Izraelska puška bullpup koncepta prošla je više od petnaest godina borbene uporabe. Prva je obitelj pušaka nove generacije iz XXI. st. koja je stekla popularnost širom svijeta te ušla u uporabu vojnih i policijskih postrojbi tridesetak zemalja

Povijest tvrtke IMI (Israel Military Industries) počinje 1933. u gradu Ramat HaSharonu, u tadašnjoj Palestini pod britanskim mandatom. Nakon uspostavljanja Države Izraela, potkraj pedesetih godina IMI je počeo suradnju s Izraelskim obrambenim snagama (Israel Defense Forces – IDF). Cilj je bio razvoj streljačkih oružja temeljenih na potrebama vojnika koji se bore u urbanim područjima i u sličnim otežanim uvjetima. Rezultat su poznate marke vatrenog oružja koje koriste vojske, policije i druge sigurnosne institucije širom svijeta: Tavor, X95, Negev, Galil, Uzi i Jericho. Nakon što je izraelska vlada 2005. odlučila privatizirati IMI, novi su vlasnici tvrtku nazvali IWI (Israel Weapon Industries).
U početku je IDF bio naoružan različitim vrstama i kalibrima streljačkog naoružanja, što je bio velik logistički problem. Sredinom pedesetih godina kao standardna puška IDF-a u operativnu je uporabu uvedena belgijska borbena puška FN FAL u kalibru 7,62 mm x 51 mm. Nakon što je korištena u nizu sukoba zaključno s Jomkipurskim ratom 1973., postala je zastarjela. Bila je preduga za uporabu u vozilima i povremeno se zaglavljivala zbog pijeska i prašine u pustinjskim uvjetima. Dokazana američka jurišna puška M16 u kalibru 5,56 mm x 45 mm dala je IMI-ju poticaj za početak razvoja vlastite bazirane na tom kalibru, pa je tako 1972. u vojnu operativnu uporabu uvedena puška Galil. Razvijena je na temelju odabranih taktičko-tehničkih značajki FAL-a i sovjetske AK-47.
Početkom ovog stoljeća sve je popularnije postalo konstrukcijsko rješenje bullpup, kod kojeg je mehaničko srce puške, sklop zatvarača, smješten iza pištoljskog rukohvata i okidača. Najveća je prednost povećana učinkovitost tijekom borbe u urbanom ratovanju i lakše rukovanje u skučenim prostorima raznih vozila i letjelica, a nedostatak što se funkcionalni proces odvija neposredno uz glavu strijelca, kojem izbačene čahure i barutni plinovi mogu prouzročiti nelagodu. Nadalje, moderni vojnik nosi na sebi mnoštvo opreme, ali bullpup u tim okolnostima omogućuje brzu i razmjerno manje napornu uporabu, pa i refleksne reakcije zbog stalne opasnosti od napada.

Toponimi kao imena
Za izraelske vojnike bullpup je bio poznata konstrukcija. U sukobima su dosta koristili kratkocijevna oružja poput automata Uzi i karabina M4, jer su se događali ili u naseljenim mjestima ili nakon iskrcavanja iz vozila i helikoptera. Misleći na to, vojni autoriteti u Izraelu naložili su domaćoj industriji da osmisli zamjenu za puške M16/M4 i Galil. IMI-jeva nova puška prvotno je nazvana napredna jurišna puška AAR (Advanced Assault Rifle), a poslije je preimenovana u Tavor, ili kraće TAR-21 (Tavor Assault Rifle for 21st century), odnosno jurišna puška Tavor za XXI. stoljeće. Ime Tavor dobila je po brdu u sjevernom dijelu Izraela. Tvrtka imena bira među domaćim toponimima: laka strojnica Negev nazvana je po pustinji u južnom dijelu Izraela, pištolj Jericho po povijesnom mjestu na Zapadnoj obali, snajper Dan po starom gradu iz Biblije, a najnoviji pištolj Masada po utvrdi u južnom Izraelu.

Četiri, pa dva modela
Tavor je izrađen u bullpup dizajnu, što znači da trzajući dijelovi nisu smješteni ispred rukohvata, nego iza, u kundaku. Spremnik sa streljivom morao je stoga biti pomaknut iza rukohvata što puški daje pomalo neobičan izgled, neki čak kažu i da je nalik na bušilicu. Takvom je konstrukcijom prilično smanjena duljina, a zadržana su balistička svojstva kakva ima svaka jurišna puška. Težište puške nalazi se na stražnjem dijelu, što omogućuje lakšu kontrolu prilikom rafalne paljbe. Puška se temelji na naprednoj ergonomiji i uporabi kompozitnih materijala. Uporaba polimera i krajnje neobičan izgled nedvosmisleno ukazuju na to da je inspiracija pronađena u AUG-u, prvoj bullpup puški austrijske tvrtke Steyr. U operativnu uporabu IDF-a Tavor je ušao 2001., ali razvoj je počeo 1995. godine.
Tavor je danas modularna i kompaktna obitelj pušaka u osnovnom NATO-ovu kalibru 5,56 mm x 45 mm. U početku su je činila četiri modela: standardni (TAR), kompaktni (CTAR), snajperski (STAR) i podcijevni bacač granata (GTAR). Razlika među modelima ogledala se u duljini cijevi, odnosno ukupnoj duljini puške, iz čega su proizlazile i razlike u masi. Nakon višegodišnjeg testiranja, ali i naučenih lekcija iz borbenih situacija, zadržani su modeli TAR i CTAR, svaki u dvjema inačicama: s ravnim gornjim dijelom (Flattop) te s integralnim ciljnikom (Integral). Među tim modelima glavna je razlika duljina cijevi, ukupna duljina i masa. TAR ima cijev duljine 457 mm, ukupnu duljinu 725 mm i masu 3,6 kg, a CTAR znatno kraću cijev duljine 380 mm, ukupnu duljinu 640 mm i masu 3,5 kg. Teoretska brzina paljbe obaju modela iznosi od 750 do 900 metaka u minuti.

Rješenja s M16 i AK-47
Tavor radi na načelu odvođenja barutnih plinova, s dugim hodom klipa i rotacijskim zatvaračem. Količina plinova koja se odvodi ne može se mijenjati jer nema odgovarajućeg regulatora kao neke druge puške (npr. britanska L85A2 ili austrijska AUG). To može ponekad prouzročiti zastoj prilikom gađanja zimi, sa zaprljanim dijelovima ili slabijim streljivom. Međutim, proizvođač tvrdi da to nije problem jer slično rješenje ima na puški Galil, a nikad nije došla u pitanje njezina pouzdanost.
Zatvarač je klasičnog rotacijskog tipa, kakav ima puška AK, što iznova potvrđuje jednostavnost i pouzdanost tog starog rješenja. Bravljenje se obavlja rotacijom zatvarača u desnu stranu, na što ga prisiljava nosač zatvarača tijekom vraćanja u prednji položaj. Izvlakač i izbacivač nalaze se na zatvaraču (kao kod američke puške М16), što je različito u odnosu na većinu drugih rješenja kod kojih se izbacivač nalazi na kućištu puške.
Cijev puške Tavor ima šest žljebova s desnim korakom uvijanja od 178 mm (sedam inča), što najbolje odgovara metku od 5,56 mm. Iznutra je tvrdo kromirana što je čini otpornom na koroziju i znatno produljuje vijek trajanja. Nije učvršćena za kućište pa se može reći kako je posrijedi slobodna ili plivajuća cijev, što znatno povećava preciznost gađanja.
Prilikom izrade posebna je pozornost posvećena zagrijavanju cijevi, što je izraženo prije svega kod rafalne paljbe. Prednja obloga (rukohvat) cijevi izrađena je tako da sprečava prenošenje topline na ruku strijelca, čemu pomaže i dovoljan razmak između cijevi i obloge.

Picatinny za dva uređaja
Glavna je razlika među inačicama Flattop i Integral u Picatinny šini, odnosno ciljnicima. Flattop ima Picatinny na koju se mogu montirati sve dostupne vrste optoelektroničkih uređaja (refleksni, holografski, teleskopski, pasivni ciljnici). Dovoljno je velika da se na nju istodobno postave i dva uređaja. Mehanički ciljnici preklopivi su i služe u prvom redu kao pričuvno rješenje. Inačica Integral ima integriran refleksni ciljnik MEPRO na plinskom cilindru, što omogućuje precizno upucavanje, za razliku od većine bullpup modela, kod kojih se ciljnici uglavnom nalaze na kućištu neovisno u odnosu na cijev. Dodatna Picatinny šina postavljena je samo na desnu bočnu stranu prednjeg rukohvata (na 3 sata), a služi za montažu različite dodatne opreme kao što je taktička svjetiljka ili laserski obilježivač cilja. Posebno se još može postaviti šina i na 6 sati kako bi se montirala prednja ručica-rukohvat, taktička svjetiljka ili nožice. Na vrhu cijevi ugrađen je kompenzator-skrivač-razbijač plamena koji bi trebao smanjiti njezin odskok i olakšati pronalaženje cilja.

Praktične komande
Puška TAR-21 iznimno je dobro zamišljena, tako da je dio upravljačkih elemenata (komandi) postavljen središnje na donjem dijelu kućišta. Nema potrebe za njihovim premještanjem ili rekonfiguriranjem jer su primjerene i za desnoruke i za ljevoruke strijelce. To su poluga utvrđivača spremnika i gumb zadržača zatvarača. Jednostavni su za opsluživanje i dovoljno udaljeni da se ni u najtežim uvjetima ne mogu zamijeniti ili pomiješati. Poluga utvrđivača spremnika smještena je ispred spremnika i potrebno ju je povući kako bi spremnik ispao iz ležišta. Veliki gumb zadržača zatvarača smješten je odmah iza spremnika tako da treba malo vremena za privikavanje na takvo rješenje. Nakon ispaljivanja zadnjeg metka iz spremnika zatvarač ostaje u stražnjem položaju. To omogućuje poseban zadržač koji se postavlja na put kretanja nosača zatvarača. Za nastavak gađanja dovoljno je zamijeniti prazan spremnik punim i pritisnuti gumb zadržača zatvarača koji se nalazi s donje strane kućišta. To je vrlo jednostavna radnja koja ubrzava gađanje i olakšava rad s oružjem. Zatvarač je moguće osloboditi i na klasičan način, malim povlačenjem ručice zatvarača unatrag.

Prilagodba za ljevake
Izbornik paljbe nalazi se s obiju strana i ima tri položaja (pojedinačno, rafalno i zakočen položaj). Poluga izbornika paljbe smještena je odmah iznad pištoljskog rukohvata, što omogućuje lako opsluživanje palcem. U zakočenom položaju (S) unutarnja sigurnosna poluga blokira i udarač i okidač. Izbornik paljbe omogućuje izbor između pojedinačne i rafalne paljbe, što je naznačeno slovnim oznakama R (Round) za pojedinačnu i A (Automatic) za rafalnu paljbu. Poluga izbornika paljbe rotira se s jednog na drugi režim paljbe za 90 stupnjeva. Ručica za zapinjanje zatvarača nalazi se na početku kućišta s lijeve strane, što omogućuje lako zapinjanje slabijom rukom, bez promjene položaja oružja. Lako se može prebaciti na suprotnu stranu kako bi bila prilagođena za ljevorukog strijelca.
Otvor za izbacivanje čahura nalazi se na objema stranama kućišta, a iza njega je tzv. odbijač čahura (eng. deflector), izbočina koja štiti lice strijelca od vruće čahure. Kako bi se otvor prilagodilo za ljevorukog strijelca, potrebno je zamijeniti zatvarač drugim, kod kojeg su zamijenjeni položaji izvlakača i izbacivača. Na kraju se poklopac za zatvaranje otvora za izbacivanje čahura prebacuje na suprotnu stranu. Mehanizam za okidanje izrađen je kao posebna cjelina i lako se vadi iz kućišta (izvlačenjem dvaju štiftova), radi čišćenja ili popravka.

Brzi kundak
Pištoljski rukohvat sličan je onom na puški AUG. Preko velikog štitnika okidača spojen je s prednjim rukohvatom tako da se bez problema mogu koristiti rukavice bilo koje debljine. Zaštitnik okidača može poslužiti i za montažu nožica. Ergonomski dizajniran kundak, kao i velik broj drugih dijelova, izrađeni su od visokootpornih i laganih polimerskih masa. Dodatna izrada nekih dijelova od aluminijskih slitina daje puški više nego prihvatljivu masu. Oblik kundaka omogućuje brzo prislanjanje oružja na rame, što je važno u brojnim borbenim situacijama. Na kraju kundaka nalazi se plastični oslonac koji izvrsno amortizira ionako slabo trzanje oružja.
Puška se puni spremnicima od 30 metaka. Spremnici su u početku bili metalni, identični onima koji se koriste na američkoj puški M16/M4. Poslije su napravljeni i polimerski u pustinjskoj i crnoj boji. Ti spremnici imaju nekoliko puta manju masu od spremnika za Kalašnjikov. Razlika u masi koju vojnik treba ponijeti još je veća kad se oba spremnika napune s 30 metaka jer je metak 5,56 mm dosta lakši od metka 7,62 mm x 39 mm. Rastavljanje puške jednostavno je: dovoljno je izvaditi štift kako bi se otvorio poklopac kundaka i iz puške se izvuče sklop zatvarača. Puška je na taj način rastavljena i spremna za čišćenje.

U dvjema brigadama
Osim u kalibru 5,56 mm x 45 mm, TAR-21 još se izrađuje u kalibrima 5,45 mm x 39 mm i 9 mm x 19 mm. Za potrebe civilnog tržišta napravljena je poluautomatska inačica Tavor SAR (Semi-Automatic Rifle), koju koristi ophodna policija Izraela te agencije za provedbu zakona koje ne smiju koristiti automatsko oružje.
Nakon početnog testiranja koje su provele pješačke postrojbe Izraelskih obrambenih snaga, TAR-21 distribuiran je u kolovozu 2001. pripadnicima brigade u Givati, koji su ga koristili za osnovnu obuku. Početni rezultati bili su iznimno dobri: utvrđeno je da je TAR-21 precizniji i pouzdaniji te prikladniji za uporabu nego američki karabin M4. Bilo je problema kad bi se puška našla u finom pijesku, ali oni su uklonjeni brojnim modifikacijama. Brigada u Givati počela je TAR-21 koristiti kao standardno naoružanje u kolovozu 2006., a brigada na Golanskoj visoravni u kolovozu 2008. godine. Vojnici iz obiju postrojbi izjavili su da puška funkcionira besprijekorno. Osim njih, koriste je i neke specijalne postrojbe IDF-a te brigada smještena u Nahalu. Pripadnici bojne Karakal opremaju se Tavorom od 2009. godine. Budući da je riječ o muško-ženskoj bojni, to je bio prvi primjer da su IDF-ove vojnikinje počele koristiti TAR-21.

Zahtjevi specijalaca
Na slavi Tavora nastao je X95 (Micro Tavor), iznimno kompaktno oružje dizajnirano posebno za specijalne postrojbe, kao i vojno osoblje koje uobičajeno ne koristi duge automatske puške. Modularnog bullpup dizajna, kombinira svojstva jurišne puške, karabina i automata. Moguće ju je u nekoliko minuta konvertirati u tri nova kalibra, i to iz 5,56 mm x 45 mm u 9 mm x 19 mm, 5,45 mm x 39 mm ili .300 Blackout (7,62 mm x 35 mm) i obratno. IWI je razvio X95 u suradnji s IDF-om. Poboljšani bullpup dizajn tražio se jer su specijalne snage zahtijevale kompaktniju, pouzdaniju, modularniju i moderniju konfiguraciju koja bi omogućila učinkovitije korištenje dodataka. Tavor X95 ima zato tri Picatinny šine (na 3, 6 i 9 sati), i pokriven je trima uklonjivim oblogama (štitnicima-pokrivačima). Štitnik okidača modularan je i lako se može pretvoriti iz velikog u onaj karakterističan za pištolje. Ručica za punjenje premještena je bliže središnjoj točki oružja, a možda je i najznačajnija razlika u odnosu na TAR-21 obostrani gumb za otpuštanje spremnika, koji je premješten na poznatiju lokaciju, dostupnu kažiprstu kao kod M16. Micro Tavor (X95) s cijevi duljine 330 mm ušao je 2009. u operativnu uporabu IDF-a i ubrzo je korišten u nekoliko sukoba, tako da se već borbeno dokazao. Na koncu, proizveden je isključivo za vojsku, policiju, specijalne snage i vladine agencije. Izrađen je od polimera visoke čvrstoće, što osigurava stabilnost i malu masu, te u trima bojama: crnoj, pustinjskoj i maslinastoj.

Američke nagrade
Puška se u kalibru 5,56 mm i .300 BLK izrađuje u dvjema različitim duljinama cijevi, 419 mm i 330 mm. Ukupna duljina puške s duljom cijevi iznosi 670 mm, a masa 3,4 kg, dok s kraćom cijevi ukupna duljina iznosi 580 mm, a masa 3,3 kg. Jednake su duljine cijevi, ukupna duljina, kao i masa, i na modelu X95-R u kalibru 5,45 mm x 39 mm. Model X95 SMG, kratka strojnica (automat) u kalibru 9 mm x 19 mm, ima samo jednu duljinu cijevi (279 mm). Dostupan je, međutim, u dvjema inačicama, pri čemu je glavna razlika među njima integrirani prigušivač koji stvara razliku u duljini od 70 mm, pa s prigušivačem ukupna duljina iznosi 650 mm. Zbog prigušivača postoji razlika i u masi, tako da je povećana na 3,6 kg.
Sve inačice X95 imaju Picatinny šinu na gornjem dijelu (Flattop) kućišta. Na nju se montiraju sve dostupne vrste optoelektroničkih uređaja (refleksni, holografski, teleskopski, pasivni ciljnici). Mehanički ciljnici preklopivi su i pričuvno su rješenje.
X95 dobitnik je prestižne nagrade Golden Bullseye američkog časopisa Shooting Illustrated Magazine za najbolju pušku 2017. godine. To nije prvo takvo priznanje za obitelj Tavor na tom kontinentu, jer TAR-21 zaslužio je 2014. nagradu časopisa American Rifleman, koji izdaje Nacionalni puškarski savez (National Rifle Association – NRA). Obje je puške na američko tržište pustila tamošnja podružnica IWI-ja. Za civilno tržište izrađuju se poluautomatske inačice u jednakim kalibrima i bojama. Dostupna je i inačica za ljevoruke strijelce (XB16L) s prilagođenim svim komandama.

Novost u obitelji
Najnoviji je model pušaka Tavor 7, prvi put predstavljen 30. listopada 2017. u službenom priopćenju na internetskim stranicama tvrtke IWI. Novi kalibar 7,62 mm x 51 mm namijenjen je korisnicima iz vojnih i policijskih službi, u širokom rasponu scenarija na kratkoj i srednjoj udaljenosti, s poboljšanom paljbenom moći. Prvi je put prikazan javnosti na izložbi u Tajlandu početkom studenog, a u Europi na Milipolu u Francuskoj krajem tog mjeseca.
Tavor 7 potpuno je ambidekstralna platforma, na kojoj se strana otvora za izbacivanje čahura i ručica za punjenje mogu brzo prebacivati s jedne strane na drugu, bez alata. Obostrane značajke uključuju: izbornik paljbe, gumb za oslobađanje spremnika i zadržavanje zatvarača, slično kao na X95. Tavor 7 također uključuje M-LOK utore (na 3 i 9 sati), kao i MIL-STD 1913 Picatinny šine na 6 i 12 sati za više uređaja i pribora. Kućište puške izrađeno je od čvrstog polimera, a cijev je tvrdo kovana i kromirana iznutra te slobodno plivajuća kako bi se poboljšala preciznost i produljio životni ciklus.
Dodatne značajke uključuju klip s kratkim hodom, plinski regulator koji ima četiri položaja, uključujući i OFF, jedinstvenu značajku dizajniranu za potrebe specijalnih operacija, rotirajući sustav zatvarača koji osigurava maksimalnu sigurnost za korisnika te pištoljski grip koji se može mijenjati ili modificirati. Svi metalni dijelovi otporni su na koroziju. Tavor 7 dostupan je u četirima bojama: snajperskoj sivoj, zelenoj, crnoj i pustinjskoj te s izmjenjivim cijevima dostupnim u dvjema duljinama, 432 mm i 508 mm, za različite namjene. Ukupna duljina puške iznosi 730 mm, a masa bez spremnika 4,1 kg. Teoretska brzina paljbe iznosi od 600 do 900 metaka u minuti.

Brza popularnost
Tavor je prošao više od petnaest godina uspješne borbene uporabe. Prva je obitelj pušaka nove generacije iz XXI. st. koja je stekla popularnost širom svijeta te ušla u uporabu vojnih i policijskih postrojbi tridesetak zemalja. Razvijen je kao odgovor na rastuće promjene na bojnom polju, što je zahtijevalo svestrano oružje za blisku borbu (Close Quarters Battle – CQB) i na otvorenim prostorima. Postizanje najviše razine preciznosti do 500 metara te kvalitetna ergonomija čine ga jednostavnim za korištenje na bojištu. Tavor je linija svestranog, inovativnog i tehnološki naprednog oružja koje zadovoljava najveći broj zahtjeva koji se postavljaju pred suvremena streljačka oružja. Puške su borbeno dokazane, lagane, kompaktne, malih dimenzija, a omogućuju montiranje najrazličitijih dodatnih uređaja.

Ivan GALOVIĆ