RAZGOVOR poručnik Ivan Trlin

Donedavni kadet na Hrvatskom vojnom učilištu, danas mladi pripadnik Vojne policije u činu poručnika, uspio je, kako kaže zahvaljujući dobroj organizaciji, spojiti svoju vojnu karijeru s pripadnošću Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Trnje, a zahvaljujući ljubavi prema vatrogastvu dobio je i Rektorovu nagradu za svoj znanstveni rad

Iako tek ulazi u djelatnu vojnu službu, mladi poručnik Ivan Trlin uspio je ostati zapamćen u vojnom i akademskom svijetu. Do nedavno kadet Hrvatskog vojnog učilišta, na četvrtoj godini studija Vojno vođenje i upravljanje osvojio je Rektorovu nagradu za znanstveni rad na temu “Optimizacija procesa uzbunjivanja dobrovoljnih vatrogasaca u Gradu Zagrebu: primjer DVD-a Trnje”.

OTKUD IDEJA DA SE PRIJAVITE NA NATJEČAJ ZA DODJELU REKTOROVE NAGRADE? PLANIRATE LI I DALJE OSTATI U ZNANSTVENOM SVIJETU?

Pisanje mi je oduvijek bilo blisko. Volio sam pisati seminare za određene predmete na fakultetu, a u srednjoj školi bio sam novinar portala Udruga srednjoškolaca Hrvatske. Kad je izišao natječaj, odlučio sam napisati znanstveni rad na temu “Optimizacija procesa uzbunjivanja dobrovoljnih vatrogasaca u Gradu Zagrebu: primjer DVD-a Trnje” za koji sam  dobio Rektorovu nagradu. To mi je bila prva stepenica za ulazak u znanstveni svijet u kojem sam ostao i danas. Suautor sam jednog rada iz područja kaznenog i materijalnog prava koji je objavljen u znanstvenom časopisu Hrvatskog vojnog učilišta Strategos, pripremam za objavu znanstveni rad iz područja kriminalistike koji se bavi taktikama i tehnikama ispitivanja osumnjičenika i započinjem pisanje još jednog rada iz područja vatrogastva.

ŠTO STE HTJELI POSTIĆI PISANJEM OVOG RADA KOJI SE BAZIRA NA TEHNIKAMA UZBUNJIVANJA VATROGASACA?

S obzirom na to da sam već zadnjih pet godina dobrovoljni vatrogasac u DVD-u Trnje želio sam povezati sve ono što sam naučio na Hrvatskom vojnom učilištu sa znanjem iz vatrogasnog područja. Svi smo mi sastavnice sustava domovinske sigurnosti i susrećemo se sa sve većim katastrofama, a upravo je to bio jedan od motiva da pokažem kako ta međuinstitucionalna suradnja može postojati i na znanstvenoj razini. Prije svega, rad je rađen uz stručno vodstvo i pod mentorstvom prof. dr. sc. Željka Dobrovića, a obuhvaća analizu trenutačnog stanja procesa uzbunjivanja i nudi tri rješenja za optimizaciju samog procesa. Proces uzbunjivanja dobrovoljnih vatrogasaca bio je zastario i uzimao dosta vremena, a ovim radom pokušao sam dokazati kako je moguće uz malo novca to poboljšati i ubrzati. Rađena je duboka analiza same problematike kroz simulaciju procesa uzbunjivanja, uporabom alata te uz izradu strategijske mape upravljanja.

KAKO STE SE ODLUČILI ZA KADETSKU SLUŽBU? JESU LI ISPUNJENA VAŠA OČEKIVANJA OD VOJNOG STUDIJA I KADETSKOG ŽIVOTA?

Pri kraju srednje škole dvoumio sam se između policije i vojske, ali kad sam saznao da na Hrvatskom vojnom učilištu postoji mogućnost studiranja za rod vojne policije odluka je pala na vojsku. Glavni motiv za ulazak u Oružane snage bio mi je otac, branitelj i invalid Domovinskog rata, a dosta obitelji mi je u vojsci i u policiji tako da me kroz cijelo djetinjstvo pratila odora. Došao sam ovdje s velikim očekivanjima i od bivših kadeta prikupio sam dosta informacija o kadetskom životu i studiju općenito. Sada kada sam sve završio mogu reći da su moja očekivanja ispunjena, studij je baziran ponajviše politološki što se meni sviđa jer je to područje koje me zanima. Kad nam se ponudila mogućnost odabira roda vojne policije, iskoristio sam je, prošao selekciju i uspješno završio.

KOLIKO VAM JE PRIPADNOST VATROGASNOM DRUŠTVU POMOGLA PRI ULASKU U VOJSKU? JE LI BILO TEŠKO USKLADITI OBVEZE VATROGASCA I KADETA?

U vatrogascima sam već bio stekao osjećaj za nošenje odore i ponašanje u odori na javnom mjestu, tako da mi je s te strane već bilo olakšavajuće kad sam došao u vojsku. Također i sve ono što sam prošao kao kadet pomoglo mi je na vatrogasnim intervencijama, od rada pod stresom i pod fizičkim naporom, do slušanja zapovijedi i toga da uvijek ostanem miran i staložen. Nekad je stvarno bio problem uskladiti vojne, akademske i vatrogasne obveze pogotovo jer kadeti moraju biti i na obuci i predavanjima, a usto tu su intervencije, dežurstva, vatrogasna natjecanja i obuke u DVD-u. Bilo je teško, ali smatram da je ključ svega dobra organizacija i kad radiš ono što voliš, sve se posloži. Zapovjednici iz Kadetske bojne uvijek su mi izlazili u susret kad god je to trebalo, te su poticali moj rad u vatrogastvu i na tome sam im iznimno zahvalan.

USKORO ZAPOČINJETE S DJELATNOM VOJNOM SLUŽBOM KAO ZAPOVJEDNIK VODA U VOJNOJ POLICIJI. KAKVA SU OČEKIVANJA I SMATRATE LI DA STE SPREMNI NA NOVE IZAZOVE?

Vojna policija specifičan je rod jer osim što smo vojne osobe mi smo i policajci. Zanimljivo mi je to što imamo dosta mogućnosti za terenski rad izvan ureda, a to je ono što mene zasad privlači. Kao zapovjednik voda očekujem standardne zadaće poput organizacije zadaća, nadzor, planiranje i sl. Trebat će mi naravno određeno vrijeme za prilagodbu, ali mislim da neće biti problema usvojiti nova znanja i vještine.

SMATRATE LI DA ĆETE I KAO ZAPOVJEDNIK VODA USPIJEVATI USKLAĐIVATI VOJNE I VATROGASNE OBVEZE? KOJE SU VAM AMBICIJE ZA DALJNJU VOJNU KARIJERU?

Svjestan sam da će mi biti teže organizirati sve obveze sad kad sam u djelatnoj vojnoj službi jer ću imati više zadaća u vojnoj policiji, ali dat ću sve od sebe da uspijem sve balansirati jer želim i dalje biti član DVD-a i pomagati kad god je to potrebno. Nakon određenog vremena u ulozi zapovjednika voda htio bih preći u Službu kriminalističke Vojne policije jer me taj dio jako zanima. Dugoročni cilj mi je suradništvo na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” iz vojnopolicijskih predmeta i nadam se kako će se to jednog dana i ostvariti.

KAKO VAŠA OBITELJ KOMENTIRA VOJNU KARIJERU I VAŠE USPJEHE?

U početku su imali blagu zadršku prema mojem odlasku u vojsku, ali sada znam da su to prihvatili i da je otac ponosan na to što nosim odoru koju je i on nosio. Ratni put naših junaka iz Domovinskog rata zapravo mi je uvijek i bila nit vodilja jer znam da nije bilo njih danas ne bi bilo ni nas, ni ove odore, ni ove države. Kroz neke teške situacije u službi uvijek se sjetimo žrtve onih koji su dali sve za našu državu tako da i najteže situacije uspijevamo prebroditi.

RAZGOVARALA  Janja Marijanović Šaravanja; FOTO  privatna arhiva