Suočene s piratstvom te krijumčarenjem, ratne mornarice sve više ulažu u plovila koja su velika, ali još uvijek relativno jeftina za sposobnosti koje imaju. Pritom modularni sustav projektiranja i gradnje omogućava da korisnik ugradnjom dodatnih motrilačkih sustava te naoružanja odobalni brod prenamijeni u korvetu ili čak fregatu. Najbolji je primjer za to talijanska klasa Thaon de Revel

Ratne mornarice trebaju velike ophodne (patrolne) brodove kako bi osigurale nadzor ne samo nacionalnih voda već i zaštitu pomorskih komunikacija. Za borbu protiv piratstva moguće je rabiti znatno skuplje ratne brodove, no to nije baš racionalno. Zamislite sljedeće: moderne fregate, svaka vrijedna više od 500 milijuna eura, vrše tek nadzor plovnih putova i zaštitu od pirata koji su u pravilu naoružani lakim pješačkim oružjem. Puno veći problem nastaje kad su fregate na zadaći borbe protiv piratstva tisućama nautičkih milja daleko od matičnih luka, a pojavi se potreba za njihovim sudjelovanjem u znatno složenijim operacijama. Još donedavno trendovski pristup, u kojem će složeniji brod jednako učinkovito obavljati i manje složene operacije, sad se pokazao kontraproduktivnim. U zadnje dvije godine dogodile su se dramatične promjene na sigurnosnoj mapi svijeta. Stoga ne iznenađuje nagli skok narudžbi te sve veći broj projekata velikih odobalnih ophodnih brodova koji pokušavaju zadovoljiti potrebe potencijalnih kupaca. Vjerojatno je najbolje citirati sljedeći podatak: 42 posto svjetskih narudžbi za nove ratne brodove odnosi se na gradnju upravo takvih plovila. Zahvaljujući primjeni najnaprednijih tehnologija velik je broj tih projekata modularnog dizajna, koji omogućava brzu i jeftinu prilagodbu brodova mnogim različitim zadaćama. Neki od projekata omogućavaju i prenamjenu ophodnih brodova u korvete ili čak fregate. Brodovima se tako omogućava djelovanje i u složenim operacijama u kojima postoji viša razina rizika, pa čak i djelovanje u klasičnim borbenim zadaćama. No, privlačnost kupnje velikih odobalnih brodova prije svega je u činjenici da im je cijena u pravilu dvostruko manja od cijene nove fregate.

Plug & play

Najnoviji trend nazvan je Plug & play, a označava modularnost projektiranja i gradnje velikih ophodnih brodova s otvorenom arhitekturom. Ona omogućava laku nadogradnju odnosno modernizaciju, ali i prilagođavanje specifičnim zadaćama. Povećana potražnja pokušava se zadovoljiti i sve većim brojem programa modernizacije postojećih ophodnih brodova. To je jeftinija, te, što je danas još važnije, brža opcija. Od 44 korisnika velikih ophodnih brodova (ratne mornarice i obalne straže), najmanje 20 objavilo je da započinje modernizacije postojećih plovila. Modernizacije će tek djelomično zadovoljiti povećanu potrebu za odobalnim ophodnim brodovima. Međutim, kako su brodogradilišta popunjena narudžbama, drugog brzog rješenja nema. Fincantieri ima navoze zauzete velikim odobalnim višenamjenskim ophodnim brodovima (Pattugliatore Polivalente d’Altura – PPA), a talijanskoj mornarici dosad su isporučena tri. Francusko brodogradilište Socarenam predalo je u svibnju 2023. tamošnjoj mornarici prvi od šest naručenih velikih prekomorskih ophodnih brodova iz programa POM (Patrouilleurs Outre-mer). Važne programe gradnje velikih ophodnih brodova imaju zemlje Latinske Amerike, Afrike i Azije. Od 32 programa gradnje velikih ophodnih brodova 19 se odnosi na zemlje smještene u Aziji ili na Tihom oceanu. Doduše, najviše ih se odnosi na tri – Australiju, Japan i Filipine. Japanska mornarica planira gradnju 12 velikih ophodnih brodova unutar programa odobalnog ophodnog broda nove generacije (Next-Generation Offshore Patrol Vessel). Filipini su od južnokorejskog brodogradilišta Hyundai Heavy Industries već naručili šest ophodnih brodova. Značajan program gradnje velikih ophodnih brodova ima Australija. Domaće brodogradilište Austal već je porinulo sedmi i osmi brod klase Cape. Ti su brodovi namijenjeni ratnoj mornarici. Dodatnih osam brodova klase Cape dobit će Australske pogranične snage (Australian Border Force, tj. nekadašnji Australian Customs Service National Marine Unit), koje su pod Ministarstvom unutarnjih poslova. Tako će Australija imati jednu od najvećih flota ophodnih brodova na svijetu. Pritom su brodovi klase Cape samo prijelazno rješenje između otpisa brodova klase Armidale i dolaska velikih ophodnih brodova klase Arafura.

Prilagodba protiv mina

Klasa Arafura temeljit će se na projektu PV80 njemačkog brodogradilišta NVL Group (Naval Vessels Lürssen, nekadašnji Lürssen Defence). To je poboljšan projekt klase Darussalam, namijenjene brunejskoj mornarici. Ministarstvo obrane Australije planira naručiti 12 brodova klase Arafura. Kako su modularne gradnje, služit će u prvom redu za zadaće nadzora mora, no moći će se prilagoditi i za protuminsko djelovanje. Sa 80 metara duljine imaju istisninu 1640 tona. Dva dizelska motora MTU 16V, pojedinačne snage 4440 kW, dostatna su za vršnu brzinu od 22 čvora. Australskoj ratnoj mornarici puno je važnija autonomija, koja iznosi 21 dan, te mogućnost operativne plovidbe od 4000 nautičkih milja. Iako standardna posada uključuje 40 mornara, na brodu ima mjesta za smještaj 60 osoba.

Budući da se radi o ophodnim brodovima, naoružanje se sastoji od topa kalibra 40 mm i dviju teških strojnica kalibra 12,7 mm. Postoji mogućnost ugradnje izraelske paljbene stanice Rafael Typhoon naoružane topom M242 Bushmaster kalibra 25 mm. Australska ratna mornarica objavila je 2023. da razmatra mogućnost ugradnje izraelskog protuzračnog raketnog sustava C-Dome na brodove poboljšane klase Arafura. Ugradnja C-Domea zahtijevala bi i ugradnju znatno naprednijih radara od trenutačnog Terma SCANTER 6002, optimiziranog za navigaciju i otkrivanje objekata na morskoj površini. To bi značilo i znatno povećanje cijene broda.

Malezijska agencija za mornaričku sigurnost (Malaysina Maritime Enforcement Agency – MMEA) objavila je u ožujku 2017. da će kupiti tri velika odobalna ophodna broda temeljena na nizozemskom projektu Damen OPV 1800. Brodove gradi domaće brodogradilište Destini prema projektu i uz tehničku potporu tvrtke Damen. Prvi brod, KM Tun Fatimah, predan je malezijskoj mornarici 2. siječnja ove godine. Duljine 83 metra, istisnine 1890 tona, opremljen četirima MTU dizelskim motorima (svaki snage 1765 kW), može dostići vršnu brzinu od 22 čvora. Autonomija mu je 21 dan, a na njega se može smjestiti do 70 članova posade (standardna posada ima 46 članova). Na pramcu je daljinski upravljiva turska paljbena stanica Aselsan SMASH s topom Mk44 Bushmaster II kalibra 30 mm. Jednakom je stanicom naoružan i hrvatski ophodni brod OOB-31 Omiš. Službeni podaci navode da je brod opremljen tek letnom palubom koja može primiti helikopter do poletne mase šest tona iako makete tvrtki Damen i Destini pokazuju brodove koji imaju hangar za smještaj helikoptera.

Daleko od Francuske

Europske zemlje usvojile su u gradnji velikih odobalnih ophodnih brodova nešto složeniji pristup, koji potencijalno omogućava njihovu prenamjenu u korvete ili fregate. Bugarski program višenamjenskog modularnog ophodnog plovila (Multipurpose Modular Patrol Vessel – MMPV), temeljit će se na projektu OPV 90 tvrtke NVL Group. Najvažniji dio cijelog broda bit će integrirani borbeni nadzorni sustav 9LV Mk4 švedske tvrtke Saab. On će omogućiti da se u vrlo malo vremena dva MMPV broda iznimno brzo naoružaju širokim spektrom oružja. Tu su mogućnosti za protubrodske vođene projektile Saab RBS-15 Mk3, osam lansera protuzračnog raketnog sustava MBDA VL MICA, dva torpedna uređaja promjera 324 mm, top Super Rapid 76/62 tvrtke Leonardo i jedan top od 35 mm Oerlikon Millennium tvrtke Rheinmetall. Da bi svi ti oružni sustavi mogli djelovati, uz njih moraju ići i odgovarajući senzori. Glavni će biti radar Sea Giraffe 4A tvrtke Saab s integriranim IFF sustavom. Uz njega će biti ugrađen također Saabov radar Ceros 200 za usmjeravanje paljbe. Kako će MMPV brodovi biti više borbeni nego ophodni, dobit će i sustav za elektroničko djelovanje Saab SME te bacače mamaca Rheinmetall MASS.

Sve će to biti smješteno na brodove duljine 90 metara i pune istisnine oko 2300 tona. Planirano je da primopredaja prvog broda, nazvanog Hrabri, bude 2025. Isporuka drugog broda, nazvanog Smeli, planirana je za 2026. godinu. Spomenuti projekt francuske mornarice POM rezultirao je klasom ophodnih brodova Félix Éboué. Za te se brodove može reći da su oceanski patrolci, jer su namijenjeni djelovanju na prostranstvima oko francuskih prekomorskih teritorija. Četiri, od ukupno šest brodova klase, bit će razmještena na Pacifiku: po dva u Novoj Kaledoniji i na Tahitiju. Preostala dva djelovat će kod otoka Réuniona u Indijskom oceanu. Iako na prvu egzotično-idilične, oceanske vode oko tih otoka često su operativno iznimno zahtjevne. S obzirom na uvjete u kojima će djelovati, brodovi projekta POM relativno su mali. Duljine 79,9, širine 11,8 i gaza 3,5 m, s tim da relativno velik gaz pokazuje da je fokus na stabilitetu. Puna im je istisnina relativno skromnih 1290 tona. Uz 30 članova posade, na brod se može smjestiti dodatnih 29 osoba. Svi dostupni izvori navode da je pogon dizelsko-električni, bez daljnjih podataka, te da je vršna brzina 24 čvora, a doplov 5000 nautičkih milja pri brzini krstarenja od 12 čvorova. Iako su ugrađena dva navigacijska radara, glavno sredstvo motrenja i traganja bit će besposadna letjelica DVF 2000 tvrtke Survey Copter (u vlasništvu Airbusa). Brodovi će biti naoružani paljbenom stanicom Nexter Narwhal s topom od 20 mm koja je smještena na pramcu. Na svaki bok može se postaviti i po jedna ručno upravljiva teška strojnica od 12,7 mm i po jedna strojnica kalibra 7,62 mm.

Prividno spuštanje razine

Talijanski veliki ophodni brodovi klase Thaon di Revel iz programa PPA imaju još veći potencijal nadogradnji. Zapravo se radi o projektu velike korvete ili manje fregate, koje su tek prividno spuštene na razinu velikog odobalnog ophodnog broda. Do razlika u specifikaciji dolazi zbog velike ponude mogućnosti opremanja elektroničkim sustavima i naoružanjem. Za talijansku mornaricu projektirane su tri izvedenice nazvane PPA Light, PPA Light+ i PPA Full. Usprkos činjenici da će biti ugrađeni relativno jeftini elektronički sustavi, a od oružja isključivo topničko, trošak gradnje po brodu bit će najmanje 557 milijuna eura. Fincantieri je dobio ugovor za gradnju prvih sedam od ukupno planiranih deset brodova vrijedan 3,9 milijardi eura. Projekt PPA pokrenut je 2013. s ciljem gradnje višenamjenskih brodova koji će zamijeniti lake fregate klase Soldati i korvete klase Minerva. Prvotno je planirana gradnja 16 brodova programa PPA, no to je kasnije smanjeno na sedam plus opcijska tri. Talijanska ratna mornarica zasad želi tri broda izvedenice Light, tri izvedenice Light+ i tri izvedenice Full.

Prvi brod, Paolo Thaon di Revel (P430), porinut je 15. lipnja 2019., a talijanska mornarica preuzela ga je u ožujku 2022. Francesco Morosini (P431) porinut je 22. svibnja 2020., a preuzet je 21. listopada 2022. godine. Raimondo Montecuccoli (P432) porinut je 13. ožujka 2021. i mornarici predan 27. rujna 2023. Giovanni delle Bande Nere (P433) porinut je 12. veljače 2022., a primopredaja je planirana za ovo proljeće. S nekima se od preostalih brodova situacija zakomplicirala. Naime, za klasu se zainteresirala Indonezija, i to nakon što je Francesco Morosini prošle godine plovio po Dalekom istoku i pokazao se dobrim. Fincantieri i Ministarstvo obrane Indonezije potpisali su 28. ožujka 2024. ugovor vrijedan 1,18 milijardi eura koji uključuje isporuku dvaju brodova klase Thaon de Revel indonezijskoj mornarici. No, kako se azijskoj otočnoj zemlji žuri, za nju se neće graditi novi brodovi, nego će im biti isporučena dva namijenjena talijanskoj mornarici. Talijanska se vlada s tim složila, a spomenuti su brodovi već itekako odmakli s gradnjom. Kako je 5. travnja priopćio portal Naval News, to će biti brodovi Marcantonio Colonna (P434) i Ruggiero di Lauria (P435). Prvi je porinut 26. studenog 2022., već je bio u fazi testiranja na moru, a primopredaja je bila planirana za jesen ove godine. Drugi je porinut 6. listopada 2023. i primopredaja je bila planirana za ljeto 2025. Talijanska ratna mornarica računa i na sedmi brod u klasi: Domenico Millelire (P436) još je uvijek u gradnji, a porinuće je planirano za sredinu ove godine. Italija će, dakle, svoj peti brod klase Thaon di Revel dobiti sa znatnim kašnjenjem, što pak dovodi u pitanje gradnju zadnjih triju brodova. No, njezina će ratna mornarica biti uključena u cijeli projekt dogovoren s Indonezijom, pružat će potporu u obuci i transferu tehnologije.

Tri skupine podataka

Spomenuli smo da klasa Thaon di Revel dolazi u tri različite izvedenice. Osnovna je PPA Light i po svojim je odlikama najsličnija velikom ophodnom brodu. Budući da se sve tri izvedenice baziraju na jednakoj platformi, za njih vrijedi duljina trupa između okomica od 133 m, a duljina preko svega 143 m. Širina trupa je 16,5, a gaz 10,5 m. Kako su različite izvedenice različito opremljene i naoružane, istisnine im se ponešto razlikuju. Zanimljivo je da Fincantieri na službenim internetskim stranicama uopće ne navodi istisnine. Talijanska ratna mornarica istodobno navodi da je istisnina približno 6000 tona. S obzirom na tri izvedenice, vjerojatno prvi put za neku klasu ratnih brodova postoje čak tri skupine podataka o istisnini. Za izvedenicu PPA Light standardna istisnina je 4880, a puna 5830 tona. Za PPA Light+ standardna je 4912, a puna 5880 tona. Za PPA Full standardna je 4994, a puna 6270 tona. Istisnina bez naoružanja i vojne opreme je 4500 tona.

Pogon je na svim izvedenicama jednak, CODAG (Combined Diesel and Gas) konfiguracije. Plinska turbina je General Electric/Avio LM2500 izlazne snage 32 MW (43 000 KS). Ugrađena su dva dizelska motora MTU 20V 8000 M91L, svaki snage 10 MW (13 000 KS), te četiri dizelska generatora MAN 12V175D-MEM, svaki snage 1,64 MW (2200 KS). Od četvrtog broda u klasi nadalje ugrađuju se dizelski generatori Isotta Fraschini 16V170C2ME pojedinačne snage 1,6 MW (2100 KS). Ugrađena su i dva elektromotora, svaki snage 1,35 MW (1810 KS). Ta kombinacija daje različite mogućnosti pogona i vrlo veliku prilagodljivost. Tako je s aktiviranom svom snagom vršna brzina čak 31,6 čvorova, što je previše za ophodni brod. Samo s uključenom plinskom turbinom vršna brzina je 27 čvorova. Samo s dizelskim motorima vršna brzina pada na 25 čvorova. Vršna brzina na elektromotorima je deset čvorova te je iskoristiva samo u posebnim uvjetima i tijekom isplovljenja i uplovljenja. Velika prilagodljivost pogona znači i velik doplov od čak 5000 nautičkih milja (9300 km) pri brzini krstarenja od 15 čvorova.

Naoružanje izvedenice PPA Light sastoji se od automatskog topa Oto Melara (danas Leonardo) 127 mm/64 Vulcano smještenog na pramcu, te topa Oto Melara 76 mm/62 Strales smještenog na krovu helikopterskog hangara. Tu su i dvije daljinski upravljive paljbene stanice Oto Melara Oerlikon KBA B06 s topom od 25 mm. Glavni je motrilački senzor na svim trima izvedenicama Leonardov AESA 3D Dual Band Radar. Na brodovima izvedenice PPA Light nalazi se najjeftinija inačica, čiji je komercijalni naziv KRONOS StarFire, s četiri fiksne pločaste antene koje rade u frekvencijskom pojasu X. Relativno visokoj cijeni inačice PPA Light pridonijelo je to što je opremljena brojnim vrlo skupim elektroničkim sustavima. Neki izvori navode da je ugrađen radar za pretraživanje zraka i površine Leonardo SPS-732. Svi izvori spominju Leonardov navigacijski radar koji radi u frekvencijama X/K. Za motrenje morske površine i zraka ugrađen je sustav Leonardo IRST (InfraRed Search and Track). Za razlikovanje ciljeva ugrađen je sustav prepoznavanja prijatelj-neprijatelj (IFF) nove generacije. Ima kružnu antenu, a također je Leonardov proizvod.

Za elektroničko djelovanje ugrađeni su sustavi Elettronica-ELT Spa ZEUS RESM/RECM/CESM i dva akustična sustava SITEP MS-424. Ne baš uobičajeno za ophodne brodove, ugrađen je i Leonardov sonar za detekciju ronilaca, kao i ronilica. Topovskom paljbom upravlja se s pomoću još jednog proizvoda talijanskog konglomerata: sustava NA-30S MK2. Svi ti sustavi uvezani su u zapovjedno-nadzorni sustav SADOC 4 CMS. Na krmi se nalazi velika letna paluba, koja može prihvatiti helikoptere veličine AgustaWestland AW101. U hangaru ima mjesta za smještaj ili dvaju helikoptera NHIndustries SH90 ili jednog AW101.

S obzirom na to da je izvedenica PPA Light veliki ophodni brod, na krmi se (ispod letne palube) nalazi zakošena rampa za brzo porinuće i vraćanje RHIB plovila duljih od 11 metara. Na svakom se boku nalazi po jedna dizalica za spuštanje RHIB plovila duljine 15 metara. Brod je opremljen i dizalicom nosivosti 20 tona za ukrcavanje kontejnera. Pet SO1C kontejnera može se smjestiti ispod letne palube te još osam na sredini broda. Na brodovima klase Thaon di Revel osiguran je smještaj za 203 osobe. PPA Light zahtijeva posadu od 90 mornara plus 24 člana zrakoplovne skupine ako su ukrcana dva helikoptera.

Znatno pojačano naoružanje

Izvedenica PPA Light+ mogla bi se svrstati u korvete, prije svega po naoružanju i opremi. Uza sve nabrojeno kod osnovne izvedenice PPA Light, PPA Light+ ima znatno pojačano naoružanje. To je ponajprije postignuto ugradnjom protuzračnih i protubrodskih raketnih sustava. Što se tiče elektroničkih sustava, najveća je razlika u tome što Leonardov AESA 3D Dual Band Radar (komercijalni je naziv KRONOS Quad) ima četiri fiksne plošne antene koje rade u frekvencijskom pojasu C. Na pramcu broda, između pramčanog topa od 127 mm i zapovjednog mosta, ugrađena su dva okomita lansera, svaki s po osam ćelija SYstème de Lancement VERtical (SYLVER) francuske tvrtke Naval Group. U njima je dostatno mjesta za 32 projektila protuzračnog raketnog sustava Albatros NG, no zapravo se radi o sustavu CAMM-ER. Punog naziva Common Anti-Air Modular Missile, projektil je razvila tvrtka MBDA UK kao zamjenu za sustav Sea Wolf. Kao osnova uzet je projektil zrak-zrak ASRAAM, ali ugrađena je naprednija elektronika, prije svega aktivni radarski sustav samonavođenja, te je projektil prilagođen okomitom lansiranju. Izvorni projektil CAMM ima domet nešto veći od 25, dok poboljšani CAMM-ER ima domet veći od 45 km. U razvoju je i izvedenica CAMM-MR s dometom većim od 100 km. Kraj okomitih lansera za PZO raketne sustave nalazi se i osam lansera MBDA-inih protubrodskih vođenih projektila Teseo Mk-2/E. Taj radarski samonavođeni projektil u navedenoj inačici ima maksimalni domet veći od 350 kilometara. MBDA navodi da je prilagođen i za gađanje ciljeva na kopnu. Na svaki bok ugrađen je po jedan Leonardov trostruki torpedni uređaj WASS B515/3 za lake torpede Black Arrow promjera 324 mm.

Združeno djelovanje?

Izvedenica PPA Full po svojim je odlikama vrlo suvremena fregata, namijenjena djelovanju u zahtjevnim uvjetima. U združenom djelovanju s izvedenicom PPA Light+ ti brodovi uspješno bi djelovali i u najsloženijim borbenim operacijama jer bi se međusobno nadopunjavali. Kao i PPA Light+, i izvedenica PPA Full ima dva osmerostruka okomita lansera SYLVER. Razlika je u tome što se kod izvedenice PPA Full u njima nalaze protuzračni projektili Aster 15/30 te krstareći projektili MdCN-NCM (nekadašnji naziv SCALP Naval).

Po svojim je odlikama Aster 15 usporediv sa spomenutim raketnim sustavom Albatros NG. No zato Aster 30 ima domet veći od 120 km i može djelovati po visini do 20 km. Izvedenica Aster 30 Block 1 NT trebala bi imati domet veći od 150 km. Jedini je nedostatak što u lansere SYLVER stane tek 16 projektila Aster 30. Ako se stavi nekoliko krstarećih projektila MdCN-NCM, onda još i manje. Zbog toga brodovi izvedenice PPA Light+ sa 32 projektila Albatros NG mogu biti jako dobra potpora. Iako je kao osnova za razvoj uzet krstareći projektil SCALP, MdCN (Missile de Croisière Naval) od njega se uvelike razlikuje. Prije svega jer je prilagođen lansiranju iz torpednih cijevi zaronjenih podmornica. Domet mu je usto povećan na više od tisuću kilometara. Može ga se naoružati nuklearnom bojnom glavom, pa brodovi osposobljeni za njegovo lansiranje teoretski imaju mogućnost nanošenja strateških udara. Postoji i izvedenica s klasičnom bojnom glavom mase 300 kilograma.

Izvedenica PPA Full je, kao i ona slabija, opremljena s osam lansera protubrodskih projektila Teseo Mk-2/E. Da bi se iskoristile mogućnosti projektila Aster 30, mora se ugraditi i napredni radar. U ovom slučaju, to je opet Leonardo AESA 3D Dual Band Radar, no onaj potpuni s osam fiksnih pločastih antena. Četiri rade u frekvencijskom pojasu C te četiri u frekvencijskom pojasu X. Na taj je način dobivena zona motrenja od 300 kilometara. Proizvođač Leonardo ističe da su uporabom dviju radnih frekvencija (C i X) znatno smanjene mogućnosti ometanja radara. Zahvaljujući izvedenicama KRONOS Quad (frekvencijski pojas C) i KRONOS StarFire (frekvencijski pojas X) potencijalni kupci mogu odabrati radar koji najbolje odgovara njihovim potrebama, ali i financijama. Kako se ipak radi o fregatama, u prostor ispod letne palube, gdje kod izvedenice PPA Light inače stoji čamac, ugrađen je tegljeni Leonardov sonar ATAS (Active Towed Array Sonar) VDS. Ugrađen je i Leonardov protutorpedni sonar Black Snake. Na svaki bok ugrađen je po jedan lanser radarskih i IC mamaca Oto Melara ODLS-20.

Povećana količina oružja i elektroničkih sustava uvjetovala je i ugradnju zapovjedno-nadzornog sustava Leonardo SADOC Mk4 CMS, koji je za izvedenicu PPA Full dobio 24 višefunkcijske upravljačke konzole. Ostale izvedenice imaju sustav sa 20 konzola. Kako će dva broda biti prodana Indoneziji, objavljeno je da će dva talijanska broda – Paolo Thaon di Revel i Francesco Morosini – biti prenamijenjena iz izvedenice PPA Light u PPA Full. Talijanska ratna mornarica prema tim planovima više ne bi imala niti jedan brod izvedenice PPA Light (veliki ophodni brod), već četiri broda izvedenice PPA Full (fregate) i tri broda PPA Light+ (korvete). Trenutačne analize govore da i Indonezija želi brodove u potpunoj konfiguraciji, tako da će cijela klasa Thaon di Revel na koncu biti prilično dobro opremljena.

---

U Sjevernoj Africi

Tunis je još 2016. od nizozemske tvrtke Damen Shipyards naručio četiri višenamjenska odobalna ophodna plovila projekta MSOPV 1400 (Multi Service Offshore Patrol Vessel). Sva četiri izgrađena su u Damenovu brodogradilištu Galaţi u Rumunjskoj. Zadnji od četiri broda postao je operativan 2019. godine. Sa 72 metra duljine i pune istisnine 1877 tona, posebno su prilagođeni djelovanju u teškim vremenskim uvjetima. Dva od četiri broda – Hannon (P 612) i Sophonisbe (P 613), opremljena su letnom palubom s hangarom koja može primiti helikopter do najviše šest tona poletne mase. Specifičnost je tih brodova što nisu naoružani.

---

TEKST: Mario Galić