Stegnut u obruč sa svih strana, napadan s mora, iz zraka i s kopna, Dubrovnik je krajem 1991. godine proživljavao najteže dane svoje duge povijesti. Bez struje, bez vode, bez lijekova i hrane, pod stalnim udarima neprijateljskog topništva i granata civili kojih je bio pun grad preživljavali su snalazeći se i živeći u skloništima. Braniteljima je trebalo pojačanje, ljudi su ginuli, nedostajalo je oružja i streljiva. Dubrovniku i Dubrovčanima očajnički je trebala pomoć.

Jedan od načina pružanja pomoći bio je pomorski most uspostavljen u listopadu 1991. Prva grupa skipera dragovoljaca HRM-a stigla je tog mjeseca u Ston, a djelovali su na moru sve do sredine 1992. Bila je to šačica ludo hrabrih branitelja, pripadnika HRM-a, pomorskih diverzanata koji su uspostavili sustav malih brodica, brzih gumenjaka i njima su, krećući se uglavnom noću, izbjegavajući neprijateljske brodove i paljbu, dopremali ono što je bilo potrebno gradu da se održi i Dubrovčanima da prežive opsadu. Ante Čagalj zvan Ondini, Pero Mihovilović, Ivo Barzić, Braco Krnić, Frane Cecić Acosta, Robert Kramarić i Miki Jerković predvođeni Tihomirom Lukovićem, braniteljem i dragovoljcem Domovinskog rata, koji je od 1990. sudjelovao u formiranju 4. gbr i organizaciji obrane juga Hrvatske, čamcima su povezali Broce i Šipansku Luku, što je otprilike 25 milja. Tim putem prevozili su puške, mine, lijekove, vodu, klor, kvasac i brašno, Slobodnu Dalmaciju, pelene i mlijeko za djecu, branitelje koji su odlazili braniti Dubrovnik jer je to bio jedini put do dubrovačkog bojišta. Nakon što bi stigli u Šipansku Luku teret je pretovarivan na male poljoprivredne traktore pa su ga mještani prevozili na drugi kraj Šipana, u Suđurađ, gdje ga je preuzimala druga skupina brzih čamaca koja ga je prebacivala u Dubrovnik. Istim su putem iz Dubrovnika bili prevoženi ljudi, nerijetko majke s malom djecom.

Pomorski most funkcionirao je kontinuirano tijekom 1991., a mogućnost da nečeg nema, ili da se nešto ne može, bila je unaprijed isključena. Nije bilo izbora. Moralo se. Čamci nisu bili naoružani, svaka zadaća bila je ispunjena, a poginulih u tim akcijama nije bilo. U znak sjećanja na to teško vrijeme i poštovanja prema velikim ljudima, braniteljima, danas u Brocama stoji spomen-ploča. Postavljena je u listopadu 2022., u organizaciji Udruge veterana Hrvatske ratne mornarice Split i Udruge dragovoljaca Domovinskog rata HRM-a 1991. Split, a nalazi se na pročelju kuće Ane Paparella, koju je ona ustupila i u kojoj su 1991. pomorski diverzanti bili smješteni. Tom je prigodom služena u kapelici u Brocama sveta misa, nakon čega je s broda Učka, u znak sjećanja i zahvale za sve poginule, nestale i umrle pripadnike HRM-a, u more spušten vijenac. Tihomir Luković dojmove nakon susreta starih branitelja i postavljanja spomen-ploče u Brocama sažeo je riječima: “Puno je godina prošlo, pa je neke bilo teško prepoznati. Ipak, iako više nismo mladi, ni toliko snažni, ni žestoki, a ni lijepi, još uvijek u srcu smo ostali hrvatski domoljubi i sve bismo ponovili kad bi trebalo.”

Tekst i Foto:  Lada Puljizević