Vojna vježba Kupa 17

Broj 535, Reportaža
22.09.2017

Na vojnom vježbalištu na rijeci kod Karlovca obučne skupine pokazale su operativnu sposobnost u svladavanju vodenih zapreka. Kompleksnoj vježbi prethodile su duge pripreme, što ne iznenađuje jer ono što su pokazali pripadnici Inženjerijske pukovnije i drugih postrojbi HKoV-a sastavni je dio najzahtjevnijih vojnih operacija

Često izvan središta pozornosti, rod inženjerije zadnjih je tjedana, kad su dijelove Hrvatske pogodile teške poplave, opet pokazao koliko njegov značaj nadilazi i vojne okvire. Svoje sposobnosti i vještine, ali i materijalna sredstva, inženjerci su stavili u službu hrvatskih građana i uvelike pomažu u saniranju posljedica obilnih kiša. Nekako u sjeni tog angažmana prošao je za inženjerce OSRH jednako značajan događaj u kojem su glavnu ulogu imali pripadnici Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske. Vježba Kupa 17, provedena na istoimenom vojnom vježbalištu i istoimenoj rijeci, pokazala je njihovu operativnu sposobnost u svladavanju vodenih zapreka uspostavom nadzorno-zaštitne službe i desantnog, skelskog i mosnog mjesta prelaska. Iako je središnji dio vježbe proveden 14. rujna, prethodile su mu duge pripreme, a Hrvatski vojnik stigao je dan prije toga na obalu rijeke, kad su vojnici provodili završna uvježbavanja. Dakle, vidjeli smo program jednak onom kojem su sutradan nazočili uzvanici, među kojima i zamjenik načelnika GS OSRH general-pukovnik Drago Matanović, zapovjednik HKoV-a general-pukovnik Mate Ostović, predstavnici službe za zaštitu i spašavanje Grada Karlovca, Hrvatske gorske službe spašavanja i vatrogasnih postrojbi…
Sposobnosti prikazane na vježbi djeluju prilično jednostavno kad su tek nabrojene, no, daleko su od toga. Dio su najzahtjevnijih vojnih operacija, a traže i sinkronizirano djelovanje više različitih postrojbi i tehničkih sredstava. Kupa 17 vrlo je ambiciozno zamišljena, štoviše, vježbe takve razine u OSRH nije bilo još od 2001. godine. “Jednako kompleksnu vježbu tad je na istom vježbalištu provela 33. inženjerijska brigada,” napomenuo nam je direktor vježbe bojnik Siniša Šlibar te dodao: “Prva pojedinačna uvježbavanja počela su još u srpnju, slijedila su skupna, a sama vježba provodi se od 11. do 15. rujna.” U cijelom tom razdoblju radilo se i na uvezivanju postrojbi. Primarnu obučnu skupinu činili su pripadnici Pontonirske i Riječne bojne Inženjerijske pukovnije, a sekundarnu pripadnici bojne Gromovi Gardijske mehanizirane brigade (GMBR), odnosno Oklopne bojne Gardijske oklopno-mehanizirane brigade (GOMBR), kao i drugih sastavnica Inženjerijske pukovnije. Na vježbi je ukupno sudjelovalo više od 260 pripadnika OSRH.
Pratiti vježbu takvog tipa nije jednostavno, ali vježbalište Kupa vrlo je pregledno i uz stručni komentar inženjeraca sve može biti jasnije i običnim promatračima. Velik je broj lokacija s kojih se događaji mogu jasno promatrati, pa i dijelovi scenarija koji se događaju na vodi ili na suprotnoj strani rijeke. U otprilike sat vremena organizatori vježbe uspjeli su smjestiti zaista detaljan scenarij, koji možemo prepričati u grubljim crtama sukladno viđenom i dobivenim informacijama. Plave snage, tj. obučna skupina, imale su zadaću svladati vodenu zapreku, dakle, prebaciti ljudstvo i tehniku s lijeve na desnu obalu rijeke, koja je područje suprotne strane, dakle crvenih snaga. Sve je počelo inženjerijskim izviđanjem, nakon kojeg je slijedio dolazak nadzorno-zaštitne službe s gumenim brodicama Arimar Sea Pioneer 500. Uspostavljeno je uzvodno i nizvodno riječno osiguranje te postaja za spašavanje i izvlačenje. Potom se prešlo na organizaciju i uspostavu desantnog mjesta prijelaza. To je bio preduvjet za pokretanje 1. desantnog vala s gumeno-neoprenskim desantnim čamcima M-67 pokretanim veslima. Postrojba koja je desantirala bili su Gromovi uz potporu desetine iz Pionirske bojne Inženjerijske pukovnije. Prvi val trebao je osigurati mostobran, dakle, iskrcati se i napredovati u dubinu teritorija, čemu su se iz puškostrojničkih položaja suprotstavljale snage crvenih. Pripadnici Pionirske bojne morali su osigurati prolaz kroz minsko polje. Scenarij je tu predvidio i ranjavanja, tako da smo u akciji vidjeli i borbene spasioce te medicinske tehničare. Ipak, mostobran je uspješno uspostavljen i krenuo je drugi desantni val s aluminijskim čamcima M-70 pokretanim motorima te s amfibijskim prijevožnjakom PTS-M. Taj je val zbog motorizacije bio puno brži od prethodnog, taktički ga je podupro te proširio mostobran. Nova je situacija izazvala odluku zapovjednika područja da desantno postane skelsko mjesto prijelaza, namijenjeno za prelazak i prebacivanje ljudi te bojne i nebojne tehnike s pomoću pontonskih, amfibijskih i drugih skela. Uporabljena je skela sastavljena od dijelova kompleta pontonskog mosta PM-M71, od kojeg se mogu sklapati skele različite nosivosti. Skelu su gurali riječni remorkeri RPP M-68, a na lijevoj su obali na nju ukrcana vozila BVP M-80A i Patria AMV 8 x 8 te potom prebačena na suprotnu stranu. Taj se dio činio možda i najzanimljivijim: ukrcati dvije oklopljene grdosije na uzak i kratak prostor i tako preploviti rijeku koja se ipak nije činila previše nemirnom. “Bilo je zahtjevno, ali ipak su veći dio posla obavili pontonirci premda je naš vozač i u tim uvjetima dobro manevrirao vozilom,” rekla nam je poslije vojnikinja Jelena Antunović, pripadnica Gromova i ciljačica u Patriji. Tijekom tri godine provedene u OSRH vježba Kupa 17 bila joj je najveći izazov, ali svježi dojmovi iznimno su pozitivni. “Osjećaj prilikom prelaska rijeke je super,” dodala je uz opasku da je sve vrijeme prelaska bila spremna uz svoj oružni sustav, kako i zahtijevaju procedure. Poslije su to mogli osjetiti i tenkisti iz Oklopne bojne, koji su na istoj skeli prebacili tenk M-84. Među spomenutim pontonircima bio je i vojnik Marko Janjić, koji je napomenuo da su pripreme njegove Pontonirske satnije za vježbu trajale čak šest mjeseci. “Bilo je dosta naporno i zahtjevno, no ovo je najkompleksniji događaj s kojim sam se dosad susreo, pravo zadovoljstvo za profesionalnog vojnika. Bilo je i malo treme, ali tu su naši vrlo iskusni zapovjednici i dočasnici,” zaključio je Janjić.
Završni dio cijele akcije nastupio je kad je zapovjednik uočio preduvjete da skelsko postane mosno mjesto prijelaza. Ključni je dio pontonski most, a mjesto se uspostavlja po osiguranju mostobrana, odnosno kad je izvan dometa protivničkog topništva. Bila je riječ o mostu PM M71 nosivosti 60 tona. Most je nakon sastavljanja usidren i tako su, uz brojne druge detalje, bili stvoreni uvjeti za siguran prelazak ljudstva i tehnike. PM M71 stabilan je dovoljno da ga tenkovi mogu prijeći brzinom od 30 km/h, s tim da je razmak između tenkova 30 metara.
Kako je sve prošlo idućeg dana, na završnom dijelu? Dovoljno je citirati dojmove zamjenika načelnika GS OSRH iznesene nakon vježbe. General-pukovnik Drago Matanović istaknuo je da je iznimno zadovoljan provedbom, uz napomenu kako je riječ o jednoj od kompleksnijih vojnih vježbi: “Vi ste sljednici hrvatske pobjedničke vojske. Nosite tu tradiciju pobjednika jer pobjede se ne ostvaruju samo u ratu, nego i u miru i u svakoj okolnosti u kojoj se vojska nađe.” General Matanović također je istaknuo kako bi se iduće godine trebala održati veća vježba s novim prikazima sposobnosti. “Uvjeren sam da Pukovnija i sva kopnena vojska to može, što se pokazalo i u ovoj protupožarnoj sezoni i u poplavama te u potpori miru u misijama Europske unije, UN-a i NATO-a,” rekao je general Matanović.
“Nadamo se i planiramo svake godine održati vježbu ovakve razine, sa svim postrojbama iz OSRH koje se mogu i žele uključiti,” rekao je bojnik Šlibar i time dao do znanja da više neće biti velikih stanki između vježbi. No, inženjerci zapravo stalno vježbaju i izvršavaju svoje zadaće u realnim uvjetima. Jer, kako smo u jednom trenutku čuli promatrajući vojnike na Kupi: “Inženjerija je rod borbene potpore specifičan po tome što ima jednake vojne zadaće u ratu i u miru.”

Premijera čamaca M-6
Inženjerijska pukovnija predstavila je u sklopu vježbe u plovnom mimohodu svoje novo sredstvo, aluminijski čamac M-6 s izvanbrodskim motorom Yamaha F 30.
Od 20. veljače 2017. u operativnoj je uporabi u OSRH deset čamaca. Nabavljeni su temeljem uočenih potreba za vrijeme angažiranja protupoplavnih snaga Inženjerijske pukovnije na području Slavonije. Kao novo sredstvo testirani su i integrirani u obuku Pontonirske bojne. M-6 namijenjen je za traganje i spašavanje te prijevoz ljudi i opreme. Nosivosti je osam osoba ili 1340 kg, a posadu čine dva vojnika. Izrađen je od aluminija i ima tri vodonepropusne zatvorene komore s dvostrukim dnom karakterističnim za niski gaz. Mase je 360 kg bez opreme, a 462 kg s opremom. Komplet opreme čini osam vesala, osam prsluka za spašavanje Viking, teleskopska čaklja, set za održavanje i popravke motora, zaštitni pokrovi za čamac i motor te signalno svjetlo.
Zanimljivo je da je svih deset čamaca M-6 imenovano brojčanom oznakom i imenom grada u kojem su tijekom Domovinskog rata ustrojene i djelovale inženjerijske postrojbe, dajući tako doprinos očuvanju naše vojne povijesti. Dakle, čamci su označeni kao “Stubička Slatina” 31, “Vukovar” 32, “Karlovac” 33, “Čakovec” 34, “Pula” 35, “Sisak” 36, “Slavonski Brod” 37, “Zagreb” 38, “Dubrovnik” 39 i “Split” 40.