"Okupili smo kvalitetne stručnjake i iskrene domoljube, opremili smo se i naoružali, uspostavili sustav školovanja…
U misiji nadograđujemo postojeća znanja
“Želimo se razvijati i iz svoje domene otkrivati sve mogućnosti kako unaprijediti spodobnosti te u kojem pravcu usmjeriti obuku kako bismo, kad se na kraju vratimo u Hrvatsku, mogli reći da smo zajedno ostvarili uspjeh. Mogu se pohvaliti da smo danas uspješno proveli gađanje iz četiri haubice, i to pred pripadnicima partnerskih vojski među kojima je bio i zapovjednik Borbene grupe pukovnik Timothy W. Decker”, rekao je zapovjednik bitnice satnik Mihael Lach
Pokazujući svu svoju negostoljubivost, snijegom i ledom okovan, uz temperature duboko ispod minusa, koje se zbog vjetra koji povremeno zapuše čine puno nižim negoli to pokazuje termometar, dočekao nas je poligon “Bemowo Piskie” u Poljskoj na kojem su pripadnici 12. HRVCON-a provodili bojna gađanja iz PzH 2000 u sklopu svojeg boravka u NATO-ovoj aktivnosti ojačane prednje prisutnosti.
Na poligonu nas čeka natporučnica Josipa Bobinac, koja u misiji obnaša dužnost časnice za odnose s javnošću, i vidjeviši nas kako izlazimo iz vozila zabrinuto govori: “Vi ćete se ovdje smrznuti. Ja sam iz Like i ovakvu hladnoću nisam doživjela.” Kad vam netko kaže da je iz Like i da mu je ovdje hladno, tu informaciju morate uzeti s najvećom ozbiljnošću. Bila je u pravu i premda smo na sebe stavili svu odjeću koju smo ponijeli, ni ona nije bila dovoljna da nas zaštiti od hladnoće. U Poljsku smo se uputili kako bismo posjetili naše pripadnike, a planirani posjet idealno se poklopio s vježbom koju su provodili na poligonu. U okviru 12. HRVCON-a u Republici Poljskoj u Borbenoj grupi pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država nalazi se 69 pripadnika Hrvatske vojske, od kojih je sedam žena. Pripadnici HRVCON-a razmješteni su u vojarni “Bemowo Piskie Training Area”, a izvršavaju zadaće u samohodnoj haubičkoj bitnici, Zapovjednoj satniji, Nacionalnom elementu potpore (NEP), mobilnom medicinskom timu te stožernom osoblju u Zapovjedništvu Borbene grupe pod vodstvom SAD-a (HQ BG-USA) i u NATO-ovu Zapovjedništvu Multinacionalnog korpusa Sjeveroistok (NATO Multinational Corps North East Headquarters/NATO HQ MNC NE) u Szczecinu.
Teški uvjeti za vježbu
Nakon kratkog upoznavanja s pripadnicima kontingenta čekamo početak uvježbavanja i razmišljamo je li uopće moguće u takvim, činilo nam se, polarnim uvjetima vježbati i kako tek mora biti našim vojnicima. Razmišljanje nam je u trenutku prekinuo, a misli okrenuo u sasvim drugom pravcu, snažan zvuk motora četiriju PzH 2000 koji sam po sebi dovoljno govori o kakvom se moćnom oruđu radi. Prolazeći kraj nas brzinom koju ovakav teren dopušta, zauzeli su svoje paljbene položaje. Čini nam se kako to rade rutinski, a zapravo je riječ o uvježbavanju do savršenstva, bezbroj puta ponavljanja istih radnji kako bi dostigli zadanu razinu. I, ako je moguće, otišli još korak dalje. Ovaj put nije riječ bila o bojnom gađanju, nego o još jednoj od brojnih provjera, kako bi to gađanje koje će biti provedeno sljedećeg dana, kao kruna obuke i obučenosti, prošlo u najboljem redu.
Gledajući pripadnike kontingenta, vidimo da su mladi, ali na licima, po kretnjama i svemu što rade, vidite kako točno znaju svoje zadaće. A to što rade, čine iznimno profesionalno. Razgovarajući s njima brzo ćete otkriti nešto što se ne može riječima opisati, ali osjećate kako u sebi, osim te profesionalnosti, nose neku vrijednost više. Tu su kao tim, pomažu jedan drugom, uskaču kad god nešto zatreba. A tako se odnose i prema nama. Onako domaćinski, kako to samo mi znamo, i osjećaj je odmah potpuniji, a odnosi opušteniji. Uz većinu mladih pripadnika, u kontingentu je i jedan dio onih s iskustvima iz Domovinskog rata. I upravo takva kombinacija čini nam se idealnom.
Bojna gađanja
Nakon ugodno provedenog dana (ako na tren zaboravimo na hladnoću) s našim pripadnicima, po dogovoru dolazimo drugo jutro kako bismo nazočili bojnom gađanju. Osim nas, tu su već predstavnici drugih nacija iz Borbene grupe: oružanih snaga Rumunjske, SAD-a te domaćina Poljske. I njima je gađanje iz tih modernih topničkih sustava zanimljivo i došli su vidjeti što oni sve mogu te koliko su obučene naše posade. Pogledom tražimo zapovjednika bitnice satnika Mihaela Lacha, koji odlučnim glasom zapovijeda, i paljba je počela. Nama od detonacije zvoni u ušima, tlo se trese pod nogama, a satnik Lach ne skida osmijeh s lica svaki put kada počne novo opaljenje. Ponosan je na svoje vojnike, zadovoljan je onim što pokazuju.
U jednom trenutku na jednoj od haubica zabrinuto uočavamo zastoj, no odmah nas ohrabruju da je to sasvim normalno i da će to u tren riješiti. Upravo tako je i bilo pa se gađanje nesmetano nastavlja. Kasnije saznajemo da je i takva situacija dio planiranog uvježbavanja kako bi se utvrdila reakcija i način razmišljanja posade vezano uz otklanjanje mogućeg problema. Impresionirani smo o kakvim se sve detaljima vodi računa. Nakon što je prvi dio gađanja završio, posada dobiva kraću pauzu, a mi od hladnoće spas pronalazimo unutar šatora Alaska, koji su ovdje na terenu privremeni dom našim vojnicima. Zapanjujuće nam je kako je unutra toplo, pa se moramo malo i raskomotiti. Pitamo koliko vremena treba da se složi takav šator i doznajemo novi zapanjujući podatak. Ekipa od šest članova koji već imaju iskustva u podizanju takvih šatora to riješi za samo pola sata.
Dok čekamo nastavak vježbe, pridružuje nam se satnik Mario Klarić, voditelj Nacionalnog elementa potpore u Poljskoj. Ističe kako je boravak u Poljskoj odličan i čini mu se kako je vrijeme proletjelo. “Svi su uvjeti za nesmetan boravak i rad zadovoljavajući i nemamo nikakvih problema. Izazova, onih profesionalnih, uvijek je bilo, ali sve ih rješavamo bez većih poteškoća. Naš je posao takav da moramo izlaziti iz baze i komunicirati sa stanovništvom – od nabave pričuvnih dijelova do ostalih potrepština za život i rad. Ni jedna nacija u ovoj Borbenoj grupi, osim američke vojske, nije u potpunosti samostalna i sve ostale ovisimo o nekoj drugoj”, ističe satnik Klarić te nastavlja: “Primjerice, za popunjavanje haubica gorivom koristimo rumunjsku cisternu, jednako kao i njihove labudice za prijevoz haubica, a s druge strane, Rumunji nemaju svoje sanitetsko vozilo i svoje doktore i onda koriste naš medicinski tim. Ta suradnja ovdje dolazi do punog izražaja.” Ističe kako je srž posla njih kao logističara osiguravati nesmetan život i rad postrojbi te dodaje: “Rad u ovakvom međunarodnom okruženju znatno nam može pomoći kada se vratimo u svoje postrojbe jer ovdje vidimo kako drugi rade i kako rješavaju probleme na koje nailaze. S obzirom na to da u svojoj postrojbi radim sličan posao, ovo doživljavam kao kvalitetnu nadogradnju postojećeg znanja.”
Neprocjenjivo iskustvo
Prolazeći cestom prema poligonu uočili smo medicinsko vozilo u kojem se nalaze pripadnici našeg medicinskog tima. Njihova je nazočnost obvezatna na terenu kada se provode ovakve vježbe te se upućujemo prema njima u želji da i oni iskustva iz misije podijele s nama. Susrećemo mladog časnika i liječnika natporučnika Slavena Gojkovića, pripadnika Hrvatske vojske gotovo četiri godine, koji nam govori o svojoj ulozi u Poljskoj. “Moja uloga u ovoj misiji vrlo je zanimljiva jer s jedne strane sam časnik i na određeni način sudjelujem u radu našega stožera pri donošenju određenih odluka, a s druge sam strane liječnik i brinem se za zdravlje naših pripadnika te surađujem s osobljem zdravstvene struke u drugim kontingentima. Dakle, radi se o jednoj multidisciplinarno zanimljivoj poziciji u kojoj čovjek nastoji dati najbolje od sebe”, ističe doktor Gojković te nastavlja: “Uz puno prijateljstva i dobrih odnosa dajemo potporu rumunjskim pripadnicima koji su s nama u Borbenoj grupi i to je neprocjenjivo iskustvo. Unatoč tomu što je bilo i napornih terena, te onih s niskom temperaturom, ništa nije problem kada je sve dobro posloženo.”
Hladnoće koje vladaju te zimski mjeseci pogodni su za širenje gripe, koja je u ovakvom okruženju opasna jer u kratkom vremenu može puno pripadnika izbaciti iz stroja te tako ugroziti spremnost Borbene grupe. Pitamo doktora o gripi, uvjereni da će ga pitanje zateći i iznenaditi, no on spremno odgovara: “I danas smo imali cijepljenje protiv gripe i tu bih želio posebno istaknuti svojega kolegu magistra medicinskog tehničara Roberta Degača, koji se brine o našim materijalnim sredstvima i zahvaljujući našem matičnom stožeru dobili smo velik broj cjepiva kojima smo cijepili naše pripadnike kako bismo prevenirali moguće zaraze od gripe. Bilo je pojedinačnih slučajeva, ali to su mladi ljudi i zdrava populacija koja na sebi radi, te je bila riječ o ograničenom broju. Kao liječnika veseli me njihova osjetljivost na prevenciju kada je u pitanju zdravlje”, zadovoljno ističe doktor. “Živjeti u jednoj manjoj grupi ljudi, koji su svi vrhunski profesionalci, ima svoje izazove i ono što je u proteklom vremenu bilo zanimljivo jest gledati kako se to biće, u ovom slučaju kontingent, mijenja, i to je iskustvo u kojem se ne možete sakriti i osobno ne sudjelovati”, govori doktor Gojković. “Za mene, to je bilo jedno iznimno putovanje. Medicinski gledano, za mene je ovo bio poseban profesionalni izazov jer ovdje ste sami i samostalno rješavate sve probleme iz struke, kojih je bilo jako malo, uglavnom sportskih, ali možda su se mogli pretvoriti u nešto ozbiljnije i to je nešto gdje sazrijevate”, ističe doktor.
“Primarni je cilj našeg mobilnog medicinskog tima što više staviti naglasak na prevenciju, a time i na cjelokupnu zaštitu svih pripadnika našeg kontingenta”, nadovezuje se desetnik Robert Degač, koji u misiji radi kao medicinski tehničar, te dodaje: “Uloga je medicinskog tehničara unutar sastavnice briga o medicinskoj opremi koja joj stoji na raspolaganju te kontakt s drugim strukturama Borbene grupe i drugim nacijama. Ujedno, medicinski tehničar na prvoj je crti kontakta s oboljelom ili ozlijeđenom osobom. Bitno je prikupiti što više informacija o onome što se događa s takvim pripadnikom te o tome obavijestiti liječnika u svojem timu.” Ističući iznimnu suradnju unutar medicinskog tima, desetnik Degač nastavlja: “Suradnja s doktorom na iznimno je visokoj razini još od samih priprema za odlazak u područje misije. Sada kada provodimo 24 sata zajedno, mi jedan drugom postajemo prva obitelj i zato je ključno da se slažemo i dobro surađujemo. Ne smijemo pritom zaboraviti kolegicu vozačicu ambulantnog vozila skupnicu Marijanu Vidas, koja je također dio našeg tima.”
Sinkronizirano i točno
Kako se bližio nastavak gađanja, odlazimo do natporučnika Antuna Karla, zapovjednika Zapovjednog voda u 12. HRVCON-u, kako bi nam malo detaljnije opisao svoju ulogu u kontingentu, ali i unutar bitnice: “Dužnost je mojeg cijelog voda pružanje potpore dvama paljbenim vodovima unutar bitnice tako da im osiguravamo dopremu streljiva, izviđamo paljbene položaje i ostvarujemo sve preduvjete kako bi do gađanja uopće došlo. U sastavu voda je i izvidnička desetina, koja se bavi izvidničkim zadaćama, odnosno motrenjem, mi kažemo to su naše oči na cilju, te računateljska desetina, koja je mozak voda, odnosno cijele bitnice.” Govoreći o prednostima međunarodnog okruženja, natporučnik Karl ističe: “Rad u ovakvom okruženju omogućuje nam aktivnosti koje u Hrvatskoj nismo u mogućnosti provoditi, posebno dio koji se odnosi na rad s drugim nacijama unutar Borbene grupe. Zajednička gađanja koja smo provodili s američkom i kanadskom bitnicom pokazala su da ni po čemu ne zaostajemo za njima, u nekim stvarima mislim da smo čak i ispred njih.”
Ostavljamo natporučnika Karla da nastavi svoje aktivnosti, prilazimo paljbenom položaju jer se gađanje nastavlja. Haubice su počele ispaljivati projektile jedan za drugim i moramo priznati da je uistinu impresivno kada sve četiri djeluju sinkronizirano, a brzina kojom mijenjaju parametre za određene ciljeve je nevjerojatna. Nakon što je na paljbenom položaju ponovno zavladala tišina, za nekoliko trenutaka u daljini čujemo detonacije. A kako je to promatrati pogotke, rekao nam je poručnik Leo Šerbedjija, zapovjednik desetine za rukovanje vatrom. “Zadaća desetine za rukovanje vatrom prije svega je akvizicija, lociranje i motrenje ciljeva za PzH koje djeluju po njima. Rezultati današnjeg gađanja iznimni su. Sve je bilo u pogotku te su svi ciljevi uništeni”, govori nam zadovoljno poručnik Šerbedjija, dodatno objašnjavajući svoju ulogu: “Jednako tako, moja je uloga JFO (Joint fires observer) u sklopu suradnje s ostalim nacijama članicama Borbene grupe, u kojoj, ako je potrebno, svima dajemo potporu. Suradnja s drugim nacijama iznimno pomaže našoj operabilnosti, a osim toga, kroz nju smo ustanovili kako po obučenosti spadamo u sam vrh Borbene grupe.”
Svakom vježbom želimo ići korak naprijed
Dojmove o netom završenom gađanju podijelio je i zapovjednik bitnice satnik Mihael Lach, koji je, ne skrivajući zadovoljstvo provedenom vježbom, rekao: “S obzirom na vremenske uvjete koje smo imali, ali i uvjete koje su nam postavili koordinatori i organizatori, mislim da je tempo bio vrlo dinamičan. Tu ponajprije mislim na posade, koje su imale doticaj s mnogo stvari koje su ih iznenadile, što je u samoj organizaciji vježbe i bio jedan od ciljeva.” Budući da su već dugo zajedno i da se prilično dobro poznaju, dobar dio toga što se od posada očekuje ne morate ni izgovoriti, nego je dovoljan samo pogled da se razumije kako će se ovaj put tražiti nešto više. Tako je bilo i na ovoj vježbi, što nam potvrđuje i satnik Lach: “Posade su u misiju došle kao već obučene postrojbe, no kad im dodijelite streljivo, a one vas malo čudno pogledaju, to je već signal da su shvatile kako se od njih očekuje nešto više i to zapravo i jest poanta našeg uvježbavanja ovdje na poligonu ‘Bemowo Piskie’. Želimo se razvijati i iz svoje domene otkrivati sve mogućnosti kako unaprijediti sposobnosti i u kojem pravcu usmjeriti obuku kako bismo kad se na kraju vratimo u Hrvatsku mogli reći da smo zajedno ostvarili uspjeh. Mogu se pohvaliti da smo danas uspješno proveli gađanje iz četiri haubice, i to pred pripadnicima partnerskih vojski među kojima je bio i zapovjednik Borbene grupe pukovnik Timothy Decker, što zapravo svemu daje vrijednost više. Posade su bile malo iznenađene jer smo radili ispaljenja koja zahtijevaju više koordinacije s našim motriteljima. Koristili smo i američki radar za lociranje pogodaka tako da smo podigli malo uvjete osiguranja zbog meteouvjeta kako bismo nesmetano proveli vježbu. Iznimno smo ponosni što nas je posjetio zapovjednik Borbene grupe. Posebno vam je drago kada vam pripadnik druge vojske pristupi, pruži vam ruku i čestita na prikazanom. Upravo je to ono zajedništvo nužno za savršeno funkcioniranje u međunarodnom okruženju.” Bitnici je ovo uvježbavanje poslužilo kako bi prvi put koristila dimne zavjese, o čemu nam satnik Lach govori: “U cijelom konceptu obuke bila je planirana i provedba dimne zavjese kojom ćemo zaštititi bitnicu bude li u bilo kojem pogledu ugrožena od motrenja. Željeli smo da posada vidi što nam ta dimna zavjesa omogućava, koliko traje, koliki je opseg u širini i dubini. Jednom riječju, koliko ja kao zapovjednik te haubice imam vremena da bih se povukao s vatrenog položaja.” Ističući na kraju još jednom zadovoljstvo provedenom vježbom te čestitajući svim posadama na prikazanom, satnik Lach ističe: “Naravno da smo svi zajedno zadovoljni. Često komuniciramo o zajedničkim pomacima, što smo novo otkrili… Što se tiče cijelog zapovjednog lanca, svi zajedno nastojimo naći neku novu zadaću da je ovdje isprobamo kako bismo razvijali svoje sposobnosti.” I naše zadovoljstvo viđenim bilo je toliko veliko da smo zaboravili na hladnoću s kojom smo se borili tijekom vježbe. Jer, naši su nam pripadnici opet podarili osjećaj ponosa i podsjetili nas po tko zna koji put kako su redom iznimni profesionalci i stručnjaci u svojem poslu
satnica Martha Lane Kinnett, zapovjednica bitnice Ares samohodnih haubica Paladin
Zapovijedam posadama šest samohodnih haubica Paladin i zapovjednica sam bitnice Ares na poligonu “Bemowo Piskie”. Raditi s hrvatskim vojnicima je fantastično. Svaki put kad provode bojno gađanje, uvijek nas pozivaju i rado dolazimo. Vrlo je zanimljivo uživo provoditi međunarodno bojno gađanje na istim zadaćama. Surađivati s hrvatskim kolegama vrlo je lako, prijateljski i učinkovito. Ako bismo usporedili hrvatske i američke haubice, onda moramo reći da i jedni i drugi koristimo jednako streljivo kalibra
155 mm. Imaju jednak maksimalni domet i udaljenosti na koje gađaju, ali hrvatski je sustav automatiziran, a mi Amerikanci ručno punimo haubice. Stoga je korisno probati oba sustava. Uskočila sam u jednu od vaših haubica i bilo je impresivno. Sve je u njima automatizirano i bilo je jako zanimljivo. U mojoj bitnici imamo više žena. Osim mene, tu je moja izvršna časnica, zapovjednica voda te nekoliko vojnikinja. Znam da u mojoj bojni ima bitnica u kojima žene rade u Paladinima i pune topove, a žene u mojem središtu za upravljanje vatrom računaju parametre svih gađanja. Dakle, mi žene potpuno smo uključene u naše snage.
pukovnik Timothy W. Decker, zapovjednik Borbene grupe
Vrlo smo sretni što imamo bitnicu Iron Board kao dio Borbene grupe Poljska. Grupi pruža vrlo bitnu sposobnost, kao jednu od naših ključnih prednosti za neizravnu vatrenu potporu. Bilo je puno tiše nego što sam očekivao. Američki topovi puno su glasniji kad ste u haubicama, pa je ovo iznimno korisno iskustvo. Jedan je od najbitnijih čimbenika NATO-ove Borbene grupe interoperabilnost među našim saveznicama i nacijama. U Poljskoj ne prođe niti jedan dan a da barem dvije vojske ne vježbaju zajedno. Današnji je primjer sudjelovanje Hrvata, Amerikanaca i Rumunja na međunarodnom vježbovnom događaju.
Jedna je od mojih najbitnijih uloga kao zapovjednika Borbene grupe forsiranje integracije među nacijama i osiguranje da nastavljaju raditi na operabilnosti. U nekoliko sljedećih mjeseci podignut ćemo razinu i intenzitet obuke i to je vjerojatno najvažnija stvar koju ćemo raditi kao Borbena grupa. Danas sam prvi put iznutra vidio kako PzH 2000 gađa i zahvalan sam na prilici koju sam dobio. Nakon nekoliko tjedana uvježbavanja u prosincu, uzet ćemo si vremena kako bismo proslavili božićne blagdane sa zajednicama oko nas u Poljskoj, a u siječnju će cijela Borbena grupa započeti uvježbavanje na višoj razini, koje će potrajati do ožujka. Dakle, pred nama je puno vježbe i puno vremena na terenu.
Želim zahvaliti ne samo hrvatskim vojnicima nego i njihovim obiteljima, koje ih podržavaju. Znam da je teško biti daleko od kuće tijekom blagdana i svima nedostaju obitelji, no zbog njih možemo pridonijeti NATO-u na način na koji to činimo. Dakle, velika hvala hrvatskim vojnicima i njihovim obiteljima.
časnički namjesnik Ronald Morgan, prvi dočasnik Borbene grupe
Hrvatski kontingent uvelike pridonosi ljudstvom, opremom i vozilima i tako daje znatnu prednost misiji Borbene grupe. PzH 2000 čini se jako dobrom platformom, vozila su puno tiša no što sam mislio, unutra nije bilo tako glasno kao što sam očekivao. Borbenu grupu čeka jako puno vježbi, bit ćemo puno na terenu i radit ćemo više nego dosad na interoperabilnosti. Vježbovni događaji bili su koncentrirani na pojedine nacije, a sad će više biti međunarodni. Sve nacije zajedno rade iznimno dobro, združeni smo, sve stvari rješavamo zajednički, jako su dobri radni uvjeti. Hrvati, samo nastavite raditi što radite, činite svoju zemlju ponosnom.
TEKST: Željko Stipanović; FOTO: Tomislav Brandt