U tvrtki BAE Systems Hägglunds mogu biti jako zadovoljni. Njihovim već starijim, ali iznimno prilagodljivim borbenim vozilom pješaštva opskrbljuje se sve više vojski. I ni tu nije kraj: za sadašnje i potencijalne korisnike razvijaju se i testiraju neka nova, vrlo zanimljiva rješenja

BAE Systems Hägglunds, švedska podružnica britanskog vojnoindustrijskog konglomerata, pokrenula je razvoj nasljednika borbenog oklopnog vozila na gusjenicama CV90 (Combat Vehicle 90). To čini iako se izvorno vozilo još uvijek jako dobro prodaje, makar je razvijeno na samom početku 1990-ih i to tehnologijama iz 1980-ih. Češka i Slovačka najnoviji su kupci CV90. Češka je nedavno 24. svibnja, potvrdila da će kupiti 246 vozila CV90 MkIV u sedam različitih inačica, za što će iz državnog proračuna izdvojiti 2,2 milijarde dolara. Slovačka je sličnu stvar potvrdila u prosincu prošle godine: 152 vozila CV90 MkIV vrijedna 1,3 milijarde eura. Ukrajina svaki čas očekuje isporuku pedesetak CV90, koje će dobiti zahvaljujući donaciji švedske vlade. Klub sadašnjih korisnika čine Danska, Estonija, Finska, Nizozemska, Norveška, Švedska i Švicarska. U tijeku su i pregovori s izvaneuropskim zemljama. Ovog se travnja proširila vijest o skorom testiranju vozila u Brazilu. Trenutačno je u europskim vojskama u operativnoj uporabi oko 1300 vozila CV90 u 17 različitih inačica.

Švedska je, uz Finsku i Latviju, članica programa Zajednički sustav oklopnih vozila (Common Armoured Vehicles System – CAVS), temeljenog na vozilu na kotačima Patria 6 x 6. Međutim, novo, bitno složenije sigurnosno okruženje prisililo je Ministarstvo obrane Švedske da težište razvoja vrati na teška borbena sredstva. Glavno je borbeno vozilo švedskog KoV-a tenk Stridsvagn 122 (švedskim potrebama prilagođen Leopard 2). Uz njega djeluje i borbeno vozilo pješaštva CV90. Švedska više nema resursa za razvoj novog tenka, te će se za zamjenu Stridsvagna 122 morati osloniti na uvoz. Ipak, Hägglunds je sačuvao kapacitete za razvoj novog borbenog vozila pješaštva i to upravo održavanjem proizvodnje za izvoz. Počne li razvoj već ove godine, prvi serijski primjerci novog borbenog vozila pješaštva (BVP) bit će isporučeni švedskom OS-u najkasnije 2034. godine. Nije upitno hoće li švedska vlada odobriti sredstva: čak oko 500 primjeraka CV90 koje koristi vojska prilično je staro. Prvi su primljeni u operativnu uporabu još davne 1993. godine. Na otvorenost državne riznice utječe i novo složeno sigurnosno okruženje. Kao svoje- vrstan uvod u razvoj vozila nove generacije, 20. travnja 2023. objavljena je vijest da će BAE Systems u suradnji s norveškom tvrtkom Ritek AS za švedsku vojsku proizvesti dvije nove inačice vozila CV90 – jednu za popravak i održavanje, a drugu za borbenu inženjeriju.

ŠTO TRAŽI ŠVEDSKO MINISTARSTVO?

Veliko je pitanje kojom će brzinom Hägglunds moći razviti vozilo koje zasad u medijima nazivaju CV90 nove generacije ili CV90 MkV. To neće biti jednostavna zadaća jer tvrtka predlaže supermoderan sustav prepun novih materijala, tehnoloških rješenja, najnaprednijih sustava i oružja. Najveća novost bit će, ako se Ministarstvo obrane složi, potpuno novi hibridni dizelsko-električni pogon. Današnji dizelski motori vrlo su bučni, produkti izgaranja izlaze u atmosferu i pritom uz buku generiraju toplinu i dim, a to su sve demaskirajući čimbenici. Prigušenje buke motora moguće je postići boljom zvučnom izolacijom i boljom konstrukcijom ispušnih cijevi, no stvarne bi rezultate moglo dati šire oslanjanje na električni pogon. Hibridna vojna vozila danas se temelje na dizelsko-elek- tričnom pogonu i omogućavaju, barem dio njih, djelovanje u tzv. tihom načinu rada. Tad se za kretanje i obavljanje osnovnih funkcija (npr. rad izvidničke opreme u vozilu) rabi samo električna energija, a glavni je dizelski motor ugašen. S vremenom će se mogućnosti električnog pogona povećavati i vrijeme djelovanja s ugašenim motorom bit će sve dulje. No, prelazak na potpuno električna borbena vozila još nije realna opcija, ponajprije zbog nedovoljno razvijene tehnologije baterija. One još uvijek nemaju dovoljnu energetsku gustoću da bi mogle, po volumenu i masi tereta, zamijeniti kerozin ili benzin. Drugo je područje uporaba naprednog oružja. Jedno je takvo protuoklopni vođeni projektil pete generacije Akeron MP/LYN- KEUS tvrtke MBDA. Protuoklopni sustav Akeron Moyenne Portée prvotno je bio poznat pod nazivom MMP (Missile Moyenne Portée; Medium-Range Missile). BAE Systems i MBDA uspješno su 20. prosinca 2022. demonstrirali njegove mogućnosti djelovanja s vozila CV90. CV90 nove generacije, prema prijedlogu Hägglundsa, trebao bi dobiti i potpuno novu kupolu, ali i tijelo izrađeno od novih materijala. No, može se zaključiti da će, iako nosi naziv kao postojeće borbeno vozilo pješaštva, CV90 nove generacije zapravo biti potpuno novi sustav. Razlog zbog kojeg se (zasad) rabi stara oznaka jest taj da se još uvijek radi o tvorničkom projektu. No, on tek treba dobiti sredstva Ministarstva obrane Švedske i tako prerasti u službeni program razvoja. Sa sredstvima doći će i nova oznaka. Doduše, postoji i opcija razvoja znatno manje naprednog vozila, ali u kraćem vremenu i uz puno manje troškove. Kao osnova za njega uzela bi se nova nizozemska izvedenica CV9035NL MLU.

Koja je njezina povijest? U siječnju 2021. nizozemska agencija za nabavu obrambenih sustava Commando Materieel en IT potpisala je ugovor s BAE Systems Hägglundsom za modernizaciju 122 vozila CV9035NL, uz opciju dodatnih 19, koja su tre- nutačno u borbenoj pričuvi. Prvi modernizirani CV9035NL MLU dovršen je 26. rujna 2022. i poslužit će za testiranja. Ako ona prođu bez većih problema, serijska proizvodnja u Hägglundsovu pogonu u Örnsköldsviku na istočnoj obali Švedske mogla bi početi do kraja ove s isporukom zadnjeg vozila do kraja 2026. godine.

VELIKA MODERNIZACIJA

Nizozemska je vozila CV9035NL kupila još davne 2004., a modernizacija bi trebala osigurati njihovu borbenu uporabljivost sve do 2039. godine. To je prije svega postignuto povećanjem zaštite ugradnjom sustava aktivne obrane te dodavanjem još oklopa. Borbena učinkovitost povećana je novom kupolom te novim sustavima za motrenje i ciljanje. Sve je to dodatno podržano najsuvremenijom elektronikom. Zanimljivo  je   da   se   u   službenim   promidžbenim   materijalima   BAE   Systemsa   kao   proizvođač   nove   ku-  pole  navodi  upravo  ta   tvrtka   iako   će   se   proizvoditi   u   nizozemskoj   tvrtki   Van   Halteren   Technologies.   Istina je da je novu kupolu razvio BAE Systems Hägglunds, ali proizvodnja isključivo za potrebe projekta CV9035NL MLU dana je nizozemskoj tvrtki. Zbog toga na internetskoj stranici nizozemske tvrtke stoji samo fotografija prvog CV9035NL tijekom vožnje, bez ikakvog objašnjenja. U navedenim promidžbenim materijalima za novu se kupolu navodi da je iskorak u dizajnu i funkcionalnosti. Iako je zadržan top od 35 mm, pomaknut je više prema naprijed za otprilike pola metra. Time je dobiven dodatni prostor, koji je iskorišten za povećanje ergonomije prostora za zapovjednika i ciljača (čime je smanjeno umaranje), te povećanje spremišta za streljivo, a dobiven je prostor i za dodatne sustave te naoružanje. Osnova kupole i dalje je čelična. Novost je novorazvijeni dodatni višeslojni oklop. On je modularan te BAE Systems navodi da ga je moguće lako zamjenjivati ovisno o potrebnoj razini zaštite.

Na čeonu stranu tijela i na bokove postavljen je dodatni oklop o kojem BAE Systems dosad nije dao nikakve podatke. Najveći je iskorak u povećanju zaštite vozila ugradnja aktivnog sustava obrane Iron Fist LD (Light Decoupled) izraelske tvrtke Elbit Systems. Razvijen je istodobno sa sustavom Trophy tvrtke Rafael, ali puno je manje poznat. Iron Fist rabi kombinaciju radara i infracrvenih optičkih senzora, što omogućuje trostruki način detekcije prijetnje. Prvi je detekcija pokreta radarom, drugi detekcija bljeska kod lansiranja projektila s pomoću infracrvenog sustava, a treći otkrivanje infracrvenog potpisa projektila u letu. Nakon otkrivanja prijetnje, radar i infracrveni senzori mjere njezinu brzinu, udaljenost i smjer dolaska. Na temelju tih podataka sustav za usmjeravanje paljbe ispaljuje projektil-presretač koji obara projektil bez aktiviranja njegove bojne glave. Streljivo je omanji projektil čija bojna glava primarno djeluje tlakom eksplozije, tj. udarnim valom kojim lomi i skreće cilj uz mini- malno stvaranje krhotina. Osim što smanjuje opasnost od kolateralne štete, takva bojna glava Iron Fistu omogućuje djelovanje protiv superbrzih kinetičkih potkalibarnih projektila. Neće ih uništiti, ali može ih u stanovitoj mjeri skrenuti i destabilizirati i time smanjiti njihov učinak. Proizvođač navodi da sustav Iron Fist može djelovati protiv svih vrsta protuoklopnih oružja, čak i protiv potkalibarnih penetracijskih projektila jer mu od trenutka otkrivanja prijetnje do reakcije treba manje od jedne sekunde. Najslabiji su dio sustava Iron Fist dva lansera streljiva vrlo slična bacačima dimnih kutija. U svakom se lanseru nalaze samo dva projektila, a lanseri se moraju dopunjavati ručno, za razliku od sustava Trophy, čiji se lanseri dopunjavaju automatski. Zbog toga u intenzivnoj borbi na maloj udaljenosti (recimo u urbanom okruženju) protiv protivnika naoružanog lakim protu- oklopnim oružjem, sustav Iron Fist vrlo će brzo od posade zahtijevati izlazak iz sigurnosti vozila kako bi nadopunila lansere. Zbog toga je izraelska vojska dugo odbijala postaviti Iron Fist na svoja vozila. Takva se odluka uvelike odrazila na reputaciju sustava. Ministarstvo obrane Izraela ipak ga je 2020. odlučilo kupiti te postaviti na svoje oklopljene buldožere D9, ali i na nova borbena oklopna vozila na kotačima Eitan 8 x 8. Najveća je prednost Iron Fista u odnosu na Trophy kompaktnost, zbog čega se može lako ugraditi i na najmanja vozila ili na male kupole. Masa cijelog sustava samo je 329 kg. Sve su to iskoristili projektanti kupole za CV9035NL MLU te su četiri radarske antene i jednak broj infracrvenih optičkih senzora postavili na optimalnu poziciju na sva četiri kuta. Dva se lansera nalaze na krovu kupole, po jedan na svakom boku.

PROBIJANJE AKTIVNE ZAŠTITE?

Uz aktivnu zaštitu, drugi važan dodatak na novoj kupoli dvostruki je lanser protuoklopnih projektila smješten na desnom boku. Iz njega će se lansirati vođeni projektili Spike LR2 izraelske tvrtke Rafael. Odlika tog projektila je da se, bez ikakvih izmjena i modifikacija, može lansirati iz lansera starije LR izvedenice. Spike LR2 zadržao je sve najbolje odlike Spikea LR. A to znači optički sustav samonavođenja, ali i mogućnost da ga operater navodi preko optičkog kabela. LR2 donio je i treću opciju – napad na cilj s unaprijed unesenim njegovim koordinatama. To je postignuto ugradnjom inercijskog sustava navođenja. Taj način djelovanja omogućava iskorištavanje povećanog dometa na pet i pol kilometara ako se lansira s lansera na zemlji (vozila) te čak deset kilometara ako se lansira s helikoptera. Povećan domet zahtijevao je i poboljšanje sustava za samonavođenje, koji je dobio napredniji nehlađeni infracrveni senzor te optički senzor (kameru) poboljšane rezolucije. Zajednički, oba senzora omogućavaju otkrivanje i sigurno pogađanje ciljeva na većim udaljenostima i u lošim vremenskim uvjetima. Dodatkom umjetne inteligencije povećana je sposobnost pogađanja pokretnih ciljeva na krajnjim dometima. U praksi to znači uništenje pokretnih ciljeva koji se pokušavaju skloniti iza prirodnih ili umjetnih zaklona. Zadržana je i mogućnost Lock-On After Launch principa djelovanja kad se projektil lansira u zonu djelovanja te operater putem slike sa sustava za navođenje, koja se prenosi preko optičkog kabela, motri okruženje ispod projektila, uočava cilj i usmjerava projektil na njega. Stariji Spike LR može koristiti dvodijelnu bojnu glavu sposobnu uništavati tenkove zaštićene eksplozivno-reaktivnim oklopom ili višenamjensku bojnu glavu. Novi Spike LR2 zadržao je dvije napredne konfiguracije bojnih glava uz povećanje borbenih spo- sobnosti. Prva je Tandem HEAT (dvodijelna kumulativna) bojna glava, sa 30 posto povećanom mogućnošću proboja pancirnog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivno-reaktivnim oklopom. Druga je višenamjenska eksplozivna bojna glava, s opcijom da operater odabirom načina rada upaljača prilagođava njezino djelovanje na cilju. Velika je prednost novog projektila sposobnost djelovanja na ciljeve pod većim kutom (do 70 stupnjeva). To, među ostalim, omogućava da projektil napadne tenk iz gornje polusfere, prema krovu kupole, koja je najslabije zaštićena. Rafael tvrdi da je Spike LR2 trenutačno jedini poznati projektil sposoban uništavati tenkove ili druga borbena vozila koja imaju sustave za aktivnu obranu. Kako je Rafael prvi na svijetu razvio uspješan sustav aktivne obrane za tenkove (Trophy), lako je vjerovati da ima pokriće za ono što tvrdi.

GUMENA POBOLJŠANJA

Spomenuli smo da je top kalibra 35 mm pomaknut za 50 cm naprijed kako bi se dobilo više prostora u kupoli. Radi se o topu E35 koji je zapravo američki Bushmaster III 35/50 mm Chain Gun. To je jedan od četiri topa iz obitelji Bushmaster, koja još obuhvaća topove od 25, 30 i 40 mm. Kako mu kaže naziv (Chain Gun – lančani top), mehanizam zatvarača i punjenja pokreće se elektromotorom. Time je osigurana neprekidnost paljbe i u slučaju zatajenja poneke granate. Najveća je brzina paljbe 200 granata u minuti iako je ciljač može prilagođavati. Razmatrana je mogućnost zamjene topa od 35 mm novim kalibra 50 mm, no odbačena je zbog prevelikih troškova. Usto, topovi Bushmaster III imaju cijevi čiji je vijek uporabe 6000 opaljenja, a mnogi na nizozemskim CV9035NL jedva su prešli i pola. Umjesto kupnje novih, stari će topovi proći temeljit pregled, eventualne popravke i biti ugrađeni u nove kupole. Iako će se uporabiti stari topovi, njihovo pomicanje unutar kupole uvjetovalo je projektiranje potpuno novog sustava punjenja i smještaja streljiva. On je za top od 35 mm omogućio povećanje sadašnjeg borbenog kompleta od 70 granata za 20 do 25 posto. Sa   starih   kupola   bit   će   skinute   i   ponovno   postavljene   strojnice   MAG58   kalibra   7,62   mm.   Smještaju  se  desno  od  topa  izvan  kupole,  odmah  iza  senzora  sustava  Iron  Fist.  Smještanjem  izvan  kupole  smanjit će se količina  barutnih  plinova.  Projektanti  su  uspjeli  povećati  borbeni  komplet  strojnice  na  1500  metaka,  čime je smanjena potreba da posada napusti sigurnost vozila zbog nadopune streljiva.

Nerealizirana    ideja    ugradnje    topa    od    50    mm    nije    bila    bez    osnova.    Nova    kupola    omoguća-         va  ugradnju  topova  kalibra  30,  35  i  50  mm  (SuperShot),  što  će  ostati  otvorena  mogućnost  za  eventual-          ne  strane  kupce.  Umjesto  strojnice  kalibra  7,62  mm  mogu  se  ugraditi  strojnice  sve  do  kalibra  12,7  mm,            pa  i  automatski  bacač  granata  kalibra  40  mm.   Potencijalni   kupci   mogu   odabrati   da   umjesto   protu-   oklopnog projektila Spike LR postave američki FGM-148 Javelin ili spomenuti francuski Akeron MP. Akeron  MP je,  prema tvrdnjama MBDA-e, jedini protuoklopni projektil  pete  generacije.  S  tim  se  sigurno  ne  slaže  Rafael,  koji  to  tvrdi  za  svoj  Spike LR2. Tvornički podaci govore da mu je domet 4000+ metara, a neslužbeni 5000 metara. Na cilj se navodi samostalno ili njim upravlja operater preko optičkog kabela. Jedna od novina koju će dobiti CV9035NL MLU bit će gumene gusjenice. Osim smanjenja razine buke za 10 dB, one će smanjiti razinu vibracija za 65 posto kad se vozilo kreće po asfaltiranoj cesti. Time se smanjuje zamor posade, a gumene gusjenice poboljšavaju i prohodnost po snijegu i ledu. Procjenjuje se da im je vijek uporabe sličan vijeku uporabe čeličnih gusjenica. Gumene gusjenice pridonijet će i smanjenju mase vozila za jednu tonu. Zajednički su proizvod BAE Systems Hägglundsa i kanadske tvrtke Soucy International.

OD 30 DO 120 mm

Što stoji u temeljima popularnosti vozila CV90? Kako je uspjelo postići prilagodljivost različitim kupcima? Razvoj je pokrenut još davne 1984., i to po specifikacijama švedske vojske. Serijska proizvodnja pokrenuta je 1991. godine. Zbog toga je CV90 razvijen s nekim specifičnim rješenjima. Jedno je od njih ugradnja topa L/70B kalibra 40 mm tvrtke Bofors. Vrlo mali broj bor- benih vozila pješaštva ima top tako velikog kalibra. No, Šveđani su ga odabrali iz više razloga. Njihova vojska voli reći: zbog svestranosti koja se ogleda u jednakim mogućnostima uništavanja lakih oklopnih vozila i ciljeva u zraku. Iako je vjerojatno pravi razlog bila činjenica da Šveđani na raspolaganju nisu imali drugi top, a strani nisu željeli kupiti. Zbog toga ne iznenađuje da niti jedan strani kupac nije želio kupiti CV90 s tim topom. To je natjeralo proizvođača da se počne prilagođavati. Recimo, na norveškom natječaju imao je oštru konkurenciju koju su činili ASCOD, Warrior, Puma i Bradley. Šveđani su morali jako modificirali CV90. Povećana je razina oklopne zaštite i ugrađen jači motor kako bi se kompenziralo povećanje mase. I ono najvažnije – ugrađen je top Bushmaster II kalibra 30 mm.

Gotovo istovjetno vozilo s još malo povećanom razinom zaštite naručila je Švicarska te Finska. Danska i Nizozemska odabrale su CV90 s topom Bushmaster III kalibra 35 mm, te znatno višom razinom oklopne zaštite, zbog čega je borbena masa povećana na čak 35 tona. Zbog toga je još jednom ugrađen jači motor, taj put snage 810 KS. Još  dok  nije  bila  dio  BAE  Systemsa,  tvrtka  Hägglunds  imala  je  planove  od  CV90  napraviti  laki  tenk.  Prvi         je  pokušaj  bio  u  suradnji  s  francuskom  tvrtkom  Giat  (danas  Nexter),  kad  su  spojili  tijelo  CV90  s  kupolom     TML 105 koja je ugrađivana na izvidničko vozilo na kotačima AMX-10RC konfiguracije 6 x 6. Drugi je pokušaj bio u suradnji s belgijskom tvrtkom John Cockerill, pri čemu je na tijelo CV90 postavljena laka kupo-     la Cockerill  XC-8  s  njihovim  topom  od  105  mm  i  pripadajućim  automatskim  punjačem.  Iako  znatno  suvreme-  nije rješenje, ni ta ponuda nije pronašla kupca, a razlog je mogao biti ipak zastarjeli  top  od  105  mm.  Stoga  je odlučeno u novu kupolu ugraditi top od 120 mm i tako je nastalo vozilo CV90120-T. Odabran je top CTG 120/L50 (Com- pact Tank Gun) tvrtke Swiss Ruag Land Systems. U svrhu smanjenja sile i duljine trzaja, na usta cijevi postavljena je plinska kočnica. Ruag je svoj top reklamirao kao opciju koja osigurava jednaku paljbenu moć kakvu ima top Rheinmetall Rh-120 duljine cijevi 44 kalibra. Kako je masa vozila CV90120-T bila oko 35 tona (ovisno o razini oklopne zaštite), vlasnik (sad već BAE Systems) nadao se da bi potencijalni kupci mogli biti svi oni koji su trebali jako naoružano borbeno vozilo u neposebno zahtjevnom okruženju, koje bi se zbog male mase moglo lako transportirati zrakom. Recimo u Afganistanu, Somaliji, Sudanu i sličnim područjima. Na njihovu žalost, zainteresiranih nije bilo.

CV90120-T postao je osnova za projekt PL-01 poljske tvrtke OBRUM. Bio je to pokušaj tvrtke da uđe u područje proizvodnje borbenih vozila, ali sve je ostalo na razini koncepta. Doduše, zanimljivog koncepta s kompozitnim oklopom, dizajniranim tako da se smanji radarski i infracrveni potpis vozila. PL-01 imao je usto i aktivni sustav obrane. No kako poljska vojska nije bila zainteresirana, sve je ostalo samo na konceptu.

SUSTAV ZA LAŽNO PREDSTAVLJANJE

Najnovija izvedenica kombinacije CV90 i topa od 120 mm je CV90120-T Ghost. Zanimljivo je da se ne radi o vozilu koje se nudi kupcima, već o demonstratoru najnaprednijih tehnologija koje bi se, nadaju se u BAE Systemsu, uskoro trebale ugrađivati ne samo na najsuvremenija borbena vozila već i na brodove i zrakoplove. Stručnjaci BAE Systemsa, točnije švedske podružnice Hägglunds, razvili su sustav koji su nazvali Adaptiv, a pomaže da se tenk, kad ga se motri IC detektorom, prikrije u pozadinu ili lažno prikaže kao neko drugo, neopasno vozilo. Sastoji se od mreže metalnih heksagonalnih panela (ploča) koji se postavljaju na vanjske površine vozila. Svaki panel ima vlastiti poluvodički sustav za brzo grijanje i hlađenje. Panel je programiran tako da imitira IC potpis različitih prirodnih ili tehničkih objekata. Potrebne IC slike objekata kao što su vegetacija, kamenje i slično spremljene su u memoriji nadzornog računala i pri- lagođavaju se okruženju kao što je šuma, urbano okruženje ili pustinja. Stručnjaci su razvili i mogućnost kopiranja          IC potpisa objekata u blizini vozila te njihova imitiranja kako bi se postigla potrebna razina fleksibilnosti, bez obzira na tre- nutačni položaj. Heksagon prilagođen tenku i borbenim vozilima ima promjer oko 14 cm, a BAE Systems uporabio je za prilagodbu konceptnog vozila oko 450 ploča koje su postavljene na bočne strane tijela te na kupolu. Prikrivaju vozilo pred IC senzorima na udaljenosti od 400 do 600 metara. Veličina heksagona može se prilagoditi tako da se osigura potrebna vrsta zaštite. Tako se npr. za brod ne traži zaštita od IC senzora iz blizine pa se mogu rabiti veći heksagoni koji će osigurati optimalne rezultate na većoj udaljenosti. Sustav Adaptiv ima ugrađenu elektroniku za nadzor i autonomno automatsko dijagnosticiranje stanja pa se pokvareni heksagoni mogu odmah zamijeniti i u terenskim uvjetima. Heksagoni se mogu učiniti dovoljno otpornim da osim IC prikrivanja pružaju i dodatnu balističku zaštitu pa mogu djelovati i kao dodatni oklop.

Adaptiv za rad koristi električnu energiju. Navodi se da je potrošnja relativno mala te da moderno vozilo ne bi trebalo imati problema u napajanju sustava, posebno kad je zaustavljeno. Konstruktori rade i dalje i eksperimentiraju s proširenjem uloge Adaptiva. Planiraju da se osim za prikrivanje u IC dijelu zaštita proširi i na druge dijelove elektromagnetskog spektra. Jedna od mogućih primjena jest i stvaranje svojevrsnog uređaja za raspoznavanje prijateljskih snaga. Konstruktori namjeravaju osmisliti način da Adaptiv, osim prikrivanja pred protivnikovim IC senzorima, omogući i posebne kodirane podatke koje će prijateljski IC senzori odmah protumačiti kao prijateljske, a to bi trebalo smanjiti mogućnost tzv. fratricida (prijateljske paljbe) na bojištu.

HOĆE LI DUH STIĆI NA BOJIŠNICE?

Prvo predstavljanje Adaptiva bilo je koncem 2011., kad je prikazan demonstrator tehnologije, modificirani laki tenk prikladno nazvan Ghost (Duh). U osnovi je Ghost laki tenk CV90120 opremljen topom kalibra 120 mm sa smanjenim trzajem. Riječ je o topu LLR L/47 kalibra 120 mm i duljine cijevi 47 kalibara, proizvodu njemačkog Rheinmetalla. Top je zadržao učinkovitost i sposobnost uporabe streljiva kakvo rabe klasični tenkovski topovi kalibra 120 mm, no zbog naprednije konstrukcije i ma- terijala od kojih je izrađen smanjena mu je masa i trzaj pa se može instalirati na lakša kotačna ili gusjenična vozila. Na cijev je postavljena višekomorna plinska kočnica 40-postotne učinkovitosti, koja dodatno smanjuje silu trzaja nakon opaljenja. Temeljna je razlika u odnosu nao bičan CV90120 u tome što je postavljen sustav Adaptiv. Sve su prednosti CV90120 zadržane.Riječ je o relativno lakomvozilu, maseoko 35 tona i s velikom vatrenom moći,koja je dosad bila rezervirana za bitno teže tenkove,mase često veće od 60tona. Glavna je taktička prednost Ghosta u njegovoj visokotehnološkoj koži, sustavu Adaptiv koji posadi omogućava prikrivanje pred pro- tivničkim IC izvidničkim i ciljničkim sustavima. Tako prikriven Ghost može neprimijećen motriti teren, otkrivati ciljeve, prosljeđivati informacije i djelovati kao klasičan tenk kad se za to pruži prilika. Uvježbana posada koja može dobro iskoristiti mogućnosti Adaptiva ima znatnu prednost pred protivnikom. Može ostati pritajena, skrivena od protivnika te djelovati kad su uvjeti za nju najpovoljniji. Treba napomenuti da je Ghost samo prototip demonstratora tehnologije, na njegovu se razvoju i dalje radi, a kakvi će konač- ni rezultati biti pokazat će budućnost. Sama ideja zanimljiva je i vrijedna pozornosti te pruža mogućnost novog razvoja na području zaštite oklopnih vozila budućnosti. No, da bi se to ostvarilo, sustav Adaptiv treba praktično pokazati učinkovitost. Pritom se nameće pitanje cijene, operativne iskoristivosti u stvarnim uvjetima, mogućih logističkih problema i kompliciranja lanca potpore i održavanja. Budući smjer razvoja Adaptiva vjerojatno je u postizanju što veće pokrivenosti elektromagnetskog spektra. Dakle, osim sadašnje razine zaštite, koja se usredotočuje na IC dio spektra, očekuje se i širenje mogućnosti zaštite od radara koji se rabe u različitim vojnim primjenama, kao što su napredna radarska tražila, motrilački i ciljnički radari. Zaštita od radarskog zračenja postiže se odgovarajućim oblikom, izborom materijala i posebnih premaza koji smanjuju radarski odbljesak i otežavaju detek- ciju. Dosadašnji razvoj, postignut ponajprije na području zrakoplovstva, ali i brodova te u konačnici i kopnenih vozila, jamac je da će konstruktori vjerojatno postići stanovite rezultate u smanjenju radarske vidljivosti i kod Adaptiva, odnosno vozila na koja se postavi.

Tekst: Mario Galić