CH-47 Chinook i CH-53 Stallion dva su tipa teških transportnih helikoptera koja su često izravni konkurenti na tržištu, no već desetljećima funkcioniraju u svojevrsnom suživotu. Zahvaljujući aktualnim i potencijalnim američkim i stranim narudžbama, čini se da će tako biti i ubuduće

 

Chinook i Stallion već su dugo oslonac zrakoplovstava, ali i drugih grana oružanih snaga članica NATO-a, kao i zemalja koje se rado opremaju vojnom tehnikom iz SAD-a. Iako uvelike različiti, nerijetko se događalo da su i konkurencija, ali usprkos tomu, niti za jedan nikad nije nedostajalo novih narudžbi. Sudbine im se isprepliću odavno: oba su zamijenila helikopter CH-37 Mojave, koji su KoV i Marinski korpus SAD-a kratko koristili. Razvoj Chinooka krenuo je od potrebe KoV-a za transportnim helikopterom koji će se prije svega koristiti za potporu borbenim misijama. Isprva je, krajem pedesetih, za tu ulogu razmatran V-107 ili YCH-1A tvrtke Vertol. Iz njega će se razviti CH-46 Sea Knight, koji će koristiti Marinski korpus, ali tad nije zadovoljavao očekivanja KoV-a: ocijenjen je premalenim. Ipak, osnovni koncept helikoptera bez manjeg vertikalnog rotora i s dvama tandem rotorima prihvaćen je te se prionulo dizajniranju veće i snažnije letjelice. U međuvremenu je tvrtku Vertol preuzeo Boeing, a novi helikopter dobio je oznaku YCH-1B i u rujnu 1961. prvi put poletio. Već iduće godine ušao je u operativnu uporabu KoV-a i dobio poznatiju oznaku CH-47A.

Brza uporaba i izvoz
Vijetnamski rat ubrzao je i omasovio uvođenje CH-47 Chinooka u operativnu uporabu. Osim prijevoza ljudstva, pokazao se dragocjen i u premještanju haubičkih bitnica te izvlačenju tisuća oštećenih aviona i helikoptera. Nakon Vijetnama slijedit će sve sposobnije inačice Chinooka kod kojih će se više nego udvostručiti najveća masa nošenog tereta. Stići će i brojne narudžbe iz inozemstva, a licencijska proizvodnja helikoptera bit će usvojena u Italiji (tvrtka Agusta) i Japanu (Kawasaki).

Kao što je Američka kopnena vojska odigrala veliku ulogu u razvoju Chinooka, jednako vrijedi i za Marinski korpus i helikopter Stallion. Marincima je bio potreban transportni helikopter velike nosivosti sposoban iznimno brzo prevoziti ljudstvo i različite vrste tereta s brodova do obale. Krajem 1960. zahtjev za novi helikopter definiran je u natječaju pod oznakom HH(X). Pobijedila je tvrtka Sikorsky s letjelicom YCH-53A, koja je prvi put poletjela u listopadu 1964., samo tri godine nakon Chinooka. I CH-53 Sea Stallion pokazao se u Vijetnamu koristan i s vremenom je razvijan u sve snažnije i sposobnije inačice, koje su ulazile u uporabu sve većeg broja korisnika.

 

Prvo ga je za protuminsko djelovanje usvojila Američka ratna mornarica, a potom i zrakoplovstvo za zadaće borbenog traganja i spašavanja. Uskoro su stigla i dva vanjska korisnika. Helikoptere njemačkog KoV-a oznake CH-53G, njih 108 od ukupno 110, licencijski je proizvela tvrtka VFW-Fokker. U izraelskom zrakoplovstvu helikopter je dobio ime Yas’ur. Prve su letjelice ušle u uporabu 1969. godine i odmah su korištene u borbenim misijama. Od početka osamdesetih najistaknutija je inačica helikoptera postao CH-53E Super Stallion, zamijenivši Sea Stallion koji se prestao proizvoditi 1978. godine.

Sve bolji i bolji
Nakon više od pola stoljeća i Chinook i Stallion daleko su od toga da budu otpisani, čak i kad se govori o potpuno novim helikopterima. Njihov daljnji razvoj nadovezuje se na sve pozitivne značajke koje su iskazali tijekom duge operativne uporabe. Najnoviji je predstavnik Chinooka inačica “F” i novi standard Block II, koji je u razvoju, dok je iz iskustva s helikopterima CH-53 proizišao moderni CH-53K King Stallion.

CH-47F, najnovija oznaka Chinooka, prvotno je bila namijenjena programu ICH (Improved Cargo Helicopter). Boeing je po prihvatljivoj cijeni želio djelomično modernizirati Chinooke za Američku kopnenu vojsku. Inačica “F” predstavljena je javnosti sredinom 2006., a prvi let nove letjelice organiziran je krajem te godine. Iako bez puno uočljivih vanjskih razlika u odnosu na prijašnju inačicu “D”, riječ je bila o kudikamo modernijem helikopteru. Značajna je novost bila nova inačica Honeywellovih (nekad Lycoming) motora T55, za petinu snažnija od prethodne, uz sedam posto manju potrošnju i za četvrtinu manje troškove održavanja. Helikopteru CH-47F za dizanje tereta služe tri kuke ispod trupa, od kojih dvije imaju nosivost 7500 kg, a središnja 12 000 kg.

Nošenje preko više kuka povećava stabilnost i omogućuje veće brzine. Pažnja je posvećena i smanjenju vibracija pri radu pa novi helikopteri “F” imaju robusniju strukturu postignutu ugradnjom malobrojnih, ali većih dijelova izrađenih tehnikom glodanja, za razliku od uporabe zakovica kod prethodne inačice. Zmaj letjelice otporniji je na koroziju, što znači i manje sati održavanja, a rezultat je produljenje životnog vijeka. Novi Chinook dobio je i potpuno digitaliziranu pilotsku kabinu s pet višenamjenskih prikaznika, koji su dio sustava CAAS (Common Avionics Architecture System) tvrtke Rockwell Collins. Zajedno s trokanalnim autopilotom sustava DAFCS (Digital Advanced Flight Control System), znatno je smanjeno naprezanje pilota, a povećana situacijska svjesnost posade. Stoga je, primjerice, s pomoću jedne tipke moguće bočno kretanje ili promjena visine u inkrementima od tridesetak centimetara.

Broj korisnika raste
Britansko Kraljevsko ratno zrakoplovstvo još je od 1980. jedan od većih korisnika Chinooka. Od toga je 14 letjelica najnovije inačice “F” isporučenih do kraja 2015. godine. Mnogi su helikopteri modernizirani kako bi većina flote bila na jednakom, odnosno najvišem standardu, koji nosi oznaku HC6. Helikopteri Chinook CH-47C tijekom godina isporučeni su Grčkoj, Iranu, Maroku, Egiptu i Libiji. Nakon što je 2008. postignut dogovor s Boeingom, AgustaWestland dobila je od Talijanskog KoV-a narudžbu za 16 novih helikoptera CH-47F. Prvi su isporučeni 2014. i danas su u sastavu 1. pukovnije zrakoplovstva KoV-a Antares, u kojoj su zamijenili starije helikoptere inačice “C” korištene još od 1973. godine.

Nizozemsko ratno zrakoplovstvo kupilo je početkom devedesetih od Kanade sedam rabljenih, a potom šest novih helikoptera Chinook i svi su nadograđeni na zajednički standard. Nizozemska je u rujnu 2015. odlučila kupiti 14 novih CH-47F, a šest CH-47D će nadograditi, tako da će imati flotu od 20 letjelica na najnovijem standardu. Zanimljivo je da je Kanada prodajom Chinooka Nizozemskoj neko vrijeme ostala bez teških helikoptera. To je promijenjeno tek prije nekoliko godina, kad su isporučene zadnje letjelice, naručene 2009. godine. Kanadski helikopteri oznake CH-147F opsežno su nadograđeni te su opremljeniji od standardnih CH-47F. Jedan od najvećih korisnika nove generacije helikoptera Chinook mogla bi biti Saudijska Arabija, koja je sredinom 2017. naručila osam CH-47F. Moguće je da je to samo dio nabave od ukupno 48 letjelica koju je te godine odobrila i američka administracija.

Novi planovi
Sve modernizacije, nova pilotska kabina i nadogradnja novih sustava kao što su usisni odvajači čestica kod motora, komunikacijski sustavi, sustavi protumjera i balistička zaštita kroz godine su povećali masu Chinooka. Stoga je Boeing, s glavnim ciljem smanjenja mase letjelice i ponovnog povećanja njezine nosivosti, pokrenuo razvoj podinačice Block II helikoptera CH-47F. Nosivost je povećana na više od 10 000 kilograma, što je za 900 više u odnosu na “običnu” inačicu “F”. Boeing traži sposobnost prijevoza tereta mase 10 000 kilograma na udaljenost od 90 kilometara pri temperaturi zraka od 35 stupnjeva. Pri jednakim uvjetima CH-47F može nositi “tek” 7250 kg. Povećanje nosivosti postiže se ugradnjom novih krakova elisa ACRB (Advanced Chinook Rotor Blade), koji imaju redizajnirane vrhove i novi aeroprofil. To je rješenje dijelom temeljeno na iskustvu iz otkazanog programa razvoja helikoptera RAH-66 Comanche (opširnije v. tekst Prizemljeni Komanči, HV br. 586). Boeing je prvi let Chinooka s ugrađenim ACRB-om objavio 16. siječnja, dakle prije nekoliko dana. Masa helikoptera smanjena je rješenjem koje je već primijenjeno kod kanadskih CH-147F i Chinooka za specijalne operacije MH-47G, gdje je u svakom sponzonu ugrađen jedan veći umjesto dosadašnjih triju manjih spremnika.

Promijenjen bi bio i sustav za opskrbu električnom energijom. Novi bi se sastojao od triju generatora od 60 kVA, što je također primijenjeno na kanadskoj inačici helikoptera. To omogućuje dovoljno snage za sadašnje sustave protumjera, ali i za sustave koji bi tek mogli biti ugrađeni. Kod specijalne inačice MH-47G strojnice imaju vlastite baterije pa je moguća njihova uporaba i u slučaju pada helikoptera te otkazivanja glavnog električnog napajanja.

Pogled u dalju budućnost
Uz bolji sustav transmisije i veći okretni moment, u planu su i novi motori T55 serije 715, koji bi trebali biti dvadesetak posto snažniji uz manju potrošnju i lakše održavanje. Štoviše, Honeywell razvija i naprednu “C” inačicu motora T55 serije 714. Motori bi razvijali snagu od oko 6000 KS, također uz manju potrošnju i lakše održavanje, a postojala bi mogućnost ugradnje na sadašnje helikoptere CH-47F. Dosad su konstruirana tri helikoptera Chinook Block II. Na njima se obavljaju različita testiranja, koja će biti nastavljena i ove godine. Američke vlasti trebale bi odlučiti hoće li izdvojiti potrebna proračunska sredstva koja bi omogućila serijsku proizvodnju i isporuku helikoptera CH-47F Block II kopnenoj vojsci. Zasad je naručeno samo 15 helikoptera Block II, i to u inačici za specijalne namjene MH-47G, a isporuka prvog očekuje se uskoro. Krajem 2018. objavljeno je da Boeing planira oko 2027. godine početi rad na novoj seriji Chinooka, nazvanoj Block III, i to za inačice CH-47F te MH-47G. Razvoj helikoptera koji bi vjerojatno imali još snažnije motore trajao bi do 2040., kad bi trebala početi i serijska proizvodnja. Realizacija tog plana jamčila bi da će Chinook ostati u operativnoj uporabi dugo nakon 2060. godine.

 

Kraljevski “ždrijebac”
Sikorsky i američki korisnici različitih inačica Super Stalliona bili su početkom 2000. svjesni da će za deset godina početi istjecati resursi postojeće flote pa je pokrenut program obnove i produljenja radnog vijeka helikoptera, koji je dobio oznaku CH-53X. Optimistične procjene u oružanim snagama govorile su da će troškovi biti svedeni samo na petinu iznosa koji bi trebalo izdvojiti za novi helikopter. Međutim, iskustva KoV-a i marinaca pokazala su da se takvi troškovi mogu uvelike povećati. Nakon pokrenute analize svih mogućih rješenja, krajem 2003. odlučeno je da je najisplativije rješenje ipak nabava novih letjelica. Novi “ždrijebac” dobio je oznaku CH-53K, a u prosincu 2006. izabran je njegov ključni dio, koji je zamijenio različite inačice General Electricova motora T64 na dotadašnjim Stallionima. Riječ je bila o također General Electricovu motoru − GE38-1B − izvedenom iz komercijalnog turboventilatorskog motora CFE738 i turboelisnog T407. Potonji je trebao biti ugrađen na patrolni mornarički avion Lockheed P-7, čiji je razvoj prekinut krajem 1990. godine. Prvi novi motori isporučeni su u kolovozu 2011. te dobivaju novu oznaku T408-GE-400. Svaki razvija otprilike 7500 KS, što je 60 − 70 posto više od T64. Novi motori imaju usto 18 posto manju potrošnju goriva i 63 posto manje dijelova. Rotori koje pokreću ti motori ostali su jednakog promjera i broja krakova, ali imaju 12 − 15 posto veću površinu i izrađeni su od kompozitnih materijala. Gorivo je smješteno u sponzonima na objema stranama trupa, a u svakom su po dva samobrtveća spremnika s ukupno 8650 litara goriva. Količina goriva može se udvostručiti dodavanjem unutarnjih spremnika s dodatnih 9000 litara. Teretni prostor visine gotovo dva metra širok je 262 cm tako da je moguć prijevoz dviju standardnih paleta 463L. Kako se često navodi, u odnosu na prethodnika postignuta je trostruko veća nosivost: 12 200 kg tereta na visini od 914 metara i na udaljenost od 204 kilometra pri temperaturi zraka od 33 stupnja. Iako je standardni broj sjedećih mjesta smanjen s 55 na 32, nova su sjedala znatno robusnija i otpornija na sudare.

Nezamjenjiv za marince
Velike je promjene doživjela i pilotska kabina, koja zbog bolje preglednosti ima veće prednje i bočne prozore. Upravljački sustavi i avionika u pilotskoj kabini temelje se na CAAS (Common Avionics Arhitecture System) sustavu i standardu Američke kopnene vojske. Razvila ga je tvrtka Rockwell Collins, a ugrađen je i na helikoptere CH-47F Chinook i MH-60M Black Hawk. Dio sustava čini i pet višenamjenskih prikaznika na bazi tekućih kristala, sustav za praćenje stanja i uporabe helikoptera (Health and Usage Monitoring System − HUMS), kao i rada glavnih komponenata te sustava helikoptera. Tu je i trostruki FBW (fly-by-wire) sustav upravljanja. SAD planira nabavu ukupno 200 helikoptera CH-53K koji bi ušli u sastav osam eskadrila teških helikoptera, trenažnu eskadrilu teških helikoptera i pričuvnu eskadrilu Marinskog korpusa. Za potrebe Marinskog korpusa helikopter King Stallion nezamjenjiv je tako da projekt već sad ima dobre izglede. Sasvim je druga situacija kad se govori o potencijalnim korisnicima u inozemstvu. Prvi su kandidati zemlje koje koriste starije inačice − Japan, Izrael i Njemačka. Japan je donedavno koristio mornaričku inačicu Stalliona MH-53E Sea Dragon, čija je osnovna zadaća uklanjanje morskih mina, te se već spominje kao vjerojatni budući korisnik.

Izraelska dilema
Izrael je svoje Stallione (Yas’ure) nabavio i nastavlja nabavljati iz više izvora. Sudjelovali su u svakom većem vojnom pothvatu od 1969. do danas. Prošli su i dva značajna programa nadogradnje i modernizacije (Yas’ur 2000 i Yas’ur 2025), te bi se mogli zadržati u uporabi barem do 2030. godine. Kako bi se održala operativnost postojećih helikoptera, krajem 2019. u Izrael je pristiglo pet helikoptera CH-53D Marinskog korpusa SAD-a koji će služiti za pričuvne dijelove. Prošle je godine obilježeno pola stoljeća od početka njihove uporabe pa je izraelski prioritet potraga za letjelicom koja će ih zamijeniti. Plan nabave uključuje dvadesetak novih helikoptera kojima bi se popunila jedna eskadrila. Glavni je kandidat King Stallion tvrtke Lockheed Martin (koja je u međuvremenu preuzela Sikorsky) te Boeingov Chinook.

 

Helikoptere CH-53 već niz godina koristi i Bundeswehr, koji je također proveo više projekata modernizacije ili nadogradnje. Iako su isprva bili uvedeni u flotu KoV-a, nakon preustroja, a službeno od početka 2014., u uporabi su njemačkog zrakoplovstva. Prva značajnija modernizacija bio je projekt inačice CH-53GS pokrenut krajem devedesetih. Pilotska kabina tad je prilagođena uporabi naočala za noćno gledanje i na važnijim dijelovima letjelice dodana je balistička zaštita. Kako bi se povećala sposobnost samoobrane, ugrađeni su sustavi elektroničkih protumjera i obrambeno naoružanje. Druga modernizacija rezultirala je inačicom CH-53GE specijaliziranom za borbene misije traganja i spašavanja te operacije u Afganistanu. Osim dodatne avionike, ugrađeni su filtri uvodnika za motore i dodatni spremnici goriva zbog većeg doleta.

Odgađana nabava
Zadnja veća modernizacija CH-53 u Njemačkoj pokrenuta je 2006. i obuhvatila je 40 helikoptera. Nova inačica dobila je oznaku CH-53GA (GA-German Advanced). Prvi je put poletjela u veljači 2010., a do 2015. modernizirane su sve planirane letjelice. Novi je standard donio novu avioniku te komunikacijske i navigacijske sustave kako bi se mogao bolje povezati s modernijim helikopterima poput transportnog NH90 i borbenog Tigera. Ugrađena je i nova staklena pilotska kabina s pet višenamjenskih prikaznika te mogućnost korištenja FLIR kupola u noćnim misijama.

Helikopter je dobio i novi digitalni sustav kontrole leta s četverokanalnim autopilotom sa sposobnosti automatske kontrole lebdjenja. Dodan je novi sustav elektroničkih protumjera, a helikopter je dobio opciju ugradnje dvaju dodatnih spremnika goriva u skladu s potrebama misije. Sva poboljšanja trebala bi omogućiti korištenje CH-53 u Bundeswehru do 2030. godine. Od ukupno 112 nabavljenih CH-53, sredinom 2019. ostao je 71, od čega ih je raspoloživo bilo manje od 50 i jasno je da nakon pedesetak godina službe broje zadnje dane.

S tim na umu početkom 2019. i službeno je otvoren natječaj za novi teški transportni helikopter (Schwerer Transporthubschrauber − STH) Bundeswehra. Za tu je dugo odgađanu nabavu krajem 2018. u zadnji tren planirano 5,6 milijardi eura, kojima bi se do 2031. nabavilo najmanje 44, a najviše 60 novih helikoptera. Među spomenutim zahtjevima navedena je sposobnost prijevoza 30 opremljenih vojnika ili deset tona unutarnjeg tereta, kao i sposobnost prijevoza deset tona vanjskog ili osam tona unutarnjeg tereta na udaljenost od 230 kilometara. Kandidate nije teško pogoditi: Lockheed Martin koji nudi CH-53K King Stallion, te Boeing s CH-47F Chinookom. Obje tvrtke poslale su službene ponude sredinom ovog siječnja i nastupaju kao nositelji timova u kojima su i njemačke tvrtke kako bi dio posla dobila i njemačka industrija. S Lockheedom je Rheinmetall, ZFL, Autoflug i MTU, a s Boeingom AERO-Bildung, Aircraft Philipp, Diehl Defence i Liebherr-Aerospace. Očekuje se da bi prvi helikopteri trebali biti isporučeni 2024., a zadnji do kraja 2031. godine.

 

Svaki ima prednosti… i mane
Iako je Chinooku i King Stallionu zajedničko to što su prije svega teški transportni helikopteri, tromotorni King Stallion u odnosu na dvomotorni Chinook snažniji je i sa znatno većom nosivosti korisnog tereta. Štoviše, CH-53K King Stallion ima pogonsku skupinu koja razvija otprilike jednaku snagu kao i gigantski ruski Mil Mi-26, trenutačno najveći helikopter na svijetu koji je u serijskoj proizvodnji. S druge strane, King Stallion zbog velikih troškova razvoja i više je nego dvostruko skuplji od Chinooka.

Kao i svaka nova generacija Stalliona, inačica “K” doživjela je radikalne promjene u odnosu na stariju, što je prouzročilo dulji razvoj i odgađanje početka serijske proizvodnje. Stoga je za Lockheed iznimno bitna narudžba iz sredine 2019., za 12 helikoptera koji će ući u sastav Marinskog korpusa SAD-a, tradicionalno glavnog korisnika te letjelice. Naučene lekcije iz USMC-ove operativne uporabe vjerojatno će brže ukloniti neke nedostatke novog dizajna, što će itekako pomoći pri nalaženju novih korisnika. Dakle, Chinook je “low-risk”, odnosno manje rizično rješenje za buduće kupce. Jedna je od prednosti Chinooka i to što se Boeing može osloniti na korisnike koji imaju starije inačice tog helikoptera. Modernizane i nove inačice Chinooka manje su radikalne te je često moguća ugradnja novih sustava i u postojeće letjelice. Primjerice, neki su od Chinooka Američke kopnene vojske tijekom dviju modernizacija dovedeni na standard inačice “F” i tako su napravili skok od dviju generacija. Uz SAD, zemlje koje ga koriste, a koje su naručile i nove inačice Chinooka, jesu: Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Kanada, Španjolska i Singapur. Uspjeh je postignut i kod važnih novih kupaca poput Indije, Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata, a izgleda da postoji određena šansa i kod Francuske.

Naime, tijekom proslave pada Bastille 14. srpnja 2019. procurila je vijest da se aktivno razmatra nabava određenog broja Chinooka za potrebe francuskih specijalnih postrojbi. Navodno je ta mogućnost dijelom rezultat pozitivnih iskustava prilikom operacija u Maliju, gdje su francuskim helikopterima neko vrijeme bila pridružena tri britanska Chinooka. Francuska je nedavno surađivala s Njemačkom na zajedničkom projektu nabave novog transportnog helikoptera tako da nije isključeno da buduća nabava ovisi i o njemačkom izboru nove platforme. Dvije bi zemlje tako posjedovale podudarne flote s više jednakih tipova helikoptera što bi moglo smanjiti troškove nabave i eksploatacije. Tek će se vidjeti kakav će biti rezultat i odluka na nadmetanjima u Njemačkoj i Izraelu, gdje su Chinook i King Stallion jedan drugom izravni konkurenti.

Marin MARUŠIĆ