Razvoj novih zapadnih tenkova dugo je tapkao u mjestu. Sve do veljače 2022. godine. Tisuće ruskih tenkova i borbenih vozila ušle su u Ukrajinu. Sve rasprave o tome treba li Europi novi tenk(ovi) odjednom su postale besmislene

Ni pojava najnovijeg ruskog tenka T-14 Armata, koji je barem teorijski i koncepcijski velik iskorak, nije previše uzbudila nikoga na zapadu. Doduše, napisani su milijuni stranica analiza i komentara o tome vrijedi li Armata išta. I to je bilo to. Programa za razvoj novih tenkova ili uopće nije bilo ili su bili tek toliko da se zadovolje generali i stručna javnost. Od raspada SSSR-a 1991. niti jedna europska članica NATO-a nije razvila novi glavni borbeni tenk. Iznimka je Turska, koja još uvijek, uz brojne poteškoće, pokušava dovršiti razvoj Altaya. Doduše, Francuska i Njemačka imaju program Main Ground Combat System (MGCS). Iako pokrenut još davne 2012., nije puno odmaknuo. Njime bi se trebalo razviti nekoliko vrsta borbenih oklopnih vozila, ali u središtu je tenk. Predviđalo se da će do 2017. biti gotovi koncepti i studije izvedivosti, ali program se oduljio tako da su novi rokovi za izradu demonstratora tehnologije pomaknuti na 2024., a izrada zasad nedefiniranog broja prototipova za razdoblje od 2024. do 2027. godine. Početak serijske proizvodnje bio je isprva pomaknut na 2028., ali pod uvjetom da se tijekom razvoja ne pojave veći problemi. Ukupni troškovi razvoja MGCS-a ne bi smjeli premašiti milijardu i pol eura. U međuvremenu se na razini Europske unije, konkretnije Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF), pokreće projekt razvoja tenka s oznakom EDF-2023-DA-GROUND-MBT. Za njega je zasad zainteresirana Njemačka, Italija, Španjolska i Švedska. Kako na popisu nema Francuske, u medijima su se pojavila nagađanja da taj program znači kraj MGCS-a. Sredinom rujna 2023. ministri obrane Francuske i Njemačke demantirali su tu informaciju. Međutim, zadnje informacije koje su iznijeli glase da će program MGCS rezultirati operativnim sustavima tek između 2040. i 2045. godine.

Koraci među generacijama

Što se tiče razvoja novih zapadnih tenkova, sve se stubokom promijenilo u noći sa 23. na 24. veljače 2022. Tisuće ruskih tenkova i borbenih vozila ušle su u Ukrajinu. Sve rasprave o tome treba li Europi novi tenk(ovi) odjednom su postale besmislene. Poljska je još prije odlučila kupiti 250 američkih M1A2 Abramsa, ali i južnokorejske tenkove K2 Black Panther. Ugovorom potpisanim 30. kolovoza 2022. određeno je da će Hyundai Rotem do kraja 2025. isporučiti 180 tenkova. No, poljske su potrebe znatno veće: procjenjuju se na najmanje 1000 suvremenih tenkova, a Varšava je donirala Ukrajini više stotina tenkova T-72 i PT-91 Twardy. Stoga je jedina dugoročna solucija bila da otkupi licenciju i pokrene masovnu proizvodnju.

Na osnovi tenka K2 Black Panther nastat će poljska izvedenica K2PL. Tenk će proizvoditi tvrtka Polska Grupa Zbrojeniowa i bit će sličniji turskom tenku Altay nego originalnom Black Pantheru. Poljaci žele višu razinu oklopne zaštite i zbog nje će njihova inačica imati dulje tijelo i sedmi potporni kotač, što je slučaj kod Altaya. Ohrabreni uspjehom u istočnoj Europi, Južnokorejci su se okrenuli Norveškoj i njoj namijenjenom modelu K2NO. Ipak, Skandinavci su odabrali Leopard 2A8 NOR.   Doduše, K2 Black Panther tenk je 4+ generacije i nema niti jedno napredno tehničko rješenje koje bi ga uvrstilo u petu. Samo je jako dobro složen od već potvrđenih sustava, kao što je top od 120 mm uparen s automatskim punjačem – što je viđeno na francuskom tenku Leclerc. Južnokorejci su u listopadu 2021. na sajmu ADEX prikazali K2NO opremljen Trophyjem, aktivnim sustavom zaštite od protuoklopnih projektila, koji bi ga svrstao korak bliže petoj generaciji. Vjeruje se da će i poljski K2PL imati aktivni sustav obrane iako se još ne zna koji. Jedan je od kandidata tursko-ukrajinski sustav Akkor Pulat, koji se temelji na ukrajinskom sustavu Zaslon tvrtke Mikroteh. Privatni projekt tvrtke Rheinmetall, tenk KF51 Panther s topom od 130 mm, ima znatno veći potencijal da postane novi europski tenk. Doduše, i Pantheru nedostaje aktivni sustav obrane. Rheinmetallov pokušaj sa sustavom StrikeShield po svemu sudeći je propao. Posebno nakon što se Ministarstvo obrane Njemačke odlučilo za izraelski Trophy. Kako KF51 Panther nije razvijen za njemačku vojsku, već za prodaju stranim kupcima, Rheinmetall je spreman ispuniti sve želje potencijalnog kupca.

Mišljenja analitičara

Ministarstvo obrane Njemačke donedavno je očekivalo da će novi tenk doći iz spomenutog programa MGCS. Suočeni s događanjima u Ukrajini, sve više francuskih i njemačkih vojnih analitičara i komentatora poziva na obustavljanje MGCS-a te pronalaženje nove solucije. Većina njemačkih analitičara poziva na kupnju tenka KF51 Panther, govoreći da je to najsigurnije i najbrže rješenje. Drugi njemački analitičari i komentatori, koji preferiraju tvrtku Krauss-Maffei Wegmann (KMW), te mnogi francuski analitičari predlažu da se umjesto nastavljanja programa MGCS odmah kupi tenk Enhanced Main Battle Tank, poznatiji pod pokratom E-MBT.

E-MBT proizvod je konzorcija KNDS (čine ga njemački KMW i francuski Nexter), istog onog koji je nositelj programa MGCS. Nastao spajanjem najboljih odlika Leoparda 2 (tijela i pogonskog sklopa) i Leclerca (kupole s automatskim punjačem) razvijen je isključivo zbog velikog interesa kupaca. Budući da je rađen za nepoznatog kupca, potpuno nova kupola prilagođena je za ugradnju različitih topova. Dakle, ne samo kalibra 120 mm L/52 i L/55 već i novog topa kalibra 140 mm koji se razvija unutar programa MGCS.

Potencijalni strani kupci za sada nisu pokazivali preveliko zanimanje za top od 140 mm, no ako se ugradi u E-MBT, te ga tako naoružanog za svoje vojske kupe francuska i njemačka vlada, onda je to nešto sasvim drugo. Najizgledniji je odabir top ASCALON (Autoloaded and SCAlabLe Outperforming guN), koji razvija tvrtka Nexter. ASCALON je nastavak razvoja programa iz 1990-ih. Tada je s francuske strane nositelj projekta bila tvrtka GIAT Industries. Top od 140 mm trebao bi imati 70 posto bolji borbeni učinak u usporedbi s topom od 120 mm. Pritom Nexter naglašava da ASCALON ima ograničenu masu (oko tri tone) i veličinu (duljina cijevi 52 kalibra – ukupna duljina bila bi 7,3 m) te se može ugraditi u kupolu Leclerca. Ili u kupolu tenka E-MBT, kako neki žele. Jer kažu: bolje je novi top ugraditi u novu kupolu na novom tenku nego modernizirati stare. Usto, u oklop kupole tenka E-MBT već je ukomponiran sustav aktivne obrane Trophy MV. Njegove su komponente manje nego kod Trophyja HV, pa su ga KNDS-ovi inženjeri dobro ukomponirali u kupolu. I to nije sve: Rafael navodi da Trophy MV ima jednake borbene odlike kao i veći Trophy HV. Naoružan topom od 140 mm te sa sustavom aktivne obrane, E-MBT bio bi pravi tenk pete generacije. Stoga ideje da se projekt MGCS ili ugasi ili znatno promijeni te da E-MBT postane novi europski tenk nisu bez osnova. A tu je i novi igrač, spomenuti EDF-2023-DA-GROUND-MBT. No, on je još daleko od prvog prototipa ili koncepta, a kamoli…

I SAD ozbiljno kasni

Kao i Europa, i Sjedinjene Američke Države ozbiljno kasne u razvoju novog tenka. Godinama bez ozbiljne prijetnje na vidiku, Pentagon i KoV SAD-a zadovoljili su se stalnim poboljšanjem Abramsa. Zadnji su programi M1A3 SEP V3 i V4. Čak ne postoji aktivni program kojim bi se došlo do zamjene za Abrams. Stoga je stvari odlučio pokrenuti proizvođač Abramsa – General Dynamics Land Systems. Početkom listopada 2022. prikazao je demonstrator tehnologije AbramsX. I to mu je ujedno i najveći nedostatak, jer je General Dynamics prikazao tenk izrađen isključivo od sustava i komponenti koje proizvodi on ili njegovi partneri. Usprkos tome, mogao bi navijestiti u kojem će smjeru teći razvoj američkih tenkova.

Tako je u kupolu ugrađen top XM360M1, koji je zapravo nastavak razvoja topa M256 kojim su naoružani Abramsi. A to znači top od 120 mm koji ne donosi neka velika poboljšanja borbenih mogućnosti. Zasigurno ne kao topovi od 130 ili 140 mm. No, kako smo spomenuli, General Dynamics ide sam, a on u halama ima top od 120, a nema od 130 ili 140 mm. Sjedinjene Države imale su 1980-ih i 1990-ih program razvoja tenkovskog topa od 140 mm nazvan Advanced Tank Cannon System (ATAC). Unutar njega razvijan je top XM291 i pripadajući automatski punjač XM91. Međutim, nositelj razvoja bilo je istraživačko-razvojno-inženjersko središte KoV-a SAD-a (Armament Research, Development and Engineering Center – ARDEC). Program ATAC s vremenom je zamro jer nije bilo interesa. I taj nedostatak interesa za novi tenkovski top od 140 mm uvjetovao je da i tvrtke kao General Dynamics ne ulažu u takve projekte. Stoga ne treba eliminirati opciju da nasljednik Abramsa bude naoružan europskim topom. Što se tiče topa na tenku AbramsX, najveća je novost uporaba automatskog punjača, koji je smješten u stražnji, oklopom nezaštićen dio kupole. U punjač stane 27 granata. To je omogućilo da se broj članova posade smanji na tri, ali i njihov smještaj u prednji dio tijela tenka. Dakle, AbramsX dobio je kupolu bez posade. I kupola je zbog toga puno bolje oblikovana, zbog čega je tenk niži, a to znači i manji cilj.

Samo demonstrator

Na području oklopne zaštite AbramsX svojevrsni je korak unazad u odnosu na zadnje inačice Abramsa. Zato General Dynamics ne spominje oklop u promomaterijalima. Tenk sigurno nije zaštićen pločama od osiromašenog uranija. Takve ploče proizvodi Lockheed Martin Idaho Technologies Co. za Ministarstvo energetike SAD-a, koje nadzire proizvodnju i ispituje kvalitetu krajnjeg proizvoda. Potom ih isporučuje američkoj vojsci za ugradnju na Abramse. General Dynamics nema ništa s njima jer se one postavljaju na gotove tenkove. Kako je kupola besposadna, njezina razina zaštite i nije odlučujuća za vjerojatnost preživljavanja posade. No ipak bi morala imati dostatnu razinu kako tenk ne bi bilo moguće lako onesposobiti. General Dynamicsov promomaterijal ne spominje niti aktivni sustav obrane niti se nešto takvo vidi na fotografijama i snimkama.

Plinska turbina s Abramsa je prošlost pa je AbramsX dobio hibridni pogon, najveću novost na tenku. No ni njega u General Dynamicsu ne spominju previše. To je velika novost, dosad neviđena na tenkovima. Sam pogon nije do kraja objašnjen. Neki izvori spominju da može raditi u tzv. silent načinu te da tako tenk može prijeći nekoliko kilometara. To bi značilo da je opremljen elektromotorima i baterijama, odnosno da se dizelski motor koristi za proizvodnju električne energije, a ne za izravno pokretanje tenka. General Dynamics ističe da novi pogon ima čak 50 posto manju potrošnju u odnosu na plinsku turbinu kod Abramsa M1. To i nije neki uspjeh jer je plinska turbina poznata po golemoj potrošnji dizela i zraka. AbramsX prepun je elektronike, čak se spominje i umjetna inteligencija. Po tome je najsličniji Merkavi 5. No za razliku od Merkave, koja će uskoro u operativnu uporabu, AbramsX samo je demonstrator tehnologije. Kao takav, nije primjeren da bude osnova za razvoj novog američkog tenka.

(završetak podlistka)

TEKST: Mario Galić