja odbljeska s metalnih dijelova puške i optičkog ciljnika.

U svojem su djelovanju snajperisti često prepušteni sami sebi na terenu, stoga je i preživljavanje bitan dio njihove obuke tijekom koje uče kako pronaći hranu i vodu, kako napraviti bivak i zaštititi se, kako se snaći u ekstremnim uvjetima, kako se zaštititi od progona i sakriti tragove…

Vjetar – najveći protivnik dalekometnih gađanja

Upravo ih ova obuka osposobljava za samostalno djelovanje na terenu, procjenjuje njihovu motiviranost i usmjerenost na zadaću i provjerava potrebne tjelesne sposobnosti te, naposljetku, i sposobnost preciznog gađanja protivničkih ciljeva na velikim udaljenostima. A što se gađanja tiče, počinje se s manjih udaljenosti, a potom se one stalno povećavaju do krajnjeg dometa učinkovitosti oružja. S udaljenošću se povećavaju i problemi koji prate gađanje te utječu na preciznost pogotka. Instruktori ističu da je mirna ruka i bistro oko temelj preciznog gađanja, ali to nije sve. Naime, na preciznost pogodaka kad su u pitanju velike udaljenosti na kojima u pravilu djeluju snajperisti uvelike utječu i vanjske atmosferske prilike, vjetar, vlaga, temperatura. Stoga, osim što moraju usvojiti tehniku gađanja počevši od stava, ciljanja, disanja, okidanja u idealnim uvjetima, u naprednoj fazi stavlja ih se u otežane uvjete, a cilj je uvijek isti – precizan pogodak. Jedan od instruktora napominje da je vjetar najveći protivnik dalekometnih gađanja, no dodaje kako i za to ima lijeka i stoga se tome posvećuje i velika pozornost. Treba znati prepoznati vjetar, njegov smjer, brzinu… i sve to uz minimalna tehnička pomagala jer ona na bojištu mogu zakazati ili se ne mogu koristiti.

“Ako osjećate prostor oko sebe, ako ste pažljivi u promatranju, mnogo se toga u prirodi može prepoznati vlastitim osjetilima,” kaže instruktor. Za sve postoje formule i izračuni. Polaznike se stoga uči da se maksimalno oslone na sebe i da bez dodatnih pomagala i uređaja sami odrede sve parametre potrebne za precizan pogodak. U tome im pomažu tablice gađanja koje sami izrađuju i one su ključ uspješnog gađanja, koji im omogućuje da se neutraliziraju svi vanjski utjecaji. Kažu da bez njih ne idu nikamo, one su njihovo “sveto pismo”.

Tijekom obuke provodi se nekoliko selekcijskih testiranja, a u svakom od njih provjerava se dostignuta razina osposobljenosti i njezino nezadovoljavanje znači i kraj obuke za kandidata. Prvo je bilo već nakon teorijskog dijela obuke. Za one koji nastavljaju obuku slijedi provjera u preciznom gađanju, koja je opet selekcijskog tipa. Nakon toga dolazi i završna provjera osposobljenosti, koja objedinjuje sve naučeno i u kojoj se kandidati stavljaju u zamišljenu situaciju na terenu tijekom koje moraju izvršiti sve što su tijekom obuke prošli. Dosadašnja iskustva pokazala su da su kandidati najčešće morali odustati jer nisu zadovoljili test preciznosti. Ipak je za snajperista presudno da prvim metkom pogodi cilj. No instruktori ne dvoje da će ova skupina uspješno privesti obuku kraju jer riječ je o iznimno motiviranim pojedincima.

Na kraju obuke svaki polaznik dobiva snajpersku značku, znak pripadnosti posebnoj skupini vojnika, istu onu koja se prvi put počela dodjeljivati davne 1994. u Središtu gardijskom za specijalističku obuku dočasnika u Šepurinama, gdje je i počela ova vrsta obuke i u kontinuitetu se provodi do danas.

Instruktori na kraju ističu da je po povratku u operativne postrojbe znanje i iskustvo s obuke potrebno nadograđivati, kondicionirati gađanje i nastaviti usavršavanje jer samo se tako u konačnici postaje kvalitetan snajperist.

Iskustva polaznika obuke

Polaznici obuke koje smo izdvojili kako bismo čuli i njihova iskustva slažu se u jednom: obuka je vrlo zanimljiva i dinamična, ali i zahtjevna. U svakom slučaju, iznimno dobro iskustvo. Slažu se da je ipak najdojmljivije gađanje s većih udaljenosti jer ga dosad nisu imali priliku iskusiti. “Instruktori nastoje na kreativan način sve nam objasniti i približiti,” slažu se obojica.

Na obuku su se prijavili dobrovoljno. Morali su proći selekciju na kojoj se provjeravala tjelesna spremnost i vojno znanje te proći psihotestiranje, a potom su, kao i nekolicina njihovih kolega koji su je uspješno svladali, krenuli na obuku.

Kažu kako je obuka zahtjevna i svaki dio traži posebno zalaganje, ali nakon usvojene teorije zadovoljstvo je izići na teren i sve to u praksi primijeniti. Snajperist mora znati “čitati” i prepoznavati prirodne znakove i uvjete u kojima se nalazi i o svima njima voditi računa da bi bio precizan u gađanju. Napominju da nije sve ni u gađanju: obuka obuhvaća i načine prilaska cilju, maskiranja, sigurnog izvlačenja iz područja djelovanja …

Napominju kako sve radnje na obuci obavljaju u binomu. Dok jedan gađa u metu drugi mu daje korekcije, a potom se zamijene kako bi i jedan i drugi bili osposobljeni za obje zadaće.

Dosad su uspješno prošli tri testa. Prvi je teoretski na trenažeru, gdje je najvažnije točno izračunavanje i uvrštavanje svih parametara za gađanje, drugi je iz praktičnog gađanja i snajperske taktike, a potom slijedi i onaj završni, nakon kojeg mogu reći da su uspješno svladali obuku. Snajperska značka koju dobivaju na kraju uspješno završene obuke potvrda je njihove dopunske osposobljenosti s kojom se vraćaju u svoje postrojbe.

Na kraju će ustvrditi kako su se na ovu obuku prijavili jer su baš to oduvijek željeli. Streljaštvo i vojska teme su koje su ih od malih nogu zanimale, a danas kad imaju priliku to spojiti u jedno gotovo da su se ispunili snovi.

Tekst Vesna Pintarić

Foto Tomislav Brandt