Ako se polako pomičete ukrug kako biste pogledali dolinu Zelenjak u Hrvatskom zagorju, u potpunosti ćete razumjeti Antuna Mihanovića i njegovu inspiraciju

Kad dođete u dolinu Zelenjak, nećete se više pitati kako je Antunu Mihanoviću baš tamo, kako kaže predaja, došla inspiracija da napiše stihove pjesme koja će postati temeljem hrvatske himne. Dolina se nalazi na zapadnom dijelu Krapinsko-zagorske županije, na hrvatsko-slovenskoj granici, koju razdvaja rijeka Sutla. Omeđuju je i grebeni Risvičke i Cesargradske gore obrasli šumom. U neposrednoj su blizini i ostaci srednjovjekovnog Cesargrada, zapaljenog još 1573. tijekom Seljačke bune.

Do doline Zelenjak dovest će vas prometnica koja spaja Klanjec i Kumrovec. Zbog iznimne ljepote zaštićena je kao prirodna rijetkost od 1949. godine. Dvanaest godina nakon toga postaje rezervat prirodnog predjela – park-šuma i memorijalni spomenik prirode. Kako piše u službenim podacima, 2011. zaštićeno je područje prekategorizirano i prošireno na Risvičku i Cesargradsku goru. Danas uživa kategoriju zaštite značajni krajobraz. S vremenom dolina dobiva sve više sadržaja, koji izletnicima omogućavaju bolji uvid u njezine prirodne ljepote. Primjerice, u travnju 2021. godine otvorena je edukativna Staza kroz krošnje Zelenjak. Riječ je o drvenoj konstrukciji sa stazom podignutom otprilike pet metara od tla, koja vam omogućava razgledavanje krajobraza s povišenja, a krošnje stabala iz prvog lica. Staza je duga 125 metara, a duž nje postavljene su edukativne ploče s podacima i slikama koji opisuju izvanrednu bioraznolikost doline, njezina biljnog i životinjskog svijeta.

Da nije napisao ništa drugo…

Veliki hrvatski pisac, političar i preporoditelj Antun Mihanović (1796. – 1861.) nije bio iz Hrvatskog zagorja. Rođen je u Zagrebu, a bio je dalmatinskog podrijetla. Međutim, često je odlazio od Zagreba prema sjeveru i zaljubio se u taj kraj, a osobito u Zelenjak. Zar je baš ta dolina bila njegova inspiracija za najljepšu pjesmu na svijetu? Vjerojatno jest, ali to i nije previše bitno. Zna se da ju je napisao 1835. ili nešto prije. Te godine, 14. ožujka, pjesma Horvatska domovina objavljena je u listu Danica. Pišući je, Mihanović nije imao namjeru učiniti je tekstom hrvatske himne. No, na koncu je ostala najveća čast za njegovo stvaralaštvo. Da nije napisao ništa drugo, da nije radio ništa drugo, svakako bi ostao zabilježen u hrvatskoj povijesti. U svakom slučaju, stihove je 1846. uglazbio Josip Runjanin (1821. – 1878.), a 1861. harmonizirao ih je i notirao Vatroslav Lichtenegger (1810. – 1885.). Pod nazivom Lijepa naša prvi se put najvjerojatnije spominje 1864., a 1889. spomenuta je kao himna. Službeni status hrvatske himne dobila je 1972. godine. S godinama se mijenjao i tekst, prilagođavao himničkom ugođaju pjesme Lijepa naša domovino. Danas je konačno reguliran Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine.

Povezanost doline Zelenjak, Antuna Mihanovića i Lijepe naše domovine ostala je, doslovce, uklesana u kamenu. Družba “Braće Hrvatskoga Zmaja” je 1935. godine, u povodu 100. obljetnice objavljivanja pjesnikovih stihova u Danici, podigla i svečano otkrila spomenik hrvatskoj himni. Spomenik je visok 13,2 m i ima oblik obeliska. Za gradnju spomenika prema nacrtu kipara Rudolfa Ivankovića (1906. – 1964.) trebala su samo tri mjeseca, a sredstva su namaknuta dobrovoljnim prilozima u novcu i materijalu te prodajom značaka. Na sredini spomenika uzidan je reljef koji prikazuje Antuna Mihanovića okruženog hrvatskim seljankama i seljacima, a ispod reljefa ploča je s prvim stihovima himne. Ne znamo što su o spomeniku mislili tadašnji stanovnici Hrvatskog zagorja, ali danas, sa svojom patinom prošlih desetljeća, ljudsko djelo lijepo se uklapa u djelo prirode. I točno je, ako zastanete pred spomenikom i onda se polako pomičete ukrug kako biste pogledali dolinu u kojoj stoji, potpuno ćete razumjeti Antuna Mihanovića i njegovu inspiraciju.

Tekst i foto Domagoj Vlahović