Razarači klase Chao Yang dobar su primjer kako se promišljenim modernizacijama i brodovi stari četrdeset i pet godina mogu osposobiti za učinkovito borbeno djelovanje

Naglo jačanje kineskih oružanih snaga u zadnjih deset godina, posebice kineske ratne mornarice, potaknulo je i druge države te regije da počnu jačati svoje vojne potencijale. Jačanje kineskih zračnih i pomorskih snaga osobito je zabrinulo Tajvan, koji je do sada svoju sigurnost, između ostaloga, temeljio i na tehnološkoj superiornosti svojih vojnih snaga. Zbog toga se Tajpej odlučio obratiti svojoj najvećoj saveznici Sjedinjenim Američkim Državama kako bi tamo nabavio suvremeno oružje koje će ponovno uspostaviti ravnotežu. Prvi opipljivi rezultat tih nastojanja je nabavka četiri razarača klase Kidd namijenjena protuzračnoj obrani. Ti će razarači zamijeniti sedam zastarjelih i nedavno otpisanih razarača klase Chao Yang, koji su ustvari temeljito rekonstruirani i modernizirani američki razarači iz II. svjetskog rata klase Gearing.

Klasa Gearing
Klasa Gearing projektirana je još tijekom II. svjetskog rata kao osnovni brod američke ratne mornarice namijenjen bliskoj zaštiti nosača zrakoplova, prije svega od napada iz zraka. Nastala je na osnovama klase Allen M. Sumner, koja se nije pokazala najuspješnijom, ponajviše zbog premale autonomije i nemogućnosti praćena nosača zrakoplova tijekom njihovog djelovanja na prostranstvima Pacifika. Zbog toga je na prijedlog admirala Kinga odlučeno da se napravi nova klasa razarača, ali tako da se klasi Sumner doda sekcija trupa dužine 14 stopa (4,27 m). U tu sekciju projektanti su stavili dodatne spremnike za gorivo zapremine 160 tona i time povećali autonomiju plovidbe za čak 30 posto. Na taj su način dobiveni razarači standardne istisnine 2637 tona (pune 3340 tona). Maksimalna im je brzina bila 34,5 čvorova, što je bilo dovoljno za praćenje nosača zrakoplova. Pri brzini krstarenja od 20 čvorova doplov im je bio 4380 nautičkih milja.

Razarači klase Gearing projektirani su još tijekom II. svjetskog rata kao osnovni brod američke ratne mornarice namijenjen bliskoj zaštiti nosača zrakoplova
S ukupno 98 brodova primljenih u operativnu službu, razarači klase Gearing su postali najbrojniji ratni brodovi američke ratne mornarice svih vremena. Bilo bi ih i više da gradnja mnogih nije otkazana nakon završetka rata, a neki su razrezani na navozima u visokom stupnju dovršenosti. Brz razvoj pomorske tehnologije koji je uslijedio krajem četrdesetih i osobito tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća uzrokovao je da američka ratna mornarica za svoje razarače klase Gearing razvije više modela modernizacije nazvanih Fleet Rehabilitation and Modernization (FRAM). Kroz ukupno tri takva programa razarači klase Gearing postupno su svoje mnogobrojno topničko oružje zamijenili raketnim lanserima protupodmorničkih vođenih projektila ASROC i torpednim uređajima za vođena protupodmornička torpeda. Na krmenom dijelu broda našlo se prostora i za ugradnju hangara za laki helikopter. Brodovi su opremljeni i suvremenim radarskim i sonarnim sustavima. Tako opremljeni razarači klase Gearing bili su namijenjeni protupodmorničkoj borbi.
Već sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća američka je ratna mornarica zaključila da su joj potrebni bolji razarači, te je počela projektirati i graditi razarače čija je konstrukcija bolje odgovarala uporabi raketnog oružja. Unatoč dolasku novih i boljih, razarači klase Gearing ostali su u uporabi u američkoj ratnoj mornarici sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je počela njihova prodaja prijateljskim ratnim mornaricama. Kupci su bili ratne mornarice Argentine, Brazila, Ekvadora, Grčke, Španjolske, Irana, Južne Koreje, Meksika, Pakistana i Turske. Jedan od najvećih kupaca bila je tajvanska ratna mornarica, koja je tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća dobila čak četrnaest razarača klase Gearing. Ti su razarači, uz fregate klase Cheng Kung (klasa Perry), Chi Yang (klasa Knox) i Kang Ding (klasa Lafayette), donedavno činili okosnicu tajvanske ratne mornarice. S vremenom je sedam razarača otpisano iz službe zbog zastare ili da bi poslužili kao izvor doknadnih dijelova, tako da je prve godine dvadeset i prvog stoljeća u operativnoj službi dočekalo samo sedam razarača klase Chao Yang.

Razarači klase Chao Yang
Sedam donedavno operativnih tajvanskih razarača klase Chao Yang isporučeni su nakon što ih je američka mornarica modernizirala po programu FRAM I, što znači da su bili prilagođeni za protupodmorničku borbu. Tajvanska je mornarica od njih napravila višenamjenske razarače s primarnom zadaćom protuzračne obrane, iako su zadržali snažno protupodmorničko naoružanje. Razarači su nosili imena i oznake: Shien Yang – 912 (bivši James E Kyes – DD 787), Liao Yang – 921 (bivši Hanso- DD 832), Shen Yang – 923 (bivši Power – DD 839), Te Yang – 925 (bivši Sarsfield – DD 837), Yun Yang – 927 (bivši Hamner – DD 718), Chen Yang – 928 (bivši Johnston – DD 821) i Shao Yang – 929 (bivši Hollister – DD 788). Svi su porinuti u razdoblju od svibnja 1945. do studenog 1946. U sastav tajvanske ratne mornarice ulazili su ovim redoslijedom: Chien Yang i Liao Yang predani su 18. travnja 1973., Te Yang i Shen Yang 1. listopada 1977., Yun Ynag u prosincu 1980., Chen Yang 27. veljače 1981., te Shao Yang 3. ožujka 1983.

Nakon primitka u sastav tajvanske ratne mornarice svi su brodovi prošli kroz program modernizacije Wu Chin III, kako bi ih se osposobilo za djelovanje suvremenim protuzračnim vođenim projektilima. Uz to, brodovi su dobili i suvremene protubrodske vođene projektile, te su unatoč starosti postali vrlo učinkoviti ratni brodovi sposobni za djelovanje u suvremenim ratnim sukobima.

Opis broda

Kao što je već spomenuto, razarači klase Gearing građeni su kao eskortni brodovi nosača aviona, namijenjeni njihovoj protuzračnoj zaštiti. To je značilo da moraju zadovoljavati neke osnovne zahtjeve kao što su velika brzina plovidbe da bi mogli pratiti nosače tijekom njihovog djelovanja, veliki doplov i dovoljno prostora za smještaj velikog broja protuzračnih topničkih sustava. Velika brzina, kako vršna tako i krstareća, ostvarena je uz pomoć snažnog pogonskog sustava i odgovarajuće konstrukcije trupa. Dužina razarača bila je 119 metara, a širina samo 12,6 m. Tako je dobiveno dugo i vitko tijelo koje je omogućavalo postizanje visokih vršnih brzina. Shodno tome gaz im je bio čak 5,8 m. Unatoč takvoj vitkosti trupa, stabilitet broda je bio zadovoljavajući, što je i omogućilo njihovu kasniju nadogradnju i modernizaciju. Nakon svih modernizacija tajvanski razarači klase Chao Yang imali su standardnu istisninu od 2425 i punu od 3540 tona. Interesantno je da, iako su projektirani tijekom II. svjetskog rata razarači klase Gearing nisu imali oklop jer bi on dodatno povećao istisninu što bi pak smanjilo vršnu brzinu i doplov.

Za pokretanje razarača klase Gearing uporabljen je parni pogon u kombinaciji parnih kotlova i parnih turbina. Ugrađena su četiri parna kotla Babcock & Wilcox, koja su pri temperaturi pare od 455 stupnjeva Celzijusa davali pritisak od 43,3 kg/cm2. Para je pokretala četiri parne turbine General Electric, ukupne snage 60 000 konjskih snaga. To je bilo dovoljno da se pri standardnoj istisnini postigne vršna brzina od 34,5 čvorova. Pri maksimalnoj istisnini vršna bi brzina pala na otprilike 30 čvorova. Iako kod razarača klase Chao Yang modernizacijama nije povećana istisnina, procjenjuje se da im je, pri kraju operativnog vijeka, zbog starog pogonskog sustava vršna brzina pala na 30 čvorova.
Na razarače klase Chao Yang moglo se je ukrcati 196 000 galona goriva ili 740 880 litara goriva. To je bilo dovoljno da ti razarači pri standardnoj istisnini i pri brzini krstarenja od 15 čvorova preplove 6080 nautičkih milja. Pri punoj istisnini i istoj brzini krstarenja, doplov bi se smanjio na 5370 nautičkih milja. I po današnjim mjerilima to je bila zadovoljavajuća autonomija djelovanja, tim prije jer tajvanski ratni brodovi ne djeluju na oceanskim prostranstvima, već se uglavnom zadržavaju u blizini matičnog otoka.
Konstrukcija razarača klase Gearing, pa tako i razarača klase Chao Yang, tipična je za II. svjetski rat. Projektanti su morali na relativno malo prostora pronaći dovoljno prostora za smještaj snažnog topničkog oružja. U ovom slučaju ono se sastojalo od tri dvostruka topa kalibra 127 mm (dva na pramcu i jedan na krmi), te čak dvanaest protuzračnih topova kalibra 40 mm i jedanaest topova kalibra 20 mm. Na tajvanskim razaračima to je oružje s vremenom zamijenjeno mnogo modernijim, što i nije bio veći problem, jer je na brodovima bilo i više nego dovoljno mjesta.

Protuzračni raketni sustav

Razarači klase Chao Yang su nakon modernizacije Wu Chin III prenamijenjeni u razarače namijenjene protuzračnoj raketnoj obrani. Zbog toga su ih opremili s protuzračnim raketnim sustavom General Dynamics Standard SM-1MR. Kako nije postojala mogućnost da se ugrade standardni automatski lanseri, odabrana je jedina preostala mogućnost – postavljanje kontejnera s projektilima. Ukupno je postavljeno deset kontejnera, dva dvostruka lansera na pramcu i dva trostruka lansera na krmi broda. Kako su nepokretni lanseri s projektilima, tako su postavljeni da otprilike pokrivaju svih 360 stupnjeva oko broda.
Raketa SM-1MR dugačka je 4,48 metara i promjera tijela 343 mm. Razmah krilaca je 914 mm. Masa rakete u trenutku lansiranja je 617 kilograma. Rakete s tom oznakom najčešće imaju Mk 27 ili Mk 56 raketne motore s dvojnim potiskom (startno/putni motori). Bojna glava može biti stara Mk 51 ili mnogo modernija prefragmentirana Mk 115. Vođenje na srednjem dijelu leta je zapovjedno, dok se u završnoj fazi raketa na cilj navodi uz pomoć svog poluaktivnog radarskog prijamnika. Maksimalni domet raketa SM-1MR je 46 kilometara, protiv ciljeva koji lete na srednjim visinama.

Za navođenje protuzračnih projektila na razaračima klase Chao Yang ugrađen je jedan iluminacijski radar Signaal STIR, čiju su antenu smjestili na krov zapovjednog mosta. Otkrivanje ciljeva u zraku povjereno je radaru Signaal DA08, koji je dobio laku antenu radarskog sustava DA05. Ona je smještena na vrh prednjeg jarbola. Radar DA08 u inačici MTI ima mogućnost otkrivanja cilja veličine lovca na udaljenosti od 185 km, a u inačici FFT na udaljenosti od 125 km. S obzirom na to da je rabljena antena radara DA05, koji ima maksimalnu mogućnost otkrivanja ciljeva veličine lovca na udaljenosti od 135 km, teško je reći koji je bio stvarni domet motrenja radara DA08 na razaračima klase Chao Yang. Ta zanimljiva kombinacija napravljena je kako bi se antena glavnog radara mogla smjestiti na vrh najvišeg jarbola, čime joj je bitno povećana područje otkrivanja niskoletećih protubrodskih projektila. U toj ulozi maksimalni domet i nije presudan, zbog horizonta motrenja koji je ograničen zakrivljenošću Zemljine kugle. Zapadni izvori navode da je ta kombinacija na razaračima klase Chao Yang mogla istodobno pratiti do 24 cilja.
Ciljnički i iluminacijski radar Signaal STIR (Signaal Track and Illuminating Radar) ima instrumentalni domet od 60 km, što je više nego dovoljno za projektile dometa 46 km. Uz to, rabi se i za navođenje topničke paljbe brodskog topništva. Zapadni izvori navode da je STIR radar na tajvanskim razaračima mogao istodobno usmjeravati projektile na četiri cilja. Vjerojatno zbog činjenice da su razarači klase Chao Yang na raspolaganju imali samo deset projektila Standar, na njih su ugradili samo jedan Signaal STIR radar. Da je na raspolaganju bilo više projektila, sigurno bi ugradili i drugi, kao što je to uobičajeno na modernim ratnim brodovima.

Protubrodski projektili

Iako im je osnovna namjena bila protuzračna obrana flote i matičnog otoka razarači klase Chao Yang pri zadnjoj modernizaciji obavljenoj 1994. dobili su i protubrodske projektile Hsiung Fang II tajvanske proizvodnje. Razvoj projektila Hsiung Feng II započeo je 1983., a prva su probna lansiranja izvedena 1986. U osnovi, radi se o kopiji američkog protubrodskog vođenog projektila AGM-84 Harpoon. Projektil je dugačak 4,6 m i promjera tijela 34 centimetra. Raspon krila mu je 0,9 m. U trenutku lansiranja masa mu je 685 kg. Sustav vođenja je inercijalni na srednjem dijelu leta, dok se u završnom aktivira radarski sustav koji je potpomognut infracrvenim tražilom. Infracrveno tražilo ima promjer 70 mm i smješteno je odmah iznad radoma radara. Za pogon služi startni raketni motor koji se nakon lansiranja odbacuje i putni turbomlazni motor smješten u stražnjem dijelu projektila. Maksimalni domet projektila je 80 km, a brzina leta visoko podzvučna. Bojna glava ima masu od čak 225 kg, što je dovoljno da se potope ili iz uporabe izbace gotovo svi ratni brodovi. Neki izvori navode da su na svim raketama izvršene modernizacije koje im omogućavaju prihvat i obradu podataka tijekom leta, tako da se projektili Hsiung Feng II mogu na ciljeve navoditi i s drugih platformi (avioni i helikopteri), a ne samo s brodova s kojih su lansirani. Projektil Hsiung Feng II ušao je u operativnu uporabu 1990. Razvijene su i inačice namijenjene lansiranju iz zraka (bez startnog raketnog motora) i inačice namijenjene lansiranju iz obalnih bitnica.

Topnički sustavi

Iako su razarači klase Gearing obilovali topničkim sustavima, na razaračima klase Chao Yang ostala su samo tri. Na pramčanom dijelu ugrađen je višenamjenski topnički sustav OTO Melara Compact kalibra 76 mm, dok je na krmi postavljen proturaketni topnički sustav CIWS Vulcan Phalanx. Na sredini broda, na svakom boku je po jedan, postavljeni su topovi Bofors kalibra 40 mm. Top Compact kalibra 76 mm i dužine cijevi 62 kalibra jedan je od najpopularnijih topničkih sustava svih vremena, te je do kraja 2002. proizveden u više od 1000 primjeraka. O njegovoj uspješnosti možda još više govori činjenica da je prodan 51 ratnoj mornarici te je postao zaštitni znak tvrtke OTO Melara. Licencu za njegovu proizvodnju otkupile su Australija, Indija, Japan, Španjolska i Sjedinjene Države. Nastao je na osnovi topa 76,2 mm M.M.I. ali s mnogo naprednijim odlikama. Vjerojatno je njegova najvažnija odlika njegova kompaktnost i mala masa od samo 7439 kg koja mu omogućava ugradnju i na plovila veličine raketnih topovnjača. Pritom je zadržana brzina paljbe od 80 do 85 granata u minuti. Tvrtka OTO Melara razvila je program modernizacije koji omogućava brzinu paljbe od 100 granata u minuti. U posebnom spremniku ispod palube nalazi se 80 granata spremnih za uporabu. Granate se u ležište topa ubacuju automatskim punjačem. Učinkovit domet protiv ciljeva u zraku je 8000 metara, a protiv ciljeva na površini mora i na kopnu čak 16 000 m. Rad ovog topničkog sustava potpuno je automatiziran te se na ciljeve navodi pomoću ciljničkog radara i/ili optoelektroničkim sustavom. Kako mu je osnovna namjena gađanje ciljeva u zraku, može djelovati u rasponu od -15 do + 85 stupnjeva po visini. Brzina pokretanja cijevi po visini je 35 stupnjeva u sekundi. Po horizontali top može djelovati svih 360 stupnjeva, ovisno o položaju na brodu. Brzina pokretanja po horizontali mu je 60 stupnjeva u sekundi. Za navođenje paljbe ovog topa rabi se radar Signaal STIR.
Za blisku proturaketnu obranu zadužen je topnički sustav Vulcan Phalanx Block 16. To je najrasprostranjeniji proturaketni topnički sustav na svijetu. Projektiran je tako da zauzme što manje prostora na brodu te za potpuno autonoman rad. Za učinkovito djelovanje potrebno je samo da od brodskog borbenog sustava dobije podatak o smjeru i visini dolaska protubrodskog vođenog projektila. Unatoč nastojanjima da bude što kompaktniji, masa mu je 5625 kg (u najnovijih inačica masa je 6120 kg). Taj se topnički sustav sastoji od radarskog sustava, smještenog u radomu na vrhu topa, i šesterocijevnog Gatling topa kalibra 20 mm smještenog u sredini. Ispod topa nalazi se veliki spremnik streljiva. Ovisno o inačici maksimalna brzina paljbe je između 3000 i 4500 granata u minuti. Maksimalni domet je 1500 metara.

U dostupnoj zapadnoj literaturi i na internetu za razarače klase Chao Yang navodi se da su naoružani s dva topa Bofors 40 mm dužine cijevi 70 kalibara, ali se ne navodi točna inačica topa. Ni dostupne fotografije nisu od velike pomoći jer se na njima ti topovi vide vrlo slabo. Najvjerojatnije se radi o modelu Sea Trinity. I ovdje se radi o malom i kompaktnom topnički sustav mase 3700 kg. Brzina paljbe mu je 300 granata u minuti, a maksimalni učinkovit domet protiv ciljeva u zraku 3000 m. Proizvođač navodi da je top učinkovit i protiv protubrodskih vođenih projektila koje može uništavati na udaljenostima do 2500 m. Za navođenje njihove paljbe na razaračima klase Chao Yang rabio se radarski sustav Westinghouse W-160 čiju su antenu smjestili u kupolu na vrhu drugog jarbola.

Protupodmorničko naoružanje

U američkoj ratnoj mornarici razarači klase Gearing su nakon modernizacija dobili ulogu protupodmorničke borbe. Zbog toga su ih opremili sonarima i raketnim sustavom ASROC. Tako opremljeni došli su u posjed tajvanske ratne mornarice. Iako im je u međuvremenu namjena promijenjena ipak su zadržali snažno protupodmorničko oružje. Jedan osmerostruki lanser sustava ASROC postavili su na sredini broda, između dimnjaka. Iz njega su lansirali protupodmorničke vođene projektile koji su nosili laka vođena torpeda Mk 46. Maksimalni domet projektila bio je 10 km, čemu se mora pridodati i domet torpeda od 7320 metara. Ista torpeda lansirana su i iz dvije trostruke torpedne cijevi koje su smjestili na pramac broda, na nadgrađe ispred kontejnera-lansera PZO sustava Standar. Za otkrivanje ciljeva pod morem rabljen je aktivni srednjofrekventni sonar Raytheon SQS-23H.

Zračna komponenta

Još tijekom modernizacija u Sjedinjenim Državama razarači klase Gearing dobili su mogućnost nošenja lakog helikoptera. Tu su odliku zadržali i tijekom uporabe u tajvanskoj ratnoj mornarici. Na razarače klase Chao Yang tajvanska ratna mornarica ukrcala je lake helikoptere McDonnell Douglas MD 500. Upitno je koliko su se ti helikopteri mogli rabiti u borbenim operacijama jer im je prazna masa bila 898 kg a maksimalna pri uzlijetanju 1406 kg. To znači da su uz jednog pilota i gorivo imali tek dovoljnu nosivost da ponesu jedan laki torpedo Mk 46 čija je masa 235 kg. Ovi su helikopteri vjerojatno rabljeni za izviđanje i vizualnu kontrolu otkrivenih plovila. Nemaju veliku brzinu, tek 241 km/h, ali u zraku mogu ostati samo četiri minute manje od dva sata. Za otkrivanje i identifikaciju više nego dovoljno.

Zaključak

Razarači klase Chao Yang dobar su primjer kako se promišljenim modernizacijama i brodovi stari četrdeset i pet godina mogu osposobiti za učinkovito borbeno djelovanje. U nekim segmentima svojim borbenih mogućnosti bili su čak bolji i od mnogo modernijih fregata klase Kang Ding (klasa La Fayette). Nagli razvoj kineske ratne mornarice ipak ih je učinio zastarjelima te će na njihovo mjesto doći suvremeniji razarači klase Kidd.

Siniša RADAKOVIĆ