U nedostatku naoružanja i opreme, hrvatski su branitelji početkom Domovinskog rata bili prisiljeni koristiti raspoloživu opremu iz civilnog sektora te od nje izrađivati borbena sredstva… Predstavljamo vam jedno od takvih vozila, koje je hrvatskim braniteljima pomoglo u početnim danima rata i još je jedan podsjetnik na tešku situaciju u kojoj se tad našla Republika Hrvatska

 

U kolovozu 1991., kad se otvorena oružana pobuna srpskog stanovništva proširila i na područje zapadne Slavonije, u Općini Virovitica već je bio ustrojen 50. samostalni bataljun Zbora narodne garde. Zapovjedništvo Bataljuna još je prije izbijanja pobune pokrenulo izradu zaštićenih i naoružanih sredstava za postrojbu. Početkom kolovoza počela je izrada oklopnog vozila Mikeš, a na nekoliko su terenskih vozila i kamiona montirane teške strojnice.

Sredinom kolovoza pristupilo se zaštićivanju i naoružavanju jednog vozila i za protuzračnu obranu Bataljuna. Inicijativa za to potekla je od 1. čete iz Milanovca, prigradskog naselja koje je bilo prva crta obrane.

Za prepravak je odabran stari 2,5-tonski kamion virovitičkog poduzeća Virdžinija. Riječ je bila o GMC-u CCKW-353 otvorene kabine i s vitlom. Dogovoreno je da se prepravi u poduzeću Agroservis i da se na njega montira teška strojnica Browning M2HB kalibra 12,7 mm dobivena od Posebne jedinice policije Policijske uprave Bjelovar. Kamion, zapravo samo podvozje s motorom, po zapovijedi zapovjednika Zvonka Kožnjaka u Agroservis je dovezao Zlatko Đuračić – sjedeći pritom, kao i suvozač, na drvenom sanduku jer su s podvozja uklonjena čak i sjedala.

Zaštićivanje vozila i ugradnju naoružanja vodio je poslovođa radionice Ljerko Abalić, a radove su izvršili majstori Marijan Mikec, Đuro Galović, Josip Ripli i Ivan Stubičar. Sve je rađeno “u hodu”, bez skica i proračuna. Umjesto demontiranog teretnog sanduka postavljen je metalni pod od pločevine debljine osam milimetara, duž rubova ukrućen čeličnim cijevima pravokutnog presjeka. Na podu je od pločevine jednake debljine zavarena metar visoka ograda, koja nije točno slijedila pravokutni oblik poda, nego je na stražnjem dijelu bila zaobljena radi ukrute. Na prednjem dijelu, desno iza kabine, bila je otvorena za ulaz posade. Nasuprot tomu, na ogradi je bio rezervni kotač. Neposredno iza kabine postavljen je sanduk za streljivo s poklopcem od čeličnog lima debljine deset milimetara, koji je služio i kao klupa. Kabina je uređena i u nju su montirana sjedala dobivena od virovitičkog Čazmatransa. Od tog je poduzeća dobivena i krovna cerada. Na prednji branik zavarena je čelična ploča debljine 16 mm za zaštitu motora.

Na sredini poda iza kabine montiran je stup – nosač strojnice. Na vrhu mu je bio pokretni nastavak sa zglobom koji je omogućavao horizontalno okretanje u punom krugu i nagib prema potrebi, a na njega je bio učvršćen i štit za strijelca. Stup sa sustavom za pokretanje strojnice izradili su prema vlastitoj zamisli radnici Agroservisa. Probno gađanje pokazalo je da je trzaj Browninga iznimno jak te da je gađanje neprecizno. Pripadnik postrojbe Zdravko Kovačević taj je problem riješio montažom mornaričkog kundaka. Izrađena je također i kutija za streljivo.

 

Vozilo je u postrojbi nazvano Sokol, a korišteno je za protuzračnu obranu područja Virovitice. Kako su hrvatske snage već početkom rujna 1991. potisnule pobunjenike na sigurnu udaljenost od Virovitice, bojno djelovanje Sokola – tad već u sastavu 127. virovitičke brigade HV-a – počelo je 31. listopada u operaciji Otkos-10, kojom je oslobođeno područje Bilogore, da bi se 12. prosinca nastavilo oslobađanjem Papuka u operaciji Orkan-91. Strojnicom su gađani najčešće ciljevi na tlu. Tijekom jakih borbi za pobunjeničko uporište Bučje, 26. prosinca 1991. iz Browninga je gađano toliko da mu se cijev pregrijala i savila te ju je zrno prilikom opaljenja probilo. Postrojba je za nekoliko dana dobila strojnicu DŠKMT jednakog kalibra s tenka T-55 onesposobljenog u Kusonjama, te ju je – uz nužne prilagodbe kolijevke i ležaja – montirala umjesto Browninga.

Sarajevsko primirje stupilo je na snagu 3. siječnja 1992. i borbe su prestale. U veljači se 127. brigada vratila s pakračkog područja u Viroviticu. Sokol više nije borbeno djelovao. Tijekom ljeta 1992. godine DŠKMT je demontiran i za njega je izrađeno posebno tronožno postolje kako bi ga se koristilo iz rova. Postrojba PZO-a u kolovozu 1992. vozilo je razdužila i predala ga prometnoj službi Brigade, a te je godine i otpisano.

Boris Gregurić