“Tužni smo zbog tolike izgubljene mladosti u borbi za Vukovar, ali i ponosni na ono što je danas postao Vukovar. On danas za cijelu Hrvatsku znači pobjedu u Domovinskom ratu. Postao je mjesto okupljanja svih Hrvata iz cijele Hrvatske i svijeta, mjesto svjesnosti što je ovdje učinjeno za obranu Hrvatske. Vukovar  ima svoju snagu, svoju prošlost, sadašnjost i budućnost, a naša je zadaća nastaviti stvarati takvu Hrvatsku kakvom su je oni kojisu 91. uzeli pušku da bi je branili, željeli vidjeti,” kazao je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić

U prigodi Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – 2023. koji se ove godine obilježio pod geslom Vukovar – moj izbor i u dobru i u zlu i obilježavanja 32. obljetnice vukovarske tragedije kod zavjetne kapelice Put spasa – Kukuruzni put položeni su 17. studenog 2023. vijenci i upaljene svijeće te je održana molitva. U krugu Nacionalne memorijalne bolnice “Dr. Juraj Njavro“ potom je održan i središnji komemorativni program uz počast poginulim braniteljima i civilima, molitvu i paljenje svijeća te prigodnu glazbu Klape HRM-a “Sveti Juraj“. Vijenac je kod zavjetne kapelice na početku Puta spasa uime Hrvatskog sabora položila saborska zastupnica Marijana Balić, uime Vlade RH izaslanik premijera potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, te potom i predstavnici Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara i HVIDRA-e.

Svijeće su kod spomen-obilježja u krugu vukovarske bolnice položili uz ministra Anušića i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, Branko Borković, posljednji zapovjednik obrane Vukovara te brojni drugi. Ministar Anušić podsjetio je kako je Kukuruzni put bio koridor kojim su se obnavljale zalihe streljiva hrane i lijekova, izvlačili ranjenici i dovodile nove snage u Vukovar, te istaknuo: “Vukovar je najsvetije mjesto hrvatske novije povijesti. Vukovar je obranio Hrvatsku. Vukovar i vukovarski borci spasili su ne samo Hrvatsku, nego i grad Osijek i istočnu Hrvatsku, dali su nam vremena i prostora da se naoružamo i organiziramo, da dobijemo saveznike u Europi i svijetu i na tome im neizmjerna hvala. Bogdanovci stoje rame uz rame Vukovaru, oni su mali Vukovar i napravili su također nevjerojatnu stvar u Domovinskom ratu i ta poveznica Kukuruznog puta sve dok nije prekinuta 19. listopada bila je žila kucavica i spas za te ljude”, istaknuo je ministar dodavši: “Vukovar nažalost nije izdržao i u Koloni sjećanja smo kako bismo se sjetili svih onih koji su dali život za samostalnu i neovisnu Hrvatsku i s pijetetom, ponosom, poštovanjem i uvažavanjem poklonili se žrtvi Vukovara. Tužni smo zbog tolike izgubljene mladosti u borbi za Vukovar, ali i ponosni na ono što je danas postao Vukovar. On danas za cijelu Hrvatsku znači pobjedu u Domovinskom ratu. Postao je mjesto okupljanja svih Hrvata iz cijele Hrvatske i svijeta, mjesto svjesnosti što je ovdje učinjeno za obranu Hrvatske. Vukovar ima svoju snagu, svoju prošlost, sadašnjost i budućnost, a naša je zadaća nastaviti stvarati takvu Hrvatsku kakvom su je oni koji su 91. uzeli pušku da bi je branili, željeli vidjeti,“ kazao je ministar Anušić.

Tijekom obrane Vukovara izniman značaj imali su putevi kroz kukuruzišta koji su bili jedina poveznica grada sa slobodnim dijelovima Hrvatske. Njima se od Vinkovaca i Nuštra preko Marinaca i Bogdanovaca dopremala pomoć do vukovarskog prigradskog naselja Lužac.
Kukuruzni put od iznimne je važnosti nakon 25. kolovoza 1991. kad postaje jedina komunikacija koja je spajala Vukovar s Bogdanovcima i ostatkom Hrvatske. Ovaj jedinstveni vukovarski put spasa bio je u funkciji od kraja srpnja pa sve do listopada 1991. kad je neprijatelj okupirao Marince čime se Vukovar našao u potpunom okruženju. Kukuruznim je putem nakon pada Vukovara više manjih skupina branitelja i civila krenulo iz grada, no mnogi su nažalost stradali.

Vukovarska bolnica jedan je od simbola Domovinskog rata. Kroz njezin je podrum tijekom obrane grada prošlo više od 3400 ranjenika i bolesnika, a liječnici i medicinsko osoblje danonoćno je radilo, pod granatama, bez dovoljno lijekova i sanitetskog materijala, struje, hrane i vode. Dva dana nakon sloma obrane grada, 20. studenog 1991., iz bolnice je odvedena najmanje 261 osoba, teški ranjenici i dio djelatnika bolnice te su pogubljeni na Ovčari.

TEKST: Vesna Pintarić; FOTO: Josip Kopi