Višenamjenski ratni brodovi čine se idealnim rješenjem za sve raznolikije zadaće, a zbog sve manje novca za gradnju novih brodova

I britanska ratna mornarica ima planove razvoja novog višenamjenskih ratnih brodova označenih kao Future Surface Combatant (FCS). U proteklih nekoliko godina napravila je nekoliko različitih studija radi određivanja zahtjeva koje bi njihovi površinski ratni brodovi trebali zadovoljiti u bliskoj budućnosti. Sve su ove studije prije ili poslije prekinute, ali su ipak postupno dovele do razvoja koncepta Future Surface Combatant koji obuhvaća razvoj tri različite klase brodova, privremeno označenih kao C1, C2 i C3. Po trenutačno zadnjoj studiji brod označen kao C1 bio bi višenamjenski površinski ratni brod istisnine oko 6000 tona, s naglaskom na mogućnost protupodmorničkog djelovanja, uništavanja ciljeva na kopnu, te nadzora priobalnih voda. Trebao bi imati i rudimentarne mogućnosti protuminskog djelovanja i dostatno prostora za prijevoz “putnika” (Embarked Military Force – EMF). Brodu označenom kao C2 namijenili su djelovanje u manjim stabilizacijskim operacijama i eskortiranje drugih brodova. Najmanji bi bio C3, istisnine oko 2000 tona. Namijenjen je za obavljanje policijskih zadaća, protuminske borbe, hodrooceanska istraživanja, sudjelovanje u operacijama niskog intenziteta kao što je sigurnosni nadzor određenog područja i borba protiv krijumčarenja.

Najfleksibilniji brod trebao bi biti C2. Osnovni borbeni sustav trebao bi imati mogućnost brzog spajanja i integracije s različitim oružjima i senzorima kako bi se brod u kratkom vremenu prilagodio novoj zadaći. Zbog toga je neophodan zapovjedno-nadzorni sustav otvorene arhitekture koji neće praviti razliku između trajno i privremeno ugrađenih (borbenih) sustava. Takvi sustavi uključuju uporabu autonomnih ronilica i plovila namijenjenih protuminskom djelovanju, izvidničke i borbene bespilotne letjelice i autonomna plovila, te višenamjenskih helikoptera. Glavni helikopter britanske ratne mornarice odnedavno je AW101 Merlin. Njegova inačica Merlin HM može se rabiti za izviđanje i nadzor, protupodmorničku i protubrodsku borbu. Inačica Merlin HC namijenjena je prijevozu ljudi i tereta, ali i desantiranju snaga s brodova na obalu. Za blisku paljbenu potporu i uništavanje manjih plovila može se rabiti i jurišni helikopter Apache WAH-64. Najveći je problem što Apache zahtijeva potpuno drukčiju opremu za održavanje i rabi potpuno drukčije oružje od Merlina, što bi dovelo do dupliranja opreme na ionako skučenim brodskim palubama.

U suvremenim uvjetima djelovanja posebno je važna mogućnost ukrcaja dodatnih snaga (recimo specijalnih postrojbi) s pripadajućim plovilima (najčešće RHIB-ovima) te pripadajućom specijalnom opremom. C2 brodovi morali bi imati mogućnost brze ugradnje dodatnih senzora i druge opreme, kao što su uređaji za hidrografska ispitivanja. Velika većina ove opreme bila bi smještena u kontejnere dužine šest metara koje bi po potrebi opremali vlastitim sustavima za napajanje električnom energijom i hlađenje. Kontejneri će imati standardizirane spojeve potrebne za spajanje na brodski sustav napajanja i povezivanja sa zapovjedno-nadzornim sustavom. Na brod će se postavljati na unaprijed određene pozicije.

Pitanje osiguranja dovoljno prostora bez povećanja cijene ključno je za opstanak projekta General Purpose Frigate. Naime, dovoljno velike palube su ključni čimbenik za ostvarivanje višenamjenske uloge. Više prostora osigurava mogućnost postavljanja više senzora i opreme neophodne za različite zadaće. Osim toga izvođenje istih ili sličnih zadaća često se bitno razlikuje, ovisno o taktičkom okruženju. Naravno, višenamjenske mogućnosti broda ponajviše će ovisiti o dostupnosti specijalnih modula (kontejnera).

Brod označen kao C3 od samog je početka određen kao višenamjenski. Trebao bi se rabiti kao patrolni brod, za protuminsku borbu, za traganje i spašavanje, te čak kao korveta naoružana vođenim projektilima različitih namjena. Međutim, budućnost Future Surface Combatana nije tako sigurna kako se čini na prvi pogled. Naime, cijena višenamjenskog broda je znatno veća od “običnog” prilagođenog samo jednoj ili dvije namjene. Cijenu, naravno, najviše podiže posebna oprema smještena u kontejnere koja je u pravilu skuplja od samog broda. U teoriji se višenamjenski brod može, nakon brze prilagodbe, rabiti za više zadaća, ali ne istodobno. Problem se povećava kad se, spletom okolnosti, na more mora poslati veći broj brodova u različite operacije ? primjerice njih pedesetak. Tada ništa ne znači što mornarica ima tridesetak najsuvremenijih višenamjenskih ratnih brodova kad jedan brod ne može biti na dva mjesta istodobno. Toga su svjesni i britanski planeri koji razmatraju mogućnost da se napravi tek ograničen broj Future Surface Combatana, te da se uz njih sagradi i veći broj jednostavnijih (čitaj jeftinijih) ratnih brodova, najvjerojatnije namijenjenih eskortiranju. Na izložbi naoružanja i vojne opreme DSEi 2007 tvrtka VT je prikazala svoj prijedlog C3 broda.

Dugačak je 101 metar, s istisninom nešto većom od 2000 tona. Vršna brzina mu je skromnih 24 čvora, ali zato pri brzini krstarenja do 12 čvorova može preploviti 7000 nautičkih milja. Brod bi trebao služiti i kao baza za veći broj plovila s posadom, s daljinskim upravljanjem ili autonomnih plovila, koja bi se rabila za razne zadaće, prije svega za protuminsku borbu (izviđanje sumnjivog područja, otkrivanje i neutralizaciju mina). Daljinski upravljiva i autonomna plovila osigurat će mogućnost otkrivanja i uništavanja mina sa sigurne udaljenosti. Potpuno isto plovilo, ali ovaj put opremljeno helikopterima, bespilotnim letjelicama i malim plovilima (RHIB-ovima) te dodatnim snagama (brod ima standardnu mogućnost da uz posadu ukrca dodatnih 76 vojnika) može obavljati zadaće nadzora mora i plovnih putova, zaštićenih ekološko-ribolovnih zona, borbu protiv krijumčarenja i piratstva, izvođenje mirovnih operacija niskog intenziteta itd. Postoji i mogućnost postavljanja snažnijeg naoružanja, uključujući protubrodske vođene projektile i sustave za elektroničko djelovanje, koji omogućuju djelovanje u ozbiljnijim zadaćama kao što su prekidi opskrbnih putova, borbene patrole, pa čak i ofenzivna djelovanja u neprijateljskim vodama. Paluba dužine 26 metara osigurava prostor za smještaj dva kontejnera dužine šest metara. Opremljena je dizalicom nosivosti 16 tona, te letnom palubom za prihvat i polijetanje zrakoplova i bespilotnih letjelica.
Višenamjenske odlike broda ogledaju se u mogućnostima obavljanja zadaća hidrooceanskih istraživanja, borbe protiv morskog zagađenja, traganja i spašavanja, sudjelovanje u humanitarnim operacijama nakon katastrofa itd. Mogućnosti su velike, ovisno o raspoloživoj opremi smještenoj u odgovarajuće module (kontejnere).

Gledajući samo aspekt protuminske borbe jasno je da višenamjenski brodovi nikad neće imati istu fleksibilnost i otpornost na podvodne eksplozije kao namjenski građeni lovci mina. Osim toga bit će nekoliko puta veći od njih, što znači i veći ciljevi. Zbog toga je od ključne važnosti da se ne moraju približavati minskim poljima. S druge strane nude veću brzinu, veću autonomiju, bolje maritimne odlike, i prije svega, znatno bolju fleksibilnost kako prema mogućnosti obavljanja više zadaća tako i kroz mogućnost bolje samoobrane od raznih ugroza.

Kanadsko rješenje
U razvoj suvremenih višenamjenskih ratnih brodova uključila se i kanadska ratna mornarica svojim Single Class Surface Combatant (SCSC) programom, unutar kojeg su razvijene tri opcije. Prva je nazvana Multi-role ship, a vjerojatno neće biti znatnije različita od kanadskih fregata klase Halifax (Canadian Patrol Frigate) kod kojih je višenamjenska uporaba postignuta trajnom ugradnjom različitih sustava i raznolikog naoružanja. Druga je opcija nazvana Multi-bach Multi-role ships. Za nju se govori da će donijeti revolucionarni pristup koji će omogućiti najrazličitije mogućnosti razvoja. Sam se razvoj opisuje kao spiralni. Zajednička će biti samo osnovna koncepcija dok će se svaka iduća serija (batche) posebno prilagođavati novim zahtjevima.

Najbliže idealnom višenamjenskom brodu približit će se opcija nazvana Modular Capability. Kao što samo ime kaže brod će biti modularne konstrukcije te će se svi glavni brodski sustavi (električno napajanje, zapovjedno-nadzorni sustav, sustav za klimatizaciju itd.) prilagoditi za brzi prihvat novih sustava. Zasad se razmatra više načina postizanja modularnosti. Jedan je pomoću modularnih kontejnera koja zahtijeva minimalno vrijeme za prilagodbu broda određenim zadaćama. Druga je mogućnost modularna konstrukcija broda (kao kod njemačkog MEKO pristupa) koja omogućava relativno brzu zamjenu naoružanja  i nekih elektroničkih sustava. Ovaj je pristup znatno pogodniji za srednjoročne i dugoročne modernizacije nego za svakodnevnu prilagodbu novim zadaćama. Treći je pristup najednostavniji i djelomično se već rabi na postojećim brodovima. Naime, riječ je o modularno potencijalu praznog prostora koji je u normalnim uvjetima rezerviran za druge kapacitete, ali koji se može rabiti i za smještaj modula. Tipičan je primjer razvlačivi helikopterski hangar.

Fregate Europeenne Multimission
Sličan su pristup usvojile francuska i talijanska ratna mornarica svojim zajedničkim programom gradnje novih fregata nazvan FREMM (Fregate Europeenne Multimission). Kao što samo ime kaže, riječ je u europskoj višenamjenskoj fregati, što znači da bi ovaj brod trebao moći obavljati više različitih zadaća. Višenamjenska uporaba kod FREMM fregata baš i nije postignuta na idealan način. Naime, radi se o pristupu da se osigura velika zajednička platforma koja se može prilagoditi različitim zadaćama. Uz osnovno naoružanje i senzore razvijeni su i različiti moduli (koji se postavljaju na unaprijed pripremljena mjesta na brodu) kojima se brod na brzinu prilagođava novim zadaćama. Fregate FREMM bit će dugačke 142 metra i široke 20. Vršna će im brzina biti 27 čvorova, a postizat će je zahvaljujući hibridnom CODLOG (Combined Diesel Electric Or Gas turbine) pogonskom sustavu. U francuskoj konfiguraciji posada će brojati 108 ljudi, a na brodovima će biti smještajnih kapaciteta za 145 osoba. Od 27 brodova FREMM programa 17 će biti Aquitaine klase francuske ratne mornarice, od čega će osam namijeniti za protupodmorničku borbu (ASW), a devet će optimizirati za uništavanje ciljeva na kopnu – AVT (Action Vers la Terre) inačica. U francuskoj ratnoj mornarici ovi će brodovi zamijeniti flotu od devet lakih fregata klase Aviso (Type A69), tri klase Tourville (Type F67) ASW fregate i sedam ASW fregata klase Georges Leygues (Type A70). Italija planira gradnju deset FREMM fregata, poznatih i kao Bergamini klasa, od čega će četiri namijeniti za ASW zadaće, a šest opremiti kao višenamjenske borbene brodove. Ovi će brodovi zamijeniti osam fregata klase Maestrale i četiri klase Lupo. Francuski će brodovi imati pojedinačnu cijenu od 280 milijuna eura, dok će talijanski FREMM-ovi (ovisno o razlici u opremljenosti, i o namjeni) stajati oko 350 milijuna eura po brodu. Isporuka prvog FREMM broda korisniku trebala bi biti 2011., dok se isporuka zadnjeg (27.) broda planira za 2021. Planirane su tri isporuke godišnje.

MEKO CSL
Korporacija ThyssenKrupp Marine Systems (TKMS) iskoristila je bogato iskustvo tvrtke Blohm+Voss u razvoju MEKO brodova, te švedske tvrtke Kockums (sve su ove tvrtke u vlasništvu TKMS-a) u razvoju “nevidljive” korvete Visby kako bi razvila novi brod namijenjen djelovanju u priobalnim vodama Combat Ship for the Littoral (CSL). Iako je CSL u osnovi sličan američkom LCS-u, koncepcijski se od njega znatno razlikuje. Njegova napredna modularnost omogućava modularnost i zamjenjivost nosivog tereta namijenjenog specifičnim zadaćama. Koncept novog ratnog plovila projektiran je kako bi udovoljio zahtjevima za brzim i fleksibilnim ratnim brodom namijenjenom zadaćama u priobalnim vodama. Ovaj modularni koncept temelji se na standardnim ISO 20 kontejnerima koji su projektirani kako bi povezali adekvatna mehanička, funkcionalna te podatkovna sučelja. CSL korveta je projektirana kako bi udovoljila zahtjevima za brzom i svestranom rekonfiguracijom ovisno o borbenim zadaćama dok su prvi put stručnjaci projektnih odjela brodograđevnih tvrtki Blom+Voss i Kockums zajedno surađivali u svrhu kapitaliziranja znanja na područjima brodske modularnosti, smanjenja radarskog odraza, materijala za gradnju trupa i nadgrađa, brodskog preživljavanja i propulzijskog postrojenja koje su stekli pojedinačno na programima MEKO A-200 i korveti klase Visby. Glane značajke nove korvete su duljina preko svega 108,8 metara uz najveću istisninu od 2750 tona, najveću širinu 21 metara te projektni gaz 3,9 m. Materijali namijenjeni gradnji trupa broda bit će čelik povišene čvrstoće dok će nadgrađe biti građeno u sendvič konstrukciji staklom ojačane plastike. Uporaba ovakvih materijala za nadgrađe znatno utječe na smanjenje ukupne mase broda, a time i mogućnost krcanja težeg nosivog tereta, smanjenje radarske te infracrvene značajke. Propulzijski sustav temeljit će se na CODAG konfiguraciji uz uporabu četiri vodomlazna propulzora. Trenutačno se razmatraju dva pogonska sustava: prvi, ukupne instalirane snage 52 MW koji omogućava najveću brzinu do 35 čv, dok s drugim pogonskim sustavom moguće je dosegnuti brzine do 45 čv uz 67 MW instalirane snage. Najveća brzina u režimu rada dizel motora iznosi 20 čv za obje konfiguracije. Temeljno naoružanje nove MEKO CSL korvete omogućit će obavljanje svih osnovnih brodskih uloga (upravljanje, nadzor, komunikacije i samoobrana) i najmanje jednu fokusiranu zadaću. Fleksibilnost i prilagodljivost MEKO CSL projekta iznalazi se u borbenim modularnim paketima. Pramčani modularni prostor može primiti do sedam ISO 20 kontejnera, a omogućuju optimalnu poziciju za smještaj topa srednjeg kalibra i/ili vertikalnog lansera projektila. U srednjem dijelu broda moguće je smjestiti osam dok je na krmenom dijelu omogućen smještaj do šest kontejnera. Moduli u krmenoj zoni mogu uključiti daljinski upravljana plovila, brodice ili opremu sonara promjenjive dubine.

Krajem prošle godine TKMS je prikazala projekt druge generacije ratnog broda za priobalnu borbu promjenjive konfiguracije, nazvanu MEKO Fusion, nastao iz prvobitnog koncepta MEKO CSL (Combat Ship for the Littorals – ratni brod za priobalnu borbu). Kao i kod prethodnika, koncept Fusion temelji se na uporabi zamjenjivih modula namijenjenih specifičnim zadaćama, smještenim u standardnim ISO 20 Type 1C kontejnerima. Projekt plovila sjedinjuje novi koncept brodske sigurnosti potisnut prema donjoj granici operativnog spektra kako bi se omogućila uporaba jedinstvene platforme za vojne i civilne svrhe. Opremljen adekvatnim modulima i miješanom posadom, MEKO Fusion primarno bi provodio zadaće namijenjene policiji kao što su zaštita ribolovnog pojasa, nadzor nad ekskluzivnom ekonomskom zonom i onečišćenjem mora, a djelovao bi i u humanitarnim operacijama i evakuacijama. Prema potrebi, projektom je omogućeno naknadno opremanje dodatnim senzorima, naoružanjem i daljinski upravljanim sustavima ili manjim brodicama, kako bi se omogućile operacije potpore očuvanju mira, protuterorističke operacije, primijenio embargo ili sudjelovanje u čišćenju mina u potencijalno neprijateljskom okruženju. Svojstvo misijskih modula i njihova namjena, koja se proteže od bolnice i zatvora do daljinski upravljanih sustava i protubrodskih projektila, daju ovome brodu visok stupanj fleksibilnosti. Prema tvorcu koncepta, potpuna prilagodba broda za novu operaciju moguća je u samo osam sati bilo gdje na svijetu, s obzirom na to da se ISO kontejneri jednostavno prevoze svim mogućim transportnim sredstvima. Planirani misijski moduli inkorporiraju postojeće brodske sustave u modularnoj arhitekturi, uključujući BAE Systemsov top Bofors 57 mm, protubrodske projektile RBS 15 tvrtke Saab Bofors Dynamics, kao i posljednju generaciju daljinskih podvodnih plovila tvrtki Atlas Elektronik i Saab Underwater Systems. Brodograđevne tvrtke Blom+Voss i Kockums (u vlasništvu TKMS-a) zajednički su razvijali i drugu generaciju novog priobalnog ratnog broda. Inicijalna inačica MEKO Fusiona je zapravo korveta male zamjetljivosti koja se temelji na Kockumsovoj Visby Plus korveti, duljine je 84 metra i istisnine oko 1500 tona, što se postiže trupom izrađenim od staklom ojačane plastike u formi sendvič konstrukcije. Na krmenoj palubi predviđen je smještaj jednog helikoptera. Prema prvim pokazateljima, trup ekstremnog delta oblika ima mnoge prednosti nad klasičnim brzim jednotrupnim brodovima, a očituju se u boljoj pomorstvenosti, mnogo većoj korisnoj površini palube s dodatnim volumenom na krmi za smještaj opreme i brodskih sustava. Ubrzo bi trebala početi ispitivanja modela u bazenu, a u TKMS-u se nadaju potvrdi koncepta. Konstrukcija broda u potpunosti izrađena od polimernih materijala ima svrhu smanjenja ukupne težine, dok ravni i ukošeni bokovi znatno pridonose nezamjetljivosti, a ujedno bi trebali smanjiti troškove gradnje broda. Pogonski sustav temeljio bi se na vodomlaznoj propulziji i horizontalnim ispušnim sustavom kroz koji bi prolazili već ohlađeni ispušni dimovi što pridonosi smanjenu toplinske zamjetljivosti.

Swordfish
Za razliku od većine prije opisanih programa, koji su već u ostvarenju ili su neposredno pred realizacijom, francuski DCNS je problemu razvoja višenamjenskog ratnog broda prišao projektom inovativnog višenamjenskog plovila. Zbog toga je razvijen koncept Swordfish koji obuhvaća velik broj budućih tehnologija. Iako nije jako vjerojatno da će Swordfish kakav je danas ikad zaploviti, može postati putokaz smjera daljnjeg razvoja višenamjenskih ratnih brodova. Swordfish koncept donosi velike palube koje omogućuju brzu i laganu prekonfiguraciju broda i prilagođavanje ne samo novim zadaćama, već i okolnostima u kojime će brod djelovati. Osnovno naoružanje čini jedan trocijevni (konceptualni) top kalibra 155 mm prilagođen ispaljenju/lansiranju vođenih projektila, te 48 okomitih lansera vođenih projektila namijenjenih uništavanju ciljeva u zraku, na površini mora i na kopnu. Uz to brod bi mogao obavljati zadaće nadzora mora, potpore specijalnim operacijama, protupodmorničke i protuminske borbe, eskortiranja itd.

Tomislav JANJIĆ