Ministar Kotromanović izrazio je zadovoljstvo viđenim i rekao kako je ponosan na hrvatske vojnike. ”Vidjeli…
Svečani hod pobjednika
Vojni mimohodi imaju duboko simboličko značenje u životu hrvatskog naroda. Nisu samo prikaz oružja, opreme i uvježbanosti Oružanih snaga već i snažna poruka zajedništva, snage i otpornosti našeg naroda. U tom kontekstu, posebice prilikom obilježavanja obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, mimohod postaje snažan trenutak nacionalnog ponosa i sjećanja na sve one koji su dali živote za slobodu domovine

Za građane, mimohod je prilika da uživo vide ljude koji svakodnevno stoje na braniku sigurnosti i da osjete povezanost s vojskom ne samo kao institucijom već kao i dijelom naroda iz kojeg je proizišla. To je istodobno i trenutak u kojem država šalje jasnu poruku o svojoj spremnosti za obranu suvereniteta, o čvrstoj organiziranosti svojih obrambenih sustava, ali i o poštovanju povijesne istine i žrtve. Mimohodom, obilježenim zastavama, pjesmom i prisjećanjem na ključne povijesne događaje, učvršćuje se svijest o identitetu, slobodi i zajedničkom putu. Za mlade generacije to je i snažna lekcija iz domoljublja i odgovornosti. Zato vojni mimohod nije samo svečanost. On je potvrda snage zajedništva i živi dokaz koliko se poštovanjem prošlosti gradi sigurnija i ponosnija budućnost. U gotovo 35 godina postojanja Oružane snage Republike Hrvatske održale su tri mimohoda, a četvrti je pred nama. Prvi, sad već legendarni mimohod, održan je 30. svibnja 1995. na zagrebačkom Jarunu. U vrijeme kad je trećina Hrvatske još uvijek bila okupirana, a uoči vojno-redarstvene operacije Oluja, taj mimohod imao je posebno značenje. On je bio potvrda izgradnje vlastite vojske i države koja je, unatoč brojnim izazovima, uspješno obranila svoj teritorij i suverenitet. Održan ni mjesec dana od završetka VRO Bljesak i svega nekoliko mjeseci prije veličanstvene Oluje, taj mimohod bio je i svojevrsna najava konačnog oslobođenja većine okupiranog teritorija.

Prvi za povijest
Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga dr. Franjo Tuđman te ministar obrane Gojko Šušak prije mimohoda obišli su i pregledali postrojene pješačke i motorizirane postrojbe Hrvatske vojske. Nakon intoniranja hrvatske himne i prijavka koji je predsjedniku Tuđmanu predao načelnik GS-a stožerni general Janko Bobetko, Predsjednik je pozvao na minutu šutnje za sve one koji su živjeli, patili, umirali i ginuli za slobodnu hrvatsku državu, a zatim je zapovjedio da mimohod krene. Smotra OSRH, na koju su mnogi sudionici stigli ravno s bojišnica, započela je preletom triju aviona MiG-21bis koji su u zraku ostavljali crvene, bijele i plave tragove, a zatim je, uz zvukove fanfara i uz koračnicu Puhačkog orkestra Hrvatske vojske krenuo mimohod, kojim je zapovijedao general-bojnik Ivan Basarac.

Mimohod je prikazao snagu i spremnost Hrvatske vojske i policije, ali poslao je i jasnu poruku kako se mlada Hrvatska uspješno transformira iz zemlje u ratu u organiziranu i sposobnu vojnu silu. Bila je to i prilika da hrvatski građani prvi put na tako velikom i svečanom događaju izravno vide snagu i odlučnost oružanih snaga koje su proizišle iz naroda i koje su u tom trenutku bile ključna okosnica obrane nacionalne slobode. Taj povijesni mimohod nije bio samo demonstracija vojne moći već i izraz zajedništva i nacionalnog ponosa. Održan uoči konačnog vojnog i političkog zaokruživanja hrvatske samostalnosti, ostao je trajno zapisan u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda kao trenutak kad se Hrvatska, ranjena ali nepokolebljiva, svijetu predstavila kao ozbiljna, samosvjesna i suverena država. O tome što je značio i koliko je bio važan prvi mimohod OSRH govore i izjave nekih od sudionika tog povijesnog događaja. Predsjednik Tuđman tad je rekao: “Pokazali smo čitavom hrvatskom narodu u domovini i svijetu, ali i čitavom svijetu, što smo stvorili.” Tadašnji je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH Mate Granić naglasio sljedeće: “Mislim da je Hrvatska pokazala da je spremna i braniti se, i uspostaviti svoj teritorijalni integritet. Naravno, mi ćemo učiniti sve da to bude mirnim putem uz pomoć međunarodne zajednice, ali našu slobodu i samostalnost više nitko nema pravo ugrožavati.” General-bojnik Ante Gotovina tad je rekao: “To je jedan od najvažnijih događaja ove godine i sigurno itekako važan za našu državu. Pokazali smo svijetu dobru pripremljenost Hrvatske vojske i njezinu spremnost za izvršavanje svih zadaća u cilju obrane naše zemlje”, dok je general-bojnik Mate Laušić istaknuo: “Veličanstveni utisci – prijatelju na veselje, neprijatelju na razmišljanje.”

Fokus na invalidima Domovinskog rata
Drugi vojni mimohod održan je također na Jarunu, dvije godine nakon prvog – 30. svibnja 1997., pod nazivom Pobjednički bedem. Bilo je to na sedmu obljetnicu Dana državnosti i šestu obljetnicu Dana Oružanih snaga RH. Nakon dugih ratnih godina, mimohod je slavio pobjedu, ali i najavio smjer rasta OSRH.
Ministar obrane Gojko Šušak dočekao je i pozdravio predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OSRH dr. Franju Tuđmana. Predsjednik se uoči mimohoda i protokolarnog rasporeda događanja obratio invalidima Domovinskog rata na središnjoj tribini i prve ih pozdravio. Načelnik Glavnog stožera OSRH general-pukovnik Pavao Miljavac tad je predao prijavak, a pritiskom na tipku računala predsjednik Tuđman pokrenuo je mimohod, kojim je zapovijedao general-bojnik Marijan Mareković. Dok je ispred svečane lože prolazilo Zapovjedništvo mimohoda, a Jarun nadlijetala tri aviona MiG-21bis ostavljajući za sobom trag u bojama hrvatske zastave, na videozidu su se smjenjivali kadrovi s vojnog poligona na Slunju te iz Bračkog kanala, gdje je počasni postroj Flote Hrvatske ratne mornarice skidanjem kapa mornarski pozdravio sve sudionike Pobjedničkog bedema. Bio je to prikaz združenosti hrvatskih snaga. Snaga koje se mogu u svakom trenutku svojom tehnologijom i znanjem oduprijeti neprijatelju, ali i snaga koje su tog dana slale svijetu poruku mira.

Na Pobjedničkom bedemu sudjelovale su oko tri tisuće pripadnika svih triju grana OSRH. Ulogu, važnost i poruku koju je mimohod poslao svijetu najbolje je sažeo prvi hrvatski predsjednik: “Mislim da zajedno sa mnom svaki hrvatski građanin može biti ponosan na pripadnike svoje vojske, na svoju oružanu silu u cjelini i na svoju domovinu koja je to stvorila u tako kratkom roku, u veoma nepovoljnim okolnostima. Mislim da mimohod jamči sigurnost hrvatske budućnosti, slobode, hrvatske demokracije.” Predsjednik Vlade RH Zlatko Mateša naglasio je: “Prije svega treba reći da stvoriti vojsku, takvu vojsku, vojsku koja odgovara svim standardima NATO-a u samo sedam godina je nevjerojatan uspjeh. Osjećam se ponosnim, kao i svatko tko je bio sudionikom tog mimohoda, tko je vidio kojim to sredstvima i prije svega kakvim to ljudima raspolaže Hrvatska i Hrvatska vojska.”

20 godina Oluje
Treći mimohod održan je 4. kolovoza 2015. u širem središtu Zagreba (Ulica Marina Držića – Ulica grada Vukovara – Savska cesta – Slavonska avenija). Oružane snage RH njim su na najbolji mogući način obilježile 20. obljetnicu VRO Oluja. Nakon što je predsjednica Republike i vrhovna zapovjednica OSRH Kolinda Grabar-Kitarović u pratnji ministra obrane Ante Kotromanovića i načelnika GS OSRH generala zbora Drage Lovrića obišla i pozdravila svečane postroje, iznad pozornice zavijorila se 20-metarska hrvatska zastava, koju su na svečanost donijeli kadeti OSRH. Ta je zastava na dan veličanstvene pobjede 1995. godine podignuta na Kninskoj tvrđavi.

Nakon što je Predsjednica Republike izdala zapovijed za početak mimohoda, čiji je zapovjednik bio kontraadmiral Robert Hranj, ispaljeni su počasni plotuni, a nebom su preletjela tri borbena aviona MiG-21. Svečanost je započela postrojem Zapovjedništva mimohoda, a zatim je slijedio postroj zastava u kojem su se, uz zastave Republike Hrvatske, MORH-a, MUP-a RH, Glavnog stožera OSRH, postrojbi iz Domovinskog rata i drugih, prvi put u povijesti na mimohodu OSRH vijorile i zastave Europske unije te NATO saveza. Mimohod se kretao Ulicom grada Vukovara, od Držićeve do Savske, a kad je ispred središnje lože postavljene kraj Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog prolazio postroj hrvatskih branitelja, oglasilo se šest brdskih topova M1-4/50 76 mm ispaljujući 20 plotuna koji su simbolizirali 20 godina od Oluje. Što je značio i koju je poruku poslao treći mimohod OSRH, sažela je u svojoj izjavi predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović: “Današnji mimohod bio je mimohod mira, a ne rata, budućnosti, a ne prošlosti, mimohod dostojanstva kojim smo pokazali da cijenimo i volimo svoje, ali i poštujemo tuđe.”

Sloboda koja je izborena
Okrugla 30. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja nosi sa sobom duboku simboliku. Ne samo kao podsjetnik na jednu od najsjajnijih stranica novije hrvatske povijesti već i kao priliku da se svečanim vojnim mimohodom izrazi nacionalni ponos, zahvalnost i odlučnost u očuvanju slobode stečene u Domovinskom ratu. Vojni mimohod koji će se u povodu te važne obljetnice održati više je od same vojne parade. To je trenutak zajedništva naroda i vojske, u kojem se cijelo društvo prisjeća herojstva hrvatskih branitelja, odlučnosti državnog vodstva i jedinstva koje je bilo ključno za obranu i oslobođenje domovine. Mimohod simbolički povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, pokazujući kako je Hrvatska iz rata izišla kao pobjednica, a u vremenu mira pouzdana je članica međunarodne zajednice. Za hrvatski narod taj mimohod nije tek ceremonijalni događaj. Emotivan je trenutak, povezan s identitetom. Gledajući sudionike kako prolaze u savršenom stroju, građani osjećaju ponos zbog postignutog, ali i sigurnost u današnje i buduće sposobnosti Hrvatske vojske. Mimohod je istodobno snažna poruka mladim generacijama da sloboda nije dana nego izborena i da je na svima nama odgovornost da ju se čuva, njeguje i prenosi dalje. Trideset godina nakon Oluje, mimohod nije samo prisjećanje na pobjedu već i potvrda zrelosti hrvatske države, njezine sigurnosne stabilnosti i strateške orijentacije prema suradnji, miru i obrani temeljnih vrijednosti demokracije. To je i trenutak u kojem narod i vojska stoje zajedno u časti, zahvalnosti i vjeri u još jaču i pravedniju budućnost Hrvatske.
Tekst: Tomislav Vidaković; Foto: arhiva Hrvatskog vojnika