Jeftinije od razarača i znatno većih borbenih mogućnosti od korveta, fregate su postale spasonosno rješenje za većinu suvremenih ratnih mornarica

Od II. svjetskog rata naovamo pojam fregata postao je toliko popularan da se rabi za označavanje najrazličitijih brodova, od relativno malih i dobro naoružanih, do velikih i slabo opremljenih namijenjenih patroliranju oceanima. Više je pravilo nego iznimka da se oznakom fregata označavaju i brodovi koji bi se komotno mogli označiti kao razarači ili čak krstarice. Tako je, ponajviše iz političkih razloga, izbrisana razlika između razarača, fregata, korveta i odobalnih patrolnih brodova. Unatoč tome, još uvijek postoje jasni kriteriji kojima se određuje vrsta broda, pa tako i fregate. Problem je u tome što svaka ratna mornarica ima svoje kriterije koji se više temelje na pojedinačnim potrebama i željama nego na jasnim projektnim ili operativnim značajkama.

Općenito, u posljednjih desetak godina jasno se iskristalizirala tendencija povećanja površinskih ratnih brodova. Paralelno s povećanjem rastao je i broj brodova klasificiranih kao fregate. Danas se oznaka fregata najčešće rabi za brodove istisnine oko 5000 tona i dužine oko 140 metara. Tek za usporedbu, brodove sličnih svojstava tijekom II. svjetskog rata označavali su kao lake krstarice, a nakon okončanja rata još dugo su takve brodove označavali kao (velike) razarače. S druge strane, rasla je i veličina razarača, a ta je tendencija prisutna i danas. Tako će najnoviji američki razarači klase Zumwalt imati punu istisninu od 14 260 tona, prema “samo” 9200 tona razarače klase Arleigh Burke.

U skladu s tim okvirima ne iznenađuje da tri europske države, koje su nekad surađivale u projektu Common New Generation Frigate, grade fregate istisnina od 6700 do 7350 tona. Isto tako bilo bi prihvatljivo da se veći brod označi i kao razarač. Druge ratne mornarice prihvatile su svoje kriterije za označavanje brodova. Tako je japanska ratna mornarica (Japanese Maritime Self-Defence Force – JMSDF) kao razarače označila brodove u rasponu istisnine od 3700 (namijenjeni eskortiranju) pa do 18 000 tona (nosač helikoptera). Korejska ratna mornarica ima nešto drukčiji pristup. Tako je svoje brodove KDX-1, istisnine 3800 tona označila kao razarače, dok je nove brodove iz programa FFX (24 broda koje će dovršiti od 2011. do 2028.) istisnine 3100 tona označila kao fregate iako su po svim svojstvima vrlo slični KDX-ima.

Ruska ratna mornarica preferira klasifikaciju u kojoj brodovi manji od 1900 tona dobiju oznaku fregata (klase Steregušći i Gepard). S druge strane, Južna Afrika je stvorila globalnu pomutnju kad je svoje brodove klase Valour (istisnine 3600 tona) označila kao patrolne korvete, iako bi bilo logičnije da su dobili oznaku fregate.

Općeprihvaćeni kriteriji
Ako se malo udaljimo od zbrke koja vlada u službenim klasifikacijama ono što nam ostaje kao čvrsta osnova za klasifikaciju jesu zahtijevane borbene mogućnosti i veličina broda. Na žalost i taj pristup ima nedostataka jer svaka ratna mornarica projektira brod po svojim specifičnim zahtjevima, s naglaskom na neku značajku i na štetu neke druge.
Po takvoj generalnoj “odokativnoj” klasifikaciji fregate su oceanski borbeni brodovi na pola puta između razarača i korveta, idealan spoj mogućnosti razarača i veličine (cijene) korveta. Po borbenim mogućnostima moderne su fregate doista vrlo blizu mogućnostima razarača. Na žalost kupaca (ratnih mornarica) i cijena im je bliža razaračima nego korvetama. U toj podjeli smatra se da bi razarači trebali biti relativno mali brodovi (u odnosu na krstarice) čija je osnovna namjena protuzračna obrana većeg područja, uključujući i obranu od balističkih projektila malog i srednjeg dometa. Korvete su mali (jeftini) ratni brodovi manjih borbenih mogućnosti, uglavnom namijenjene djelovanju u priobalnim vodama. Slični su i odobalni patrolni brodovi koji imaju slabe borbene mogućnosti, ali izvrsne maritimne značajke i dobru autonomnost.

Ova provizorna generička definicija nastala je uglavnom na brzom razvoju brodskih protuzračnih raketnih sustava. Zbog svoje veličine PZO sustavi velikog dometa ugrađivali su se na razarače i krstarice, a oni srednjega na fregate. Zajednički NATO NFR-90 program bio je prvi pokušaj da šest najvažnijih europskih ratnih mornarica zajednički razviju novu klasu broda namijenjenu protuzračnoj obrani flote. Nakon kolapsa NFR-90 programa, zamijenjen je većim brojem nacionalnih i multinacionalnih programa, od kojih su tri dobili “F” oznaku (njemački, nizozemski i španjolski). S druge strane Francuska, Italija i Velika Britanija odlučile su razviti brod s “D” oznakom, signalizirajući namjeru da naprave veliki borbeni brod koji bi u osnovi obavljao iste zadaće kao i “F”. Azijski je pristup toj problematici bitno jedinstveniji jer japanska, korejska, indijska i kineska ratna mornarica sve svoje brodove namijenjene protuzračnoj obrani flote, bez obzira na veličinu, označavaju s “D”.

Naravno, ostaje otvoreno što točno znači “protuzračna obrana” kad je u pitanju brod. Danas se raketni sustavi kao što je Aster-15, Evolved Sea Sparrow ili Sthil-Uragan (SA-N-7), dometa 20 do 30 kilometara, stavljaju u kategoriju srednjeg dometa pogodnu za lokalnu obranu broda, a neprikladni su za obranu flote. Još prije kojeg desetljeća sustavi kao što su Tartar ili SA-N-11 pružali su gotovo isti domet i manju visinu djelovanja. S druge strane suvremeni brodski PZO sustavi moraju obavljati složenije zadaće nego njihovi prethodnici. Suvremeni višenamjenski brodski radari mogu istodobno obavljati više zadaća nego nekoliko različitih radara na brodovima od prije dvadesetak godina. Oni u sebi sjedinjuju mogućnosti motrenja zračnog prostora i morske površine te kontrolu paljbe (među ostalim i navođenje PZO projektila). Okomiti lanseri pružaju znatne prednosti u usporedbi s ranijim jednostrukim, dvostrukim ili kutijastim lanserima. Ali sve te prednosti sa sobom donose i neke zahtjeve. Osim znatnog povećanja cijene za svaki sustav (radarski, PZO i brodski zapovjedni) oni traže i sve više prostora za smještaj. U slučaju broda to znači veći trup i veću istisninu, a to opet dovodi do daljnjeg povećanja cijene.

Uzmimo za primjer program nabave suvremenih fregata indijske ratne mornarice. Tri fregate klase Talwar (Projekt 1135.6 Krivak-III) već su u operativnoj uporabi, dok su tri poboljšanog projekta naručene. Uz to, tu su i tri fregate klase Shivalik (Projekt-17) čiji je program gradnje u indijskim brodogradilištima prekinut 2006. u korist gradnje sedam Improved Projekt-17A fregata. Sve su te fregate naoružane PZO sustavom Kashmir-Uragan, dok im protubrodsko naoružanje čine protubrodski vođeni projektili 3M-54E1 Klub (SS-N-27) koje će ubrzo zamijeniti znatno ubojitiji Brahmos (PJ-10) nadzvučni projektil s mogućnosti uništavanja ciljeva na kopnu. Kineska ratna mornarica odlučila se za sličan pristup s fregatama Type-054 Jiangkai i Type-054A Jiangkai-II. Jiangkai-II klasa koja se ubrzano gradi u kineskim brodogradilištima (četiri su porinute, a dvije su u završnoj fazi gradnje) opremljena je vertikalnim laserom za 32 PZO projektila 9M317ME Shtil (kineska im je oznaka HHQ-16) i radarom Fregat-M2EM (NATO oznaka Top Plate). Dvije fregate klase Jiangkai naoružane su starim PZO sustavom HHQ-7 (kineska kopija francuskog Crotalea) malog dometa. Po svemu sudeći, 9M317ME Shtil je postao i standardni PZO sustav za sve fregate iz ponude ruskih brodogradilišta.

“Katice za sve”
I kad bi sve fregate namijenjene PZO obrani (ili razarače) izostavili iz ovog pregleda, i dalje bi ostao pregršt različitih programa razvoja i gradnje fregata diljem svijeta, previše da ih se obuhvati samo jednim člankom. Fregate su od kraja II. svjetskog rata “narasle” iz malih eskortnih brodova u “Katice za sve”, sposobne obavljati sve borbene zadaće koje se mogu postaviti pred neki ratni brod (osim podmornice i nosača zrakoplova). Zbog svoje velike brzine i dobrog naoružanja mogu se rabiti za zadaće izviđanja i pokazivanja zastave. Neke imaju topove dovoljno velikog kalibra da ih mogu rabiti za zadaće paljbene potpore snagama na kopnu, a neke će uskoro dobiti vođene projektile kojima će moći uništavati i ciljeve u dubini kopna. Imaju i već opisanu mogućnost PZO obrane. Velika brzina i dobra maritimna svojstva čine ih i dobrim patrolnim brodovima. Zapravo bi bilo lakše opisati put evolucije kojim su prošle od II. svjetskog rata do danas i povećanje njihovih mogućnosti nego u na jednom mjestu opisati sve programe gradnje suvremenih fregata.

Najčešći pristup projektiranju suvremenih fregata je višenamjenska fregata sposobna obavljati širok spektar zadaća. Kao eskortni brod mora biti sposobna nositi se sa širokim rasponom prijetnji – iz zraka, s mora i ispod njegove površine. Danas mnoge fregate unutar te potpodjele imaju istisninu od oko 5000 tona, naoružanje sastavljeno od PZO sustava malog dometa s vertikalnim lanserima (od 16 do 32 projektila), višenamjenskim radarima, s osam protubrodskih vođenih projektila spremnih za lansiranje, jedan ili dva helikoptera i automatskim brodskim topom kalibra 76 mm ili većim. Za protupodmorničku borbu ove fregate rabe sonare srednje frekvencije smještene u trupu ponekad potpomognute i tegljenim sonarima na krmi. Tu su i laka protupodmornička vođena torpeda za samoobranu i helikopter namijenjen otkrivanju i uništavanju podmornica na većim udaljenostima.

Odmah se vidi da je većina ovih sustava prisutna i na većim brodovima, a razlika se očituje u prisustvu većeg broja dodatnih senzora (npr. radar za motrenje zračnog prostora velikog dometa) i/ili većeg broja vertikalnih lansera PZO sustava po mogućnosti većeg dometa. Norveške fregate klase Fridtjof Nansen, koje je projektirala i izgradila španjolska tvrtka Navantia, tipični su primjer dobro izbalansirane višenamjenske fregate s dobrim omjerom naoružanja, što im omogućava izvršavanje zadaća i na oceanskim prostranstvima. Njihovih 5200 tona istisnine i 132 metra dužine čine ih najmanjim brodovima s AEGIS radarskim sustavom koji je razvijen na osnovi višenamjenskog radarskog sustava SPY-1. Iako je taj radarski sustav izvorno razvijen za krstarice, naknadno je prilagođen ugradnji na razarače, pa poslije i na fregate. Sada se nudi kupcima i u inačicama namijenjenim za ugradnju na manje brodove kao što su korvete i raketni čamci.

Za singapursku ratnu mornaricu francuska tvrtka DCN razvila je fregate klase Formidable istisnine 3200 tona. Te su fregate sjajan primjer kako je moguće na brod ograničene veličine ugraditi najsuvremenije sustave koji su izvorno bili namijenjeni znatno većim brodovima.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza broj operativnih fregata u ruskoj mornarici naglo se smanjivao, unatoč tome što u svom sastavu ima znatan broj malih ratnih brodova koji po tamošnjoj klasifikaciji nose oznaku fregata (ostatak svijeta smatra ih korvetama). Pravo stanje s fregatama sposobnima za djelovanje na oceanima znatno je lošije. U operativnoj je uporabi ostalo tek nekoliko brodova klase Krivak, klase Gepard (Projekt 11661) i Steregushiy (Projekt 20380). Brodovi klase Gepard i Steregushiy imaju punu istisninu manju od 2000 tona. Iz operativne su uporabe povućena dva broda klase Jastreb (Projekt 1154 – NATO oznake Neustrashimy) istisnine 4250 tona. Iako je gradnja fregate klase Novik (Projekt 1244,1), istisnine 3600 tona, započela 1997. ona još uvijek nije dovršena. Umjesto 14 brodova te klase, po svemu sudeći, dovršit će se samo prvi brod. S reduciranom opremom i naoružanjem služit će kao školski brod. Umjesto Novika projektirana je klasa Gorškov (Projekt 22350). Kobilica prvog brod te klase postavljena je 2006., a sadašnji planovi predviđaju gradnju čak 20 brodova. Klasa Gorškov dugačka je 132 metra s istisninom 4500 tona. Naoružanje će se sastojati od PZO sustava Shtil, nadzvučnog protubrodskog vođenog projektila Onyx 3M55, protupodmorničkog sustava Medvevka i automatskog topa kalibra 130 mm. Uz to dobit će i potpuno novi radarski sustav.

Japanska ratna mornarica nedavno je krenula s planom nabave osam višenamjenskih fregata nove klase, koje bi se mogle označiti i kao razarači jer se razvijaju kao 19DD. Nakon uspješnih klasa Murasame i Takanami, ti će brodovi imati istisninu od 5000 tona. Porinuće prvog broda očekuje se tijekom ove godine, a ulazak u operativnu uporabu tijekom 2011. Po dosadašnjim najavama 19DD će imati visok stupanj nezamjetljivosti (stealth), a pokretat će ga COGAG pogonski sustav koji će mu osigurati vršnu brzinu veću od 30 čvorova. Naoružanje će činiti top kalibra 127 mm, Mk41 okomiti lanserski sustav za projektile RIM-7M Sea Sparrow, osam protubrodskih vođenih projektila Type-90 SSM-1B, dva trostruka laka torpedna uređaja i jedan helikopter SH-60K. Zanimljivije su zadaće koje će 19DD obavljati – zaštita razarača klase Kongo i Atago od opasnosti iz zraka (uključujući i protubrodske vođene projektile) i podmorja dok će se veliki AEGIS razarači fokusirati na obranu Japana od balističkih projektila koji bi mogli doletjeti iz Sjeverne Koreje. To je svojevrstan povratak na izvorne zadaće razarača kad im je jedina zadaća bila zaštita bojnih brodova (kasnije i nosača aviona) od napada brzih torpednih brodova (zbog toga su iz zvali razarači torpednih brodova).

Patrolne fregate
Djelovanje u sukobima niskog intenziteta i/ili izvođenje međunarodnih operacija (provođenje sankcija UN-a, embarga, borba protiv krijumčara itd.) zadaće su čija se brojnost povećava iz dana u dan. Uporaba velikih i dobro naoružanih fregata u tim zadaćama je neracionalna (preskupa) iako se, silom prilika, moraju rabiti zajedno s još skupljim razaračima. Problem je što velik broj ratnih mornarica još uvijek rabi brodove izgrađene tijekom Hladnog rata sa sasvim drugom namjenom.

Zbog toga je u tijeku intenzivni razvoj i gradnja velikih patrolnih brodova/fregata. Tako je američka obalna straža razvila novi National Securtiy Cuterrs, označen kao klasa Bertholf, kao dio znatno šireg programa Deepwater. Iako je Bertholf klasa označena kao kuter (odobalni patrolni brod) zapravo je riječ o patrolnoj fregati dužine 123 metra i istisnine 3200 tona. CODAG pogonski sustav osigurava vršnu brzinu od 28 čvorova. Naoružanje obuhvaća top kalibra 57 mm, proturaketni topnički sustav Phalanx CIWS, sustave za elektroničko djelovanje i SBROC-NULKA lansere mamaca. Na svakom je kuteru jedan RHIB dužine 11 metara i kombinacija bespilotnih i letjelica s posadom (četiri bespilotne letjelice, ili dva helikoptera, ili jedan helikopter i dvije bespilotne).

Nešto drukčiji pristup odabrala je francuska ratna mornarica koja je za sukobe manjeg intenziteta namijenila tzv. Fregates Legeres (La Fayette klasa, 3750 tona istisnine, brzine 25 čvorova) ili Fregates de Surveillance (Floreal klasa, 2950 tona, 20 čvorova). Ta su plovila bolje naoružana nego patrolni brodovi, ali imaju slabije borbene mogućnosti u odnosu na tradicionalne fregate. Zbog toga su pogodne za zadaće nadzora i sudjelovanje u zadaćama manjeg rizika. Smanjenje vršne brzine dovelo je do nekih ograničenja, naročito kad brodovi djeluju unutar združenih snaga. S druge strane, pogodni su za eskortiranje manjih ratnih brodova kao što su lovci mina (barem brodovi klase La Fayette), desantni i logistički brodovi u području s ograničenim opasnostima iz zraka, kopna i s mora. Preciznije, pogodni su za mirovne operacije kao što je ona koja se upravo odvija ispred libanonske obale.

S druge strane La Fayette klasa se pokazala izvrsnom osnovom za razvoj brodova sa znatno većim borbenim mogućnostima. I dok su tajvanski brodovi klase Kang Ding sličnih borbenih mogućnosti kao original, znatni je napredak učinjen na saudijskim brodovima klase Al Riyadh i singapurskim klase Formidable. Tako su brodovi klase Al Riyadh dobili suvremene radare za kontrolu zračnog prostora, najsuvremeniji borbeno-zapovjedni sustav i osmerostruki okomiti lanser za osam PZO vođenih projektila Aster 15. Uz to dobro su opremljene i za protupodmorničku borbu (torpedni uređaja kalibra 533 mm za teška torpeda DCNS F17 i protupodmornički helikopter veličine NH90).

Singapurske fregate klase Formidable imaju još jače naoružanje i bolju opremu. Osnovu naoružanja čine okomiti lanser SYLVER A43 s 32 lansera za PZO vođene projektile Aster 15 i radar Herakles. Za protubrodsku borbu naoružane su protubrodskim vođenim projektilima Harpun. Na pramcu imaju top kalibra 76 mm. Više o fregatama klase Formidable možete pročitati u Hrvatskom vojniku broj 52. S takvim naoružanjem fregate klase Al Riyadh i Formidable mogu se rabiti kao ratni brodovi prve crte i uspješno djelovati u najtežim zadaćama.
Najveći nedostatak obje ove klase je niska vršna brzina. Tako fregate klase Al Riyadh postižu s CODAD konfiguracijom, koju čine četiri dizelska motora SEMT Pielstick 16 PA6 STC (pojedinačne snage 5,700 kW (7,740 KS)), vršnu brzinu od tek 24,5 čvorova.

Za uvjete Perzijskog zaljeva to je dovoljno, ali za djelovanje unutar združenih snaga u kojima su i nosači zrakoplova ta je brzina premala. Sličan problem imaju i singapurske fregate klase Formidable. I one rabe CODAD konfiguraciju sa četiri motora MTU 20V 8000 pojedinačne snage 8200 kW (11 152 KS). Motori su raspoređeni tako da dva motora pokreću jedan osovinski vod na kojemu je smješten brodski vijak s prekretnim krilima. Uporaba dizelskih motora omogućava dobru iskoristivost goriva, tako da je maksimalni doplov fregata klase Formidable uz brzinu krstarenja od 18 čvorova 4000 nautičkih milja. Negativna je strana što je ukupna snaga sva četiri motora dovoljna tek za vršnu brzinu od 27 čvorova. Vršna bi se brzina mogla znatno povećati ugradnjom plinskih turbina, ali bi se time smanjio doplov i povećala cijena broda.

Kao što je spomenuto, veličina fregata se kontinuirano povećava kako bi se dobio prostor za ugradnju sve većeg broja senzora i oružnih sustava (koji su sami po sebi sve veći i teži). Povećanje istisnine znači da bi za dostizanje vršnih brzina iznad 30 čvorova trebalo ugraditi još snažnije (skuplje) pogonske sustave. Sinergijski rezultat povećanja broda, ugradnje suvremenih senzora i oružja te snažnih pogonskih sustava donio bi toliko povećanje cijene da bi se ona poklopila s cijenom razarača. Kako bi se to izbjeglo zasad se kao prihvatljiva solucija drži vršna brzina između 26 i 28 čvorova.

Tomislav JANJIĆ