Uporaba oklopnih snaga u urbanim uvjetima složena je i puna neugodnih povijesnih iskustava. No, pravilno planiranje, moderna tehnologija i uvježbane posade mogu učiniti mnogo i u teškim uvjetima

Godine 2007. na Konferenciji o uporabi oklopa u modernom ratovanju, održanoj u Fort Knoxu u Kentuckyju, satnik David Centeno, pomoćnik menadžera proizvodnje na projektu TUSK (Tank Urban Survival Kit), izjavio je kako “tenkovi nisu dizajnirani za obavljanje zadaća koje obavljaju u Iraku danas”. “Ako već stavite masivne tenkove u središte grada, morate dizajnirati nešto što će im omogućiti i da prežive u urbanom okruženju i obave zadaću za koju su namijenjeni”. Američka je vojska pronašla rješenje ovog problema u sustavu TUSK, razvijenom u General Dynamicsu.

Temeljeno na obilnim povratnim informacijama od posada tenkova M1, svrha je sustava smanjivanje ranjivosti tenkova koji djeluju u urbanom okruženju u Iraku.

Tijekom 2007. godine započelo se s ugrađivanjem TUSK sustava na tenkove M1A1 i M1A2. Cjeloviti sustav TUSK, koji danas uključuje i dodatke TUSK II i TUSK III, sadrži:
• Abrams reaktivni oklop (ARAT – Abrambs reactive armour tiles) postavljen s obje stane kupole radi povećanja zaštite protiv toplinski navođenih bojnih glava ispaljenih s ručnih bacača poput RPG-a;
• Posebno oblikovan oklop na podnožju tenka sa svrhom preusmjeravanja udara bombe ostavljene uz cestu i novo sjedalo za vozača koje također pruža veću zaštitu. Taj dodatni aluminijski oklop težak oko 1500 kg može biti postavljen na tenk u roku od dva sata;
• Posebno stabilizirano protu-snajpersko/protu-gelersko postolje koje omogućava postavljanje teške strojnice M2 kalibra 12,7mm iznad glavnog oružja tenka M1, topa od 120mm. M2 se okreće u smjeru s glavnim oružjem tenka te omogućava posadi učinkovitu uporabu i manjeg oružja za neutraliziranje meta, istovremeno ostajući zaštićeni u unutrašnjosti tenka;

• CROWS sustav omogućava zapovjedniku tenka daljinsko upravljanje teškom strojnicom 12,7 mm. ima elevaciju od -20° do +60°;
• LAGS (Loader Armored Gun Shield) sustav s okopnim pločama za zaštitu punitelja;
• Termalni optički ciljnik za puniteljevu strojnicu;
• Vozačev termalni sustav koji olakšava vožnju noću i u uvjetima slabe vidljivosti;
• Kamera postavljena na vrhu stražnjeg dijela kupole koja olakšava punitelju situacijsko poznavanje okružja i omogućava mu skeniranje prostora 180° oko tenka;
• Telefon za komuniciranje s pješacima postavljen na stražnji dio oklopa koji omogućava pješacima komunikaciju izravno s posadom pojedinog tenka i pomažu u upravljanju paljbom;
• Posebno napravljena kutija za električno napajanje raznih dijelova TUSK-a.
TUSK je modularni paket koji omogućuje korisniku instaliranje onih elemenata koje smatra da su najvažniji s obzirom na prijetnju kojoj su izloženi. U kolovozu 2006., GDLS su dobili ugovor na 45 milijuna dolara za proizvodnju 505 TUSK setova s dodatnih 59 milijuna dolara za proizvodnju ARAT-a. U prosincu iste godine, dobili su još dodatnih 11 milijuna dolara za modifikaciju i poboljšanje sustava, uz mogućnost proširenja ugovora za još 60 milijuna dolara za proizvodnju dodatnih 250 protu-minskih podvozja. Cilj programa je bio slanje 565 setova u Irak, kako bi svi tenkovi bili opremljeni sustavima TUSK do trećeg kvartala 2008. godine. Planirani ritam opremanja traži minimalno izdvajanje tenkova iz operativnog djelovanja; prvi dan bi svaka postrojba opremila svoje tenkove u roku od 12 sati, a sljedeći dan bi se provela obuka rukovanja novim sustavima. Dio TUSK paketa se također instaliraju na dio tenkova koji se trenutačno ne nalaze u Iraku, tako da je u travnju kopnena vojska naručila dodatnih 2832 LAGS-a.
Također, američki marinci planiraju montirati dijelove TUSK-a na sve svoje tenkove M1.

Australska vojska nabavila je 59 bivših američkih tenkova M1A1 u sklopu projekta Land 709, kojim se žele zamijeniti postojeći tenkovi Leopard 1. U drugoj fazi ovog projekta, vojska namjerava potrošiti između 150 i 200 milijuna australskih dolara za nadograđivanje tenkova M1 sukladno standardu sličnom TUSK-u.

BAE Systems Land Systems prodaje američkoj vojsci 925 komada sustava za urbane operacije i povećavanje preživljavanja Bradlya (BUSK – Bradly Urban Operations and Survivability Kit). Izrađen je s ciljem povećavanja učinkovitosti borbenog vozila pješaštva M2 i oklopnog izvidničkog vozila M3. Primarne komponente sustava BUSK su:

CLAW (Commanders Light Automatic Weapon) postavljen na CIV (Commanders Independent Viewer) i integriran s sustavom A3 za navođenje paljbe kako bi se gađanje moglo izvesti iz unutrašnjosti vozila. CLAW može biti laka strojnica (SAW) M249 kalibra 5,56mm ili fiksna strojnica M231 također u kalibru 5,56mm;
• Povećana zaštita protiv minskih i eksplozivnih udara;
• Iznimno jak prenosiv borbeni reflektor jačine 3 milijuna kandela koji se napaja iz 24 voltnog strujnog kruga vozila. Namijenjen je za pronalaženje eksplozivnih naprava noću ili za identifikaciju vozila koja se približavaju prometnoj nadzornoj postaji;
• Lagana otporna “šatorska” struktura koja se može staviti preko kupole i posade kako bi ih zaštitila od nisko postavljenih/visećih električnih kabela prilikom vožnje brzinom do 45 km/h;
• Vanjske optičke komponente zaštićene mrežom uklopljenom u olovni okvir koji ne utječe na normalne vidne funkcije.
Izraelske obrambene snage imaju bogato iskustvo u konfliktima niskog intenziteta i urbanim operacijama, što je vidljivo iz njihove nadogradnje na tenkovima Merkava Mk3 i Mk4. Sustav na Mk3 uključuje i teže podvozje otpornije na eksplozije velikih eksplozivnih naprava. Teška strojnica kalibra 12,7 mm postavljena iznad glavnog topa od 120 mm uvezana je na isti sustav paljbe tako da se može koristiti iznutra. Zapovjedna kupola redizajnirana je da poboljša vidljivost. Posebne šipke postavljene su na krajeve tenka kako bi olakšali zapovjedniku i vozaču manevriranje u uskim prostorima. Čelične mreže postavljene su kako bi zaštitile optiku, usisnike zraka i ispuh. Prozor za osmatranje i puškarnica stavljene su na stražnja vrata kako bi snajperist koji se vozi u stražnjem dijelu vozila mogao djelovati po ciljevima i pružati zaštitu snagama. Sustav za Mk4 uključuje više naprednih elementa:
• Posebni ciljnik, kojeg je razvio ODF Optronics, nalazi se na šipci uz rub kupole i omogućava zapovjedniku bolje situacijsko spoznavanje okoline;
• Dodatni gornji borbeni položaj kojim upravlja punitelj:
• Posebni sustav četiri uvezane, zaštićene kamere koje pokrivaju mrtve kutove tenka i omogućavaju vozaču bolju vidljivost na stranama i pozadini tenka;
• Ralica na prednjem djielu tenka koji omogućava Merkavi probijanje barikada i ostalih prepreka;
• Dodatni zaštitni sustav, tipa Rafael Trophy ili još uvijek češće upotrebljavani Iron Fist sustav.

Kontingent britanske vojske u Iraku još uvijek koristi i dva tenka Challenger 2. Obrazloženje za njihovu uporabu u Iraku jednostavno je. Moderno okruženje djelovanja je često urbano i to predstavlja niz raznih izazova i problema. Nedavna iskustva iz Afganistana i Iraka pokazala su da danas urbano područje više nije područje u kojem oklopna vozila ne mogu djelovati. Challenger 2 ponovno se pokazao kao sredstvo ne samo zaštite nego i samopouzdanja za pješačke postrojbe posebno u uvjetima velike opasnosti u urbanim područjima – jedni su drugima bili nezamjenjiva zaštita i potpora. Ali, tenkovi su ranjivi kada djeluju sami u urbanom okruženju. Američka je vojska do sada u Iraku izgubila značajan broj tenkova i to gotovo sve u urbanom okruženju. Naučena lekcija jest namjensko, borbeno grupiranje snaga.

Godine 2007. u Iraku montiran je sustav novih pasivnih oklopa kupole Challengera 2, a na stražnji dio trupa i kupole dodan je oklop za zaštitu od udara RPG-om s malih udaljenosti.

Uočeno je da je udaljenost ciljeva u urbanim uvjetima manja, što domete i potencijale glavnog naoružanja na tenkovima čini manje korisnim. Kako bi nadomjestili uočeni nedostatak, na sve tenkove Challenger 2 montiran je novi ojačani oružani sustav sa strojnicom kalibra 7,62 mm, kojom upravlja punitelj.

U ožujku 2006. godine francuska vojna tehnička služba (Service Technique de l’Armee de Terre) dodijelila je ugovore Nexteru, Renaultu i Panhardu za razvijanje AZUR (Action en Zone Urbaine) modifikacija za oklopna vozila: tenk Leclerc, oklopno vozilo VAB 6×6 i izvidničko vozilo VBL 4×4. Prototip ovih urbanih zaštitnih sustava predstavljen je na Eurosatory 2006. nakon čega su u studenom poslana u centar za obuku u urbanim uvjetima u Sissonnei na inicijalnu evaluaciju. Služba i dalje procjenjuje rezultate ovih i drugih testiranja provedenih tijekom 2007. godine.

Na Leclercu AZUR je zamijenio originalni oklopni plašt s novim pasivnim oklopnih pločama na stranama tenka, te zaštitnim šipkama na stražnjoj strani kupole. Dodatni oklop je postavljen na krov kupole kao i zaštita protiv zapaljivijih bombi nad motorima tenka. Kako bi se poboljšala zaštita snaga, dodana je još jedna teška strojnica kalibra 12,7 mm na kupolu tenka uz ciljnik radijusa 360° kojima preko središnjeg sustava paljbe upravlja zapovjednik. Novi kratkovalni komunikacijski sustav omogućuje pješacima na tlu direktnu komunikaciju i bolju koordinaciju svojih djelovanja s posadama tenkova. VBL AZUR također uključuje i sustav osmatranje u radijusu 360°, ne-ubojiti bacač granata, lansere dimnih bombi na prednjem i stražnjem kraju vozila, rezače žica, ojačan prednji branik, povećani spremnik, zaštićene usisnike zraka i ručno navođene reflektore.

Kanadska je vojska od rujna do prosinca 2007. godine uputila u Afganistan 20 tenkova Leopard A6M, a za njima su došla i tri danska tenka Leopard 2A5DK. Dansko zapovjedno operativno središte objavilo je izjavu za medije u kojoj opisuje djelovanje svojih tenkova u potpori britansko-danske operacija u siječnju 2008.: “Danski tenkovi Leopard su u sukobu s talibanima na otvorenom kontinuirano djelovali sa svojim strojnicama, ali su ispalili i 20 tenkovskih projektila. Djelovanje se nastavilo i nakon što su se talibani povukli u zaštićene objekte. Tenkovska paljba, koja je vrlo precizna, lako probija zidove kuća, ali istovremeno ne uzrokuje apsolutno uništenje objekata kako to zračni udari mogu napraviti.”

Na isti način su djelovali i kanadski Leopardi koji su probijali takozvane “mišje rupe” u zidovima kompleksa u kojima su se skrivali talibani kako bi omogućili pješaštvu prodor u objekte. Tijekom konferencije o uporabi oklopnih sredstava u svibnju 2008. godine časnici kanadskih oklopnih snaga rekli su kako se uporabom tenkova smanjila ovisnost i potreba za bliskom zračnom potporom i topništvom, a time i smanjio broj kolateralnih žrtava.

U rujnu 2006. kanađani su poslali u Afganistan satniju tenkova Leopard C2 opremljenih oklopom Mexas za dodatnu zaštitu protiv eksplozivnih naprava i ručnih raketnih bacača. Lekcije iz Afganistana natjerale su kanadsku vojsku da promijeni ranije donesenu odluku o zamijeni 30 godina starih Leoparda novim kotačnim oklopnim vozilima Stryker. Tako je Kanada početkom 2007. godine dogovorila s Njemačkom iznajmljivanje 20 tenkova Leopard 2 A4M iz zaliha njemačke vojske te kupnju 80 Leopard A4 i 20 potpornih varijanti od Nizozemske. Kako bi poboljšao zaštitu od mina, Leopard 2 A46M ima dodane podne zaštite, posebno zaštićena sjedala za posadu i promijenjen spremnik streljiva. Proizvođač, tvrtka Krauss-Maffei Wegmann je također razvio i poseban pločasti oklop postavljen na bokove i pozadinu kanadskih tenkova koji ih štiti od ispaljenih projektila iz ručnih raketnih bacača s male udaljenosti. Jedan od kanadskih tenkova Leopard 2A6M je bio jako oštećen prilikom eksplozije mine u studenom, a samo je jedan član posade bio ozlijeđen.

Kao odraz promjenjive situacije u Afganistanu i djelovanja talibana, kanadski Leopardi se danas koriste za pružanje izravne paljbene potpore, kao snage za brzo djelovanje, za otvaranje, čišćenje ruta, odvraćanje i zavaravanje protivnika. Kao odraz ovakvih zadaća i djelovanja, od ožujka 2008. bojna Leoparda sastoji se od zapovjednog voda s dva Leoparda 2 A6M i Leopardom C2, tri satnije s četiri Leoparda 2 A6M, tri Leoparda C2 opremljena protuminskim valjcima i tri Leoparda C2 opremljena protuminskim ralicama u svakoj satniji.

Na Eurosatoryu 2006. Krauss-Maffei Wegmann predstavio je i Leopard 2 PSO – inačicu tenka za mirovne operacije prilagođenom djelovanju u urbanim područjima. U cijelosti je dodatno oklopljen, a kako bi se smanjila ranjivost strojničara, klasična pozicija zamijenjena je daljinski navođenim borbenim položajem sa strojnicom kalibra 7,62 mm ili 12,7 mm, ili bacačem granata kalibra 40 mm. Optika tenka zaštićena je od oštećivanja uslijed djelovanja gelera ili kamenja. Posebna ralica je dodana na prednji kraj tenka te omogućuje razbijanje barikada ili krša. Rheinmetall je razvio vlastiti modernizirani sustav za Leoparda 2. Jedan element, zvan AZEV (Automatishe Zielerfassung und Verolgung) omogućava vidljivost u radijusu 360° koristeći se s dvije ili četiri CCD kamere.
Njemačka vojska smanjuje svoj ukupni broj tenkova na 125 Loepard 2 A5 i 225 A6, uključujući 70 modela A6M. Uz to, namjerava se zadržati i 50 kupola Leoparda 2A4 modificiranih za urbane operacije koje će se postaviti na Leopard A5/A6 sukladno potrebi. Prototip za evaluaciju naručen je za 2009. godinu. Drugi članovi kluba korisnika tenka Leopard 2 koji se proširio na 18 zemalja nakon što je lani i Portugal kupio 37 korištenih Leoparda A4 od Nizozemske, s interesom će pratiti ocjenjivanje ovog prototipa.

Ključni element svakog novog sustavu za urbane operacije biti će novo više namjensko streljivo. Uz postojeće kinetičke protu tenkovske granate DM53 i DM63, u Rheinmetall Waffe Munition su razvili i nove 120 mm visoko-eksplozivne više namjenske protu tenkovske granate. Kompanija razvija i nove HE granate za djelovanje prema mekim i polu tvrdim ciljevima. Na njima se nalazi osigurač koji se može namjestiti za djelovanje s ili bez vremenske odgode; vrijeme detonacije se namješta direktno kroz središnji sustav upravljanja paljbom.

Francuska vojska izvršila je inicijalnu narudžbu 1000 Nexterovih novih visoko eksplozivnih granata Tracer Mk II koje se koriste za djelovanje protiv objekata i bunkera kao i protiv lako i teško oklopljenih vozila. Nexter ima ugrađeni senzor za procjenjivanje vremena do cilja kako bi osiguralo detonaciju granate točno nad ukopanim metama. Nexter također razvija i projektile Polynege za djelovanje protiv tenkova, oklopnih vozila, pješaštva i objekata koji se nalaze izvan vizualnog dometa, na udaljenostima do osam kilometara. Prema ugovoru s DGA, Nexter je proveo i prve pokazne vježbe djelovanja tih projektila 2007. i u pripremi je demonstracija djelovanja termalno navođenih sustava.

Izraelski tenkovi, Merkava nose u sebi 120 mm protu-pješačke/protu-materijalne (APAM – Anti Personel Anti Materiel) granate izraelske proizvodnje, namijenjene za uništavanje pješaštva, lakih oklopnih vozila, betonskih zidova debljine do 50 cm, bunkera zaštićenih pijeskom, drvenih objekata i helikoptera dok lebde.
Sukladno istraživanju IMI (Israeli Military Industries), glavna prijetnja protiv koje se APAM mora nositi, su protu-oklopne desetine naoružane ubojitim protu oklopnim naoružanjem. Ovakve postrojbe, raširene diljem područja operacija i skriveni po tlu, u vozilima, u objektima i bunkerima, predstavljaju glavnu ugrozu tenkovima danas.
Kada djeluje protiv nezaklonjenih pješaka, APAM djeluje na način da granata dolazi iznad ciljanog područja, te se rasprsne u šest dijelova koji prekriju ubojitim fragmentima područje dužine 50 m i širine 20 m. Za napad na bunkere, APAM se koristi kao koncentrirano streljivo. Američka vojska trenutno testira APAM pod oznakom XM329 za uporabu na tenkovima M1. U ponudi je i APAM streljivo u kalibru 105mm.

General Dynamics Ordanance and Tactical System proizvodi granate M1028 120 mm za uporabu u tenkovima M1A1 i M1A2 američke kopnene vojske i marinaca, kao i granate 105 mm M1040 napravljene za Stryker Mobile Gun System. Ardec je započeo s razvojem ovih sredstava temeljem zahtijeva američkih snaga u Koreji 1999. godine, kojima je trebalo streljivo za djelovanje protiv nezaklonjenih protuoklopnih timova. Ova granata raspršuje 1100 metalnih kuglica gotovo odmah po ispaljivanju iz cijevi, a učinkovito djeluje i protiv zidova, bodljikave žice i vozila. Projektil je izabran za najbolju vojnu inovaciju 2004. godine, a već sljedeće je bio stavljen u uporabu u Iraku.

Ardec također razvija i višenamjensku granatu 120 mm XM1069 (Los-MP – Line of sight Multipurpose projectile) namijenjenu djelovanju protiv protivničkih vojnika koristeći se više modularnim sustavom detoniranja i fragmentirajućim probojnim bojnim glavama. Los-MP će zamijeniti toplinske M830, visoko-eksplozivne M830A1, M908 i M1028 granate i time postići značajne taktičke i logističke prednosti, a smanjiti troškove nabave. Probne granate testirane su protiv dvostruko ojačanih betonskih zidova, zemljanih i drvenih bunkera, nezaštićenog osoblja i tenka T55. Ove granate su u biti dio većeg Future Combat System programa koji bi trebao ući u sustav od 2015. godine. Vojska je požurila razvoj Los-MP kako bi zadovoljila operativnim zahtjevima s terena, tako da će se Los-MP početi koristiti u operacijama već od 2010. godine.

Preciznost velikog dometa

Lockheed Martin MLRS nedavno se odmaknuo od oružja iz Hladnog rata namijenjenog čišćenju kvadranta po kvadranta teritorija, i prešao na precizno, snajpersko, djelovanje na udaljenosti od 60 i više km, prije svega zahvaljujući novom streljivu.
Tijekom 48 mjeseci istraživanja kompanije System Development and Demostration, kojoj je dodijeljen ugovor u studenom 1998., razvijeno je streljivo kodnog naziva XM30 GMLRS. Koristeći se projektilom MLRS produženog dometa kao osnovom za daljnji razvoj te integrirajući poseban mjerni sustav kao i GPS, GMLRS danas može pogoditi cilj u radijusu 5 m s udaljenosti od više od 70 km. Inicijalna proizvodnja raketa M30 GMLRS za potrebe američke vojske započela je sredinom 2003. godine. Trenutačno su naoružane visoko eksplozivnom fragmentirajućim bojnom glavom tipa 404 M85, a u tijeku je razvijanje detonatora koji će osigurati djelovanje u tri modula: eksploziju u zraku, na meti ili s odgođenim djelovanjem. Oružje je imalo premijeru 9. rujna 2005. godine kada je osam raketa GMLRS uništilo dva ojačana uporišta pobunjenika udaljenih više od 50 km.

U vojnom prijedlogu proračuna za 2009. godinu navodi se kako su “u više od 500 djelovanja u operacijama Enduring Freedom/Iraqi Freedom rakete GMLRS ostvarile više o 98% pouzdanosti, te visoku učinkovitost i niske kolateralne žrtve tijekom asistencije postrojbama u kontaktu.
Britanska je vojska prva u Europi postala korisnik GMLRS-a kada je 2005. godine kupila projektila u vrijednosti 55 milijuna dolara.

Vlasta ZEKULIĆ