Tržište suvremenih borbenih zrakoplova je možda najvrjedniji tržišni segment vojne industrije uopće. Dok su površinski ratni brodovi i podmornice pojedinačno veće vrijednosti, oni su ipak ograničeni na manji broj primjeraka i na pomorske zemlje. Paketi modernizacije ratnog zrakoplovstva borbenim zrakoplovima 4. generacije čak i u slučaju manjih zemalja rijetko se kreću ispod 700-800 milijuna USD. Namjera je ovog članka predstaviti najvažnije programe borbenih zrakoplova koji se danas i u bliskoj budućnosti nude na svjetskom tržištu

Lockheed Martin F-22 Raptor
Do kraja listopada 2005. ukupno je zračnim snagama SAD isporučeno 50 od 83 zrakoplova F-22 Raptor, koliko je brojila prva naručena serija. Progresija smanjivanja planiranog broja zrakoplova za zračne snage SAD-a još jednom je pobudila sumnje i strahove da će program Raptor završiti kao i programi helikoptera Comanche ili topničkog sustava Crusader, koji su otkazani u poznoj razvojnoj fazi. Zadnji planovi zračnih snaga SAD-a predviđaju nabavku ne više od 179 zrakoplova, čime bi se postigla velika ušteda u odnosu na 750 zrakoplova koliko su predviđali izvorni planovi načinjeni tijekom 1986. Ipak, za razliku od spomenutih otkazanih programa, malo je vjerojatno da će takva sudbina zadesiti i Raptor koji je već zašao duboko u fazu serijske proizvodnje, a puna operativna sposobnost postignuta je ove godine. Osim toga, otkazivanje programa F-22 je gotovo nezamislivo u smislu erozije pa čak i gubitka one margine kvalitativne nadmoći američke vojne moći koje SAD uživaju u odnosu na dvije brzo rastuće svjetske sile – Indiju i Kinu. Iz tog razloga na vrhu strateških prioriteta američke vojske je razmještanje i puna operativna sposobnost dostatnog broja zrakoplova F-22 Raptor i održavanje otvorene proizvodne linije što je duže moguće ako se eventualno pokaže potreba za dodatnim zrakoplovima.

Ipak, cijena i dalje ostaje kritična točka programa. Cijena zrakoplova trebala bi se spustiti na “samo” oko 100 milijuna USD po primjerku uz razumni broj zrakoplova. Porast cijene za oko 30% moguć je ako se proizvodnja zaustavi na sada aktualnih 179 primjeraka. Nadalje, iako operativna testiranja potvrđuju velike borbene sposobnosti Raptora i dalje postoje dugoročni problemi u potpori zrakoplova zbog kompleksnosti cijelog sustava kao, problem pouzdanosti te održavanje radarske i druge “nevidljivosti”. U svakom slučaju samo 179 primjeraka najnovijeg zrakoplova relativno je skroman rezultat gotovo 20 godina dugog programa istraživanja i razvoja. Još nedavna revizija potreba američkog ratnog zrakoplovstva utvrdila je minimalno potreban broj od 381 raptora Moguće je da će se na kraju taj cilj i postići – možda kroz razvoj i uvođenje novog bombardera srednje veličine kao inačice aktualnog Raptora. Izvjesno je da tri programa razvoja novog zrakoplova međusobno konkuriraju (F-22, F/A-18 i F-35 JSF) za proračunska sredstva i praktički nema izgleda da se svi realiziraju u planiranom broju verzija i primjeraka. Kao najvjerojatniji kandidat za rezove pojavljuje se F-35 JSF za koji je ionako osigurana impresivna proizvodna linija.

Iako uz određene probleme dugogodišnji razvoj Raptora se uistinu konačno (započeo je davne 1986.) priveo kraju uspješno provedenim završnim testovima prije uvođenja u operativnu uporabu. Počevši od proračunske 2006. Raptor ulazi u punu serijsku proizvodnju koja će trajati do 2008. kada bi trebalo biti proizvedeno svih 179 zrakoplova. Moguća revizija, odnosno usporavanje tempa proizvodnje omogućila bi održavanje aktivnih proizvodnih linija do 2011. kada bi bilo moguće započeti s proizvodnjom nove inačice.

Posljednja operativna testiranja reflektiraju preorijentaciju onoga što je prvo bilo planirano kao zrakoplov za postizanje zračne nadmoći u višenamjenski F-22 sposoban za uporabu brojnih vrsta vođenih projektila zrak-zemlja uz istodobno zadržavanje neupitnih sposobnosti gospodarenja zračnim prostorom. Posljednja testiranja uključivala su uporabu projektila s GPS sustavima navođenja (JDAM – Joint Direct Attack Munition), dok su podaci o meti bili dostavljani podatkovnom vezom Link-16. Otežavajuća okolnost u provođenju spomenute vježbe bila je simulirani napad protivničkog zrakoplova i uporabe projektila zrak – zrak iz internog spremnika zrakoplova uz istodobno provođenja priprema i napadaja cilja za zemlji. Raptor je čak i bez uporabe eksternih nosača, a kako bi se zadržale performanse i nizak stupanja zamjetljivosti, opremljen čitavim spektrom različitih kombinacija oružja potrebnih za provođenje zadaća višenamjenskog zrakoplova. Dva unutrašnja spremnika na trupu zrakoplova namijenjeni su projektilima zrak-zrak kratkog dometa u klasi AIM-9, dok je veliki središnji unutrašnji prostor, početno namijenjen smještaju šest projektila AIM-120 srednjeg dometa, trenutno konfiguriran da prihvati kombinaciju dva do tri AIM-120 i jedan do dva JDAM projektila. Kako bi se poboljšale mogućnosti zrakoplova da napadne više ciljeva bez kompromitacije niskog radarskog presjeka, planira se opremanje zrakoplova novom “bombom malog dijametra” (SDB – small diametar bomb) koju bi se smjestilo u trup zrakoplova. To novo, vrlo kompaktno i lagano oružje u klasi 113 kg pripada kategoriji “pametnog” oružja i omogućava kombinaciju do četiri SDB-a i toliko AIM-120.

Boeing F/A-18 E/F Super Hornet
Rasprave koje se vode u SAD-u o isplativosti i uopće opravdanosti paralelnog razvijanja i nabave tri potpuno različita tipa zrakoplova nisu imale gotovo nikakvog učinka na proizvodni program Being F/A-18 E/F i planove njegove modernizacije. Dapače, razvijena je i odobreni su planove nabavke inačice za elektroničku borbu EA-18G. Serijska proizvodnja Super Horneta nastavlja se tempom od 40 zrakoplova godišnje u skladu s višegodišnjim ugovorom koji omogućuje ekonomski pogodnu godišnju proizvodnju i relativno niske troškove proizvodnje (procjene o cijeni zrakoplova kreću se na razini 55 milijuna USD). S obzirom na okolnosti na tržištu vojnih zrakoplova to je velik uspjeh. Dok je ukupno planirani broj zrakoplova smanjen sa 548 na 460, a isporuka je već uslijedila za 250 zrakoplova, nedavno je lansiran program proizvodnje 80 namjenskih zrakoplova inačice za elektroničku borbu čime se planirani broj proizvodnje približio početnome. Isporuka “Growlera” će uslijediti 2008-2012 kako bi zamijenio “teglećeg konja” Grummanov EA-6B Prowler.

Paketi modernizacije neprestano se izmjenjuju na zrakoplovima E/A-18, inačice Block 1 i Block 2 su već implementirane, a podizanje zrakoplova na standard Block 3 vjerojatno će uslijediti do kraja slijedećeg desetljeća. Usavršavanja koja su u tijeku koncentrirana su na područje avionike, a osobito k usavršavanju sposobnosti sudjelovanja u kompleksnim združenim borbenim operacijama koje će uključivati ne samo razne tipove zrakoplova s ljudskom posadom, već i borbene bespilotne letjelice. Što se tiče neposrednih programa modernizacije Super Hornet će kao i drugi borbeni zrakoplovi prve linije dobiti nove kacige JHCMS uvezane s novim projektilom zrak-zrak AIM-9X. Također, novougrađeno je i novo središnje računalo misije kao srce sustava za upravljanje borbenim letovima. Originalni Raytheonov multimodalni radar AN/APG-73 s konvencionalnom antenom s mehaničkim skeniranjem, naslijeđen od prethodnih inačica F/A-18 C/D radi smanjenja cijene cijelog programa, biti će zamijenjen novim proizvodom iste kompanije s oznakom AN/APG-79 čija je jedna od bitnih karakteristika elektroničko skeniranje. To omogućava daleko veći domet otkrivanja, nekoliko puta bolju rezoluciju nego prethodni model kao i bolju otpornost na protumjere. Osim toga, ekstremna brzina pretraživanja omogućava istodobnu uporabu radara u zadaćama zrak – zemlja tijekom napadne akcije, uz istodobno skeniranje u modu zrak – zrak kako bi se pratila situacija u zračnom prostoru. U tu svrhu usavršeni su i senzori prije svega u odnosu na istaknutiju ulogu Super Horneta kao napadačkog zrakoplova u obliku novog podvjesnika s naprednim mogućnostima zahvaćanja cilja u infracrvenom dijelu spektra. Planiraju se i modifikacije na području aerodinamike, misli se prije svega na krila.
Ono što zrakoplovu Boeing F/A-18 E/F nedostaje za potpuni uspjeh jesu izvozni rezultati. Iako je sudjelovao u brojnim međunarodnim natječajima, a u Maleziji je čak i pobijedio, još nije zabilježena prva inozemna narudžba. Trenutačno najvažniji tender je jamačno indijski natječaj za 126 višenamjenskih zrakoplova, gdje je, prema nekim informacijama, upravo Super Hornet jedan od dva najizglednija kandidata, uz Mirage 2000-5Mk2. Prema nekim informacijama, vjerojatno je da će se indijska potražnja povećati sa 126 na 180-190 višenamjenskih zrakoplova. To bi znatno povećalo troškove cijelog programa koji se sada procjenjuje na iznos od 10 milijardi USD ili više. Zahtjevi za ponudama biti će upućeni, osim spomenutim i francuskom Rafaleu, američkom F-16, ruskom MiG-35, švedskom JAS 39 Gripenu kao i europskom Typoonu.

Dassault Rafale
Domaća knjiga narudžbi ima trenutačno upisana 120 zrakoplova od ukupno planiranih 294, od čega 234 za zračne snage (82 naručena) i 60 za mornaričko zrakoplovstvo (38 već naručeno). Od ukupnog broja naručenih 47 zrakoplova za zračne snage i 12 Rafala za mornaričko zrakoplovstvo biti će najnovije inačice F3 koja je trenutačno još u fazi razvoja. Godišnje se proizvede do 10 zrakoplova, ali se nakon 2006. planira ekonomski prihvatljiva stopa od 22 zrakoplova godišnje prema posljednjem sklopljenom ugovoru iz prosinca 2004., koja obuhvaća seriju od 59 zrakoplova.

Dok se ukupni broj naručenih Rafalea za francuske oružane snage nije promijenio, znatno se promijenio omjer između jednosjeda i dvosjeda. Mornaričko zrakoplovstvo koje je do 2004. planiralo nabavu 2/3 od svojih 60 zrakoplova u inačici dvosjeda, će prema najnovijim revizijama nabaviti isključivo jednosjedne verzije, dok će zračne snage smanjiti broj dvosjeda sa planiranih 139 na 84 zrakoplova. Dvosjedne inačice Rafalea biti će nabavljene samo za provedbu zadaća nuklearnih udara i za potrebe obuke. Iz navedenog se može izvući zaključak da mornaričko zrakoplovstvo neće više imati mogućnosti nanošenja nuklearnih udara. Službeni razlog kojim se objašnjava preferiranje jednosjeda jest da moderna tehnologija i sučelje pilot – stroj omogućuju da i samo pilot može učinkovito obaviti većinu zadaća u ulozi napadačkog zrakoplova, za što je donedavno bio standard zrakoplov s dva člana posade. Iako je navedeni razlog vjerojatno točan, ne treba zanemariti niti troškovni aspekt s obzirom da su inačice dvosjeda za oko 10% skuplje.

Prva operativna postrojba francuske mornarice opremljena Rafaleima postao je 12 skvadron i to srpnju 2004., sljedeća postrojba postat će operativna tijekom 2007. Prvih 20 Rafalea francuskog ratnog zrakoplovstva trebalo bi do kraja 2006. postići status inicijalne operativne sposobnosti. Drugi skvadron trebao bi postati operativan u 2008. i treći u 2009. Svi navedeni zrakoplovi bit će uvedeni u uporabu u F2 standardu, što znači da će posjedovati poboljšane sposobnosti borbe u modu zrak – zrak uz znatne sposobnosti napadanja ciljeva na zemlji. Rafale F2 sposoban je, između ostalog naoružanja, nositi AASM vođene bombe, SCALP-EG krstareće projektile a bit će opremljen i sučeljem prema sustavu za lasersko označavanje Damocles. Sastavni dio opreme su i FLIR senzor, Link16 podatkovna veza, kao i RBE2 radar koji omogućuje sposobnost paralelne uporabe u modu zrak – zemlja i zrak – zrak.
Najvažnija ograničenja te inačice su neodgovarajuće sposobnosti borbe protiv brodova, nemogućnost integracije sofisticiranih izvidničkih podvjesnika, opremanje projektilom ASMP-A za nanošenje nuklearnih udara i konačno opremanje protubrodskim projektilom AM39 Exocet standard 3. Navedeni problemi rješavat će se u sklopu razvoja standarda F3 koji se temelji na ugovoru sklopljenom u veljači 2004.g. vrijednom 659 milijuna eura. Zrakoplovi RAFALE standarda F3 trebali bi ulaziti u operativnu upotrebu od 2008., čime će i ratno zrakoplovstvo i ratna mornarica steći sposobnosti borbe zrak – zrak i zrak – zemlja.

Osim standarda F3, glavni program modernizacije se planira za 2012. – 2015.g. Navedeno uključuje novu, usavršenu inačicu motora M88, koji nudi veći potisak (za 20% u odnosu na stariju inačicu) kao i radar s elektroničkim skeniranjem – AESA, koji je trenutačno u naprednoj fazi razvoja. Radar AESA razvija Thales koji će poboljšati mogućnosti radara u oba moda: borbi zrak- zrak (i već sadašnja antena omogućava praćenje do osam ciljeva) i borbama zrak – zemlja (uključujući i protubrodsku ulogu). Nakon što je izgubio na međunarodnim tenderima za korejsko i singapursko ratno zrakoplovstvo (od moderniziranog zrakoplova F-15), Dassault svoje marketinške napore koncentrira na prodaju Rafalea Grčkoj, dugogodišnjem klijentu francuske vojne industrije. Kao potencijalno perspektivno tržište za zapadnu vojnu opremu općenito, ali i za sam Rafale pojavljuje se Alžir, koji, nakon dugogodišnje orjentacije na oružje istočnog podrijetla otvara svoje oružane snage pa čak i preferira oružje zapadnog podrijetla. Kao potencijalni kupac Rafalea pojavljuje se i Saudijska Arabija koja traži zamjenu za svoju malu zračnu flotu od 22 Tornada ADV (što nema nikakve veze s odobrenim planovima modernizacije 83 primjerka Tornada inačice IDS). Francuska se nada da se nalazi u užem izboru, pa čak i u prednosti u odnosu na američke ponuđače, iako posljednje vijesti pokazuju da se Saudijska Arabija odlučila za Eurofighter Typhoon. Saudijska Arabija ima međutim i dugoročnu potrebu zamjene svoje zastarjele flote zrakoplova F-5E. Tako kombinirana kupovina mogla bi rezultirati kupovinom čak 100 zrakoplova . Prema nekim izvorima, Francuska nudi Saudijskoj Arabiji konfiguraciju Rafalea s eksternim tankovima za gorivo na gornjem dijelu krila. Takva mogućnost kojom bi se nudilo gotovo 40% povećanje borbenog radijusa smatra se gotovo idealnom za obranu velikog zračnog prostora Saudijske Arabije.

Lockheed Martin F-16 Fighting Falcon
Zrakoplov F-16 tijekom dugogodišnjeg razvoja evoluirao je iz lakog dnevnog lovca za postizanje zračne prevlasti i vođenja zračne borbe samo u vizualnom dometu u jedan od najsofisticiranijih višenamjenskih zrakoplova. Inačica F-16 C/D, koja se trenutačno proizvodi u inačicama Blok 50/52/52+ nastavlja se profilirati diljem svijeta, među zemljama koje stare primjerke F-16 žele modernizirati novima, ali i među zemljama koje prvi put nabavljaju taj tip zrakoplova. Knjiga narudžbi približava se broju od čak 4.500 proizvedenih zrakoplova. Postojeće i narudžbe koje se tek očekuju i trebale bi biti dostatne da održe proizvodne linije u Fort Worthu otvorenim do kraja ovog desetljeća, što ostavlja otvorenim rizik prekida u proizvodnji ako do tada ne započne proizvodnja F-35. Rizik je, smatraju analitičari, minimalan glede kašnjenja proizvodnje F-35, dok se istodobno očekuju i nove narudžbe tog relativno jeftinog zrakoplova. Osim toga, očekuje se da će programi modernizacije znatno zaposliti proizvodne linije.

Posljednji komercijalni uspjeh F-16 je najava tajlandskog ratnog zrakoplovstva da namjerava nabaviti 16 polovnih F-16 C/D od viškova američkog ratnog zrakoplovstva koji bi zamijenili zastarjele F-5. Puno važnije je kako se Lockheed Martin nada novim, dodatnim narudžbama F-16 Block 52+ od Grčke. Grčka vlada i Sjedinjene Države potpisale su Sporazum o ponudi i prihvaćanju (LOA) o kupoprodaji 30 zrakoplova F-16 Block 52 Plus, s opcijom za još deset, kojima bi dopunili postojeći ugovor za isti zrakoplov koji predviđa nabavku 60 primjeraka istog modela. Time bi se ukupni broj F-16 za grčko ratno zrakoplovstvo povećao na 170. Prema američkim izvorima, vrijednost ukupnog programa za grčko ratno zrakoplovstvo trebala bi doseći 3,1 mlrd. USD, što je u Grčkoj izazvalo uzbunu, s obzirom da je ministar obrane vrijednost posla procijenio na samo 1,1 mlrd. USD.

Kad je riječ o tekućim isporukama, dvije zemlje Vijeća za suradnju u zaljevu (Gulf Cooperation Council) – Oman i Ujedinjeni Arapski Emirati – ojačavaju svoja zrakoplovstva novim F-16. Oman je naručio 12 primjeraka F-16, usavršeni Block 50 (osam jednosjeda i četiri dvosjeda) opremljeni motorima General Electric F110-GE129, a isporuka se planira završiti tijekom ove godine. Najvažniji novi ugovor, sada u fazi isporuke, sklopljen je sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i vrijednost mu se procjenjuje na 8 mlrd. USD. Program koji bi trebao biti završen do sredine 2007. opremiti će zrakoplovstvo UAE s do sada najsofisticiranijim modelom porodice zrakoplova F-16, nekad oznake Block 60, sada F-16 E/F “Desert Falcon”.
Uvođenje u uporabu 80 tih zrakoplova (55 jednosjeda F-16 E i 25 dvosjeda F-16 F – posebno namijenjenih višenamjenskim jurišnim borbenim zadaćama) zajedno sa 60 novih ili moderniziranih Miragea 2000-9 učinit će zrakoplovstvo UAE brojčano i po kvaliteti jedno od najmoćnijih u regiji. Prvi primjerci tih zrakoplova isporučuju se u konfiguraciji ograničenih sposobnosti i bit će zadržani u SAD-u na provođenju programa obuke pilota UAE. Prvi zrakoplovi sposobni za borbenu uporabu – linija Standard 1 – koji su isporučeni tijekom 2005., donijeli su niz novih i poboljšanih sposobnosti na području radara i sustava za elektroničku borbu. Tijekom 2006. uslijedit će isporuka Standard 2 konfiguracije s proširenim sposobnostima sustava za elektroničku borbu, novim modovima rada radara, kao i sposobnostima nošenje novih oružja. Konačna konfiguracija F-16 E/F Standard 3 isporučivat će se tijekom 2007. i imat će u cijelosti funkcionalan sustav navigacije i usavršeni radarski mod mapiranja terena. U srcu avionike nalazi se multimodalni radar Northrop Grumman AN/APG-80 opremljen AESA-om, sposoban za istodobno obavljanje funkcija pretraživanja zračnog prostora i suočavanja s neprijateljskim prijetnjama.
Desert Falcon dolazi opremljen motorom General Electric F110-GE-132, najsnažnijom verzijom ovog tipa koji nudi potisak od oko 14,5 tona u načinu rada s naknadnim izgaranjem, odnosno 8,7 tona u normalnom načinu rada. Ta snaga je očito potrebna uzmajući u obzir maksimalnu težinu zrakoplova pri polijetanju od 22,86 tona, što je znatno više od 15 tona prve inačice F-16A, a uz održavanje iste površine krila od 27,87m2.
Sa druge strane u tijeku je isporuka posljednjih od 102 naručena zrakoplova F-16I Soufa Izraelu. Riječ je o dvosjedu, višenamjenskom zrakoplovu namijenjenom izvođenju napadaja na ciljeve na zemlji. Ta inačica opremljena je s dijelom opreme specifičnom za izraelsku inačicu zrakoplova, npr. Elbit računalo za planiranje misije, Elop head-up displej kao i Elisra sustav za elektroničku borbu. F-16I osposobljen je, također, za nošenje podvjesnog spremnika Litening II.
Čileanska vojska opremit će ratno zrakoplovstvo s deset zrakoplova (šest F-16C i četiri D) tijekom 2006., dok se poljsko ratno zrakoplovstvo priprema za uvođenje u uporabu 48 primjeraka F-16 C/D Block 52 – usavršena verzija (36 jednosjeda i 12 dvosjeda).

Suhoj SU-27/30
Zahvaljujući komercijalnom uspjehu obitelji zrakoplova Su-27/30, a u očekivanju vladine odluke o otpočinjanju razvoja novog zrakoplova pete generacije PAK-FA, Suhoj i polunezavisna tvornica IAPO nastavljaju rad na novim, savršenijim verzija ovog teškog lovca. Osim specijaliziranih inačica, posebno prilagođenih za svakog pojedinog kupca (tu se ubrajaju inačice za Kinu, Indiju i Maleziju) u tijeku su studije razvoja, kako za potencijalna strana tržišta tako i za domaće tržište – rusko ratno zrakoplovstvo koje je zainteresirano za razvoj ovog zrakoplova i izvan okvira postojećeg programa modernizacije Su-27M kao i za naručivanje novih aparata. Novo predložena inačica, za sada pod oznakom SU-35BM, trebala bi biti jednosjed s višenamjenskim sposobnostima, opremljena u potpunosti novim kokpitom i integriranom borbenom avionikom. Dio standardne opreme bit će, kao i u slučaju “indijske inačice” kontrola vektora potiska kao i novi digitalni “fly-by-wire” sustav upravljanja letom koji će omogućiti napredne sposobnosti letenja i pokretljivosti. Moguće je i da će ta inačica koristiti i nešto od opreme koja se razvija za novu generaciju PAK-FA, osobito elemente avionike i neke oružne sustave.
Što se tiče tržišnog potencijala, postoje mnoge nepoznanice koje se odnose na strukturu kineske knjige narudžbi. Licencna proizvodnja do 200 J-11 (Su-27SK) zaustavljena je nakon 105 primjerka i u tijeku su pregovori o isporuci, odnosno licenci za proizvodnju usavršene inačice i/ili modernizaciji postojećih J-11. U međuvremenu Indija je prihvatila ruski prijedlog prema kojemu je prva serija od 18 Su-30K isporučenih indijskom ratnom zrakoplovstvu vraćena Rusiji i zamijenjena je u potpunosti novim zrakoplovima verzije MKI. Prema prvotnom dogovoru isti su trebali biti zadržani i modernizirani na MKI standard.

U tijeku su pregovori s Indonezijom o nabavci oko 12 zrakoplova, kombinacije Su-27 i Su-30 kojima će biti moguće opremiti prvu borbenu jedinicu. Očekuje se početak isporuke 18 Su-30MKK malezijskim zračnim snagama. Malezija je prvotno planirala dvostruku nabavku Su-30MKK i F/A-18F, međutim planovi nabavke američkog zrakoplova stavljeni su na čekanje zbog financijskih, ali i političkih razloga, što znači da se mogu očekivati dodatne narudžbe Su-30MKK. Dugoročna budućnost Suhoja leži u razvoju novog programa PAK-FA koji unutar kompanije nosi oznaku T-50. Prvi let prototipa T-50, ponešto optimistično, očekuje se u 2007., iako je jasno da serijska proizvodnja ne može početi prije sredine sljedećeg desetljeća. Iz tog razloga za Suhoj je vrlo važno da osigura rad proizvodnih linija i proizvodnju raznih novih inačica Su-27/30 do početka proizvodnje novog zrakoplova. Od T-50 se očekuje da će biti lakši od prethodnika iako će se zadržati konfiguracija s dva motora. Ali, T-50 bi trebao inkorporirati unutrašnji spremnik naoružanja u trupu zrakoplova (što je već prikazano na demonstratoru S-47 Berkut) kao i druga konstrukcija rješenja koja zrakoplov čine manje vidljivim za senzore, a kao i uzor američki F-22 imat će sposobnost supersoničnog krstarenja.

Igor KARNJUŠ