Unatoč svom napretku tehnologije kompaktnih radarskih i infracrvenih sustava za samonavođenje projektila zrak-zrak još smo daleko od idealnog AAM-a koji će moći obarati ciljeve na kratkim i vrlo velikim udaljenostima, a uz to će imati i gotovo stopostotnu vjerojatnost pogađanja cilja

Iako da su prošle godine u operativnu uporabu svojega ratnog zrakoplovstva uveli najnapredniji lovac sa stealth značajkama F-22 Raptor, a u idućem desetljeću svoje će zračne, mornaričke i marinske snage opremiti višenamjenskim stealth borbenim avionom F-35 Lightning II, američke su se oružane snage odlučile tek za razvoj novih inačica već postojećih projektila zrak-zrak (AAM). Za razliku od njih, Europa se upustila u razvoj većeg broja novih AAM-ova, vjerujući kako novi borbeni avioni trebaju i nova, daleko naprednija oružja.
Američke oružane snage procijenile su da je njihov AMRAAM dovoljno napredan projektil koji još uvijek pruža dobre osnove za moderniziranje. Tako je na inicijativu američke ratne mornarice, razvijena inačica AIM-120D, prilagođena uporabi s najmodernijim AESA radarima. Osim što je opremiljen GPS navigacijskim sustavom, AIM-120D će dobiti i dvosmjerni datalink koji će omogućiti avionu s kojeg je projektil lansiran istodobno slanje najnovijih podataka o položaju cilja (što je i dosad bilo uobičajeno načelo rada), ali i povratnih podataka s projektila na avion. Kako će se ta nova sposobnost rabiti još uvijek nije do kraja objašnjeno. Jedna je mogućnost uvođenje novih opcija napada na ciljeve, a druga da projektil prvo potvrdi kako se uspješno vezao za cilj, a neposredno prije aktiviranja bojne glave da ga je uspješno pogodio. Ta je opcija važna ako avion s kojeg je AIM-120D lansiran nakon nekog vremena izgubi radarski kontakt s ciljem. Američka je ratna mornarica dosad objavila samo da će se dvosmjerni datalink rabiti za poboljšanje letnih mogućnosti AMRAAM-a i njihove preciznosti, povećanje krajnjeg dometa djelovanja, i poboljšanje njihove uporabljivosti u bliskoj zračnoj borbi.

Stari motor za novi projektil

Najlošija značajka inačice AIM-120D je uporaba starog raketnog motora koji se rabi i na svim kasnijim inačicama AMRAAM-a. Iako su dosad nekoliko puta razmatrane mogućnosti uporabe većeg (šireg) raketnog motora, raketnog motora s dvopulsnim potiskom, s jačim gorivom, pa čak i ramjet motora, sve je ostalo na uporabi motora s inačice AIM-120C (koji je 12,7 cm duži nego motor s inačice AIM-120A), osim ako se unutar nekog tajnog projekta ne razvija AAM velikog dometa. U nekim se dokumentima spominje mogućnost da se oko 2020. u naoružanje američkog ratnog zrakoplovstva i mornarice uvede inačica AMRAAM-a velikog dometa. Američka ratna mornarica planira uvođenje AIM-120D u operativnu uporabu istodobno s novom NCTR (Non-Co-operativen Target Recognition) tehnologijom na radarima APG-79.
Sadašnji i budući korisnici AIM-9X i AIM-120D očekuju da će nove tehnologije povećati učinkovitost tih projektila protiv ciljeva koji lete na malim visinama, prije svega krstarećih projektila. U slučaju AIM-9X Block II datalink će omogućiti da lovci navode projektile prema ciljevima s malim IC odrazom koji lete na malim visinama, na kojima toplina atmosfere i drugi čimbenici često ograničavaju djelotvornost IC sustava za samonavođenje. Kad AIM-120D odlučujuće će biti onemogućiti krstarećem projektilu da se sakrije, što će pak dovesti do mogućnosti lansiranja AMRAAM-a sa znatno veće udaljenosti bez potrebe da lovac prije toga sam dostigne cilj. GPS sustav navigacije omogućit će veću preciznost napada na većim udaljenostima jer će se usporedbom položaja lovca-lansera projektila, cilja u odnosu na lovca i precizne pozicije projektila u odnosu na lovca i cilj omogućiti brže dovođenje AMRAAM-a u poziciju da zahvati cilj svojim aktivnim radarom.

Trenutačno se razmatra i mogućnost razvoja inačice AIM-9X Block III, koja bi u operativnu uporabu trebala ući oko 2020., zajedno s podinačicom AIM-120D povećanog dometa. Prvi korak k razvoju zamjena za AIM-9X i AIM-120D učinilo je američko ratno zrakoplovstvo u rujnu 2006. odlukom o početku razvoja novih AAM-ova, ali i novog projektila koji će zamijeniti AGM-88 High Speed Anti-Radiation Missile (HARM). U proračunskim dokumentima taj se projekt naziva Joint Dual Role Air Dominance Missile (JDRADM), a početak njegovog razvoja planiran je za 2011. Novi bi se vođeni projektil trebao rabiti i za zračnu borbu na malim i velikim udaljenostima protiv svih ciljeva u zraku – do helikoptera, bespilotnih letjelica, krstarećih projektila do nadzvučnih lovaca. Uz to, rabio bi se i za uništavanje sustava protuzrakoplovne obrane. Istodobno se od JDRADM-a očekuje da bude manji, kompaktniji i jeftiniji od AMRAAM-a. Prvi ugovori za izradu studije izvodivosti JDRADM-a dodijeljeni su u rujnu 2006. tvrtkama Raytheon, Lockheed Martin i Boeing.
Razvoj AIM-120D i AIM-9X projektila, koji moraju iz postojećih raketnih motora˝iscijediti˝ posljednje atome snage kako bi do maksimuma povećali borbeni domet, u osnovi se ne razlikuje od europskog projekta razvoja AAM-a velikog dometa Meteor. Meteor razvija tvrtka MBDA kao osnovno oružje zračne borbe za europski lovački avion Typhoon II.

Brzina umjesto dometa

Opravdanje za razvoj Meteora ostalo je isto od početka razvoja sve do danas – potreba za projektilom zrak-zrak koji će i na velikoj udaljenosti moći učinkovito pogađati vrlo pokretne ciljeve koji su svjesni da su napadnuti i pokušavaju izbjeći projektil. MBDA ponavlja iste tvrdnje kao i prije deset godina – AMRAAM na svojem krajnjem dometu nema dovoljno energije da ostvari tu zadaću. Zbog toga je naglasak kod Meteora na brzini, a ne na dometu. Po tvrdnjama stručnjaka iz MBDA odlika suvremenih projektila srednjeg i velikog dometa (Beyond Visual Range – BVR) je što su na krajnjem dometu vrlo učinkoviti protiv nepokretnih ciljeva. Učinkovit domet dramatično im se smanjuje protiv pokretnih ciljeva. Meteor je razvijen da bi oborio i avion koji se obrušava pri brzini od 1,4 Macha. Zbog toga je, bar po tvrdnjama proizvođača, učinkovita zona djelovanja (no-escape zone) Meteora na krajnjem dometu tri puta veća nego kod AIM-120C. MBDA navodi i da je učinkovit domet Meteora veći od 100 kilometara te da je on i na toj udaljenosti znatno učinkovitiji od AMRAAM-a. Zbog toga se Meteor može lansirati i na cilj udaljen 80 kilometara koji se brzo udaljava od aviona-lansera. Zahvaljujući svojoj velikoj brzini i pokretljivosti Meteor ima visoku vjerojatnost pogađanja (single-shot kill probability) i u skladu s tim niže troškove borbene uporabe u usporedbi s manje učinkovitim AAM-om.
Ključni element Meteorovih mogućnosti je kombinirani raketno-ramjet motor promjenjivog potiska koji je razvila tvrtka Bayern-Chemie Protac. Nova tehnologija kontrole snage potiska omogućava Meteoru veliku brzinu leta uz zadržavanje dovoljno goriva (potiska) za izvođenje završnog manevra napada.

Aktivni radarski sustav za samonavođenje razvijen je na bazi radarskog sustava koji se rabi u protuzračnom projektilu Aster, a ima velike mogućnosti djelovanja i protiv ciljeva s malim radarskim odrazom. To ne čudi jer je primarna zadaća Astera obaranje krstarećih projektila. Kao i AIM-120D i Meteor ima dvosmjerni datalink koji s projektila u avion prenosi podatke o stanju projektila, parametre leta i poziciju u odnosu na lovac-lanser. Osnovna mu je namjena da pilotu potvrdi da je cilj pogođen i uništen.
Zbog složenosti Meteora njegov se razvoj odužio, pa nikog nije iznenadila obavijest britanskog National Audit Officea (NAO), objavljena potkraj 2006. da se planirano uvođenje Meteora u operativnu uporabu pomiče za dvanaest mjeseci – za kolovoz 2013. Početna odgađanja i kašnjenja u razvoju Meteora nisu bila tehničke već političke naravi. Naime, Meteor je razvojni program šest europskih država koje su se u početku teško dogovarale oko prioriteta razvoja. Nakon što su prevladani politički razlozi, pojavili su se oni čisto tehnički, i to ne toliko oko razvoja projektila već oko razvoja platforme za koju je namijenjen – Eurofigher Typhoona II. Kašnjenje razvoja Typhoona II, preciznije njegovog radarskog sustava, uzrokovalo je i kašnjenje razvoja Meteora jer nisu mogla biti izvedena testiranja integracije radara i projektila. Zbog toga je Meteor prvo prilagođen za uporabu na francuskom Rafaleu i švedskom Gripenu, pa tek potom na Typhoonu. Odgađanja uvođenja Meteora na britanske Typhoone II dovelo je u neugodnu situaciju britansko ratno zrakoplovstvo čije su se zalihe AIM-120C5 projektila počele ozbiljno smanjivati. Do smanjivanja zaliha britanskih AMRAAM-a nije došlo zbog njihovog povećanog trošenja u ratnim djelovanjima ili na vježbama, već zbog toga što je britansko ratno zrakoplovstvo naručilo samo količinu dostatnu za naoružavanje Typhoona II koje će dobiti do kraja 2011. Za Typhoone II koje će dobiti od 2012. do 2016. (kad bi britansko ratno zrakoplovstvo trebalo dobiti posljednjeg Typhoona II) nisu naručeni AMRAAM-i nego Meteori. Tako najnovije kašnjenje uvođenja Meteora u operativnu uporabu znači da će britansko ratno zrakoplovstvo ili morati kupiti dodatnu količinu AIM-120C5 ili avione koje će dobiti tijekom 2012. ostaviti bez projektila zrak-zrak velikog dometa i pričekati konačno uvođenje Meteora u operativnu uporabu.

Proračuni i planovi

Problemi s razvojem Typhoona II i integracijom Meteora u njegovo naoružanje povezani su više s proračunom i planovima razvoja nego s tehnološkim problemima. Iduća ključna odluka unutar programa razvoja Typhoona – koja se trebala donijeti do kraja 2006. ali je još jednom odgođena – je početak Future Capability Programa (FCP). FCP bi trebao donijeti nove borbene mogućnosti i uporabu novih oružja, a namijenjen je avionima proizvedenim unutar Tranche 2 serije. Uslijed pritiska proračuna i operativnih potreba, ali i kako bi se osigurale mogućnosti izvoza i izvan Europe, FCP su naknadno ograničili na oružja koja su ili će u kratkom roku ući u operativnu uporabu, kao što je vođeni projektil zrak-zemlja Paveway IV i vođeni projektil zrak-zrak AIM-120C7.

Još jedno područje na koje su usmjerili FCP je razvoj računalnih programa kojima se želi olakšati izvođenje zračne borbe – na primjer uništenje cilja u zraku istodobno s izvršenjem zadaće uništenja cilja na zemlji. Uvođenje u naoružanje Meteora i nekih drugih oružja (kao što su krstareći projektili Storm Shadow i Taurus) ponovno je odgođeno, pa će se taj proces obaviti tek nakon što se potpišu novi ugovori.

izravna posljedica takvog razvoja događaja je guranje Meteora na kraj liste prioriteta, bar što se tiče integracije s Typhoonom II. Čelništvo tvrtke Eurofighter (koja proizvodi Typhoone II) ističe da će novi prioriteti razvoja aviona iz serije Tranche 2 i nove smjernice za programe unutar FCP-a samo dodatno opteretiti flotu testnih Typhoona II i cjelokupnu organizaciju. To je, po njihovom mišljenju, najveći problem koji onemogućava kako se u tako prenatrpani program letenja još uguraju i termini namijenjeni lansiranju Meteora s Typhoona II, a bez kojih nema ni verifikacije sposobnosti uporabe. Eurofighter tvrdi da stručnjaci zaduženi za razvoj i testiranje Meteora žele jamstva da će dobiti dovoljan broj aviona na kojima će moći obaviti iduću seriju testnih lansiranja. S druge strane, ni Eurofighter ni MBDA nisu se mogli složiti s predloženim rasporedom testiranja.

Usprkos problemima s osiguranjem dovoljnog broja termina za testna ispitivanja Meteora na Typhoonima II, razvoj tog vođenog projektila zrak-zrak ne miruje. Umjesto Typhoona II rabe se lovci JAS 39 Gripen švedskog SAAB-a. Tako je spletom okolnosti Gripen postao glavna testna platforma Meteora. Jedno, doduše neuspješno, testno lansiranje obavljeno je 9. svibnja 2006. Za neuspjeh kriv je ramjet motor koji se nije pokrenuo. Znatno uspješnije testno lansiranje obavljeno je 20. lipnja iste godine. Od tada Gripeni se rabe kao osnovne platforme za prikupljanje podataka za testiranje Meteora u zraku. Zahvaljujući kašnjenju FCP programa Typhoona II Gripeni će i u idućih nekoliko godina ostati glavna platforma za testiranje Meteora.
Takav je razvoj događaja potpuno neočekivan, tim prije što se i danas smatra da je Meteor razvijen za potrebe britanskog ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost da ga u svoje naoružanje usvoje i ratna zrakoplovstva partnerskih država – Francuske, Njemačke i Švedske. Nijedna od tih država još uvijek nije naručila Meteor, iako su francuska ratna mornarica i ratno zrakoplovstvo obavili testiranje mogućnosti uporabe tog projektila na svojim Rafalima.

Vjerojatno i zbog kašnjenja britanskog programa integracije Meteora na Typhoon II, taj projektil još nije odabran za program integracije ni na ijedan drugi borbeni avion. Posebno je zanimljivo da, iako je veliki broj europskih država  odlučio kupiti američki F-35 Lightning II (između ostalih i Velika Britanija), uopće ne postoje planovi da se prilagodi uporabi Meteora. Zbog toga nisu ni izvedena testiranja mogućnosti nošenja Meteora u unutartrupnim spremnicima za oružje Lightninga II. Usprkos tome tvrtka MBDA i dalje najavljuje namjere da se Meteor prilagodi uporabi na F-35. Tako se najavljuje i razvoj posebne inačice Meteora koja će imati skraćene repne površine kako bi projektil stao u unutartrupne spremnike i bio prilagođen posebnom sustavu za izvlačenje i lansiranje. Lightning II bi mogao unutar trupa nositi čak četiri tako prilagođena Meteora, što bi bio znatni napredak s obzirom da u trupu može nositi samo dva AMRAAM-a. To je možda odlučujući argument kojim MBDA “pritišće” britansko ministarstvo obrane tvrdeći kako bi uporaba Meteora na F-35 od tog višenamjenskog borbenog aviona napravila još ubojitiju platformu. Kombinacija Lightinga II i Meteora, po tvrdnji MBDA, bila bi idealna za obranu budućih nosača zrakoplova britanske ratne mornarice od protivničkih aviona i protubrodskih vođenih projektila. Prva iduća prigoda da se Meteor integrira sa sustavima Lightinga II je unapređenje po programu Block 4, jer su svi ostali Blockovi prije toga namijenjeni razvoju osnovne inačice F-35 unutar SDD (Systems Development and Demonstration) programa. Kako bi pojačao svoje zahtjeve, MBDA je napravio studiju koja pokazuje da F-35 naoružan sa samo dva vođena projektila zrak-zrak (u stealth konfiguraciji) ne bi mogao uspješno obaviti sve zadaće zračne borbe. Toga su svjesni i Amerikanci. Zbog toga su planirali da unutar SDD-a prvo omoguće da Lighting II nosi dva AIM-120 ili dva ASRAAM-a unutar trupa, koji će s vremenom dobiti mogućnost LOAL djelovanja (vidi Hrvatski vojnik br. ) kako bi mogli gađati i ciljeve koji lete iznad ili iza aviona. Uz to svi će Lightingi II dobiti i mogućnost nošenja vođenih projektila zrak-zrak kratkog dometa na potkrilnim nosačima, ali će pritom gubiti stealth odlike. Zasad su za tu namjenu određeni AAM-ovi AIM-9X i ASRAAM.

Prednost prvog napada

Iako službena prezentacija tvrtke Lockheed Martin prikazuje Lighting II kao avion s prednošću prvog napada (first-shot, first-kill), koja se prije svega temelji na njegovim stealth odlikama i maloj mogućnosti otkrivanja (zahvaljujući uporabi najmodernijeg radara), to je očigledno jako pojednostavljen pristup. Naime, piloti Lightinga II će i dalje imati itekako tešku zadaću odluke kako izvesti napad. Nakon otkrivanja neprijatelja, iako ovaj neće biti svjestan prisutnosti protivničkog aviona, pilot će morati odabrati kako prići cilju i kad izvršiti napad, te da li lansirati oba projektila ili samo jedan. Manja udaljenost do cilja značit će i veću vjerojatnost pogotka ali istodobno i povećati vjerojatnost otkrivanja F-35, s jedne strane zato jer se sa smanjenjem udaljenosti i radarima slabijih odlika povećava mogućnost otkrivanja stealth aviona, a s druge jer se u trenutku otvaranja unutartrupnih spremnika stelth odlika F-35 gubi. Uz to trenutak aktiviranja raketnog motora projektila zrak-zrak najčešće je i trenutak aktiviranja obrambenih sustava na napadnutom avionu čiji će pilot poduzeti sve da izbjegne pogodak. Lansiranjem projektila otkriva se i pozicija Lihgtinga II, jer ne postoji mogućnost maskiranja vrućeg traga raketnog motora projektila. Vjerojatnost otkrivanja povećava se u uvjetima djelovanja iznad neprijateljskog područja.

Zbog toga je Lihgting II, u kombinaciji s dva AMRAAM-a i stelth odlikom, jako defanzivno oružje, a kao takav jako podsjeća na pristup američke ratne mornarice koncepciji obrambenog zrakoplova koji je doveo do projekta A-12 Avenger II (projekt je obustavljen u siječnju 1991.). Zbog toga se na F-35 gleda kao na dopunu moćnijeg F-22A Raptora. Raptori bi trebali činiti prvu crtu obrane a Lihgtingzi II drugu i obarati ciljeve koji su se provukli kroz Raptorovu obranu i nastavili prema svojim ciljevima.

Bez zaštite Raptora (ili nekog drugog lovca) mogućnosti F-35 su nešto drukčije. U bliskoj zračnoj borbi jedan na jedan protivnik bi mogao imati na raspolaganju četiri puta više projektila zrak-zrak od pilota Lihgtinga II. Zbog toga je moguće da će protivnik prvo pričekati da pilot Lihgtinga II potroši svoja dva projektila, pa tek onda napasti, ili će se odlučiti lansirati svoje projektile zrak-zrak velikog dometa i bez velike vjerojatnosti pogađanja i tako natjerati pilota F-35 da zbog manevra izbjegavanja protivničkom radaru otkrije svoju točnu poziciju. Položaj pilota Lihgtinga II bit još teži ako će se sukobiti s dva ili više zrakoplova. U prvom slučaju može birati hoće li napasti samo jedan cilj s dva projektila, ili dva s po jednim. Ako će morati lansirati svoje AIM-120C na dva cilja koji su na udaljenosti većoj od 50 kilometara jedan će gotovo sigurno preživjeti napad i imati dovoljno vremena i oružja da uzvrati. Lansiranjem dva projektila na jedan cilj povećava se vjerojatnost obaranja, ali tada pilotu Lihgthinga II ostaje jedinao mogućnost bijega i nada da je protivnik predaleko i prespor da bi ga napao. Uz to će istodobno lansiranje dva projektila samo povećati vjerojatnost otkrivanja pozicije F-35. Zbog toga se u posljednje vrijeme sve češće spominje potreba povećanja Lihgtingovih mogućnosti nošenja AAM-ova, pa čak i na štetu stealth odlika (postavljanje podkrilnih nosača).

Zaključak

Unatoč napretku tehnologije kompaktnih radarskih i infracrvenih sustava za samonavođenje projektila zrak-zrak još smo daleko od idealnog AAM-a koji će moći obarati ciljeve na kratkim i vrlo velikim udaljenostima, a uz to će imati i gotovo stopostotnu vjerojatnost pogađanja cilja. Ovaj tekst dotaknuto je problematiku razvoja samo tri projektila (AIM-9X, AMRAAM-a i Meteora). Zbog toga ćemo u jednom od idućih brojeva Hrvatskog vojnika objaviti i pregled svih suvremenih vođenih projektila zrak-zrak.

Dražen MILIĆ