U današnje doba, doba galopirajućeg tehnološkog napretka čovječanstvo je steklo moć samouništenja, uništenja života na zemlji te raznim ugrozama dovelo u pitanje globalnu sigurnost svijeta

Golemim tehnološkim napretkom, te rizicima koje on donosi svijet je ugrožen raznim opasnostima, a sva nastojanja da se održi razina sigurnosti svode se na opću odgovornost čovjeka.
Upravo o čovjeku ovisi budućnost civilizacije, to jest, hoće li daljnji proces teći samouništenju i degradaciji svega dosad postignutog, ili će čovječanstvo naći kompromis u kojem bi bilo dovedeno u položaj ravnopravnosti, što je ključna riječ za ostvarivanje navedenog uvjeta. Duboke suprotnosti u ljudskom društvu, znanstvena dostignuća i nove tehnologije, čiju korist i uporabu nadzire manjina čovječanstva, na uštrb većine, dovodi do snažnih i različitih izvora ugrožavanja, koji se vrlo brzo šire, a sve je veći broj ugroza koje mogu imati globalne učinke i posljedice po svijet. Jedna od ugroza, koja svakim danom dobiva sve više na važnosti, a širi se vrlo brzo, te obuhvaća gotovo čitavu našu planetu, vrlo negativno klasificirana od čovječanstva je terorizam. Kako je ta pojava uzela maha, te predstavlja golemu opasnost po pojedinca, zajednice, države i šire, svijet je prisiljen odgovoriti na akcije terora.

Iako su žrtve terorizma manje u usporedbi s nekim drugim vrstama ugrožavanja, svijet se danas boji najviše terorizma zato što je ta djelatnost organizirana i dobro pripremana, te primjenom nasilja ostvaruje svoje ciljeve, čime krši temeljna ljudska prava te prava svjetske zajednice. S obzirom na to da je djelatnost tajna i dobro organizirana, vrlo je teško uništiti ga, stoga postaje svjetski problem, koji će čovječanstvo pratiti još dugo vremena, a njegov kraj možemo nazirati tek rješavanjem problema u kojima su njegove temeljite zakonitosti i uzroci.
Terorističkim se akcijama pojedinih organizacija nastoji skrenuti pozornost na probleme određenih skupina i frakcija, a najpogodniji način je sijanje straha, uzimanje ciljanih i nedužnih žrtava spektakularnim akcijama, koje trenutačno odjekuju u čitavom svijetu i postaju udarne vijesti na svim medijima. Odlučujući čimbenik za razumijevanje današnjeg, suvremenog terorizma jest važnost emocionalnog učinka terorističkog čina na populaciju koja nije izravna žrtva. Ako ne saznamo za teroristički čin, on za nas nema emocionalnog učinka, mi o njemu ne razmišljamo. Upravo iz tog razloga je medijsko izvješćivanje važno za teroriste koji pokušavaju izazvati javni strah ili skrenuti pozornost na svoje ciljeve. Žeđ za pozornošću određuje u velikoj mjeri i samu taktiku terorista. Druga odrednica taktike izbora cilja jest uloga koju teroristička skupina sebi želi pripisati.

Takvim se akcijama ne mogu ostvariti krajnji ciljevi terorizma, već one postaju temeljna reakcija na akciju neprihvatljivu idejama nositelja terora, stoga su i mete terorizma vrlo atraktivne, a cilj im je nanijeti što veću štetu zajednici, sa što manjim vlastitim gubicima i žrtvama, nevezano što uz ciljane mete stradava velik broj nedužnih osoba. Terorizam je velika prijetnja stoga što se protiv njega teško može voditi borba, što su nositelji male, organizirane, mobilne skupine specijalista u raznim strukama, često financijski dobro potkovane. Provode ga ljudi koji su ideale stavili ispred svojih, a time i tuđih života, stoga im ni njihovi ni tuđi životi ne predstavljaju nikakvu vrijednost. Terorizam je kao takav bezdimenzionalan jer nema granica ni u vremenu ni u prostoru, može se pojaviti bilo gdje i bilo kada, bilo na lokalnoj ili globalnoj razini, a latentno visi kao mač nad glavom čovječanstva. Takva opasnost traži odgovore zajednice, ozbiljno shvaćanje i pristup problemu, što je pokazano kroz razne summite na državnim razinama, proučavanjem zakonitosti i pojave problema, te novu i učinkovitu koordinaciju na svjetskoj razini, velika financijska ulaganja i stručna osposobljavanja za preventivu i borbu protiv terorizma, dok bi glavni nositelji aktivnosti bile same države.
Čovječanstvo je u procesu razvoja dobilo još jednu važnu zadaću, a ta je usmjeriti svoje snage i sredstva na rješavanje kompleksnog problema koji predstavlja terorizam, na temeljito iskorjenjivanje njegovih uzroka, što je dug i mukotrpan proces, koji zahtijeva mnoge kompenzacije te povjerenje i razum. U novije doba, terorizam je pokazao više lica i naličja, što se odnosi na ugrožavanje ljudskih sloboda na svim poljima djelovanja čovjeka.

Danas se ta negativna pojava može očitovati preko niza negativnih društvenih pojava koje ugrožavaju osnovne vrijednosti samog čovjeka i njegovih ostvarenja, društvene zajednice i njezinih ostvarenja, kao i ugrožavanje eko sustava. Osnovni uzroci terorizma ne razlikuju se uvelike od uzroka ostalih nasilnih pojava, kao što je rat, a najčešći uzroci odnose se na političke, vjerske, gospodarske, nacionalne (rasne) napetosti, dok osveta kao uzrok također nije zanemariva. Kako današnja globalna politika direktno i indirektno proizvodi sve veći jaz između bogatih i siromašnih, što za izravnu posljedicu ima porast siromaštva, iz koje dalje proizlaze glad, bolest i nemoć dijela čovječanstva, dobiva se savršena podloga za stvaranje totalitarističkih sustava, koji se temelje na nasilju, koji izaziva asocijalna ponašanja, a u konačnici izlaze na vidjelo pojave kao što su rasizam, nacionalizam, terorizam, rat, kriminal, ovisnosti, trgovina ljudima i drugo. Kao slijedeću pojavu možemo spomenuti globalizaciju svjetskog kapitala, čija je jedina zadaća profit, a koja, kao takva potencira i povećava još već i onako prevelike razlike između dva svijeta. Rezultat djelovanja gospodarstva kao uzroka nasilja su ekonomske i socijalne razlike, gdje plodno tlo nalazi organizirani kriminal, šireći se do međunarodnih razina. Sljedeći je razlog u vjerskim i kulturološkim razlikama svjetova, gdje militanti vođeni ekspanzionističkim idejama također stvaraju reakcije koje za posljedicu imaju nasilje, isprepleću se s nacionalnim interesima, a svjedoci smo nacionalne, rasne i etničke podređenosti, nejednakosti, nacionalne i rasne netrpeljivosti te nacionalne neiživljenosti uzimajući u obzir i bogati i siromašni dio svijeta. Osveta ne prepoznaje samostalni karakteristični element kao nasilje, a može biti dio bilo kojeg navedenog uzroka, i ne treba je zaboraviti kao iznimno dobar motivator za nasilje. Bitno je napomenuti da jedan uzrok ne isključuje drugi, a najčešće se više uzroka međusobno isprepleće. Budući da je priroda pojave terorizma takva da se javlja u svim oblicima i svim područjima ljudskog društva, koje se neprestance nalazi u procesima tehnoloških, socijalnih, gospodarskih i političkih promjena, terorizam je u svim oblicima prisiljen pratiti te procese i promjene kako bi bio uspješan u svom naumu. Uzimajući u obzir prirodu pojave, te potrebe za prilagodbama uskladu s društvenim procesima, lako je zaključiti da terorizam nema neki čvrst oblik, stoga ga je teško podijeliti samo po pojedinoj osnovi (npr. vjerski – sekularni), a načini na koje ga možemo podijeliti i klasificirati vrlo su kompleksni zbog njegove fluidnosti i promjenjivosti.

Ipak, prema današnjim spoznajama, terorizam možemo podijeliti prema :
– ciljevima (koji se žele terorizmom postići)
– području djelovanja
– nositeljima (terorističkih aktivnosti)
– tehnikama provođenja
– motivaciji
– metama
– generatoru koji ga uzrokuje
Svaki od nositelja ima jedan, a često i više ciljeva koje želi doseći, a izbor mete samo služi kao sredstvo za postizanje ciljeva. Među ciljevima najčešće možemo sresti one političke ili nepolitičke prirode, a među političkim ciljevima najčešći su stjecanje vlasti, održavanje vlasti i utjecaj na vlast. I tu terorizam služi samo kao sredstvo za postizanje ciljeva, a primjena terorizma pri održavanju vlasti rjeđa je pojava, iz razloga što svaka vlast ima svoje represivne elemente. Također je mnogo primjera provođenja terorističkih aktivnosti kojima je cilj utjecati na vladajuće strukture svoje ili neke druge zemlje, bili posredno ili neposredno. Specifičnost koja se ovdje pokazuje odnosi se na to da se terorističkom aktivnošću ne želi steći ili promijeniti vlast, već se pojedinu vlast želi prisiliti na određene postupke i odluke koje nisu u skladu s idejama i politikom terorističkih grupacija.
Kao očiti primjer može poslužiti bombaški napad na željezničku stanicu u Madridu, 11. ožujka 2004. godine.
Napad je izveden neposredno prije parlamentarnih izbora, kako bi se pokušalo utjecati na rezultat izbora, što ide u prilog tvrdnji da je terorizam vrlo organizirana djelatnost.
U nepolitičke ciljeve možemo ubrojiti vjerske, nacionalne te već spomenutu osvetu.
Rekli smo da je krivo tumečena i shvaćena vjera jedan od uzroka terorizma, stoga i ciljevi terorizma mogu biti vjerski.
Najčešći su ciljevi terorizma temeljenog na vjerskoj osnovi širenje određene vjere, oslobađanje od utjecaja pojedine vjere te nametanje vlastitog tumačenja vjere.
Ovdje terorizam u pravilu osim vjerskog utjecaja ima još i neki drugi cilj, kao što je politički ili gospodarski.
Iako nositelji vjerskog terorizma vrlo često ističu vjeru i vjerski cilj, u mnogo slučajeva on je samo paravan za ostvarivanje nekih konkretnijih, ovozemeljskih, ciljeva.
Gospodarski ciljevi povezani su sa stjecanjem materijalnog bogatstva, a on se može javiti kao cilj borbe ili pokreta za socijalnu i ekonomsku neovisnost ili jednakost, za profit pojedinaca ili pojedinih skupina i slično.

Najčešći način postizanja ciljeva ove vrste terorizma bile su otmice važnih osoba, zrakoplova, brodova. Terorizam u svrhu postizanja nacionalnih ili rasnih ciljeva manifestira se preko djelovanja raznih ekstremnih organizacija i pokreta, a čak i čelništva određenih država mogu provoditi terorizam protiv različitih nacija i rasa u svojoj državi, kao i u drugoj državi, ili protiv druge države, iako je ta pojava sve rjeđa. Razvojem čovječanstva razvija se i terorizam, zbog toga što su nova znanstvena dostignuća i tehnologija dostupna svima, a uporaba znanja u mračne ciljeve rađa nove oblike terora. Način na koji će ciljevi terora biti dosegnuti ne bira sredstva, a svejedno je je li degradacija pojedinca, obitelji ili zajednice postignuta primitivnim djelovanjem, ili plodovima znanosti. U skladu s navedenim promjenama i tekućim procesima razvoja, kojim se produbljuje jaz između bogatih i siromašnih, kao plodno polje ugroza svih razina probudila je dosad marginalizirane društvene negativne pojave kao što su kriminal, trgovina narkoticima, trgovina ljudima, ilegalnu prodaju konvencionalnog i nekonvencionalnog naoružanja, koji postaju vrlo profitabilni internacionalizirani međunarodni lanci djelatnosti, sa zaradom većom od proračuna većine država.
Iako navedene aktivnosti nemaju izravnu vezu s terorizmom, klasificirane su kao nove djelatnosti koje globalno ugrožavaju svijet i ono što predstavlja njegovu pozitivnu stranu.

Povijest terorizma
Pojam terorizam vuče korijen iz latinske riječi terror – terrere, što znači plašiti, zastrašivati. Ima dvojako značenje, vladavinu nasilja s progonima, pojednostavljeno rečeno strahovladu, te izazivanje straha nasilnim djelovanjem, obično s političkim ciljem. Značenje riječi terorizam u općem smislu podrazumijeva sustavnu uporabu nasilja i zastrašivanja, da bi se iznudili posebno politički ustupci, novac ili nešto drugo. Teror dolazi od latinske riječi teror, a znači strah, jezu ili užas, vladavinu nasilja čiji je cilj zastrašivanje, odnosno uništavanje protivnika. Obično je definiran kao ?proračunata uporaba nasilja ili prijetnji nasiljem za postizanje ciljeva koji su političke, vjerske ili ideološke prirode?. Provodi se zastrašivanjem, prinudom i ulijevanjem straha. Terorizam nije novija pojava, odkad čovjek postoji terorizam ga prati. Kao taktika jedne skupine kojom se služi za prinudu drugih da se ponašaju na određen način terorizam, dakle, pripada drevnoj praksi. Utvrđeni povijesni primjeri koji se često rabe za prikazivanje jesu Zeloti. Živjeli su oko 6. – 60. godine novog vijeka i bili su ekstremistička židovska frakcija koja se protivila uzajamnom djelovanju s Rimom ili bilo kojom drugom stranom kulturom.
Da bi nametnuli svoje stavove o etničkoj, a napose vjerskoj čistoći, oni su ubijali one za koje su smatrali da čine “zlo” (tj. nesuglasje s ponašanjem koje su Zeloti odredili kao ispravno i “dobro”). No kao i u većini slučajeva pokušaji da ljude izmijene terorom, ni Zelotima nisu uspjeli. Njihova su djelovanja pripomogla da se židovsko društvo raspadne a Rim osvoji i zavlada nad većim dijelom teritorija koji danas čine države Libanon i Izrael.
U 11. stoljeću na području Irana pojavljuje se skupina Hashashini. Osim što su proizvodili i konzumirali hašiš, bili su profesionalne, plaćene ubojice. Postojali su više od 200 godina i koristili se vjerskim učenjem. Nastojali su službenu politiku diktirati ubojstvima – atentatima, ponekad uz samožrtvovanje. Za njih je znakovito da su uveli mučeništvo. Širili su strah od Indije do Nila.
Iako je pojam teror ili terorist toliko eksploatiran i uopćen u životu ljudi da se rabi u raznim prigodama kao sinonim za pojavu koja svojim djelovanjem ili nedjelovanjem ugrožava živote ostalih, riječ teror ušla je u noviji rječnik preko francuskog jezika, u kojem egzistira od 1794. godine, da bi označavala mjere koje su primjenjivali jakobinci, kako bi sačuvali stečevine svoje revolucije, metodama istih osobina.
Robesspierovi istomišljenici smatrali su da revoluciju ne mogu održati ako se njezinim protivnicima ne utjera strah u kosti nemilosrdnim proganjanjem.
Vrhunac terora uspostavljen je zakonom, kojim su navedenoj vlasti dana široka ovlaštenja za lišavanje slobode, dok je rad Revolucionarnog suda bez branitelja, priziva i svjedoka kao jedinu kaznu izricao smrt.
U prvih pedeset dana rada suda izrečeno je 1380 smrtnih presuda, a u čitavom razdoblju terora, koji je trajao nepune dvije godine ubijeno je 40 000 ljudi, dok ih je više od 300 000 bilo lišeno slobode.
Nakon pada jakobinske diktature, ustvrđeno je da su krivci za teror, strahovladu i posljedice u tom razdoblju svega 22 osobe.
U ovom primjeru može se očitovati jedno od osnovnih obilježja terorizma, koje se redovito ponavlja, a pokazuje da je teror oruđe manjine, koja u svom strahu, smatrajući ugrožene svoje interese, želi izazvati strah i paralizirati protivnike. Pri tome se ne mogu razlučiti pravi krivci ili oni koji to nisu.
Česta je pojava da se nasilje otima iz ruku svojim pokretačima, a nedostatak vremena i nadzora omogućavaju zloupotrebu, kao što su osobni obračuni, koristoljublje i zavist.
Takva pojava, osim kod ciljanog protivnika izaziva i stvara stanje opće nesigurnosti, koja eskalacijom na koncu ugrožava i one koji ga potenciraju.
Neviđene razmjere politički teror dobiva pojavom fašizma, a najpogubniji primjer za čovječanstvo je njemački nacionalsocijalizam, koji se temelji na čistom, otvorenom, neprikrivenom teroru, koji ne poznaje nikakve zakonitosti, prava, slobodu mišljenja i izražavanja misli.
U tim uvjetima ljudi nestaju bez traga, ginu bez suđenja, pune zatvore i koncentracijske logore, a oni koji slobodno žive u milosti režima pod prismotrom su vlasti i njezinih doušnika, ne mogu pronaći zaklon od straha, ne vjeruju ni prijateljima, ni članovima uže obitelji.
Proleterska revolucija u Rusiji, pod vodstvom Lenjina, te poslije Staljina, koji je shvatio mogućnosti i pogodnosti terora za ostvarivanje ciljeva, kao i nemilosrdnog obračuna s protivnicima, preko ideje zaoštravanja klasne borbe, koja stvara atmosferu ugroženosti i koja opravdava teror, provodio je dugogodišnji strah u vlastitom narodu, a uz neprijatelje eliminiraju se suborci i istomišljenici koji predstavljaju suparnike.
Poznatim montiranim procesima čuva se fasada zakona, teror dobiva masovne razmjere, a Sibir nove stanovnike.
Mnogi su primjeri diljem zemaljske kugle u kojima se politički teror koristi u svrhu vladavine, a primjena nasilja u politici, u najčešćim primjerima osporavanja vlasti i svrgavanja vlasti.
Razlika je u tome što se masovnom teroru državnog aparata suprotstavlja individualni teror, teroru odozgo suprotstavlja se teror odozdo.
Važna je napomena da teror države uvijek prati kult sigurnosti, s ciljem da država sama sebe održi. Teror se opravdava krajnjom opasnošću po državu, stoga je neprijatelje potrebno surovo opomenuti prije nego što se i pokažu.
________________________________________
Literatura:
1. Cvjetković B.: Terorizam, sredstva i posljedice, Kupola Laus, Split, 2002
2 DEFIMI Defendološki godišnjak 2002-2003 DEFIMI, Zagreb, 2003
3 Dimitrijević V. Terorizam, Radnička štampa, Beograd, 1982
4 Harding D.: Terorizam, novi svjetski rat, Mozaik knjiga, 2005
5 Orehovec Z.: Oružja za masovno uništenje, Pučko otvoreno učilište, Zagreb, 2004
6 www.cpi.hr politološka istraživanja
7 www.mm.co.ba Sehara-tekstovi/art123.html

Viktor GEGIĆ, Neven OBRADOVIĆ