Ženska postrojba iz Indije, koja je dio mirovnih snaga u Monroviji, zaslužila je velike pohvale u nastojanjima resocijalizacije liberijskih žena, žrtava sukoba u toj zemlji

Indijke su obučene za moderne borbene taktike i sofisticirana oružja, a nadziru gužvu i nerede. One ophode ulicama liberijskog glavnog grada u nadi da će svojom nazočnošću zadržati mir u zemlji obilježenoj 15 godišnjim sukobima i seksualnim nasiljima. Naime, prema izvješćima Ujedinjenih naroda, silovanje je na prvom mjestu zločina u Liberiji. Stoga, indijske žene mirovnjaci su svojevrsni eksperiment UN-a koji pod svaku cijenu želi zatrti seksualne zločine u Liberiji.

Uspjeh UN-ove misije
Clare Hutchinson, dužnosnica u Odjelu za mirovne operacije u New Yorku, rekla je da se nadala da će indijske žene mirovnjaci zadobiti povjerenje liberijskih žena u toj zemlji i postati im svojevrstan uzor. Upravo se to i dogodilo.

“To je pomak prema naprijed”, rekla je Hutchinson i dodala vrlo optimistično “to je doista uspješna priča za sve nas”. Indijske policajke prvi put su stigle u Liberiju 2007. godine, a nove snage su stigle početkom ožujka u Monroviju kao dio rotacije. Annie Abraham, zapovjednica indijske ženske postrojbe na odlasku, rekla je da je ponosna nastupom i radom svojih članica u Liberiji.

“Poruka koju su donijele Indijke je jasna; možete nam vjerovati i možete učiniti sve što mogu i muškarci, čak i bolje od toga”.
Abraham je rekla da su žene najviše traumatizirane u društvu nakon ratnih sukoba: “No, žene u Liberiji su otvorenije prema pripadnicima mirovnih snaga nego muškarci. Oni mirovne snage promatraju s mnogo više sumnje nego žene”.

Obrana od nasilja
Indijke su tijekom boravka u Liberiji i educirale tamošnje žene, pogotovo za zdravstvenu pomoć i obiteljsku praksu. Naime, mnoge Liberijke bile su majke u tinejdžerskoj dobi. Abraham napominje kako su često slušale priče lokalnih žena koje su bile žrtve raznog nasilja tijekom sukoba u Liberiji. Prema njezinom mišljenju, ali i mišljenju UN-a, žene u mirovnim misijama ipak mogu puno više pomoći i suosjećati nego što to mogu njihovi muški kolege.

Žene mirovnjaci rade poslove drukčije od muških kolega. One uz svoj posao organiziraju i nastavu u ljetnim kampovima gdje se Liberijke uče samoobrani ali i klasičnom indijskom plesu.

Američka državna tajnica Hillary Clinton, koja je posjetila indijske mirovne snage u Liberiji, rekla je da je cilj motivirati liberijske žene da bi se obranile od seksualnog nasilja u vlastitoj zemlji. Također je istaknula da su Indijke postavile primjer koji treba ponavljati i primjenjivati u UN-ovim mirovnim misijama diljem svijeta. Tu je poruku prenijela i Vijeću sigurnosti UN-a prošle godine.

Zapošljavanje u policiji
Istraživanje Amnesty Internationala utvrdilo je da mnoge liberijske žene nemaju pristup odgovarajućoj medicinskoj skrbi. One su često udovice ili napuštene. Žene su primorane da same preuzimaju teško breme života, s malo potpore i bez posla ili obrazovanja. Zato je uloga ženskih postrojbi u mirovnim misijama jako važna.

Clare Hutchinson iz Ujedinjenih naroda smatra da su upravo indijske ženske postrojbe obavile najvažniji dio posla u resocijalizaciji žena u Liberiji: “Znamo, primjerice, da se veći broj liberijskih žena pridružio policiji. Mislimo da je to uzrok i posljedica rada indijskih žena u mirovnoj misiji”.

Sama ideja žena-mirovnjaka nova je u Ujedinjenim narodima. Rezolucija 1325, usvojena tijekom 2000. godine, potvrđuje da su iskustva žena mirovnjaka u oružanom sukobu različita i često su teža nego iskustva muških kolega. Žene mirovnjaci su zastupljene s osam posto u UN-u i s dva posto u policijskim snagama. Povedeni tim brojkama i iskustvima, Ujedinjeni narodi obećali su povećanje broja žena u svojim mirovnim snagama.

Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon je rekao da uključenje žena u redove policijskih i vojnih mirovnih snaga pomaže i unapređuje sigurnost okruženja za žrtve koje trebaju dobiti pomoć i sve ostalo što zaslužuju i što im nedostaje. Liberija je, sa svojom povijesti punom svih vrsta nasilja, bila ogledni kandidat za projekt mirovnih snaga s velikim udjelom žena.

Liberija se nalazi u zapadnoj Africi i graniči sa Siera Leoneom, Gvinejom i Obalom Bjelokosti. Osnovalo ju je početkom 19. stoljeća Američko društvo za kolonizaciju, s ciljem preseljenja oslobođenih crnih robova iz SAD-a natrag na afrički kontinent.
Godine 1847. postala je neovisna, a tijekom devetnaestog stoljeća u nju je preseljeno oko 13 000 bivših robova. Doseljenici su ostali odvojeni od većinskog domaćeg stanovništva, zadržavši vlast i povlašten položaj u zemlji. Njihova vladavina okončana je 1980. državnim udarom, kojim je započelo razdoblje nestabilnosti u političkom životu zbog borbe većih etničkih skupina za dominaciju. Udar je predvodio Samuel Doe. Godine 1989., Liberija je potonula u građanski rat nekoliko pobunjeničkih skupina koji je s prekidom od 1997. do 1999. trajao sve do 2003.

Valentina ŠOJAT, Neven MILADIN