Prvi kadeti diplomirali su Citadel 20. studenog 1846., uoči Meksičkog rata, i odmah su bačeni u borbu te je prva zastava koja se vijorila nad Mexico Cityjem nakon njegova pada 1847. godine bila ratna zastava Citadela

West Point, osnovan 1802. godine, ime je koje svi prepoznaju kao elitnu Vojnu akademiju SAD-a, ali malo je poznato da je West Point, kao vojna akademija Sjevera imao svoga suparnika, The Citadel, vojnu akademiju starog Juga (cijelu povijest Citadela, popis poginulih i značajnih polaznika možete pronaći na http://www3.citadel.edu/citadel-history ).

U prosincu 1822. godine donesen je akt o stvaranju “Kompetentne vojne snage za zaštitu grada Charlstona i okolice” u utvrdi Citadel Green u središtu Charlstona. Od ljeta 1829. koristila se i kao baza Južnjačkih snaga. Rastuće tenzije između Sjevera i Juga i počeci nagomilavanja snaga za nadolazeći rat manifestirali su se i u odluci guvernera Johna. P. Richardsona da se u vojarni osnuje vojna akademija, te da se svim kadetima pruži besplatno visoko obrazovanje u zamjenu za vojnu službu. Na taj su način osigurali da će imati dobro educiran i vrsno uvježban korpus časnika, školovan i odan Jugu, a ne kao do tada isključivo na West Pointu. Dana 20. prosinca 1842. osnovana je Vojna akademija Južne Karoline: The Citadel. Prvi zapovjednik Akademije bio je brigadir William F. Graham, polaznik West Pointa.

Prvi program Akademije uključivao je predmete iz umjetnosti i znanosti (moderna povijest, povijest Juga, francuski, geometrija, trigonometrija, matematika, astronomija, vojna i civilna inženjerija, fizika, kemija, intelektualna i moralna filozofija, politička ekonomija i međunarodno pravo), kojima bi se kadeti služili u vrijeme mira, te vojnu obuku i znanja koja će ih pripremiti za vremena rata (taktika pješaštva i topništva). Ovo načelo Citadela ostalo je nepromijenjeno do danas. Prvi kadeti diplomirali su Citadel 20. studenog 1846., uoči Meksičkog rata, i odmah su bačeni u borbu te je prva zastava koja se vijorila nad Mexico Cityjem nakon njegova pada 1847. godine bila ratna zastava Citadela.

Malo je poznato u općoj povijesti da su prve neprijateljske hice u Građanskom ratu između Sjevera i Juga ispalili upravo kadeti Citadela, i to 9. siječnja 1861., gađajući s četiri topnička položaja sjevernjački brod Star of the West, koji je pokušao dostaviti sredstva sjevernjačkim snagama okruženim na Fort Summteru. U spomen na taj dan, na zlatni prsten koji nose svi polaznici Citadela stavljena je Zvijezda Zapada. Kako je rat eskalirao, kadeti su sudjelovali gotovo na svim ratištima Juga, od Wappoo Cuta do bitke za Williamston u svibnju 1865.
Sedamnaest godina nakon rata, Citadel su okupirale od sjevernjačkih snage i bio mu je zabranjen rad. Godine 1877. kreće bitka za ponovo otvaranje Citadela, koja je uspješno završena 7. ožujka 1882. godine, te je novih 189 kadeta upisalo prvu godinu. Težnja predsjednika akademije bila je povratiti prije svega rigidnu disciplinu i intenzivno radno okruženje, što je već 1885. nagrađeno kad je kadet James T. Coleman osvojio nagradu za najboljeg kadeta u Sjedinjenim Američkim Državama.

Godine 1908. brigadir Oliver J. Bond postaje predsjednik akademije i 1910. mijenja joj ime iz Citadel Academy, u Military College of South Carolina. Kadeti i diplomanti Citadela sudjeluju u proširenju SAD-a prema zapadu i u svim ratovima u kojima su sudjelovale i SAD. Rastuća moć i ugled Citadela potaknuli su njegovo proširivanje, te je 1922. godine premješten na lokaciju uz rijeku Cooper i dobio naziv The Greater Citadel. Godine 1931. za predsjednika dolazi general Charles Pelot Summerall, akademac West Pointa (1882.), prvi južnjak koji je nosio četiri generalske zvijezde. U 22 godine, koliko je zapovijedao Citadelom, Summerall je proširio kampus, sagradio kapelu, te gotovo bezbolno vodio Citadel kroz vrijeme velike depresije, II. svjetskog i Korejskog rata. Uz iznimku saveznih vojnih akademija, Citadel je dao najviše časnika u gotovo svim bitkama ovih ratova, a mnogi se nisu vratili. Njihova imena upisana su na zidovima kapele na kampusu Citadela i duž Avenue of Remembrance.

Godine 1954. general Mark Clark, također polaznik West Pointa, proslavljeni general Savezničkih snaga tijekom ratova na Atlantiku i Europi, postaje zapovjednik Citadela. Očaran mjestom i poviješću, Clark dodatno razvija Citadel, koji privlači veliku međunarodnu pozornost, grade se dodatne knjižnice i muzeji, akademski objekti, laboratoriji i kuća za zabavu kadeta na plaži, podiže se niz spomenika… Najvažniji doprinos generala Clarka bilo je formaliziranje kadetskog kodeksa časti i uspostavljanje Suda časti. Krilatica “Kadet ne laže, ne vara, ne krade i ne tolerira one koji to rade!” napisana je na ulazu u svaki smještajni objekt Citadela i moralna je vertikala cijele akademije i svih kadeta. Veliki dio polaznika sudjelovalo je i u Vijetnamskom ratu, a imena poginulih dodana su na bakrene ploče kapele. Po vlastitoj želji, general Clark pokopan je uz kapelu na kampusu Citadela i jedina je osoba kojoj je to ikada dopušteno.

Od 60-ih godina Citadel se kontinuirano razvijao i širio, ali i prolazio krize: poput primitka prvog crnca u Zbor kadeta 1966. godine, ili prvih dviju žena 1996. godine.

Danas Citadel ima 2500 kadeta i moderna je instituciju visokog školstva i stroge discipline usmjerene ka akademskoj i vojnoj edukaciji mladih ljudi u tradicionalnom, krutom okruženju Juga, s ciljem oblikovanja njihovih karaktera, morala, tijela i duha kako bi sutra bili pošteni, odani i vrijedni časnici. Kadeti prolaze i žive tri svijeta u jednom: 1. Organizirani i ustrojni u Pukovniju kadeta, (Pukovnija je organizirana u četiri bojne, s 4 do 5 satnija u svakoj. Satnije se dalje dijele u tri voda i dalje u desetine. Kadeti prve godine su vojnici, na drugoj odabrani dobivaju prve vojničke činove i preuzimaju uloge administatora u zapovjedništvima i postrojbama, na trećoj najbolji dobivaju dužnosti kadeta dočasnika, a na četvrtoj kadeta časnika: jod zapovjednika Pukovnije, naniže. Odatle dolazi uzrečila: The Corp runs the Cor) preuzimaju dužnosti zapovjednika i stožernih časnika te se uče načelima vođenja, zapovjedanja, upravljanja i discipline, 2. Pohađaju akademsku nastavu na jednoj od 16 ponuđenih katedri odabranog glavnog smjera studiranja (Katedre civilnih predmeta na Citadelu su: Biologija, Ekonomija, Kemija, Građevina, Edukacija, Elektrotehnika i računarstvo, Engleski, Fizička edukacija, Povijest, Matematika i računarstvo, Moderni jezici, Fizika, Političke znanosti i kazneno pravo) i 24 dodatna smjera, temeljem kojeg se dobiva i civilna titula po završetku školovanja, 3. Pohađaju teoretsku i praktičnu nastavu i obuku iz odabrane vojne grane. Za razliku od federalnih vojnih akademija na Citadelu se istovremeno školuju kadeti za zrakoplovstvo, kopnenu vojsku, mornaricu i marince (http://citadel.edu/admissions/viewbook/ link na brošuru Citadela gdje se mogu pronaći svi podaci).

Citadel kroz kadetski život, nastavu i vojnu obuku razvija takozvani Whole person concept, sukladno kojem je svaki pojedinac kompletan samo onda kada zadovolji i ispuni četiri važna elementa: posjeduje Akademska znanja – koja daju edukaciju i funkcionalnu iskoristivost u društvu, Vojna znanja i vještine – među kojima su najvažnije one vođenja, zapovjedanja, upravljanja procesima, ljudima i vremenom, održava Fizičku snagu i spremnost – jer zdravlje i kontinuirana briga o vlastitom tijelu osigurat će fizičku sposobnost nošenja sa svim izazovima koje život stavi pred svakog pojedinca, te u sebi nosi Vjeru tj. Moralne vrijednosti – jer samo onaj koji vjeruje da postoji nešto više od nas samih, da svatko u životu ima nešto što mu je vrijedno, sveto, čemu moralom i karakterom teži, može biti cjelovita osoba.

Krajnji test vrsnosti bilo koje akademske institucije je u kvaliteti i karakteru njezinih polaznika, a. oni su i više nego ispunili nadanja guvernera Richarsona iz 1842. koji je rekao da mu je najveća želja da Citadel proizvodi vrijedne, moralne građane odane svojoj državi. Danas, polaznici Citadela od čina poručnika do generala služe u mnogim vojskama i operacijama diljem svijeta. Ostali su vodeće osobe u industriji, medicini, politici, poslovnom svijetu i vjerskim krugovima. U svojih 166 godina postojanja, Citadel je pokazao sposobnost prilagođavanja vremenu i trendovima, ne prestajući insistirati na održavanju i izgradnji mladih ljudi na tradicionalnim načelima Juga.

Republika Hrvatska je prvi put poslala troje hrvatskih kadeta na Citadel 1998. godine. U sljedeće dvije godine dodatnih sedam kadeta je poslano, od čega je šest uspješno i završilo školovanje, te svojim radom u OS RH i danas uspješno implementiraju i prenose ideje, ideale, načela i visoke standarde školovanja na Citadelu.

Vlasta ZEKULIĆ