RAZGOVOR: Brigadir Vlado Kovačević, načelnik Samostalnog sektora za vojnopolicijske poslove

Kao i u Domovinskom ratu, tako i današnji vojni policajac treba biti prvo vojnik, a onda vojni policajac u službi svoje domovine Hrvatske. Prvo što sam naučio kao mladi vojni policajac u Domovinskom ratu rekao mi je moj tadašnji zapovjednik voda: ”Ti, prije svega, postupaš prema hrvatskom vojniku i nikad to nemoj zaboraviti!“

Kod ulaza u jednu od zgrada u vojarni ”1. gardijske brigade Tigrovi” u Zagrebu, stoji velika infoploča. Na njoj su fotografije četvorice hrvatskih vojnika, vojnih policajaca, koje su postavili njihovi kolege. Iznad fotografija piše Domovini vjerni, uz opasku da im djelatna vojna služba prestaje s prvim danom iduće, 2023. godine. Jedan od njih je brigadir Vlado Kovačević, hrvatski vojnik, ali najpoznatiji kao časnik koji je obnašao mnoge dužnosti u ustrojstvenim cjelinama Vojne policije. Tom rodu posvetio je najveći dio svoje vojničke karijere koja je započela 1991. godine i koju smo pokušali obuhvatiti u razgovoru za Hrvatski vojnik, njegovu zadnjem kao djelatne vojne osobe.

Tijekom vašeg mandata došlo je do preustroja, Službu Vojne policije naslijedio je Samostalni sektor za vojnopolicijske poslove. Koji su bili ciljevi reorganizacije i jesu li oni ostvareni?

Da, u 2017. godini proveden je preustroj značajan za Vojnu policiju. Glavni cilj reorganizacije bio je ustrojavanje strateškog upravnog dijela Vojne policije u Ministarstvu obrane RH – Samostalnog sektora za vojnopolicijske poslove. Prethodna Služba Vojne policije bila je ustrojstvena jedinica Glavnog stožera. Uz ustrojavanje strateškog upravnog dijela, 2017. došlo je do podjele zadaća na tri ustrojstvene jedinice. Prva je Pukovnija Vojne policije, izvršna postrojba pod načelnikom GS-a OSRH. Druga je Uprava za operativne poslove GS OSRH u kojoj djeluje časnik za doktrinu Vojne policije. Treći je Samostalni sektor za vojnopolicijske poslove čija je temeljna zadaća upravljanje, stručno vođenje i nadzor nad radom Vojne policije (unutar Ministarstva i Oružanih snaga) u područjima kriminalističkog istraživanja te poslova koje obavljaju u skladu sa Zakonom o obrani i Zakonom o službi. Preustroj mi je bio najavljen prije imenovanja za načelnika Službe, tako da mi je glavna zadaća u početku zapravo bila njegova provedba, stavljanje u funkciju novog Samostalnog sektora. Vjerujem da je temelj mojem imenovanju bilo prethodno iskustvo u vojnopolicijskim cjelinama, još od Domovinskog rata. Moja procjena jest da su ciljevi preustroja u potpunosti ostvareni. Međutim, oni nisu statični, već su podložni promjenama. Nove situacije, novi problemi, traže nova rješenja za buduće sigurnosne i obrambene izazove.

Planiraju li se i daljnje ustrojstvene promjene vezane uz VP?

Prema mojim saznanjima, kratkoročno ne. Ali knjiga ustroja uvijek se može otvoriti u skladu s potrebama. Tu mislim na analizu stanja, iskazivanje potrebe za promjene te prijedlog nekog novog organizacijskog rješenja. Mislim da se neke veće promjene kod Pukovnije Vojne policije neće događati, osim ako OSRH bude prolazio veliki preustroj. Isto vrijedi za MORH i Samostalni sektor.

Kakva je interakcija između Samostalnog sektora i Pukovnije Vojne policije?

Naša je veza strukovna. Za uspješan rad oba tijela nužna je svakodnevna interakcija i suradnja. Ona se bazira na provedbi vojnopolicijskih poslova i zadaća unutar MORH-a te OSRH, ali i unutar NATO-a te Europske unije. Naša interakcija treba se promatrati kroz cjelovitu organizaciju Vojne policije kao roda borbene potpore u cilju njezina rodovskog razvoja te provedbe vojnopolicijskih poslova i zadaća. Ona počiva na premisi da Samostalni sektor u suradnji s tijelima poput Ministarstva pravosuđa, MUP-a i drugih stručno definira i nadzire obavljanje vojnopolicijskih poslova i to transferira prema Pukovniji. Postoji i obrnuti proces: Pukovnija evidentira i stručno obrađuje svako svoje postupanje i to šalje prema Sektoru, koji sve to evidentira i na temelju godišnjih izvješća šalje prema Ministarstvu obrane, Glavnom stožeru OSRH, Inspektoratu obrane, VSOA i drugim ustrojstvenim jedinicama.

Što vas je motiviralo za vojničku karijeru?

Imao sam civilnu karijeru i izobrazbu inženjera. No, došla je agresija na Hrvatsku. Velika osobna motivacija u početku karijere bila je da dam svoj doprinos obrani Republike Hrvatske te se vratim s obitelji u Topusko, na zemlju mojeg djeda s koje je bio prognan. U vojničkoj karijeri izazovi su pred vama koju god dužnost obnašali. Ako ste motivirani za  profesionalni vojnički život, naći ćete rješenje za sustav i sebe osobno. Uz sve to, u vojsci vam je bila pružena mogućnost za obrazovanje, pa sam s obzirom na tu činjenicu uložio dosta vremena za daljnje obrazovanje. Časnik mora težiti učenju i ulaganju u svoje znanje. Upravo zato što sam obnašao visoku časničku dužnost, neprestano sam se poticao na stjecanje novih znanja u području u kojem radim kako bih bio još spremniji za nove izazove.

Kao časniku, je li vam izazovniji bio rad u operativnim postrojbama VP-a ili na čelu Samostalnog sektora?

U Domovinskom ratu ušao sam u Hrvatsku vojsku kao vojnik, da bih s vremenom postao dočasnik i časnik. Koju god dužnost obnašate  postoje određeni izazovi te dobre i loše strane. Kad ste časnik, vaš se razvoj temelji na obavljanju zapovjednih i stožernih dužnosti od nižih prema višima ili kako bismo mi vojnici rekli, svaki pojedinac uspinje se do vrha vojne piramide u skladu sa svojim ciljevima i u međuodnosu s potrebama službe. Jako sam ponosan što sam imao čast zapovijedati Samostalnom bojnom Vojne policije, 67. bojnom VP-a Zagreb, koja je bila ratna postrojba, a prostorno obuhvaćala područje odgovornosti središnje Hrvatske. Kad zapovijedate postrojbom, više se vežete na svoje vojnike i njihovu kvalitetu izvršenja zadaća. Koncentrirate se na zadaće i ciljeve postrojbe, njezinu obuku i opremanje. Ponosan sam što sam dobio priliku i obnašao dužnosti na najvišim ustrojstvenim razinama, i to načelnika Uprave Vojne policije, Odjela Vojne policije, Službe Vojne policije i na kraju Samostalnog sektora za vojnopolicijske poslove MORH-a. Iskreno, izazovnije je upravljati i voditi takve organizacije, tu je širok spektar vojnopolicijskih poslova i zadaća koji se razmatra na strateškoj vojnoj razini, a i izvan nje. 

Koje su bile glavne vojnopolicijske zadaće u 2022. godini?

Vojnopolicijski posao je mjerljiv, zbrajamo sve izvanredne događaje po kojima postupamo. Naravno, i ti su događaji različitog intenziteta, traže više ili manje vremena, postupanja i kapaciteta. Primjer složenog događaja nedavni je pad aviona MiG-21 ili besposadne letjelice Tu-141 Striž. Ne treba zaboraviti da u ovom trenutku 26 hrvatskih vojnih policajki i policajaca sudjeluje u međunarodnim misijama i operacijama izvan Hrvatske.    

Kakva je danas opremljenost postrojbi VP-a potrebnom vojničkom i specifičnom vojnopolicijskom opremom? Koji su primarni projekti opremanja, modernizacije ili obnove infrastrukture?

Imajući u vidu cjelokupno stanje opremljenosti u OSRH, zadovoljni smo opremljenošću postrojbi Vojne policije potrebnom vojničkom i specijalističkom opremom. No, svaka naša specijalnost, bilo kriminalistička, prometna ili antiteroristička ima potreba i prostora za novim sredstvima te godišnjim planiranjem svaka od njih iskazuje zahtjeve za modernizaciju. Pozitivan primjer nedavne modernizacije opremanje je 2018. godine onim najvidljivijim dijelom opreme, a to su vojnopolicijska vozila.Vozila su nama potrebna kao što su zrakoplovstvu potrebni avioni ili mornarici brodovi. Specijalističku opremu za prometnu, kriminalističku ili antiterorističku postrojbu ne trebamo u velikim količinama. Ta oprema kontinuirano se osvježava novim nabavama. Što nam nedostaje? Nova vozila za osiguranje štićenih osoba i prijevoz važnih osoba, to je Pukovniji Vojne policije sad prioritet. Što se tiče infrastrukture, svakako je prioritet ulaganje u razvoj kompleksa Središta za obuku vodiča i službenih pasa Vojne policije u Dugom Selu. Ne zaboravimo da je rad Središta jedna od najprepoznatljivijih sposobnosti hrvatske Vojne policije, i to ne samo u Hrvatskoj.

Kako je VP bio uključen u zadaće OSRH povezane s pandemijom te potresima?

Nakon izbijanja pandemije, Vojna policija imala je zadaću nadzora djelatnika MORH-a i OSRH u pridržavanju preventivnih i samoizolacijskih mjera. S obzirom na broj djelatnika Ministarstva i OSRH, bila je to intenzivna zadaća. Također, izvješćivala je nadležne ustrojstvene jedinice i zapovjednike o provedbi mjera i poduzetim radnjama protiv pojedinaca koji se nisu pridržavali mjera. Nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa, uz sve zadaće VP je osiguravao i štitio, sigurno upravljao i usmjeravao vojnim prometom na cestama u potresom ugroženim područjima. Iskustvo još iz Domovinskog rata pa nadalje naučilo me je da je upravo dodir s civilnim stanovništvom jedna od temeljnih pozitivnih karakteristika Vojne policije. Kad vojska djeluje izvan vojarni i poligona, mi smo često ”prvi vojni kontakt“ s civilima, pa i u kriznim situacijama.

Znači li današnja sigurnosna situacija u Europi da VP mora biti još više usredotočen na zadaće u samoj Hrvatskoj?

Što se tiče zadaća Vojne policije u odnosu na sigurnosnu situaciju u Europi, one su prije svega vezane za odluku Ministarstva obrane. Vojna policija usredotočena je prije svega nacionalno, ali ima i drugih obveza u skladu sa sporazumima sklopljenim sa saveznicima. Ne zaboravimo, hrvatska Vojna policija sudjeluje u međunarodnim zadaćama još od 2003. godine kad je naš vod kao prva postrojba OSRH upućen u misiju ISAF u Afganistan. Osim toga, od 2007. godine potpisnici smo sporazuma o projektu NATO-ove Multinacionalne bojne vojne policije s vojnim policijama Poljske, Češke i Slovačke. Tu su još  obveze  stalno spremnih snaga, a odnose se na Snage brzog odgovora, NATO Response Force Very High Readiness Joint Task Force 2023, deklarirane snage za Cilj sposobnosti Vojne policije i Snage VP-a za NRI (NATO Readiness Intiative). Želim zaključiti sljedeće: Vojna policija izvršava svoje zadaće i u Hrvatskoj i u inozemstvu 24 sata dnevno i njezina je spremnost neupitna! Naravno, uvijek mislimo na pomlađivanje, na osposobljavanje novih pripadnika.

Kad smo kod pomlađivanja, kako biste opisali današnjeg hrvatskog vojnog policajca ili policajku? Jesu li po čemu drukčiji od onih iz vremena Domovinskog rata?

Da biste postali vojni policajac potrebno je biti djelatni pripadnik OSRH barem dvije godine. I to bez mrlje u osobnom očevidniku. Potom treba proći strogi obučni proces u Središtu Vojne policije za obuku “Bojnik Alfred Hill”. Kao i u Domovinskom ratu, tako i današnji vojni policajac treba biti prvo vojnik, a onda vojni policajac u službi svoje domovine Hrvatske. Prvo što sam naučio kao mladi vojni policajac u Domovinskom ratu rekao mi je moj tadašnji zapovjednik voda: ”Ti, prije svega, postupaš prema hrvatskom vojniku i nikad to nemoj zaboraviti!“ Shvatio sam da je preventivno djelovanje u vojnopolicijskom postupanju najvažnije.

Možete li usporediti izobrazbu za vojnog policajca u vrijeme Domovinskog rata i današnje?

Tijekom Domovinskog rata situacija je tražila brz sustav za obuku u kojem smo obučavali uglavnom mi koji smo bili u Vojnoj policiji, imali terenskog iskustva, ali i potrebne kvalifikacije. Danas, uz naše Središte za obuku, imamo HVU i vojne studije u kojima se obrazuju budući časnici roda Vojne policije, no dočasnička izobrazba nema posebne programe za naš rod. Dakle, ima mjesta za poboljšanja i to u suradnji s vojnopolicijskim stručnjacima. Recimo, mogućnost je slijedna dočasnička izobrazba u vojnopolicijskim specijalnostima.

Koliko je doprinos pripadnika VP-a u međunarodnim misijama i operacijama prepoznat među saveznicima i partnerima?

Doprinos u operacijama potpore miru ISAF i Odlučna potpora u Afganistanu, UNDOF na Golanskoj visoravni te danas u Mađarskoj i u Iraku čine me posebno zadovoljnim. To je posebno priznanje za cjelokupan rad hrvatske Vojne policije. Ona ima svoje specifičnosti, po nečemu je bolja, po nečemu lošija od drugih, no sigurno je da je pokazala kontinuitet kvalitetnog izvršavanja zadaća.

Ima li još prostora za povećanje suradnje s MUP-om?

Uvijek! Velik sam pobornik te suradnje i stalno sam joj davao potporu. S MUP-om smo stalno u kontaktu, najviše kroz dnevne operativne zadaće. Jako je bitan dio suradnje koja podrazumijeva planiranje obuke i specijalističkih tečajeva koji se provode na Policijskoj akademiji.

Kakva je suradnja s bivšim djelatnicima i braniteljskim udrugama Vojne policije?

Do sada je registrirano više udruga Vojne policije, suradnja je vidljiva kod obilježavanja obljetnica Vojne policije iz Domovinskog rata. Udruge su vrlo aktivne i surađuju s djelatnim sastavom, tu mislim i na Pukovniju Vojne policije i na Samostalni sektor za vojnopolicijske poslove. U budućem razdoblju, nadam se još boljoj suradnji i međusobnom razumijevanju svih nas vojnih policajaca iz Domovinskog rata, a i onih koji su došli poslije toga. Naš zajednički cilj treba biti daljnja izgradnja profesije vojnog policajca te očuvanje prošlosti Vojne policije kakva je bila u Domovinskom ratu. 

Uskoro idete u mirovinu, hoćete li i dalje surađivati s vojnopolicijskim ustrojstvenim cjelinama OSRH?

Teško pitanje, ali nadam se da ćemo imati zajedničkih interesa za suradnju na određenim projektima.

Kad se vratite unatrag, koliko ste zadovoljni s onim što ste napravili u svojem mandatu i jeste li ispunili sve ciljeve koje ste si postavili kad ste došli na ovu dužnost?

Zadovoljan sam i mislim da sam zacrtane ciljeve ispunio. Ovaj mandat bio je poput jednog avanturističkog putovanja, vrlo zahtjevno, ali i prekrasno vrijeme. Teško je sjećanje na izvanredne događaje koji su se dogodili 2019. godine u Pukovniji Vojne policije, tad su za vrijeme obnašanja službene zadaće u prometu na cestama stradala dva vojna policajca. Ponosan sam što sam u cilju prevencije, a u čast njihovih izgubljenih mladih života, pokrenuo inicijativu za donošenje Pravilnika o načinu postupanja Vojne policije u provedbi nadzora vojnog prometa i upravljanja prometom. On je 25. studenog 2022. i objavljen u Narodnim novinama. Mislim da sam jedan dio sebe ugradio u sustav Vojne policije, ponosan sam da sam upravljao i rukovodio jednom specifičnom vojnom organizacijom kao što je Vojna policija. Njezin je znak utisnut u moje srce. Nosio sam tu značku i tijekom iznimno teške 1991. godine, nosio sam je još niz godina i nosim je i danas, još nekoliko dana. Ona je bila i moj unutarnji glas, koji mi je uvijek govorio da budem razuman i postupam po zakonu. A ponavljam: to nije lako, jer uvijek postupaš prema pripadniku Hrvatske vojske. Hvala vam na prilici za ovaj intervju, uvijek ostajem domovini Hrvatskoj vjeran!

RAZGOVARAO: Domagoj Vlahović/FOTO  Mladen Čobanović