Niz čimbenika utječe na uspješno ispunjavanje vojnih zadaća kako u ratu tako i u miru. Osim psiho-fizičkog zdravlja te općeg, vojnostručnog i specijalističkog znanja i niza drugih čimbenika za uspješno funkcioniranje vojne postrojbe golemu važnost ima domoljublje, bez kojeg bi sve naše znanje bilo uzaludno, neučinkovito jer ne bi posjedovalo potrebnu ljubav, polet i htijenje da se učinkovito i uz velika odricanja provode zadaće

Uzalud nam svekoliko znanje ako nema zanosa da se ono pokrene i stavi u odgovarajuću funkciju. Brojni su velikani u ljudskoj povijesti bili veliki domoljubi, koji bez zanosa ne bi postizali velike uspjehe u gospodarskom, kulturnom razvoju, ali i obrani i stasanju svoje domovine. Domoljublje je onaj nevidljivi moralni magnet koji ima golemi ujedinjujući poticaj u obavljanju svakog posla, dakle ne samo vojničkog. Uvažavajući sva znanja i umijeća svijeta, bez prijeko potrebnog domoljublja pripadnici vojne postrojbe bili bi samo slijepi provoditelji svakodnevnih zadaća. Zahvaljujući našem srcu, ljubavi, u našu svakodnevnu djelatnost unosimo želju, optimizam, vedrinu i nadu za svladavanje i najzahtjevnijih prepreka. Ljubav u čovjekovu životu ima neizmjernu ulogu, polazeći od ljubavi prema partneru, obitelji, poslu, sportskom društvu itd. Bez ljubavi čovjekov bi život bio bi siv, monoton i nezanimljiv. Na taj način je i ljubav prema vlastitoj domovini pokretač čovjekovih aktivnosti.

Pravo domoljublje ne svodi se samo na ljubav prema vlastitom domu i narodu nego i prema svim ljudima dobre volje. Istinska ljubav nema granica: ona je dobrohotna i dobrostiva prema svim ljudima bez obzira na vjeru, naciju, rasu, imovinski i socijalni status. Međutim ljubav nije neka apstraktna kategorija neovisna o određenim ljudima prema kojima se manifestira u određenom prostoru i vremenu. Čovjek prožet i obogaćen domoljubljem osim ljudskog zajedništva nosi u sebi čitav niz pozitivnih vrijednosti koje u zajednici sa svojom sredinom pokreću društvo naprijed. Domoljublje se kao uzvišena čovjekova emocija stječe ponajprije odgojem. Nadalje, u jačanju domoljublja veoma važnu ulogu imaju škola, radna i životna sredina. U finom, dakle nenametljivom stjecanju domoljublja najvažnija je samoinicijativa u spoznaji svih onih pozitivnih vrijednosti značajnih za prosperitet Domovine i njezinih pripadnika.

Tu ne može biti riječi o prisili kao i o bilo kakvom umjetnom doziranju ljubavi. Istinsko domoljublje ne poznaje nikakvu nametljivost u vidu parolaškog deklamiranja odanosti zemlji i samo svom narodu čega smo u ljudskoj povijesti imali u izobilju. Iskreno domoljublje djeluje samozatajno, nenametljivo u interesu svih kako u svojoj domovini nego i prema svim ljudima svijeta. Prema tome vrijednosti domoljublja imaju kozmopolitsko značenje. Istina, niti jedan pojam pa i domoljublje ne možemo logički valjano definirati u obliku negacije. Svakako da ima i krivog interpretiranja domoljublja. Međutim, pogrešno je pravo i istinsko domoljublje poistovjećivati s onima koji ga zlorabe. U svakom društvu bilo je onih koji su nastojali sebe prikazati kao uzvišene i zaslužne domoljube koji su zbog svojih lažnih zasluga zaslužili visoke počasti.

Značaj domoljublja u obrambenom ratu
Domoljublje kao jedna od temeljnih ljudskih vrijednosti ima posebno veliku vrijednost u obrambenom ratu. U tom odlučnom času domoljublje je presudno i kao takvo u sprezi s oružjem i umijećem ratovanja odlučujući čimbenik.

U tom smislu možemo reći da je domoljublje bilo i ostalo veliko ne samo kao riječ koja je možda jedna od najvećih i najznačajnijih nego i kao realizirana stvarnost. Ono što je posebno značajno istaknuti jest da prilikom agresije dolazi do snažne socijalne kohezije stanovništva temeljem koje dolazi do veoma snažne duhovne i moralne objedinjenost naroda u obrani od agresije.
Moralna ocjena rata

Pitanje moralne ocjene rata i mira ima svoju dugu genezu kroz moralno odobravanje mira i moralnu osudu rata, koji se pojavljuju u čitavoj povijesti filozofske i etičke misli. Filozofski i znanstveni pristup proučavanju rata kao nepovoljne društvene pojave ima neizmjerno veliki značaj, koji bi rezultirao nestankom rata koji ima katastrofalne posljedice kako za uže tako i za šire ljudske zajednice.
Ovom prilikom treba imati na umu niz znamenitih znanstvenih radova kao i umjetničkih djela u svim vrstama umjetnosti koja svojim uzvišenim porukama upućuju čovjeka i čovječanstvo na mir koji je još uvijek nažalost nedosanjan san. Rat kao nepovoljna društvena pojava još uvijek je planetarna realnost, koja kao Damoklov mač prijeti, kako užim tako širim društvenim zajednicama. Rat je sociologijskim, filozofskim i pravnim rječnikom rečeno naprosto evidentna društvena pojava i činjenica, pa ga stog razloga treba tako i analizirati. Ratu treba pristupiti trezveno i s realnog stajališta.

Agresivni ratovi vodi se prije svega zbog osvajanja tuđeg teritorija i bogatstva koja se na njemu nalaze. Bez obzira što je rat realnost, etička analiza rata ima kao glavni cilj iznalaženje metoda i sredstava za njegovo dokidanje, te uspostavljanje mira kao poželjnog stanja u svim dijelovima svijeta, jer samo u stanju mira čovjek može ostvariti sreću i bolju budućnost. Međutim to stanje danas u svijetu je još uvijek nedosanjan san što nas nikako ne sprječava da svim dozvoljenim sredstvima radimo na očuvanju mira. Međutim mir još uvijek možemo očuvati ako smo vojno snažni spriječiti nastajanje rata.

Refleksije o ratu i miru koje zaokupljaju filozofsku i znanstvenu misao ali i bojazan da rata kao veoma nepovoljne društvene pojave ne bude bit će razumljive nakon iznošenja slijedećih podataka. Prema podacima povjesničara u posljednjih dvadeset pet stoljeća postojanja čovječanstva bilo je 1400 godina ratova i većih sukoba. Međutim, ako se uzmu svi oružani sukobi dobiva se još žalosnija statistika. Prema njoj, od 3300 godina povijesti čovječanstva na ovoj našoj planeti Zemlji na ratove otpada 3100 godina, a samo 200 godina mira (Mječislav Mihalik, Moral i rat, Vojno izdavači zavod, Beograd, 1976. str. 15.). Čovjekov razum kao i svekolike moralne norme kao što vidimo nisu imale pozitivnog utjecaja na navedenu tragičnu statistiku.

Iz navedenih podataka može se zaključiti da je mir predstavljao viziju mirotvoraca ka savršenom društvu koje se u većem dijelu povijesti nije moglo ostvariti. U tom čovjekovom hodu kroz povijest mir je u većini čovjekova puta bio zapravo nedosanjan san. O miru su pjevali pjesnici, pisali znameniti filozofi i znanstvenici ali i ljudi u svakidašnjem životu, jer mir je osnovni uvjet čovjekova opstanka.
Jedno od najvećih čovjekovih dostignuća jest razumijevanje. Toliko jednostavno, ali istovremeno prijeko potrebno za opstanak, ne samo čovjeka kao pojedinca nego i čovječanstva. Sve nam to ukazuje da temeljne moralne vrijednosti imaju univerzalno značenje za opstanak civilizacije kao takve. U cilju opstanka čovječanstvo će morati naći odgovor ne samo na uzroke moralne erozije nego i povratka na temeljne moralne vrijednosti ukoliko želi opstati na planeti Zemlji. Ratovi su najčešće samo posljedica nerješavanja čitavog niza pitanja.

Problem očuvanja mira oduvijek je, a posebice u ovom dobu, imao ogromno značenje za čovječanstvo. Da bismo pojavu rata još bolje analizirali s moralnog stajališta neophodno je navesti i slijedeće podatke karakteristični po tome što svjedoče o nevjerojatnom porastu progresivnog uništavanja ljudi za vrijeme rata, a što je povezano s razvojem opće i vojne znanosti i vojne tehnike. Tu u ljudskim gubicima primjećujemo znatno povećavanje žrtava Tako za vrijeme ratova u 17. stoljeću samo na europskom kontinentu poginulo je 3 milijuna ljudi, u 18. stoljeću 5,2 milijuna, a u 19. stoljeću bilo je 5,5 milijuna žrtava(Mječislav Mihalik, Moral i rat, Vojno izdavači zavod, Beograd, 1976. str. 17.). Međutim, tijekom Prvog svjetskog rata poginulo je 8,5 milijuna, ranjeno 21 milijun, zarobljeno i nestalo 8 milijuna (Leksikom, JLZ, Zagreb, 1974., str.798.). U Drugom svjetskom ratu poginulo je 55-60 milijuna ljudi a ranjeno 35 milijuna (Leksikom, JLZ, Zagreb, 1974., str.231.).

Tomislav RAVLIĆ