Spomen-područje Minsko polje

Broj 696, Domovinski rat
23.11.2023

Povezivanjem simboličkog prikaza slavonske oranice s tlocrtno urezanim linijama koje asociraju na latinski križ, projekt sadržajno i značenjski ujedinjuje skulpturu i parter u jednu cjelinu. Ova velika pejzažna land art intervencija inventivno je i suvremeno rješenje, koje se stapa s krajolikom udoline

U Općini Lovas 16. listopada ove godine svečano je otvoreno spomen-područje Minsko polje, u spomen na 89 poginulih i ubijenih mještana te jednu nestalu osobu, koji su stradali tijekom velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku.

Krvava berba grožda

Dana 18. listopada 1991. skupina u kojoj je bio 51 lovaški Hrvat prisilno je, nakon cjelodnevnog mučenja i zlostavljanja koje su nad njima provodili pripadnici Jugoslavenske vojske i četnika, odvedena na čišćenje minskog polja u selu. Kada je kolona dovedena do minskog polja postavljenog na polju djeteline, na izlazu iz sela prema Tovarniku, stražari su svojim uznicima naredili da uđu u polje, uhvate se za ruke i nogama kose djetelinu dok su oni, zajedno s cijelom vojnom pratnjom, stajali na odgovarajućoj udaljenosti prijeteći im oružjem. Mine su bile postavljene serijski, u nekoliko redova.

Kada bi se aktivirala jedna mina, aktivirao bi se istodobno cijeli red. U minskom je polju bilo i nagaznih mina. Postavili su ga stručnjaci iz redova Jugoslavenske vojske. Kako za postavljanje minskog polja nije bilo nikakva vojnog opravdanja, može se zaključiti da je bilo postavljeno s ciljem ubijanja i ranjavanja Hrvata. Košnja djeteline nogama dovodila je do aktiviranja mina i niza eksplozija, dok su u isto vrijeme četnici i pripadnici Jugoslavenske vojske pucali u leđa preživjelima. Taj nemili događaj nazvan je – Krvava berba grožđa.

Križ kao ožiljak na zemlji

Povezivanjem simboličkog prikaza slavonske oranice s tlocrtno urezanim linijama koje asociraju na latinski križ, projekt sadržajno i značenjski ujedinjuje skulpturu i parter u jednu cjelinu. Ova velika pejzažna land art intervencija inventivno je i suvremeno rješenje koje se stapa s krajolikom udoline. Projekt asocira na brazdu, odnosno bijeli ožiljak na površini hrvatske zemlje, a sam oblik križa na oprost i kršćansku tradiciju Lovasa. Ovaj metaforički ožiljak ostaje kao trajno lokalno obilježje, prepoznatljivo s male i velike udaljenosti. Interpretacijski centar mimikričan je, potpuno ukopan u brežuljak s ciljem maksimalnog uvažavanja postojećeg pejzaža i svih značenja koja lokacija u sebi sadrži. Prisutnost posjetitelja na spomen-obilježju, otvorenoj šetnici s navedenim imenima svih tragično preminulih i nevinih ljudi dodatno naglašava ogoljelost, izloženost i ranjivost pojedinca u odnosu na tragičnu povijest ove lokacije.

“Teško je u nekoliko riječi opisati sav užas i strahote, koje su doživjeli Hrvati i nesrbi u Lovasu i Opatovcu, posebice u Lovasu. Svirepa ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad…, samo su dio svakodnevnih strahota. Devastirana i oskvrnavljena crkva u Opatovcu. Poniženja i mučenja mještana Lovasa i Opatovca, logori… spaljena i devastirana crkva Sv. Mihaela u Lovasu, stara oko 250 godina, počupani križevi i raspela po selu i oko njega, ubojstva u kapelici sv. Florijana na groblju, užasna ubojstva mladih ljudi, ubojstvo 11 žena, djece, staraca, okrutna ubojstva po kućama, na ulicama, garažama i podrumima… Masovna grobnica u Lovasu… To je krvava istina Lovasa”, stoji na službenoj stranici Općine Lovas.