Izaslanstvo MORH-a i OS RH koje su predvodili potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir…
Taktički štitovi i barijere
Tradicionalne zaštitne ploče koje se drže u ruci nekad su odbijale, skretale i zaustavljale udarce mačeva, noževa, kopalja i strijela. Danas imaju dodatnu, vrlo nezahvalnu zadaću. Trebaju u što većoj mjeri zaustavljati streljivo ispaljeno iz vatrenog oružja
U ranim civilizacijama, kao i danas, zaštitna sredstva antagonist su u odnosu na oružje. U početku, za osobnu zaštitu cijelog ili dijelova tijela nezaobilazno su služili materijali iz neposredne okoline obitavališta ljudi. Tad se, primjerice, koristila obrađena i prilagođena koža ili kosti uginulih ili ulovljenih životinja, zatim kamen i drvo, a potom metali. Danas, u vrijeme visokotehnoloških rješenja, osobna zaštita u načelu ima istu ulogu kao i prije. Spriječiti i/ili umanjiti mogućnost lakšeg, težeg ili smrtonosnog ozljeđivanja i dalje je imperativ u razvoju i korištenju zaštitne opreme.
U najširem smislu, štit je fizička barijera ili prepreka između različitih ugroza i tijela korisnika. Nalazi nacrtanih motiva na povijesnim lokalitetima diljem svijeta, primjerice u Egiptu, zorno prikazuju uporabu štitova u vojnim formacijama. Za pronađene antikne štitove izrađene od metala većinom se smatra da su uglavnom bili namijenjeni za protokolarno-ceremonijalne svrhe. Naime, u praksi su zapravo bili nepraktični zbog svoje mase. Pravi štitovi za borbu bili su lakši pa se njima i moglo lakše rukovati u borbi. Većina uporabljivih štitova bili su izrađeni od drveta kao najdostupnijeg materijala. Lagano je za obradu, jeftino i ergonomski prilagodljivo nekadašnjim taktikama bliske borbe. No, razvoj štitova motivirao je majstore izraditi oružja koja su mogla neutralizirati učinak štita. Primjerice, rimsko dugačko koplje pilum bacanjem se zabijalo u štit protivnika koji ga je zbog ukupne mase i poluge koje je činilo koplje morao odbaciti. Tako je postao nezaštićen.
Vještina majstora
Štit kao mehanička prepreka dio je pasivne zaštite od različitih ugroza prilikom napada protivnika. Fizičke dimenzije i konstrukcijska rješenja varirala su i ovisila o dostupnosti materijala od kojeg je napravljen kao i od vještine majstora – oružara. Značajnu ulogu imala su i morfološka obilježja korisnika poput građe i snage. Razmatrana je također i taktika uporabe u borbi kao i drugi čimbenici koji su izravno utjecali na ishod neposredne borbe u kojoj je štit korišten u bliskom borbenom kontaktu s protivnikom.
Dok su drevni štitovi odbijali, skretali i/ili zaustavljali udarce ručnog oružja poput noževa, mačeva, kopalja, borbenih sjekira i maljeva, strijela, projektila izbacivanih iz praćki i drugog, današnji štitovi imaju dodatnu, vrlo nezahvalnu zadaću. Trebaju u što većoj mjeri zaustavljati moderno streljivo ispaljeno iz modernog vatrenog oružja. Iako se kroz dulje razdoblje štit upravo zbog pojave vatrenog oružja izostavio iz standardne opreme ratnika, danas ima itekako važnu ulogu u vojnim i policijskim operacijama. Sve veća briga institucija za sigurnost, zdravlje i živote svojih vojnika i policajaca jedan je od uzroka. Drugi je činjenica da su se u međuvremenu razvile nove i moderne dizajnerske i konstrukcijske tehnologije, baš kao i otporni, a laki keramički, kompozitni, plastični i drugi materijali. Pri osvrtu na suvremene štitove, prvo treba razlikovati dvije osnovne vrste. Prva su policijski štitovi za osiguranja javnih okupljanja i uspostavljanje javnog reda. Druga su taktički balistički štitovi za zaštitu od oštrih predmeta poput noževa preko ispaljenih projektila iz vatrenog oružja sve do fragmenata koje izaziva djelovanje eksplozivnih naprava.
Standardi i razine zaštite
Nacionalni institut za pravosuđe (National Institute of Justice – NIJ) djeluje u okviru američkog Ministarstva pravosuđa. Riječ je o instituciji za istraživanje i standardizaciju, koja, među ostalim, znanstveno analizira kriminalne pojave te ocjenjuje sigurnosne proizvode namijenjene snagama reda i obrane. Od početka 1970-ih godina standardiziraju i procjenjuju razine zaštite. Postupci se odnose na vrstu streljiva protiv koje zaštitna oprema, prije svega balistički zaštitni prsluk, može zaštititi korisnika. Kako bi bili što objektivniji, stručnjaci iz NIJ-a ne provjeravaju od čega je proizvod napravljen, već samo protiv kakvog je projektila otporan. Kako bi se zadovoljili standardi NIJ-a, metak ne smije probiti ili napraviti rupu u zaštitnom prsluku, a prsluk mora štititi od ozljede. Dakle, zaštitni balistički prsluk osnova je za zaštitu i NIJ standardi odnose se primarno na njih, ali mogu se primijeniti i na drugu zaštitnu opremu poput taktičkih balističkih štitova i barijera.
NIJ je standardizirao pet razina zaštite, koje su međunarodno prepoznatljive i prihvaćene: IIA, II, IIIA, III, IV. Proizvodi s razinom zaštite I mogu se naći na komercijalnom tržištu, ali ne zadovoljavaju NIJ standarde. Oznaka A u razinama IIA i IIIA znači da su zaštitna svojstva učinkovitija od razine ispod, ali ne zadovoljavaju standarde sljedeće više razine. U načelu, razinom IIIA i nižom postiže se ”meka“ zaštita, a za ”tvrdu“ je potrebna razina III ili viša, s uključenim balističkim pločama. Jednostavno rečeno, oznaka A svojevrstan je međustandard.
Razina IIA trebala bi zaštititi od metaka u kalibru 9 mm FMJ RN i .40 S&W FMJ ispaljenih iz pištolja i revolvera. To je u načelu mekana zaštita za tijelo od različitih specifičnih materijala postavljenih u više slojeva poput tkanina, a oni su iznimno lagani i ergonomski prilagodljivi tijelu. Napredni materijali i tehnologije polagano istiskuju razinu IIA jer se više razine zaštite mogu postići s novim materijalima koji imaju iznimno malu masu i dimenzije. Nadalje, razina II štiti od metaka u kalibru 9 mm FMJ RN i .357 Magnum JSP. Razina II također je mekana zaštita koja zaustavlja uobičajene projektile ispaljene iz pištolja i revolvera, ali s većom zaštitom od razine IIA. Viša je razina zaštite IIIA i uključuje zaštitu od kalibara .357 SIG FMJ i.44 Magnum SJHP.
Ozbiljan proizvod
Razina IIIA zapravo je prva ozbiljna zaštita za vojsku, policiju i druge državne ili privatne naoružane službe uključujući zaštitare jer je to i dalje mekana zaštita i nudi maksimalnu zaštitu uz udobnost i lakoću nošenja. Izrađuje se i u tvrdoj opciji u obliku ploča. Zanimljivo je da se kod nekih komercijalnih proizvođača pojavljuje i dodatna gradacija poput razine IIIA+. Razina III u načelu štiti od projektila kalibra 5,56 i 7,62 mm FMJ ispaljenih iz pušaka. Ona je zapravo prijelaz na tvrdu zaštitu, što znači da ona sadrži otpornije materijale poput metalnih ploča, drugih kompozitnih materijala i/ili njihovih kombinacija. Razina IV kao najviša razine zaštite također je tvrda zaštita za tijelo i dizajnirana je u načelu za vojne osobe. Zaštitne ploče razine IV do nedavno su bile relativno velike mase, ali s razvojem materijala i tehnologije taj je problem sve manje izražen.
Uz američki NIJ, vojni standard za balističku zaštitu i oklop ima i NATO, pa se on često spominje u vojnostručnim tekstovima u Hrvatskom vojniku: STANAG 2920 (engl. Standardization Agreement). Zanimljivo je da veliki hrvatski proizvođač zaštitne opreme Šestan-Busch posjeduje ispitni laboratorij za testiranje svojih proizvoda prema STANAG-u 2920, ali i NIJ standardu. Osim osobne zaštitne opreme, STANAG 2920 koristi se i za mjerenje dodatnih oklopnih sustava za oklopna vozila. Borbene postrojbe rijetko su izložene ozljedama ili smrtnim slučajevima od metka, no velik je rizik od izravne i sekundarne vatre različitog oružja i fragmentacije njihovih projektila. U praksi je uobičajeno da se tzv. meka i tvrda zaštita mogu kombinirati i time se postiže bolja zaštićenost korisnika.
Kriteriji za odabir
Naravno, taktički balistički štitovi ne smiju se uzimati kao jedino rješenje za zaštitu već moraju biti integralni dio ukupne zaštite u kombinaciji s nosačem ploča, zaštitnom kacigom s vizirom i drugim dijelovima opreme. Kao i kod osobne zaštitne opreme, kriterij imperativ kod štitova i barijera jest jednostavnost u korištenju.Traži se i konstrukcija otporna na vanjske utjecaje poput vlage, vibracije, mehaničkih udaraca, topline, hladnoće, kemijskih sredstava i drugih. Osim za samu funkcionalnost štita, to je bitno i za trajnost i uporabljivost kroz dulje razdoblje, a to znači i isplativost. U uvjetima smanjenih proračunskih sredstava, cijena je itekako važna, posebice za nabavu velike količine kao što je to u slučaju policije i vojske. Nadalje, štit mora biti upravljiv. Ovisno o dimenziji i težini, bit će nošen u rukama ili potpomognut remenom za ovjes na tijelu korisnika. Ako se dimenzije i težina znatno povećavaju, tad se razmatra postolje s kotačima za lakšu manipulaciju. Važna je i mogućnost korištenja ljevacima i dešnjacima.
Jedno od najzanimljivijih rješenja za štitove je tzv. transparentna zaštita, tj. mogućnost gledanja kroz prozirne materijale štitova. Nije to novost, ali je relativno nedavno ušlo u uporabu u vojnim, policijskim i drugim službama koje se bave poslovima povišenog rizika. Osim dodatne zaštite, takav štit omogućuje izvrsnu preglednost situacije pa ubrzava proces donošenja odluke o uporabi sile, pa i vatrenog oružja u kriznim trenucima. Tad je za sigurnost vojnika, ali i onog koji stoji nasuprot njemu presudna jasna i pravno regulirana diferencijacija cilja i prijetnji. Dakle, potpuno transparentni štitovi s odgovarajućom balističkom zaštitom dostupni su na tržištu, ali s nešto manjom zastupljenošću u operativnoj uporabi. Najčešće se koriste štitovi s ugrađenim transparentnim otvorima, također odgovarajuće razine zaštite. Ovisno o namjeni i potrebama, mogu biti fiksni, preklopivi i rasklopivi, baš kao i tvrdi ili fleksibilni. Često se opremaju dodatnom opremom poput fara sa svjetlom u vidljivom i nevidljivom spektru, različitih oznaka za privlačenje pažnje ili distrakciju kao i natpisa ustanove koja ga koristi. Vrijedi spomenuti i balističke panele za torbe, aktovke i ruksake, balistička stakla, balističke deke pa čak i balističke prometne znakove za ulaske u štićene prostore, trajne i privremene balističke barijere i dr.
Pitanje kompromisa
Bez obzira na to gleda li se američki standard – Mill STD 662 E, britanski standard UK/SC/5449 ili NATO-ov standard – STANAG 2920 ili drugi relevantni standardi u području osobne zaštite, zaštitni prsluci, zaštitne balističke ploče, balistički štitovi i druga zaštitna oprema prolaze brojne testove. Potrebno ih je provesti prije nego što se bilo koji predmet namijenjen zaštiti stvarno suoči s balističkim prijetnjama. Da bi bilo koji dio zaštitne opreme prošao protokol testiranja, mora biti vrlo dobro konstruiran i dizajniran ne samo da izdrži balističke prijetnje, već da to učini čak i nakon godina kontinuirane uporabe.
Dakle, što nabaviti? Razina zaštite važan je čimbenik koji treba uzeti u obzir pri nabavi. Samo zato što razina IV i više postoji, ne znači da je to razina zaštite koja će najbolje odgovarati okolnostima i prijetnjama u poslu koji se obavlja. Promišljanje o aktivnostima koje se provode, lokacija koja se posjećuje i prijetnje koje bi se mogle pojaviti u blizini, također su kriteriji za izbor adekvatne opreme prije kupnje. Upotreba suvremenih materijala za izradu balističke zaštite evoluirala je nevjerojatnom brzinom. U samo nekoliko desetljeća, težina i debljina zaštite nekoliko je puta smanjena. Kao u svemu, pitanje je kompromisa između lakše zaštite i velike mobilnosti ili teške zaštite i smanjene/otežane mobilnosti. Zaštita zdravlja i života ljudi ključan je imperativ i glavni kriterij koji bi se trebao uskladiti s odgovarajućom i zaista potrebnom razinom zaštite.
Japanska prepreka
U gotovo 700 godina tradicije, samuraji su bili nasljedno vojno plemstvo i časnička kasta srednjovjekovnog i rano modernog Japana, a oklopi su bili i svojevrstan simbol položaja i političkog statusa. Borba u feudalnom Japanu prije pojave baruta razvijala je i preferirala taktiku uporabe konjaništva kao glavnog manevarskog oblika ratovanja, koristeći koplja i lukove uz potporu pješaštva pa se štitovi nisu koristili u rukama već kao prepreka koja se postavljala ispred pješaka za zaštitu od strelica i kopalja protivnika. Konjanici su već bili opremljeni višeslojnim oklopom koji je zapravo bio napravljen od više manjih panela nalik malim štitovima pa su tako osiguravali duže preživljavanje na bojištu uz veliku zaštitu i mobilnost. Na zanimljivom crtežu iz 1847. (gore) prikazan je samuraj Okajima Yasoemon Tsuneshige koji je 1703. sudjelovao u povijesnom incidentu nazvanom osveta 47 rōnina
NIJ-evi standardi
Načelni prikaz streljiva pješačkog naoružanja s razinama zaštite po standardima Nacionalnog instituta za pravosuđe (NIJ) koji djeluje u okviru američkog Ministarstva pravosuđa. Riječ je o detalju iz NIJ-eva letka Understanding NIJ 0101.06 Armor Protection Levels. Poslovi iz područja sigurnosti u državnim tijelima i institucijama nameću odluke o minimalnom potrebnom standardu za svako radno mjesto koje donose povišeni rizici za sigurnost osoblja pa time i razinu potrebne zaštite.
Zanimljiva rješenja
Inovativna ”origami“ rasklopiva balistička barijera od kevlara (dolje) tvrtke ATCS (Advanced Technology Compliant Solutions) nastala je temeljem istraživanja eksperata sa Sveučilišta Brigham Young u Provou, Utah. Mogla bi pridonijeti većoj zaštiti i manjoj smrtnosti policajaca na zadaćama koji stradavaju unatoč nošenju balističkog prsluka. To je zaključeno temeljem studije koju je proveo američki FBI. Iako su kevlar i slični materijali već dulje vrijeme u uporabi, promijenjena je i paradigma u području osobne zaštitne opreme: sad ima zadaću kontinuirane prilagodbe suvremenim rizicima i opasnostima za ljudsko tijelo.
Zanimljiv koncept integracije balističkog štita i ljestvi koji je ponudila tvrtka Patriot3 s jednostavnim nazivom Ladder Shield (u slobodnom prijevodu: štit – ljestve). U unutarnjem dijelu štita instalirane su vodoravne prečke koje mogu služiti i za uspon ili prelazak prepreka. Dakle, platforma omogućava zaštitu i mogućnost brzog svladavanja prostora kad je brza reakcija presudna za sigurnost i preživljavanje. Takvim rješenjem nadomještaju se tradicionalne rasklopive ili fiksne ljestve koje na intervenciji najčešće nosi član taktičkog tima.
TEKST Andrej Smolek