Vojskama su inženjerijska sredstva, pa tako i lansirni mostovi, rijetko pri vrhu popisa za nabavu, ali s vremena na vrijeme stvaraju se preduvjeti za njihovu modernizaciju. Iskustva s teških terena, primjerice onih u Afganistanu, kao i ponovna važnost tenkova i drugih teških oklopnih vozila, potaknuli su razvoj i modernizaciju lansirnih mostova

Mogućnost slobodnog kretanja postrojbi uvijek je bio jedan od odlučujućih čimbenika ratovanja. Prelaženje prirodnih prepreka, kao što su rijeke ili klanci, tijekom borbenih djelovanja zahtjevno je zato što usporava napredovanje te olakšava postavljanje i koncentraciju protivnikove obrane.

IHS Jane’s procjenjuje tržište oklopnih lansirnih mostova na 1,655 milijardi dolara u idućih deset godina. U usporedbi s tržištima drugih sustava i nije neki iznos, ali treba imati na umu da ih vojske nabavljaju u relativno malom broju i često je riječ o nadogradnjama postojećih platformi što znatno spušta cijenu. Lansirni mostovi usto imaju prilično dug životni vijek: primjerice, osnovni sustav američke kopnene vojske datira još iz daleke 1968.

Zanimljivo je da su vojske koje su se doktrinarno oslanjale na Sovjetski Savez stavljale veći naglasak na sposobnost prelaska prepreka nego one sa zapadne strane nekadašnje željezne zavjese. Gotovo su sva istočna oklopna vozila, osim tenkova, imala amfibijske sposobnosti. Lansirnim je mostovima pridavana veća važnost i gušće su raspoređivani u postrojbama. Jedan je od razloga sigurno bio ofenzivniji karakter Varšavskog pakta, ali u pravilu i slabije razvijena infrastruktura u istočnoj Europi te zemljama koje su nabavljale od Sovjetskog Saveza.

Na tenkovskim podvozjima

Glavni je oklopni lansirni most ruske vojske MTU-72 na osnovi tenka T-72, ali u naoružanje se uvodi novi MTU-90M koji je 2013. odobren za uporabu. MTU-90M temelji se na tenku T-90 i poboljšana je inačica lansirnog mosta MTU-90 Gusenitsa-1 s jačim motorom i ovjesom. To mu je potrebno da bi se nosio s teškim mostom duljine 20 m i hidrauličkim sustavom za postavljanje mosta. Potrebno je najmanje pola metra oslonca sa svake strane mosta što znači da može premostiti najviše 19 m. Uz dodavanje posebnih nožica na kraj mosta moguće je spojiti dva sustava radi prelaženja većih raspona. Most se postavlja na tradicionalan način, tako da se njegovi krakovi dižu na prednji kraj vozila i rastvaraju kao škare. MTU-90M ima deset tona veću nosivost od prethodne inačice, odnosno šezdeset tona, što je primjereno za podršku ruskih tenkova. Isporuka sustava ruskoj vojsci trebala je početi 2014., ali nema potvrde da je doista ostvarena. Poznato je da je Azerbajdžan također odabrao MTU-90M.

Na jednakoj podlozi
Britanska kopnena vojska koristi sustav BR90 koji se sastoji od različitih međusobno izmjenjivih sastavnica, odnosno pojedinih mostova. Mogu se lansirati s nekoliko platformi. Oklopna je inačica Titan (izveden iz tenka Challenger 2), koji koristi dva tipa mostova. Prvi je most broj 10, duljine 26 m, s vremenom postavljanja od dvije minute, a drugi čine dva mosta broj 12, pojedinačne duljine 13,5 m, a vrijeme postavljanja svakog iznosi 1,5 minutu. Od 2011. do 2014. britanskoj su vojsci isporučena 33 Titana. Budući da se Titan temelji na tenku Challenger, ima jednaku razinu oklopne zaštite i mobilnosti. Britanska je vojska jedna od rijetkih (jedina od zapadnih) koja ima tenk, teško oklopno vozilo za izvlačenje i lansirni most temeljene na jednakoj podlozi. To donosi određene logističke prednosti, kao i prednosti u vezi s održavanjem operativnog tempa.
Većina vojski prilikom nabave prednost daje borbenim vozilima pa je uobičajeno da su oklopni lansirni mostovi najmanje generaciju iza tenkova koji su trenutačno u uporabi. Primjer je njemačka vojska koja se oslanja na lansirni most Biber izveden iz tenka Leopard 1 i koji je, iako još uvijek značajnih performansi, u raskoraku s njezinim osnovnim i jedinim tenkom, Leopardom 2.

Leguan za više platformi
Njemačka tvrtka Krauss-Maffei Wegmann (KMW) nudi svoj most Leguan koji se može ugraditi na niz platformi. Tako je Leguan na osnovi Leoparda 2 prodan Finskoj, Singapuru, Švedskoj i od siječnja 2015. Švicarskoj (12 komada). Inačica Leguana za Leopard 2 ima raspon od 26 m i spada u klasu nosivosti Military Load Class (MLC) 80, točnije, podnosi prelazak vozila od oko 70 tona. Inačica Leguana prodana je i Maleziji, ali postavljena na osnovu poljskog tenka PT-91M i u toj konfiguraciji ima nosivost u kategoriji MLC 60 (54,75 tona). Jedna je od prednosti Leguana što se rastvaranje mosta i postavljanje obavlja horizontalnim kretanjem krakova i postupak je manje zamjetljiv u usporedbi s postavljanjem mosta škarastim rastvaranjem gdje krakovi u jednom trenutku dostižu visinu od desetak metara.

Prioritetni ciljevi
Američka kopnena vojska još uvijek koristi lansirne mostove na osnovi tenkova M-48 i M-60 koji su slabije mobilni od tenkova M1 Abrams i borbenih vozila pješaštva M2 Bradley koje bi trebali podržavati. Oklopna zaštita tih vozila također nije više na potrebnoj razini, ponajprije zato što lansirni mostovi na bojišnici spadaju u prioritetne ciljeve protivnika. Mostovi su duljine 18,3 m i nominalne nosivosti 54,4 tone, a M1A2 ima 63 tone. Početkom devedesetih američka je kopnena vojska pokušala uvesti novi sustav na bazi Abramsa pod oznakom M104 Wolverine, ali projekt je zbog povećanja troškova prekinut 2001. nakon što su naručena samo 44 komada umjesto planiranih 400. Nakon sedam godina američka je vojska ponovno procijenila postojeće sustave na M48/M60 te zaključila da ti mostovi ipak mogu još neko vrijeme podržavati M1A2, ali moraju promijeniti podvozje. Odlučila se za preuzimanje projekta Marinskog korpusa na osnovi Abramsa XM1074, nazvanog Joint Assault Bridge (JAB).

Američka odluka
General Dynamics i DRS Sustainment Systems ugovorili su 2012. izradu nekoliko prototipova JAB-a s isporukom za testiranja u kolovozu 2014. U početku je i BAE Systems bio uključen u program i za potrebe ispitivanja isporučio je mostove koje koristi britanski Titan. Međutim, američka se vojska odlučila za daljnje korištenje mostova koje već ima u klasi MLC 85. Mostovi se postavljaju na uobičajen način, a najveća će prednost sustava JAB biti prelazak na novu platformu, tj. M1 Abrams. Takvim se rješenjem ostvaruju uštede prilikom nabave, a procjenjuje se da će pojedinačna cijena iznositi oko šest milijuna dolara. Planirana je nabava 28 JAB-ova za marince i 337 za američku kopnenu vojsku. Odluka o proizvođaču trebala bi biti donesena ove godine, a proizvodnja je predviđena zaključno s fiskalnom 2020. godinom.

Kamioni u akciji

Osim oklopnih sustava na gusjenicama, postoje i lansirni mostovi koje prevoze kamioni. Ti su lansirni mostovi namijenjeni u prvom redu za osiguranje prelazaka u slučajevima i na mjestima kad se ne očekuje protivničko djelovanje. Međutim, u suvremenim sukobima prednja crta bojišta najčešće ne postoji pa i pozadinske operacije mogu biti u opasnosti od protivničkog djelovanja. Stoga je poželjno osigurati barem minimum oklopne zaštite i za takva sredstva.
Primjer je kamionskog lansirnog mosta američki sustav REBS (Rapidly Emplaced Bridge System) tvrtke General Dynamics European Land Systems. REBS kombinira standardni kamion američke kopnene vojske Oshkosh M1977 HEMTT 8×8 i dvodijelni modularni most BAP (Bridge Adapter Pallet) koji se postavlja horizontalnim širenjem kao i Leguan. Most je duljine 13,8 m čime osigurava premošćivanje razmaka do 13 m i ima nosivost u kategoriji MLC 50. Sam BAP uključuje i poseban dizelski motor za pokretanje hidrauličnog sklopa za postavljanje mosta.
Velika Britanija i Novi Zeland nabavili su za potrebe operacija u Afganistanu jednak sustav, ali postavljen na kamion MAN 8×8 s oklopnom kabinom. Britanska vojska namjerava slično zaštititi kabine kamionske inačice svojeg sustava BR90. Nadalje, u planu je i opsežnija modernizacija tog sustava kojom bi se omogućilo da ostane u uporabi čak do 2040. godine. Modernizacija bi mogla uključiti uvođenje novog mosta Axillary Tensioned Long Span Bridge. Njim bi se za 20 m povećao raspon postojećeg sustava (32 m) koji već koristi Malezija u sklopu svojih BR90. Moguće je i povećanje nosivosti sustava sa sadašnjih MLC 70 na klasu MLC 100. Očekuje se da će ovogodišnji Strateški pregled obrane i sigurnosti donijeti određene detalje u vezi sa spomenutom modernizacijom.

Isporuka PTA 2
Francuska vojska, za razliku od većine, nema lansirni most na gusjenicama, ali za potrebe izvoza postoji koncept koji kombinira podvozje tenka Leclerc i most Leguan. Francuzi koriste sustav PTA 2 (Pont d’Assault Modulaire), poznat i pod nazivom SPRAT (Système de Pose Rapide de Travures) koji se temelji na namjenski razvijenom podvozju na kotačima konfiguracije 10×10. PTA 2 nosi dva mosta duljine 14,3 m, jedan na drugom, koji se lansiraju preko prednje strane vozila. Nosivost mostova pojedinačno iznosi čak 120 tona, a spojeni mogu premostiti razmak od 24 m s nosivošću od 80 tona. Nosivosti se najvjerojatnije odnose na podršku prelaska vozila na kotačima jer se istodobno navodi kako su mostovi u klasi MLC 70, što znači šezdesetak tona, odnosno dovoljno za prelazak tenka Leclerc. Mostovi se postavljaju horizontalnim širenjem i potrebne su tri minute za postavljanje jednog odnosno pet minuta za postavljanje obaju. Članovi posade su vozač i zapovjednik smješteni u lako oklopljenu kabinu. Svako vozilo PTA2 prati kamion s poluprikolicom s dodatnim mostovima. Francuska vojska koristi deset vozila PTA 2 i sva su isporučena do 2014. godine.

Poljsko rješenje
Poljska je vojska nedavno od domaćih tvrtki, OBRUM Gliwice koja je zadužena za razvoj te proizvođača BUMAR-ŁABĘDY, naručila deset kamionskih sustava MS-20 Daglezja. Sedam je sustava planirano za isporuku ove godine, a preostala tri tijekom 2016. Daglezja se sastoji od kamiona Jelcz C662D.42M 6×6 s posebnom poluprikolicom lanserom te mostom raspona 23 m kojim se premošćuje razmak do 20 m. Nosivost mosta je u klasi MLC 70, odnosno 63,5 tona za gusjenična vozila i MLC 100, tj. 99,7 tona za vozila na kotačima. Posebnost je poljskog mosta što između krakova ima postavljene ploče koje zatvaraju međuprostor čime je omogućen prelazak vozila s manjim međuosovinskim razmakom, a uvelike je olakšan i prelazak pješacima. Poljska namjerava uvesti u naoružanje inačicu sustava MG-20 Daglezja-G na gusjenicama, točnije njih tridesetak počevši od 2017., radi podrške novonabavljenim tenkovima Leopard 2A5 te planiranim moderniziranim Leopard 2PL. Daglezja-G postavljena je na produljenom podvozju poljske inačice tenka T-72, a raspon premošćivanja i nosivost jednaki su kao na inačici na kotačima.

I za laka vozila
Još od početaka oklopnog ratovanja, prije otprilike stotinjak godina, sredstva za prelazak prepreka namijenjena su za podršku teških vozila. Međutim, posebno teški tereni, primjerice u Afganistanu, izazov su i za snage na lakim oklopnim vozilima na kotačima, ali i za lake pješačke snage.
 
Njemački je Krauss-Maffei Wegmann krajem 2013. predstavio sustav lansirnog mosta namijenjen za podršku lakim vozilima na kotačima Heavy Short Trackway Bridging (HSTB) koji se postavlja na standardna vozila na kotačima kao što je Dingo 4×4. Sustav premošćuje razmake od četiri ili osam metara, a nosivost mu je u klasi MLC 40. Krakovi mosta prevoze se na lansirnom okviru na prednjem kraju vozila, sastavljeni odnosno samo dijelom sastavljeni u kraće sekcije koje se mogu brzo spojiti.

Za potrebe lakih pješačkih snaga nekoliko je vojski opremilo svoje postrojbe u Afganistanu improviziranim ljestvama. Britanci su se 2010. odlučili žurno (Urgent operational requirement) nabaviti novi i inovativni koncept tvrtke Alpha Composites. Sustav nazvan Short Gap Crossing sastoji se od modula od kompozitnih materijala, pojedinačne mase tri kilograma i sa znatnom nosivošću, a do šest ih se može spojiti u ljestve duljine 4,5 m. Takve su ljestve višenamjenske: mogu poslužiti kao most preko kanala i jaraka karakterističnih za britansko područje odgovornosti u Helmandu, a također i kao priručna nosila za ranjenike.

Vedran SLAVER