Spomen nek im traje živih dok nas bude

Na spomen-području Trokut u Novskoj svečano je, u organizaciji Sisačko-moslavačke županije i Grada Novske te uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, obilježena 32. obljetnica Dana početka oslobađanja zapadne Slavonije te održana komemoracija za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata poginule na Zapadnoslavonskom bojištu

Kod spomen-obilježja Trokut održana je 29. listopada komemoracija za hrvatske branitelje poginule 1991. – 1995. na Zapadnoslavonskom bojištu. Svečano obilježavanje započelo je kod spomen-obilježja, gdje su roditelji i članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja i ratnih zapovjednika, izaslanstva Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, brojna izaslanstva braniteljskih udruga, postrojbi koje su sudjelovale u akciji te izaslanstva policije položili vijence i zapalili svijeće. Obilježavanje ove obljetnice podsjetnik je na 29. listopada 1991. godine, na početak operacije Orkan-91, u kojoj su, zajedno se boreći, pripadnici postrojbi iz mnogih krajeva Hrvatske u sastavu Operativne grupe Posavina krenuli u jednu od velikih i uspješnih ratnih akcija, kojom je do kraja godine oslobođeno više naselja na novljanskom i novogradiškom području te područje motela Trokut. Bitka za Trokut jedan je od dramatičnijih sukoba između hrvatskih i srpskih snaga u cijelom Domovinskom ratu. Jedan od najtežih bojeva vodio se za područje oko tadašnjeg motela Trokut, gdje je neprijatelj imao jake snage, a konačno je oslobođeno 19. studenog 1991.

Operacija Orkan bila je podijeljena u dvije etape, u kojima je oslobođeno više od 2200 četvornih kilometara zapadne Slavonije. Bila je to prva oslobodilačka operacija Hrvatske vojske. U prvoj etapi, koja je uz višednevne prekide napadnih djelovanja završila 9. prosinca 1991., na novljanskoj bojišnici oslobođena su mjesta Bair (29. listopada), Popovac (15. studenog), Brezovac (16. studenog), Lovska (18. studenog), motel Trokut (19. studenog), Donje Kričke i Livađani (20. studenog), Gornje Kričke (23. studenog), Korita (7. prosinca), Jagma (8. prosinca), Gornja i Donja Subocka (9. prosinca). Ukupno je u prvoj etapi operacije Orkan-91 oslobođeno 11 naselja i područje motela Trokut. Druga etapa operacije počinje 10. prosinca 1991. godine. Cilj je bilo presijecanje komunikacije Okučani – Lipik na području Donjeg Čaglića. Na novljanskoj bojišnici, unatoč više puta pokrenutim napadima, hrvatske snage nisu uspjele osloboditi komunikaciju Okučani – Lipik, no uspjeh je postignut na novogradiškoj bojišnici. Operacija Orkan-91 traje neprekidno do stupanja na snagu Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. godine, do kada hrvatske snage razbijaju neprijatelja, JNA i TO Zapadna Slavonija.

U strategijskoj operaciji Orkan-91 pod zapovijedanjem Rudija Stipčića, zapovjednika Operativne grupe Posavina, sudjelovali su pripadnici 17 postrojbi s područja Samobora, Svete Nedelje, Bjelovara, Dugog Sela, Križevaca, Koprivnice i Vrbovca, 1. gardijske brigade Tigrovi, hrvatski branitelji s područja Novske, 125. brigade HV-a, Ivanić-Grada, općina Križ, Kutina i Kloštar Ivanić. Spomen-obilježje podsjetnik je na zajedništvo hrvatskih branitelja i svih postrojbi koje su oslobodile ovo područje, a simbol je hrabrosti i pobjede. Nakon polaganja vijenaca nazočnima se obratio ratni zapovjednik Operativne grupe Posavina umirovljeni brigadni general Rudi Stipčić, koji je, uz ostalo, rekao: “Prije 32 godine na prostoru novljanske i novogradiške bojišnice započela je napadno-oslobodilačka operacija za oslobađanje zapadne Slavonije pod nazivom Orkan-91. Postrojbe Operativne grupe Posavina slomile su napadnu snagu i moć 5. banjalučkog korpusa, 16. motorizirane brigade, 5. pješačke brigade i 329. oklopne brigade. Preuzevši operativnu inicijativu, 29. listopada 1991. godine na ovom području počinje operacija Orkan-91 na smjerovima Novska – Okučani i Nova Gradiška – Okučani. Tom prilikom oslobođeno je više od 2200 četvornih kilometara područja zapadne Slavonije. Nažalost, u operaciji je poginulo 327 hrvatskih branitelja, a 627 ih je ranjeno.”

Župan sisačko-moslavački Ivan Celjak istaknuo je kako nam se svaki put kada obilježavamo važne događaje iz Domovinskog rata miješaju osjećaji tuge i ponosa, te nastavio: “Osjećaj tuge uvijek nas prožme kada odajemo duboko poštovanje poginulim hrvatskim braniteljima jer se prisjećamo mladih života koji su sa srcem punim ljubavi hrabro krenuli u obranu i stvaranje naše domovine. Prisjećamo se svih hrvatskih majki hraniteljica koje su odgojile svoje sinove – hrabre hrvatske domoljube. Prisjećamo se početaka Domovinskog rata, kada su se hrabri hrvatski branitelji suprotstavili u to vrijeme nadmoćnijem neprijatelju. No neprijatelj nije imao ono što su imali hrvatski branitelji – hrabrost i srce puno ljubavi prema domovini u nastajanju. Tada u nama prevlada osjećaj ponosa – ponosa na Domovinski rat i hrvatske branitelje.”

“Svake godine očekujući ovo obilježavanje okupljamo se da bismo se sjetili 327 heroja čiji su životi, snaga i energija utkani u beskonačnost slobodne Hrvatske”, rekao je izaslanik predsjednika Vlade RH ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić, te nastavio: “Podignuvši ove stećke dali smo si zavjet, ne za danas i ne za sutra, da ćemo se stoljećima prisjećati tog veličanstvenog dijela hrvatske povijesti. Da nisu uzalud pali heroji koji su se ovdje na obroncima Psunja okupili iz svih dijelova Hrvatske. Ovi monoliti stoljećima će svjedočiti da su hrvatsko zajedništvo i krv hrvatskih mučenika jedini temelj slobodne i samostalne Hrvatske.”

Okupljenima se na kraju svečanog obilježavanja obratila izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora gradonačelnica Petrinje i saborska zastupnica Magdalena Komes. Istaknula je kako su oni koji žive u blizini ovog spomen-obilježja na svaku operaciju Hrvatske vojske gledali kao na presudne životne trenutke, te dodala: “Živjeli smo sa svakim potezom branitelja, sa svakom akcijom i operacijom. Za nas koji živimo ovdje u blizini to je bila bitka koja je značila očuvanje obližnjih domova i šansa za oslobođenje onih koji su postali zgarišta. Osjećam svaku našu žrtvu, a posebno onu iz ovog kraja. Najmanje što možemo je okupiti se na obljetnicama, reći hvala, zamoliti dolazeće generacije da ih ne zaborave. Jer to nije bila samo žrtva to je i pouka – ne ponovilo se nikad više.”

TEKST: Željko Gašparović-Gašo, Željko Stipanović; Foto: Željko Gašparović-Gašo