U Eskadrili aviona 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane u vojarni "Pukovnik…
Stoljeće tenkova (II. dio): Četvrta i peta generacija
Opće je mišljenje stručnjaka da će najvažniji utjecaj na razvoj tenkova u budućem vremenu, uz tehničko-tehnološka dostignuća, imati dva čimbenika. Prvi je opća geopolitička kretanja te promjene sigurnosne situacije u svijetu, a drugi izdvajanje potrebnih financijskih sredstava za tehničko-tehnološki razvoj
Tenkovi četvrte generacije ulaze u operativnu uporabu devedesetih godina. Donijeli su novost u taktičko-tehničkim značajkama tako da tenkovski trokut postaje tenkovski pravokutnik. Nova značajka postaje umrežavanje s drugim tenkovima odnosno s nadređenim zapovjedništvom. To se ostvaruje putem sustava za upravljanje bojištem BMS. Trenutačno su najmoderniji tenkovi: američki M1A2 Abrams SEPv3, njemački Leopard 2A7+, izraelska Merkava IVm Windbreaker, ruski T-90MS i T-14 Armata, kineski VT-4, japanski Type 10 i južnokorejski K2. Ove bi godine u uporabu trebali ući turski Altay i iranski Karrar. Konstrukcijski gledano samo je T-14 Armata nova platforma, svi su ostali nadogradnje prethodnih inačica. Dakle, ponuda glavnih borbenih tenkova na tržištu nije velika, a svi aktualni dizajnirani su da budu u uporabi otprilike do 2035. – 2040. Razvoj tenka od početka je utrka između sposobnosti tenka da napadne i da se obrani. Pitanje je kako će izgledati tenk budućnosti, odnosno peta generacija?
Laki kompromis
Diljem Europe i svijeta u sljedećih 20 godina trebat će zamijeniti tisuće glavnih borbenih tenkova. Neke su zemlje, kompromisno ili za ”popunu rupa“, ponovno započele s razvojem lakih tenkova (lovaca tenkova) kako bi zamijenile glavne borbene tenkove. U prosincu 2018. američka je vojska suzila izbor lakih tenkova MPF (Mobile Protected Firepower) na dva prijedloga. MPF je namijenjen pratnji i pružanju jake paljbene potpore lakim pješačkim postrojbama, a za to je potreban top velikog kalibra. Britanski BAE Systems predstavio je modificiranu inačicu 24-tonskog lovca tenkova M8 Buford, opremljenu topom od 105 mm. Drugi natjecatelj General Dynamics Land Systems ponudio je 28-tonski Griffin II na podvozju britanskog oklopnog izvidničkog vozila Ajax s umanjenom kupolom tenka M1A2 Abrams. U takvoj kombinaciji ostaje top od 120 mm. Oba su topa sposobna ispaliti paletu tenkovskog streljiva u svojim kalibrima, što im omogućuje djelovati protiv širokog raspona ciljeva, uključujući osoblje, infrastrukturu i oklopna vozila pa i glavne borbene tenkove. Međutim, dok top 120 mm može učinkovito djelovati protiv svih strana tenka, Bufordov manji top nema takvu sposobnost. On može uspješno djelovati samo na bokove i pozadinu tenka.
Poljski Obrum i BAE Systems predstavili su koncept PL-01 kao prijedlog novog paljbenog vozila za poljsku vojsku. Podvozje se temelji na borbenom oklopnom vozilu Hägglunds Combat Vehicle 90 (CV90). Za razliku od švedskog CV-a 90 (koji ima top od 30 mm, 35 mm ili 40 mm), 35-tonska konstrukcija PL-01 ima veliku besposadnu kupolu s glatkocijevnim topom od 105 mm ili 120 mm.
Ruske oružane snage trenutačno testiraju novi Sprut SDM-1 amfibijski laki tenk / lovac tenkova proizveden u volgogradskoj tvornici VTZ. U skladu s tradicionalnim ruskim željama za oružjem velikog kalibra, vozilo od 18 tona ima isti potpuno stabilizirani top od 125 mm montiran na podvozje tenkovske obitelji T-72 i T-90. Sve uključuje i sustav upravljanja paljbom usvojen na tenku T-90MS. Prema navodima ruske novinske agencije TASS, paljbena moć SDM-1 jednaka je glavnim borbenim tenkovima i gotovo je jednaka onoj na T-90MS.
Manevarsko borbeno vozilo MCV (Maneuver Combat Vehicle) Mitsubishi Type 16, mase 26 tona trenutačno koriste snage za brze reakcije japanske vojske. Naoružano je topom 105 mm tvrtke Japan Steel Works. Vozilo konfiguracije 8 x 8 namijenjeno je prije svega za potporu lakih, pokretnih snaga kao lovac tenkova umjesto glavnih borbenih tenkova. Postojeće streljivo može se koristiti protiv oklopljenih ili neoklopljenih ciljeva.
Borba u Jemenu
Bez obzira na zamjene i manje inačice, novi glavni borbeni tenkovi ostaju zvijezde vijesti iz područja vojne tehnologije. Na Eurosatoryju 2018 u Parizu predstavljen je prvi projekt konzorcija KNDS, nastalog udruživanjem njemačkog proizvođača Krauss-Maffei Wegmanna (KMW) i francuskog Nextera. Takozvani Europski glavni borbeni tenk EMBT (European Main Battle Tank) mogao bi popuniti jaz za europske korisnike kao i druge zemlje koje žele modernizirati svoje flote prije dolaska pete generacije očekivane sredinom 2030-ih. Tu bi generaciju trebao predvoditi francusko-njemački tenk koji će dvije zemlje razviti kroz program MGCS (Main Ground Combat System). EMBT predstavljen u Parizu temelji se na kombinaciji podvozja Leoparda 2A7 i kupole Leclerca opremljene topom kalibra 120 mm s automatskim punjačem. Zapravo riječ je o tehnološkom demonstratoru onog što dvije tvrtke mogu napraviti zajedno. Budući da se temelji na komponentama i tehnologijama preuzetim iz dvaju postojećih glavnih borbenih tenkova, tu je malo novosti. EMBT je već prošao testiranje pokretljivosti i gađanja. Glavni izazov projekta bila je integracija različite elektronike, kao i spajanje mehaničkog sučelja između podvozja i kupole.
Može li EMBT postati nešto više? Glavno je postignuće u tome što kombinacija Leopardova podvozja koje može nositi teret mase 68 tona s lakšom i kompaktnijom kupolom Leclerca daje potencijal za rast nosivosti od oko 10 % (otprilike šest tona) što se može iskoristiti za dodatnu zaštitu. Tenk bi prije svega trebao imati odlične manevarske i paljbene sposobnosti. Francuski automatski punjač borbeno se dokazao u Jemenu na tenkovima Leclerc koje rabe snage Ujedinjenih Arapskih Emirata. Potpuno je pouzdan, nije zabilježen niti jedan zastoj ili otkaz cijelog sustava. Podvozje njemačkog Leoparda uzeto je prije svega zbog moćnog dizelskog motora velike snage i male mase, čime je postignuto da EMBT ima veću pokretljivost od lakšeg francuskog Leclerca. Zanimljivo, i njemački tenkovski motor testiran je u ratnim uvjetima Jemena. Naime, tenkovi Leclerc isporučeni UAE-u umjesto francuskih imaju ugrađene dizelske motore MTU MT 883 snage 1100 KW. Automatski punjač topa sposoban je osigurati brzinu paljbe od 12 metaka u minuti. U kupoli je uz glavni top spregnuta i strojnica kalibra 12,7 mm. S druge strane, za posadu tenka dovoljna su dva člana (Leopard 2 zahtijeva četveročlanu, a Leclerc tročlanu).
Godina prekretnice
EMBT bi se mogao prilagođavati različitim zahtjevima kupaca, kao što su različiti topovi, daljinski upravljane oružne stanice, sustavi aktivne zaštite APS (Active Protection Systems), i posebno, različiti senzori. Prilagodljiva kamuflaža, na kojoj radi Nexter, mogla bi se dodati kad se ta tehnologija potpuno razvije. Ukratko, KNDS se nada da će međunarodno tržište pozitivno reagirati na novi proizvod prije nego što dođe do razvoja platforme MGCS. Stavljanje EMBT-a u proizvodnju bit će znatno veći izazov od oživljavanja proizvodne linije za kupolu Leclerca. Potencijalno tržište za EMBT kao i za MGCS u budućnosti sigurno postoji. Od 5356 tenkova koji su trenutačno u uporabi u Europi (isključujući Tursku i Ukrajinu), oko 300 ih se može smatrati zastarjelim i već ih je potrebno zamijeniti. Oko 2500 vjerojatno će trebati zamjenu u sljedećih 20 godina, a preostalih 2500 već su cilj MGCS programa.
Postavljeni zahtjevi za novi MGCS (EU tenk) su da ne smije biti mase veće od 60 do 65 tona, a dizelski motor mora imati od 1200 do 1500 KS čime bi se dobio specifičan omjer od 25 KS na tonu mase, što će u konačnici rezultirati dobrom pokretljivošću. Oklop mora biti modularan (za različite zahtjeve klijenata) te tenk mora imati i sustav aktivne zaštite. Primarno će oružje biti top kalibra 130 mm. Od 140 mm se odustalo jer je prevelik i masivan za planirani tenk.
Konačni cilj projekta KANT (pokrata KMW and Nexter Together) razvoj je glavnog borbenog tenka pete generacije koji bi u objema vojskama zamijenio postojeće Leoparde i Leclerce te time unificirao udarnu snagu francuskih i njemačkih oklopnih postrojbi. Dok se ne proizvede potpuno novi tenk MGCS, provodit će se usporedna konstrukcija novog tenka i modernizacija postojećih tenkova Leopard i Leclerc. MGCS bi trebao biti uveden u operativnu uporabu 2035. Ta se godina smatra prekretnicom nakon koje se tenkovi Leopard 2 i Leclerc neće moći više nadograditi.
Poljske i britanske dvojbe
Potrebe za zamjenom postojećih tenkova ovise od zemlje do zemlje, bitna je stavka financijska mogućnost. Primjer Poljske je zanimljiv jer će uskoro biti potrebno zamijeniti flotu T-72, možda s nadograđenim inačicama, primjerice, PT-91M2 Twardy, ili eventualno kupnjom još Leoparda 2. Novi EMBT mogao bi biti zanimljiv alternativni izbor, pogotovo ako bi se mogla iskoristiti podvozja već nabavljenih 247 Leoparda 2A4/5. EMBT s topom od 130 mm i APS-om mogao bi poljskim snagama pružiti značajnu oklopnu sposobnost. Dugoročno, još jedna mogućnost za Poljsku mogla bi biti zamjena cjelokupne flote budućim francusko-njemačkim MGCS-om, ali troškovi bi svakako bili veći i novi tenk ne bi bio dostupan barem do 2035.
Jedna od zemalja koja ne želi zaostati u tenkovskoj utrci jest Ujedinjeno Kraljevstvo čiji Challenger 2 treba modernizaciju pa i nadogradnju kako bi uhvatio korak s četvrtom generacijom. Prema zadnjim izvješćima, flota broji samo 227 tenkova, a broj potpuno operativnih je još manji. Paket modernizacije nosi naziv Life Extension Program (LEP). Naravno, nove tehnologije neće čekati 15 godina da bi se napravila nova tenkovska platforma. Ako je nešto dobro, onda to treba ugraditi što prije kako bi se povećala sposobnost tenkovske posade. Challenger 2 treba sve vrste tehnologije nove generacije, pogotovo sposobnost da bude učinkovitiji noću, što potvrđuje i naziv tako moderniziranog tenka Black Night. Tajna je noćnog djelovanja u sposobnosti stvaranja termalne slike visoke rezolucije preko naprave tvrtke Leonardo. To je ista tehnologija koja se koristila za snimanje dokumentarne serije Planet Earth II kako bi se dobila noćna snimka leopardova lova. Još uvijek postoji mnogo neizvjesnosti oko programa: broj tenkova koji će se nadograditi, razina složenosti nadogradnje, potrebe vojske u odnosu na dostupna financijska sredstva…
Od Abramsa do Abramsa
I oklopne snage američke vojske imaju probleme nastale s odgađanjima modernizacije. Unatoč nedavnom povećanju proračuna za obranu, vojska još uvijek nema dovoljno resursa zamijeniti sve oklopne sustave (i druga vitalna oružja i opremu) novim konceptima. Vojska je većinom prisiljena postupno nadograđivati postojeće sustave uključivanjem novih, ali provjerenih komponenti za poboljšanje učinkovitosti. Što se tiče Abramsa, ukupna masa platforme mogla bi se smanjiti zamjenom postojećeg 120 mm topa lakšim, ponovnim ožičenjem s optičkim kabelima, pa čak i dodavanjem automatskog punjača koji bi omogućio izmjenu aktualne kupole za manju. Neki su stručnjaci predložili da se u Abramsov paket streljiva doda trenutno-fugasno streljivo za posredno/neizravno gađanje. Motor s plinskom turbinom mogao bi se zamijeniti onim koji rabi dizelsko gorivo ili čak hibridnim dizelsko-električnim pogonom. Sve u svemu, potpuna zamjena Abramsa ne bi imala smisla, ako ne dođe do razvoja ili otkrića mnogo lakšeg oklopa koji će omogućiti ponovnu konstrukciju vozila. Od vitalne je važnosti za Amerikance da se financiranje proizvodnje inačice M1A2 Abrams SEPv3 (ili M1A2C, kako mu je novi naziv), započeto u fiskalnoj 2019., nastavi jer će osigurati opstanak proizvodnje tenkova u toj zemlji.
Postoji i najnoviji paket SEPv4 (M1A2D) koji će imati novi laserski daljinomjer, naprednu infracrvenu napravu, kamere za 360-stupanjsku situacijsku svijest, integrirane mrežne sustave, napredne meteorološke senzore, bolje podatke o streljivu, laserske prijamnike upozorenja i mnogo ubojitiji, višenamjenski tenkovski metak od 120 mm.
Zamjena bez posade
Jednog će dana američka vojska i industrija ipak morati razviti potpuno novi sustav teškog oružja. Program vozila NGCV (Next Generation Combat Vehicle) trenutačno istražuje opcije za ”lako, snažno, gusjenično vozilo koje će premašiti mogućnosti postojećih platformi.“ Ovaj put vojska namjerava izbjeći pogreške napravljene s programom FCS (Future Combat Systems) prekinutim 2009. U sklopu njega bila je zamišljena obitelj borbenih vozila visokih performansi temeljenih na revolucionarnim tehnologijama koje u to vrijeme jednostavno nisu bile dostupne.
NGVC je namijenjen novom konceptu ”multidomenske bitke“, koji se usredotočuje na razmjerno male, visokopokretne jedinice koje provode raširene, ali koordinirane operacije. Koncept zahtijeva znatno manju logističku potporu (tj. znatno se smanjuje potrošnja goriva) u odnosu na Abramse. Razvoj vozila NGCV započet će 2023., no vojska još nije odlučila o pojedinostima tog sustava, inicijativa se prepušta industriji koja treba predstaviti sve tehnološki održive opcije. U sljedećih nekoliko godina planira se natjecanje prototipova. Što se tiče novosti, često se spominje nanotehnologija, na kojoj bi se trebali temeljiti napredni kompozitni materijali i činiti laki, ali otporniji oklop. No, razvoj ne ide dovoljno brzo kako bi se takav oklop koristio u programu NGCV. Izvjesniji je električni pogon, NGVC bi mogao raditi s električnim motorima i baterijama velikog kapaciteta. Alternativni prijedlozi uključuju stanice vodikova goriva i hibridni pogonski sustav vodik/dizel.
Novi motori i turbine značajno povećavaju sposobnost oklopnih vozila za proizvodnju električne energije, otvarajući put za primjenu energetski ovisnih oružanih sustava, lasera od 50 kW. Laserski sustav mogao bi se iskoristiti protiv besposadnih letjelica svih veličina, kao i protiv dolazećih projektila te raketa.
Jedna od najhrabrijih opcija jest da se Abramsi zamjenjuju s besposadnim vozilom. Prednosti bi uključivale smanjenje profila zbog manje veličine, manju masu i znatno manju potrošnju goriva. No, trenutačno se ne može jamčiti pouzdano daljinsko upravljanje nad taktički relevantnim udaljenostima od najmanje tri kilometra. Isto tako, umjetna inteligencija sposobna za samostalan manevar na teškom terenu još uvijek je u razvoju. Osiguravanje robotskih sustava od neprijateljskog ”hakiranja“ još je jedna velika briga.
Dva ključna utjecaja
Oklop je možda i najveći izazov za petu generaciju. Tradicionalno, što je zemlja tehnološki naprednija, njezine su postrojbe bolje zaštićene. Međutim, nedavni su sukobi u Siriji otkrili nedostatke u zaštiti vozila od improviziranog oružja i operativnih tehnika koje su iskorištavale ranjivosti borbenih vozila.
Vozila često koriste oklopne kapsule od čelika koje nude najisplativiju zaštitu od pojedinačnih i višestrukih udaraca. Takav dizajn također pruža solidnu osnovu za dodatnu zaštitu. Međutim, čelični oklop postaje težak i ranjiv na druge tehnike probijanja oklopa, ponajprije na novo usmjereno streljivo (oblikovane tandem bojne glave). Korištenje lakših i jačih kompozita i keramičkih materijala osigurava bolju zaštitu pri nižoj specifičnoj masi, ali uz mnogo veću cijenu.
Većina oklopnih vozila zahtijeva kombinaciju tih materijala jer niti jedna ne pruža potpunu zaštitu od svih prijetnji. Buduća rješenja oklopa vjerojatno će koristiti hibridne materijale kao dio osnovnog oklopa koji će integrirati keramiku, kompozite i lake metale u tanje i lakše matrice koje nude veću zaštitu pri manjoj masi.
Zanimljiv je polietilen s ultravisokom molekularnom težinom (UHMWPE), koji se trenutačno koristi za pružanje ultralake osobne zaštite i u izradi automobilskih podvozje te nudi veću balističku učinkovitost pri manjoj masi. Takvi lagani materijali povećali bi zaštitu vojnika i vozila bez utjecaja na učinkovitost i performanse.
Opće je mišljenje stručnjaka da će najvažniji utjecaj na razvoj tenkova u nadolazećem vremenu, uz tehničko-tehnološka dostignuća, imati dva čimbenika. Prvi su opća geopolitička kretanja te promjene sigurnosne situacije u svijetu, a drugi izdvajanje potrebnih financijskih sredstava za tehničko-tehnološki razvoj. Što će donijeti tenkovi pete generacije, trebat će čekati bar još dvadeset godina. Neka predviđanja bila bi neprofesionalna nagađanja.
ZAHTJEVI ZA 4. GENERACIJU TENKOVA
- borbena masa 50 do 55 tona
- modularni kompozitni oklop s mogućnošću direktne zamjene u ratnim operacijama
- tročlana posada
- lasersko vođenje protuoklopnih vođenih raketa (POVR) lansiranih iz cijevi tenkovskog topa
- daljinski upravljane oružane stanice većeg kalibra, s bacačima granata
- automatski punjač topa
- učinkovitost pogađanja ciljeva do 90 posto prvim projektilom pri gađanju iz pokreta u granicama brisanog dometa
- probojnost svih vrsta oklopa u brisanom dometu
- digitalni sustav za upravljanje paljbom (DSUP), sustav senzora integriran sa spravama za promatranje i ciljanje danju i noću, te stabiliziran u objema ravninama
- neovisne osi ciljničke sprave koje osiguravaju ciljanje, praćenje i pogađanje ciljeva s promjenjivom brzinom kretanja vlastitog tenka i mete, kao i automatsko praćenje cilja ATT (Automatic Target Tracking), čak i maskiranih ciljeva koji imaju nizak IC odraz
- sustav senzora IFF (identification Friend or Foe)
- sustav aktivne zaštite od napada POVR
- objedinjeni sustav računala tenka sa sustavima drugih tenkova na platformi mreže C4I, zapovijedanje i razmjena podataka u realnom vremenu te mogućnost primjene sustava za upravljanje bojnim poljem BMS (Battle Management Systems)
- jednostavno održavanje digitalnih podsustava pojedinih uređaja brzom zamjenom i uz minimalni zastoj borbene spremnosti
- ergonomično prilagođena sjedala članova posade
- povećana sposobnost preživljavanja posade i tenka zahvaljujući pasivnoj i aktivnoj oklopnoj zaštiti tenka
- velika pokretljivost (uz borbeno djelovanje i pri brzinama većim od 30 km, kao i forsiranim brzinama, gdje teren dopušta i do 70 km/h)
- aktivni radijus veći od 500 km
Višefunkcionalni oklop
Novi višefunkcionalni sustavi oklopne zaštite MFA (Multifunctional Armour) kombiniraju pasivnu, reaktivnu i aktivnu zaštitu. Primjer MFA je Plasanov SMART (Super Multi-hit Armor Technology) koji sadrži senzore ugrađene u pločice oklopa kako bi stalno pratili stanje i integritet oklopa te procijenili ukupnu zaštitu vozila. Mase samo 200 grama po četvornom metru oklopa, SMART omogućuje posadi da u realnom vremenu prepozna ranjiva područja oko vozila, gdje je zaštita ugrožena ili smanjena zbog borbene štete ili operativne uporabe. Integriran s elektronikom vozila i sustavom za upravljanje bojištem (BMS), sustav grafički prikazuje zaštitni štit vozila na zaslonu BMS-a. Takav prikaz omogućuje posadi locirati mjesto odakle može doći neprijateljski napad i preporučuje taktičke manevre, daje procjenu borbene štete i bira odgovarajuće streljivo.
Budući višefunkcionalni oklopi, kao što je Adaptiv Armor tvrtke BAE Systems, omogućuju kamuflažu i skrivanje platforme korištenjem polimernih materijala i adaptivnih mikrofluidnih površinskih aplikacija za upravljanje optičkim ili toplinskim svojstvima. Primijenjene kao vanjski sloj oklopnih vozila, takve ”kože“ imaju potencijal upravljati vizualnim i termalnim odrazom vozila, spajajući ga s okolnom scenom. Neke vrste MFA trebale bi koristiti nanokompozite i gelove umetnute u strukturne elemente, koji djeluju kao balistička zaštita, ali i skladište električnu energiju. Takvo je skladištenje potrebno za aktiviranje futurističkog ”električnog oklopa”, novog načina za zaustavljanje kinetičkih i kemijskih prijetnji na koje ta energija utječe dok prolaze kroz oklop.
Ivan GALOVIĆ