Hrvatski vojnik dobio je sredinom svibnja ekskluzivnu priliku: vidjeti pripadnike 1. bojne Gardijske mehanizirane brigade na djelu s novim oružjem na vojnom vježbalištu u Petrinji

Zahvaljujući suradnji s domaćom tvrtkom HS Produkt, Hrvatska vojska počela je 2009. godine opremati svoje postrojbe novom standardnom jurišnom puškom VHS. S vremenom, te uzimajući u obzir dojmove i potrebe svojih primarnih korisnika, inženjeri i drugi stručnjaci iz Karlovca razvili su i poboljšanu inačicu: VHS-2, prvi put javno predstavljenu na zagrebačkom vojnom mimohodu 2015. godine. Dakle, proces zamjene tzv. istočne tehnologije (puška AK-47 i njezine inačice) zapadnom kod te je vrste oružja praktički završen. Međutim, kad je riječ o puškostrojnicama, drugom temeljnom pješačkom oružju postrojbi Hrvatske kopnene vojske, proces zamjene se oduljio. Na popisu naoružanja gardijskih brigada ostala su oružja sovjetskog dizajna, laka puškostrojnica M72 i puškostrojnica M84 (PKM). U operativnoj su uporabi još od Domovinskog rata. Da se razumijemo, riječ je o sustavima koji imaju stanovite prednosti i kvalitetu te koji su imali svoju ulogu u hrvatskoj pobjedi. Ali, nakon više desetljeća jednostavno su zastarjeli, ne nude nikakve nove mogućnosti nadogradnje, nemaju odgovarajući kalibar i općenito se ne uklapaju u standarde koje nameću potrebe modernih gardijskih brigada iz vojske članice NATO-a.

Najbolja na tržištu

Konkretne korake prema rješenju tog problema Ministarstvo obrane RH poduzelo je 2022. godine, kad je pokrenulo postupak nabave puškostrojnica u NATO-ovim kalibrima 5,56 × 45 mm i 7,62 x 51 mm. Postupak je rezultirao time da su početkom 2024. u postrojbe Hrvatske vojske počeli stizati proizvodi belgijske tvrtke FN Herstal – puškostrojnice FN Minimi (Mini Mitrailleuse) u oba navedena kalibra. Već smo imali priliku i vidjeti ih, 8. svibnja u Zadru na taktičko-tehničkom zboru OSRH održanom u povodu natjecanja Prvi za Hrvatsku. O tom oružju Hrvatski vojnik pisao je više puta, a detaljno u tekstu pod naslovom 40 godina puškostrojnice Minimi, objavljenom u broju 459 od 24. listopada 2014. Dakle, riječ je o puškostrojnici dizajniranoj prije otprilike pola stoljeća, ali jedna je od prednosti te platforme upravo u širokim mogućnostima njezina razvoja, modernizacije i nadogradnje. U oba kalibra, Hrvatska vojska oprema se njezinom najnovijom inačicom Mk3. Minimi u kalibru 5,56 × 45 mm u osnovi je oružje koje se koristi za paljbenu potporu na razini desetine, a u kalibru 7,62 x 51 mm na razini voda, pa i satnije. Zanimljivo je što se inačica u potonjem kalibru zamjenom cijevi i uz pomoć kompleta za konverziju može jednostavno konvertirati za djelovanje kalibrom 5,56 x 45. Puškostrojnice su usto prilagođene za montažu optičkih ciljnika. “Bez obzira na pokušaje i kampanje drugih, najviše njemačke tvrtke Heckler & Koch, Minimi ostaje najbolja ‘zapadna’ puškostrojnica na tržištu”, kaže nam vodeći hrvatski stručnjak za streljačko naoružanje i dugogodišnji suradnik Hrvatskog vojnika Dubravko Gvozdanović. “Dokazana je na bojišnicama, prilagodljiva, pouzdana i ergonomski kvalitetna, a FN Herstal kontinuirano radi na njezinu poboljšanju”, dodaje Gvozdanović, koji je i sam u okviru svojeg posla imao priliku okušati se u gađanju iz Minimija. O popularnosti puškostrojnice FN Minimi govori popis korisnika, tj. oružanih snaga nekoliko desetaka zemalja. Najslavnija je inačica M249 SAW, koju koristi Američka kopnena vojska.

Napad ojačane satnije

Minimi, dakle, već neko vrijeme dolazi u postrojbe Hrvatske vojske. Kao i kod drugog naoružanja, i puškostrojnice prije no što odu na teren moraju proći proces uvođenja u postrojbe. Među ostalim, zapovjednici se upoznaju s mogućnostima i sposobnostima koje im Minimi donosi, a vojnici raspoređeni na dužnost puškostrojničara uče rukovati i temeljno održavati novo oružje. Obuka ide svojim tijekom, a postrojba koja je među prvima počela koristiti Minimi na vježbama je 1. mehanizirana bojna Tigrovi Gardijske mehanizirane brigade (GMBR). Hrvatski vojnik dobio je sredinom svibnja ekskluzivnu priliku: vidjeti Tigrove na djelu s novim oružjem na vojnom vježbalištu uz vojarnu “Pukovnik Predrag Matanović” u Petrinji. I to u pravoj akciji. Naime, satnija Tigrova već se neko vrijeme nalazi u pripremnom ciklusu za međunarodne misije i operacije. Taj ciklus iznimno je detaljan i provodi se progresivno, od obuke i ocjenjivanja pojedinaca pa do cijele satnije s pridruženim postrojbama i timovima. Za uvježbavanje koje ne uključuje bojna gađanja, nego uporabu manevarskog streljiva, vježbalište uz petrinjsku vojarnu vrlo je zahvalno područje. Iako je praktički u bazi, pripadnici voda sa svojim su oklopnim vozilima Patria izmješteni na šumovit i teško prohodan teren. Ondje podižu improvizirane vojne logore i 72 sata nema nikakvog kontakta s vanjskim svijetom. Ukupni scenarij usmjeren je na ocjenjivanje vodova satnije, koji se rotiraju u napadnim i obrambenim akcijama. U skladu s doktrinama, vod napada postrojbe razine sekcije (otprilike dvije desetine), a brani se od napada satnije. Nastojeći ne ometati scenarij, pratili smo vod koji je bio i zadnji koji je prolazio ocjenjivanje. “Napada nas satnija ojačana minobacačima kalibra 82 mm i protuoklopnim sustavima Fagot i Metis. Naša je zadaća obraniti položaje do dolaska pričuvnih snaga”, objašnjavaju nam vojnici. Približavaju se kraju trodnevne vježbe i neprekidnog boravka u šumi. Spavali su samo u zaklonima, vrećama za spavanje i vozilima Patria. Sigurno je da su umorni, no i željni te motivirani da prođu ocjenjivanje. S vremena na vrijeme vidimo i ponekog vojnika s novim oružjem – Minimijem. No, kako se bliži vrijeme napada, red je da se povučemo kako ne bismo ometali vježbu. Odlazimo prema vojarni i jedino što možemo je osluškivati udaljenu i čestu rafalnu paljbu manevarskog streljiva.

Veće mogućnosti paljbene potpore

Nakon nekog vremena dobivamo poziv da se vratimo. Akcija je završena i svi se Tigrovi čine zadovoljnima. Skupnica Ozana Ivančan kaže da su obuke i vježbe koje provodi zadnjih mjeseci bile još intenzivnije nego inače. “Cijelo vrijeme radimo naše raščlambe, tražimo pogreške i onda ih pokušavamo popraviti. To je vrijedilo i tijekom priprema za ovo ocjenjivanje. Na današnjoj vježbi protivnička nas je strana izložila maksimalnim iskušenjima, napadala nas sa svih strana. Bilo je napeto, ali uspjeli smo. Slijede daljnji tereni, njima se radujemo jer svaki je novo iskustvo”, dodaje skupnica. Zadovoljstvo vrijedi i za zapovjednika voda poručnika Andreja Ivića. “Pripadnice i pripadnici voda pokazali su veliku volju i želju, bili su maksimalno angažirani u svakom trenutku tijekom 72 sata koja provodimo vani. Mogu reći da smo uspješno završili jedan proces obuke i ocjenjivanja. Sljedeći je korak vježba na zemljištu, koja nas očekuje za otprilike mjesec dana”, govori nam časnik. Opisujući dio scenarija u kojem je njegov vod napala ojačana satnija, rekao je da je organizacija i provedba obrane u svim smjerovima, tj. u punom krugu bila iznimno zahtjevna. “Što se mene tiče, to smo jako dobro obavili. Uspješno smo se prebacivali iz jednog sektora u drugi. Svaki pripadnik bio je upućen u ono što se oko njega događalo, nije bilo zbunjenosti ni krivih poteza. Mjeseci kontinuirane obuke u različitim uvjetima i situacijama vidljivo se isplate. Postrojba se najbolje gradi i zbližava kad je dulje na terenu. To vrijedi za sve razine, od binoma preko desetine pa do voda”, dodao je poručnik. Pitali smo ga i što mu kao zapovjedniku znači novo oružje – Minimi. “Oružje je novo, puškostrojničari su zadovoljni, posebno kad se uzme u obzir da su dosad zaduživali M72. Smatram da nam njegove sposobnosti donose golem napredak. Kao zapovjednik mehaniziranog voda dobio sam veće mogućnosti paljbene potpore i naravno da razmišljam o tome kako ih što bolje iskoristiti”, napominje poručnik Ivić.

Niz prednosti

Završetak vježbe donio nam je i mogućnost razgovora s Tigrovima koji su bili naoružani novom puškostrojnicom. Tomislav Berbić ostavlja dojam vojnika koji iznimno dobro poznaje različite tipove pješačkog naoružanja i za Minimi je imao isključivo riječi hvale. “Zadovoljni smo njegovim radom i performansama, a impresionirani izdržljivošću i mogućnostima izravne paljbene potpore. Jako sam zadovoljan što je oružje relativno lagano za onu ulogu koju ispunjava i što imamo i inačicu koja koristi kalibar 7,62 x 51 NATO. Minimi ima usto i dodatke koji omogućuju bolju ergonomiju, a pokazuje se i iznimno preciznim. Jačina trzaja nije velika, to vrijedi i za inačicu u kalibru 7,62. Ako ste dobro postavljeni, u većini situacija ne trebate koristiti ni nožice, što je veliki plus. To vrijedi i za spremnike streljiva većeg kapaciteta (redenike odnosno kutije sa 100 ili 200 metaka) u odnosu na, primjerice, M72, koja ima klasične spremnike sa 30 ili 40 metaka. Sama činjenica da ne morate često zamjenjivati spremnike itekako vam povećava paljbenu moć. U svakom slučaju, vojniku već puno znači što mu je oružje suvremeno, a još više to što se može pouzdati u njega. I još je riječ o najnovijoj inačici Mk3. S novim oružjem ne moramo razmišljati o njegovoj starosti i koliko je ispaljenih metaka navedeno u njegovoj tehničkoj knjižici”, nabraja Berbić. Nakon njegovih riječi pobliže smo razgledali jednu od puškostrojnica. Iako su ga Tigrovi dobro iskoristili na vježbi, Minimi je i dalje djelovao kao da je nedavno izišao iz tvornice. To je, zapravo, i istina – na njemu uredno piše godina proizvodnje: 2023. Vojnik Matija Milek dvije je godine koristio M72 i kaže da je ključna prednost Minimija u kapacitetu streljiva, a time i neprekidne paljbe. “Kundak Minimija puno je bolji, oružje mi ergonomski više leži, trzaj je puno slabiji, gotovo ga nema. Nadalje, iako je kompleksnije konstrukcije od M72, Minimi se brzo rastavlja i sastavlja. Ukratko, više je user-friendly. Povjereno mi je moderno oružje i to je za mene kao puškostrojničara velik poticaj. A prilikom bojnih gađanja veselje će ići na najjače! To je za nas pravi jackpot!”, govori nam Tigar.

Dakle, FN Minimi u Petrinji je među Tigrovima prvi put integriran u obuku na razini voda i satnije. Ne zaboravimo da ga imaju ili dobivaju i druge gardijske postrojbe OSRH i ubuduće ćemo ga viđati na sve više obuka i vježbi. Hrvatska vojska ušla je na popis korisnika koji se zapravo već kreće, kako navodi FN Herstal, oko 70, što dovoljno govori o kvaliteti. Jako je važno što HV raspolaže modernim inačicama Mk3 i to u oba kalibra. Kao što smo vidjeli kod Tigrova, ulasku nove puškostrojnice u operativnu uporabu pristupilo se ozbiljno i postupno. Još jedan dugoočekivan korak u modernizaciji OSRH sad je pred potpunom realizacijom.

TEKST: Domagoj Vlahović: Foto: Tomislav Brandt