U povijesti je zabilježeno niz primjera da su se zbog energenata gubile i dobivale bitke, pa i ratovi. Na prekretnici 2. svjetskog rata Adolf Hitler je rekao svojim generalima “Potrebni su mi ugljen i željezo Doneca i kavkaska nafta, ili mogu zapovjediti prekid rata”, a savezničke bombe bačene na rafinerije pokazale su se učinkovitije nego bombe bačene na topničke bitnice

Početkom travnja ove godine elektronički mediji izvijestili su da će Međunarodna agencija za energetiku (IEA) savjetovati zemljama uvoznicama nafte usvajanje politike štednje nafte ako dnevna ponuda u svijetu padne za jedan do dva milijuna barela. Međunarodna je agencija za energetiku izvijestila da je svjetska potražnja za naftom prošle godine porasla za 2,6 milijuna barela dnevno, dok su proizvodni kapaciteti porasli za samo 0,7 milijuna barela dnevno. Potražnja za naftom i dalje raste, a jedan od uzroka tog rasta je jačanje kineskog i indijskog tržišta čiji razvoj ovisi o energentima. Pošto je nafta, kao trenutačno najvažniji energent, “kičma” naše civilizacije, energetski analitičari, ekonomisti i geolozi sve češće raspravljaju o pitanjima koliko će još godina sadašnje rezerve nafte biti dovoljne za opskrbu, kolike su rezerve nafte, što je sa otkrićima novih naftnih polja, koliku cijenu nafte možemo očekivati u budućnosti i je li svijet pred energetskom krizom. Zabrinutost analitičara raste i s obzirom na to da je većina preostalih velikih ležišta nafte geografski smještena na područje Bliskog istoka pa će ovisnost o bliskoistočnoj nafti rasti. Događaji na tržištu naftnih derivata utječu na oružane snage u ratu i u miru, na ekonomsku stabilnost, a isto tako međunarodni ratni i politički čimbenici utječu na cijenu nafte. Cijenu nafte diktiraju odnosi ponude i potražnje, kao kumulativni učinak niza geopolitičkih čimbenika.

Prosječna cijena nafte u SAD-u u razdoblju od 1947. do 2003. iznosila je 15,25 dolara, a za svijet prosjek je 15,89 dolara (izvor: WTRG Economics). U 2003. godini Međunarodna agencija za energetiku objavila je projekciju kretanja cijene nafte za razdoblje 2003. – 2025. Cijenu od 18 dolara za barel Međunarodna agencija za energetiku prikazala je kao najnižu očekivanu cijenu nafte za to razdoblje, a cijenu od 35 dolara za barel kao najvišu, dok je kao realna očekivana cijena prikazana cijena od 25 dolara za barel uz tendenciju blagog rasta.
Procjena se pokazala krivom jer je cijena barela sirove nafte u prvom kvartalu 2005. prešla cijenu od 50 dolara za barel sirove nafte (potkraj ožujka cijena barela popela se na 57,6 dolara za barel).U idućem nas razdoblju očekuje cijena nafte iznad 50 dolara po barelu što je više od 15 dolara iznad najviše očekivane cjene u projekciji Međunarodne agencije za energetiku iz 2003. godine.

Čimbenici koji utječu na kretanja cijena nafte
Uz geopolitičke čimbenike koji od okupacije Kuvajta 1990. godine najviše utječu na opskrbu, proizvodnju i cijenu nafte, bitni su i geološki čimbenici, čimbenici vezani za povećanje ponude i potražnje uzrokovani rastom novih tržišta, rastom populacije, proizvodnje i potrošnje, te zaštita okoliša. Nafta je strateška mineralna sirovina. Od derivata nafte dobiva se pogonsko gorivo i ogrjevni energenti, služi za liječenje, u proizvodnji plastike i lijekova i ugrađena je u mnoge industrijske proizvode kao sirovina. U posljednje vrijeme kad se raspravlja o ulozi nafte u razvoju naše civilizacije spominju se dva pojma, održivi razvoj i racionalizacija potrošnje energenata. Pojam održivi razvoj prihvaćen je na Skupu za Zemlju, održanome u Rio de Janeiru u organizaciji Ujedinjenih naroda. Održivi razvoj je proces promjena u kojemu je iskorištavanje resursa i razvoj industrije zakonodavno riješen i usklađen kako bi omogućio ispunjenje životnih i razvojnih potreba današnjih i budućih generacija. Zaštita okoliša samo je jedna od sastavnica održivoga razvoja, a prihvaćati načela upravljanja okolišem znači brinuti o povećanju kvalitete ljudskih života. Ako promatramo sastavnice održivoga razvoja, dominantnu ulogu ima tehnološki razvoj i proces racionalne uporabe ekološki prihvatljivih izvora energije.

Geološki čimbenici
Za postanak nafte u Zemljinoj kori potrebni su milijuni godina pod određenim geološkim uvjetima koji se moraju poklopiti kao niz slučajnosti. Nafta je neobnovljivi resurs. Ukupne količine nafte u Zemljinoj kori su konačne.
Rezerve nafte se dijele na bilančne rezerve, izvanbilančne i privremeno izvanbilančne rezerve.
Bilančne su one rezerve nafte koje je ekonomično eksploatirati. Privremeno izvanbilančne rezerve su one čija eksploatacija nije ekonomična zbog trenutačne cijene nafte na tržištu i/ili zbog toga što tehnologija eksploatacije još nije na tom stupnju razvoja da bi se te količine izvukle iz naftnog ležišta. Tehnološki nije moguće izvući svu naftu iz naftnog ležišta. Nove metode pridobivanja nafte (secondary and enhanced oil recovery) povećavaju postotak iscrpka nafte iz naftnog ležišta. Te sekundarne i tercijarne (poboljšane) metode pridobivanja nafte iz ležišta povećavaju ukupan postotak iscrpka nafte s oko 30% dobivenih primarnim metodama na približno 40%. Za provedbu tih metoda potrebno je u potpunosti poznavati tip i građu naftnog ležišta kao i sve potrebne geološke podatke vezane za ležište. Potrebno je napraviti procjenu poroznog prostora koji sadrži naftu i na temelju toga i ostalih geoloških podataka procijeniti rezerve nafte i metode koje će se primijeniti pri njenom pridobivanju. Vrijednost naftne kompanije ovisi o operativnim rezervama koje posjeduje. Uspješnost poslovanja naftne kompanije mjeri se tzv. koeficijentom obnavljanja zaliha koji čini omjer količina novopridobivih zaliha i ostvarene proizvodnje u promatranom razdoblju. Svake godine u svim regijama, uključujući i zemlje članice OPEC-a, iz nalazišta u Zemljinoj kori ispumpa se više nafte nego se pronađe novih nafnih polja. Sve to potvrđuje sumnje analitičara koji smatraju da je svjetska proizvodnja sirove nafte dosegla Hubbertov maksimum.

Collin J. Campbell i Hubbertov maksimum
Američki je geolog i geofizičar dr. Marion King Hubbert 1956. godine pri svojoj procjeni trenutka vrhunca svjetske proizvodnje nafte polazio od činjenice da je ukupna količina sirove nafte u Zemljinoj kori konačna, te je uzimajući u obzir tadašnju proizvodnju nafte kao i tada poznate rezerve izračunao točku maksimalne svjetske proizvodnje sirove nafte.
Hubbert je pokazao da za svaki konačni sustav (uključujući i smanjivanje svjetskih zaliha nafte) vrijede tri jednostavna pravila koja opisuju njegovo trošenje tj. smanjivanje (Franić, Z., 2000.):
a) proizvodnja počinje od nule
b) proizvodnja raste sve do maksimuma koji se potom više nikada ne može nadmašiti
c) nakon što je maksimum dostignut, proizvodnja se smanjuje sve dok se resurs potpuno ne iscrpi.
Količinska vrijednost svjetske proizvodnje sirove nafte kroz vrijeme prikazana grafički predstavlja zvonoliku Gaussovu krivulju. Točka maksimalne proizvodnje (vrh Gaussove krivulje proizvodnje nafte nazvan Hubbertov maksimum) poklapa se sa trenutkom kada je pola resursa iscrpljeno. U trenutku kada svjetska proizvodnja nafte dosegne Hubbertov maksimum, iscrpit će se pola ukupnih bilančnih rezervi nafte u Zemljinoj kori. Uzimajući u obzir odnos ponude i potražnje to je trenutak kada svjetska proizvodnja nafte kao i ponuda na tržištu počinju opadati. S obzirom na to da se potražnja neće smanjiti zbog sve većih potreba za naftom rastućeg tržišta Kine i Indije, analitičari očekuju daljnji rast cijena nafte. U posljednjih nekoliko godina znatno su se smanjile rezerve, odnosno svake se godine u svim regijama u svijetu proizvede više nafte nego se pronađe novih nalazišta. Iz toga proizlazi da nas usporedno uz povećanje potražnje za naftom očekuje i daljnje poskupljenje tog energenta. Analitičari ne dovode u pitanje ispravnost Hubbertove teze i metode koju je primijenio, već je jedini problem točno odrediti ulazne podatke, odnosno količinu naftnih rezervi i vremenski pozicionirati Hubbertov maksimum. Hubbert je svoju tezu postavio 1956. godine i prema njegovom proračunu maksimum proizvodnje nafte trebao se dogoditi tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, ali od tada je otkriveno niz novih nalazišta nafte, tehnologija bušenja nafte je omogućila bušenje na većoj dubini, ispod morske površine na kontinentalnoj podini i metodama koje povećavaju postotak iscrpka nafte iz ležišta. S obzirom na različite ulazne podatke u izračunu jedan dio analitičara smatra da je Hubbertov maksimum već postignut, a jedan dio analitičara očekuje da će se to uskoro dogoditi. Tako se raspon očekivanog maksimuma, s obzirom na različiti pristup analitičara, proteže na razdoblje između 2000. i 2016. godine. Prema višegodišnjim istraživanjima naftnog geologa dr. Collina J. Campbella koja su objavljena 1998. godine zbroj do tada proizvedene nafte i naftnih rezervi iznosi 1800 milijardi barela, pa prema tome vrijednost Hubbertovog maksimuma iznosi oko 900 milijardi barela. Prema Campbellovom proračunu Hubbertov maksimum dosegnut je 2002. godine. Između ostalog razlika u pristupu vrednovanja rezervi i odabira ulaznih podataka odražava se na vrijednosti Gaussove krivulje s obzirom na to je li u proračun uključena samo konvencionalna nafta ili je uključena i nekonvencionalna nafta (nafta dobivena posebnim postupcima iz bitumenskih pijesaka i uljnih škriljavaca).

Međunarodni politički i ratni čimbenici
OPEC – Kartel zemalja izvoznica nafte kontroliranom proizvodnjom nafte i kvotama izravno utječe na cijenu nafte kao i velike multinacionalne naftne kompanije koje se okrupnjuju i repozicioniraju u skladu sa svojim strateškim interesima. Rast kineskog i indijskog tržišta i rast potrebe za energentima također znatno utječe na povećanje cijene nafte. Prošle godine u Kini je proizvedeno 2,3 milijuna automobila što je predstavljalo rast od 12,7 % u odnosu na prethodnu godinu, a kineska proizvodnja automobila ima tendenciju daljnjeg rasta kako bi zadovoljila tržište od 1,3 milijardi ljudi. Indija je proizvela više od milijun automobila prošle godine što je predstavljalo povećanje proizvodnje od 26,5 % u odnosu na 2003. godinu. I Indija i Kina proizvode automobile uglavnom samo za svoje tržište. Godine 2004. u svijetu je proizvedeno 49 milijuna automobila.U zemljama proizvođačima nafte smanjuje se, ili u potpunosti prekida proizvodnja nafte kao posljedica ratnih čimbenika. Tu su uključeni i prekidi naftnih transportnih pravaca, regionalni vojni sukobi ili teroristički napadi u području gdje se istražuje i eksploatira nafta. U posljednjih deset godina na cijenu nafte utjecali su teroristički napad 11. rujna 2001. na New York i Washington, rat u Afganistanu kao i Zaljevski rat 2003. godine (rat u Iraku).

Supstitucija nafte s drugim energentima na tržištu
Kao pogonsko sredstvo ili kao ogrjevni energenti i plin i električna energija mogu u nekim segmentima supstituirati naftu. Tu su i neki drugi oblici obnovljivih i ekološki prihvatljivih energetskih izvora kao što su gorive ćelije, biodizel, geotermalna energija, sunčeva energija, energija vjetra za koje je karakteristično da zasad drže mali postotak tržišta energnata, ali imaju tendenciju rasta i u budućnosti će usporedno s pooštrenjem ekoloških propisa njihov udio u tržištu energenata rasti.
Automobilska industrija već neko vrijeme testira pogon na vodik. Vodik se spaja s kisikom te tako nastaje električna energija, ostatak tog elektrokemijskog procesa je samo voda pa je stoga pogon na vodik ekološki prihvatljiv. Plin može supstituirati naftu na mnogim područjima uporabe i ima ga dovoljno za opskrbu kroz cijelo 21.stoljeće. Plin izgara potpuno, bez ostatka i ekološki je prihvatljiv, a i cijenom je plin konkurentniji od nafte i ugljena. Zbog svega toga energetski stručnjaci smatraju da će 21.stoljeće biti stoljeće plina. Nuklearna energija je jedna od mogućih alternativa, ali zbog nuklearnih katastrofa u prošlosti takva mogućnost iz sigurnosnih razloga nema potporu javnosti. Isto tako nuklearna energija ne može zamijeniti naftu u svim segmentima potreba, a posebice u području prometa.

Važnost energenata za oružane snage u ratu i u miru
U povijesti je zabilježeno niz primjera da su se zbog energenata gubile i dobivale bitke, pa i ratovi. Na prekretnici 2. svjetskog rata Adolf Hitler je rekao svojim generalima “Potrebni su mi ugljen i željezo Doneca i kavkaska nafta, ili mogu zapovjediti prekid rata”, a savezničke bombe bačene na rafinerije pokazale su se učinkovitije nego bombe bačene na topničke bitnice. Posebno zanimljiv primjer shvaćanja važnosti energenata u vojne svrhe je lucidnost britanskog admirala Fischera koji je shvatio stratešku važnost nafte još u vrijeme kada se rabila kao “ulje za lampe” i mast za podmazivanje kotača na kočijama . Britanski admiral John Arbuthnot Fisher shvatio je važnost nafte za prevlast na svjetskim morima te u potpunosti shvatio nadmoć nafte nad ugljenom i i prednosti flote koja ima pogon na naftu. Bojnom brodu koji ima pogon na ugljen treba 4 – 9 sati da postigne maksimalnu brzinu, dok brodu koji ima pogon na naftu treba 30 minuta da postigne maksimalnu brzinu. Logistici za popunu naftom bojnog broda treba 12 ljudi koji trebaju raditi 12 sati, a da bi se osigurala jednaka energetska vrijednost za brod na ugljen logistici treba 500 ljudi koji posao popune trebaju obavljati 5 dana. Radijus djelovanja flote na naftni pogon bila je četiri puta veći od radijusa djelovanja flote na ugljen. Flota koja ima pogon na naftu može se opskrbiti naftom i na otvorenom moru zahvaljujući brodovima cisternama za razliku od flote koja ima parni pogon i koja je vezana za opskrbu ugljenom u velikim lukama. Nafta omogućuje da se broj osoblja koje opslužuje brodske strojeve smanji za 60%. Od dva bojna broda iste tonaže i naoružanja brod sa pogonom na naftu bit će za tri čvora brži od broda sa pogonom na parne kotlove. Prelazak britanske flote s ugljena na naftu predstavljao je promišljen, skup i relativno dugotrajan proces koji je omogućio britanskoj mornarici da zadrži prevlast na svjetskim morima.
Admiral Fischer je modernizirao britansku mornaricu u načinu konstrukcije brodova, načinu opskrbe i doktrini uporabe pred sam početak 1. svjetskog rata. Uoči početka prvog svjetskog rata, kao prvi lord admiraliteta Winston Churchill rekao je sljedeće “Krajnji cilj naše politike je da britansku mornaricu učinimo vlasnikom i neovisnim proizvođačem nafte bez koje njezin opstanak ne možemo zamisliti. Zbog toga moramo osigurati tolike rezerve nafte koliko je potrebno za slučaj rata odnosno koliko je potrebno za sprečavanje skakanja cijena za vrijeme mira. Stoga moramo nastojati da u svakom trenutku nadziremo izvore svjetske nafte.” Kao što je energija nafte omogućila povećanje radijusa djelovanja, te bržu i jednostavniju opskrbu bojnih brodova u odnosu na energetski učinak ugljena, tako se od energenta budućnosti očekuje povećanje radijusa djelovanja brodova, zrakoplova i vozila uz istodobno zauzimanje manjeg skladišnog prostora za isti energetski učinak ekvivalenta nafte.

Zaključak
Nafta će još nekoliko desetljeća biti glavni energent i “kičma” civilizacije, a cijena nafte će se uz povremene veće i manje oscilacije zadržati iznad cijene od 50 dolara za barel uz tendenciju daljnjeg rasta uzrokovanu potražnjom za naftom rastućeg kineskog i indijskog tržišta. Povećati će se ovisnost o opskrbi nafte iz zemalja Perzijskog zaljeva i nekadašnjeg Sovjetskog Saveza (kaspijska nafta) koje će kontrolirati proizvodnju i cijene naftnih derivata.Plin će supstituirati naftu u nekim područjima primjene. Zemlje Europske unije i NATO saveza morat će uložiti velika finacijska sredstva da smanje ovisnost o bliskoistočnoj nafti, kako istraživanjem u području povećanja iscrpka postojećih ležišta nafte u svijetu, tako i istraživanjem na području razvoja obnovljivih izvora energije i supstitucije drugim energentima koji će osim uloge zamjene za naftu morati zadovoljiti zahtjeve održivog razvoja.
LITERATURA/IZVOR PODATAKA
Appenzeller, T., (2004) Kraj jeftine nafte; Prčić, H., (edit.) National Geographic Hrvatska, lipanj 2004.
Duić, N. ( 2002 ) Energetika nakon Kyota, http: //powerlab.fsb.hr /OsnoveEnergetike/Kyoto
Dekanić, I. (1998.) Načelo energetske politike i upravljanje prirodnim izvorima za održivi razvoj u Republici Hrvatskoj, Konferencija rudarske, geološke i naftne struke.
Engdahl, W., (2001) Stoljeće rata, anglo-američka naftna politika i novi svjetski poredak
Franić, Z. (2000.) Početak kraja jeftine nafte, http://mimi.imi.hr/~franic/nafta_banka.html
Milovanović, D., Radičević, P., (1980) Strategijski značaj mineralnih sirovina, vojna biblioteka “Savremena vojna misao”, str. 400, Beograd
Šunić, M., (2003) Plinski sustavi, distribucija plina, Bauer grupa, str.743, Samobor
http://www.wtrg.com/EnergyCrisis/index.html
http://www.vjesnik.hr/html/2005/03/14/Clanak.asp?r=gos&c=2
http://www.vjesnik.hr/html/2005/04/25/Clanak.asp?r=gos&c=3
http://siteresources.worldbank.org/INTPROSPECTS/Resources/Pdf_0205.xls
International Energy Outlook 2001, http://www.bp.com/worldenergy
http://www.eia.doe.gov/oiaf/ieo/download.html
http://physics.ius.edu/~kyle/E/Reserves.html
http://www.originofnations.org/books,%20papers/quotes%20etc/admiral_fisher.htm
http://www.hubbertpeak.com/campbell/
http://www.dieoff.org/page140.htm

Marko ZEČEVIĆ