UAE: Od uvoznika prema izvozniku

Bogata zemlja s Arapskog poluotoka želi razviti vojnu industriju samodostatnu za potrebe vlastitih oružanih snaga, ali dovoljno kvalitetnu i povoljnu da može prodavati svoje proizvode stranim kupcima

Sajmovi naoružanja i opreme IDEX i NAVDEX u Abu Dabiju među najcjenjenijim su priredbama te vrste u svijetu. Dobar dio štandova i izložaka pripada tvrtkama iz UAE-a (Foto: IDEX/Twitter)

Ujedinjeni Arapski Emirati država su koja svoje bogatstvo duguje prebogatim izvorima fosilnih energenata. No, u zemlji su svjesni da na to neće moći računati vječno i to je nagnalo taj savez sedam emirata da pokrene razvoj visokotehnološke industrije koja bi trebale jamčiti gospodarsku stabilnost zemlje i nakon ”naftne ere“. U projekt, logično, spada i obrambena industrija. No, osnova ekonomske logike razvoja domaće vojne industrije nisu samo potrebe domaćih obrambeno-sigurnosnih institucija. UAE uviđa da je svjetsko obrambeno tržište vrlo perspektivno za potencijalan unosan izvoz.

Izdvajanja UAE za obranu velika su: procjenjuje se da su Emirati na obranu 2020. godine potrošili 19,8 milijardi dolara, odnosno 5,6 % BDP-a zemlje. Od 2010. godine između 15 i 18 % ukupnih obrambenih troškova troši se na poslove sa stranim tvrtkama. No, taj udio s vremenom pada, pa se iz toga da zaključiti da domaća industrija doista uzima maha.

Osim sigurnog domaćeg tržišta, obrambena industrija UAE prisutna je i u prijateljskim zemljama šire regije koje su većinom također veliki kupci oružnih sustava. Prema izvješću Međunarodnog instituta za strateške studije (International Institute for Strategic Studies) zvanom 2021 Military Balance, zajednička obrambena potrošnja zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike 2020. godine dosegnula je 162 milijarde dolara što je 8,9 % globalne potrošnje. Zemlje tih dviju regija u prosjeku troše 5,5 posto BDP-a na obranu. Trend rasta traje još od 2014. godine od kada taj iznos konstantno prelazi 150 milijardi dolara. Unutar te skupine najviši udio imaju članice Vijeća za zaljevsku suradnju (Gulf Cooperation Council) koji čine Saudijska Arabija, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Oman, Kuvajt i Bahrein: on je između 55 i 60 %. Saudijska Arabija predvodi tu skupinu, a UAE su drugi u poretku.

Izgradnja domaće obrambene industrije UAE-a provodi se već gotovo 30 godina. U početku su se Emiraćani oslanjali na transfere tehnologije, licencije te zajedničke tvrtke sa stranim proizvođačima koji su, naravno, vrlo zainteresirani za suradnju kad je riječ o tako lukrativnom tržištu. Velik iskorak u poticanju razvoja domaće tehnologije dogodio se 2014. godine, bilo je to osnivanje vladinog središta za inovacije Mohammed Bin Rashid Centre for Government Innovation. U njegovu okviru postoji istoimeni fond kroz kojeg državni proračun ulaže gotovo 550 milijuna dolara godišnje u tehnološki razvoj. Iste je godine osnovan i prvi državni konglomerat vojne industrije UAE pod nazivom EDIC (Emirates Defence Industries Company). Dio emiratskih napora čini i organizacija velikih sajmova vojne industrije pa su tako IDEX za kopnenu i NAVDEX za pomorsku domenu postali nezaobilazni za aktere međunarodnog tržišta vojnom opremom, ali sad su i glavna platforma UAE-a za lansiranje domaćih proizvoda.

Odmah na svjetski vrh

Najveća tvrtka obrambene industrije Ujedinjenih Arapskih Emirata danas je EDGE Group. Njezina je kratka povijest vrlo neobična i u svjetskim okvirima: osnovana je 5. studenog 2019. da bi odmah ušla u klub 25 svjetskih najvećih obrambenih tvrtki prema top-listi koju izrađuje Štokholmski institut za međunarodna mirovna istraživanja (SIPRI; opširnije v. Najbogatiji su sve bogatiji, HV 620). EDGE ostvaruje oko pet milijardi dolara prihoda godišnje, a prema procijenjenoj vrijednosti ostvarene prodaje ima 1,3 % udjela među prvih 25 tvrtki koje su u 2019. ukupno ostvarili 361 milijardu dolara prodaje.

Stvari ipak postaju jasnije kad se istakne da se EDGE zapravo sastoji od 23 tvrtke i dva centra izvrsnosti, koji su bili dio već spomenutog Emirates EDIC-a te tvrtki u sastavu korporacije Tawazun i Emirates Advanced Services. Većina je tih subjekata u stopostotnom vlasništvu države. Manji je broj  u zajedničkom vlasništvu s lokalnim ili stranim partnerima među kojima su i najveće svjetske kompanije kao što su Lockheed Martin ili BAE Systems.

Tvorničke hale tvrtke Nimr specijalizirane za proizvodnju oklopnih vozila (Foto: EDGE Group/Facebook)
Nimrovo lako oklopno MRAP vozilo Hafeet 620A u konfiguraciji 6 x 6 prilagodljivo je za razne zadaće (Foto: Nimr)

EDGE grupa organizirana je u pet klastera: Platforme i sustavi, Rakete i oružje, Kibernetička obrana, Elektroničko ratovanje i obavještajno djelovanje te Potpora misiji. Prema broju zaposlenih najveći je klaster Platforme i sustavi koji ima više od 8000 zaposlenih u osam tvrtki i jednom centru izvrsnosti. On pokriva oklopna i neoklopna vozila, brodove, zrakoplove i helikoptere te autonomne sustave, tj. bespilotne letjelice i vozila. Najzvučnije ime klastera tvrtka je Nimr, vodeći bliskoistočni proizvođač lakih i srednjih kotačnih vozila. Glavni su im proizvodi serije lakih oklopnih MRAP vozila Ajban 4 x 4 i Hafeet 6 x 6 čije su nove generacije premijerno prikazane na IDEX-u održanom u veljači ove godine. U portfelju Nimr još ima oklopno vozilo Jais u konfiguracijama 4 x 4 i 6 x 6, a ovogodišnji je sajam iskorišten za objavu suradnje s tvrtkom Saudi Arabian Military Industries. Riječ je o saudijskom ekvivalentu EDGE-a koji će preuzeti licencijsku proizvodnju Jaisa. Inače, vozilo je originalno razvio BAE Systems pod imenom RG35 pa je nova suradnja svojevrsni dvostruki prijenos tehnologije.

Drugi proizvođač oklopnih vozila u klasteru je tvrtka Al Jasoor. Ona je u zajedničkom vlasništvu s turskim Otokarom i proizvodi oklopnjak Rabdan 8 x 8 koji je bliski rođak Otokarova vozila Arma. Rabdan navodno treba zamijeniti gusjenični BMP-3 koji koristi kopnena vojska UAE-a pa može biti opremljen i kupolom s topovima 100 mm i 30 mm tipičnim za to sovjetsko-rusko vozilo. Ove je godine premijerno prikazana i lakša inačica, pogona 6 x 6.

Tvrtka ADSB bavi se gradnjom, popravkom, održavanjem, nadogradnjom i konverzijom plovila u vojnom i civilnom sektoru. Na sajmu NAVDEX 2021 premijerno su prikazali brze ophodne čamce dužine 12 i 16 m, prva takva plovila u potpunosti projektirana i proizvedena u UAE.

Na sajmu NAVDEX 2021 premijerno su prikazani brzi ophodni čamci, prvi u potpunosti projektirani i proizvedeni u UAE (Foto: IDEX/Twitter)

Besposadni sustavi

Djelatnici Adasija, tvrtke specijalizirane za bespilotne letjelice (Foto: Adasi)

Klaster sadrži i četiri tvrtke specijalizirane za održavanje cijelog spektra vojne opreme, tvrtku Earth koja pruža usluge istraživanja i razvoja, upravljanja projektima i slično te Adasi koja razvija i proizvodi besposadne sustave. Adasi ima solidan portfelj bespilotnih letjelica koji uključuje modele Shadow 50 i Shadow 25. Brojevi u njihovu nazivu govore o nosivosti u kilogramima. Tu je i nekoliko podinačica lake letjelice RW-24. Na zadnjem IDEX-u prikazana je nova serija kamikaza letjelica odnosno lutajućeg streljiva (loitering munition) QX-1, QX-2 i QX-3.  Ista se tvrtka bavi i kopnenim besposadnim sustavima i nudi na tržištu dva tipa Scorpio-M i Scorpio-S. Na IDEX-u je prikazala i konverziju lakog oklopnog vozila Ajban 440A u daljinski upravljano besposadno vozilo.

Klaster Potpora misiji drugi je po broju zaposlenih s više od 1700 ljudi također raspoređenih u osam tvrtki. One obuhvaćaju tehnološko-dizajnerske poslove, balističku zaštitnu opremu, protupožarnu i spasilačku obuku, obuku pilota helikoptera, integraciju mornaričkih sustava, poligone za gađanje te usluge raščlambe i procjene. Najveći su poslodavci u tom klasteru dvije tvrtke koje se bave održavanjem aviona i helikoptera: GAL i AMMROC. Potonja je u zajedničkom vlasništvu s Lockheed Martinom i jedina je na Bliskom istoku akreditirana za održavanje taktičkog transportnog aviona C-130 Hercules. Zanimljivo je da se na internetskim stranicama EDGE-a za te dvije tvrtke ističe da su više od 20 % zaposlenih Emiraćani, dok se kod drugih ne spominje takav podatak.

Najsloženiji proizvodi

Caracalova laka strojnica CMP9 s integriranim prigušivačem (Foto: Caracal)

Klaster Rakete i oružje zapošljava više od 1400 ljudi i ima pet podređenih tvrtki od kojih je najpoznatija Caracal koja proizvodi pješačko naoružanje. Tu su pištolj Caracal EF, laka strojnica CMP9, jurišne puške CAR 814, 816 i 817 AR temeljene na glasovitoj AR15 te snajperske puške serije CSR u različitim kalibrima. Nadalje, tu je tvrtka Halcon koja razvija robotizirane i automatizirane sustave, ali i vođene rakete. Na nedavnom IDEX-u prikazali su vjerojatno do sada najsloženije proizvode obrambene industrije UAE-a: vođeni krstareći protubrodski projektil HAS-250 dometa 250 km te vođeni projektil za protuzračnu obranu SkyKnight dometa do 10 km koji će postati dio Rheinmetallova PZO sustava Skynex. Prva testiranja projektila očekuju se za četiri godine što upućuje da razvoj još nije u zreloj fazi, ali u Halconu posebno ističu da je riječ o domaćem projektu, tj. da Rheinmetall nije sudjelovao u razvoju već da samo daje sustav koji će koristiti raketu. Halcon nudi i seriju vođenih bombi Thunder koje su otprilike ekvivalent američkim JDAM bombama. U ponudi je i serija GPS i laserski vođenih lakih bombi Desert Sting za borbene bespilotne letjelice. Al Tariq  proizvodi i komplete za modifikaciju običnih bombi Mk 81 i Mk 82 u vođene bombe Al Tariq-S i Al Tariq-LR kojima se ujedno povećava i domet na 40 odnosno do 120 km. Sustavi vođenja mogu biti GNSS/INS, a za još veću preciznost mogu se kombinirati s laserskim ili termovizijskim vođenjem. Proizvodnju različitog malokalibarskog i topničkog streljiva pokrivaju tvrtke Lahab i Advanced Pyrotechnics (APT).

Halconov vođeni projektil za protuzračnu obranu SkyKnight dometa do 10 km (Foto: Halcon)

Tajnovit klaster

Elektroničko ratovanje i obavještajno djelovanje puno je manji klaster s nešto više od 200 zaposlenih u dvjema tvrtkama. Sign4L bavi se elektromagnetskim i radiofrekvencijskim tehnologijama, sigurnom komunikacijom i ostalim komunikacijskim tehnologijama, a Beacon Red pokriva obavještajni dio klastera osiguravajući usluge od prijevoda do obuke. Na kraju, tu je najtajnovitiji klaster Kibernetička obrana o kojem nema previše informacija osim da obuhvaća čitav spektar usluga vezanih za kibernetičku zaštitu. Javno se ne navode čak niti tvrtke koje čine taj klaster.

Osim EDGE-a u Emiratima ima još niz manjih obrambenih tvrtki u privatnom vlasništvu, a možda je najpoznatija STREIT Group koja proizvodi oklopna vozila vojne i civilne namjene na podvozjima Forda, Toyote i ukrajinskog Kraza. Na IDEX-u 2021. predstavili su dosta neobično amfibijsko stealth vozilo na gusjenicama Storm. Namijenjeno je specijalnim operacijama, ali i traženju i spašavanju, a zanimljiva je opcijska sposobnost daljinskog upravljanja. Vrijedi spomenuti i International Armored Group (IAG) koja ima dio pogona i sjedište u Emiratima, a kao i STREIT Group uglavnom se bavi lakim oklopnim vozilima na komercijalnim podvozjima. Na ovogodišnjem IDEX-u prikazali su svoj do sada najambiciozniji projekt u vidu BVP-a na kotačima RILA 8 x 8.

International Armored Group (IAG) ima dio pogona i sjedište u Emiratima te se uglavnom bavi lakim oklopnim vozilima na komercijalnom podvozju (Foto: IAG)

Davanje državljanstva

Velik udio izvoza vojne opreme UAE proizvođača još se uvijek odnosi na manje složene sustave, no postupno se pojavljuju i nešto složeniji proizvodi kao što su laka oklopna vozila ili bespilotne letjelice što je svakako dobar trend za održivost takve industrijske grane kao što je obrambena. No, bez obzira na povoljne trendove, razvoj i perspektivu vojne industrije, UAE treba promatrati u kontekstu šire slike.

Iako je dio privrede koji se ne odnosi na naftni biznis već niz godina dominantan u strukturi BDP-a (kreće se više od 70 %) upitno je koliko su te druge grane gospodarstva doista neovisne od nafte jer su zapravo nastale i razvile se upravo zato jer je UAE naftna sila. Također, bez obzira na rastući nenaftni sektor, nafta je još uvijek najznačajniji izvor prihoda države s kojim ona primjerice (su)financira obrambeni sektor. Drugi je dio problema što se taj nenaftni sektor najvećim dijelom sastoji od usluga koje su prilično podložne krizama kojih ne manjka u njihovu dijelu svijeta.

Posebno značajan strukturni problem gospodarstva pa i društva UAE oslanjanje je na stranu radnu snagu i to u punom spektru, od manualnih poslova za nekvalificirane radnike do visokostručnih za inženjere i znanstvenike. Prema popisu iz 2006., državljani federacije čine samo 20,1 % stanovništva, a ostalo su strani državljani koji ondje žive i rade. Stranoj radnoj snazi u pravilu nije omogućeno dobivanje punopravnog državljanstva, pa postoji prijetnja da se znanja i vještine zapravo ne ”ukorjenjuju“ i dobiju privremeni karakter. Svjesne tog problema, vlasti UAE-a početkom su 2021. omogućile stranim stručnjacima i investitorima lakše stjecanje putovnice Emirata. No zasad to ne znači da se može očekivati otvaranje takve mogućnosti za brojnije, manje kvalificirane slojeve.

Tekst: Vedran SLAVER

_____________________________________________________________________________________________________

UAE ukratko

Prema Ustavu od 2. prosinca 1971. Ujedinjeni Arapski Emirati savezna su država sedam emirata, koji su monarhije. Najveći je Abu Dabi, ostali su Dubai, Ajman (Adžman), Fujairah (Fudžaira), Ras al-Khaimah (Ras al-Haima), Sharjah (Šardža) i Umm al-Quwain. Prema procjenama iz 2019. zemlja je imala 9,77 milijuna stanovnika, a od toga su imigranti činili 87,9 %.

UAE ima predsjednički sustav vlasti, na njegovu je čelu predsjednik kojeg biraju vladari emirata na razdoblje od pet godina, bez ograničenja broja mandata. Predsjedniku države u izvršnoj vlasti pomaže vijeće na čijem je čelu premijer; njega i ostale članove vijeća imenuje predsjednik. Najviše je zakonodavno tijelo jednodomno Savezno nacionalno vijeće (Majlis Watani Itihad), koje ima 40 članova; 20 imenuju vladari emirata saveznih jedinica, a 20 bira posebno izborno tijelo. U državi ne postoji opće biračko pravo. Sudbenu vlast obnaša Vrhovni sud Unije, čije suce imenuje predsjednik.

 (izvori: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod ”Miroslav Krleža“; CIA World Factbook)